WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T08:29:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Giuseppe Piazzi
| slika = Giuseppe Piazzi.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[16. srpnja]] [[1746.]]
| mjesto_rođenja = [[Ponte in Valtellina]], [[Italija]]
| datum_smrti = [[22. srpnja]] [[1826.]] (80 godina)
| mjesto_smrti = [[Napulj]], [[Italija]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Talijani|Talijan]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Astronomija]]
| radna_institucija =
| alma_mater =
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Otkrio [[patuljasti planet]] [[1 Ceres|Ceres]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

'''Giuseppe Piazzi''' (Ponte in Valtellina, 16. srpnja 1746. – [[Napulj]], 22. srpnja 1826.), [[talijani|talijanski]] [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], [[redovnik]] i [[astronom]] . Predavao [[matematika|matematiku]] i [[astronomija|astronomiju]] u [[Palermo|Palermu]] gdje je 1790. osnovao [[zvjezdarnica|zvjezdarnicu]]. Otkrio je prvi [[patuljasti planet]] [[1 Ceres|Ceres]] (1801.). S vrlo preciznim [[Astronomski instrumenti|pasažnim instrumentom]] izradio je katalog [[zvijezda]] koji je imao 7 646 zvijezda (objavljeno prvo izdanje 1803., a drugo 1814.). Po njemu su nazvani [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] (Piazzi) i [[planetoid]] ([[1000 Piazzia]]). <ref> '''Piazzi, Giuseppe''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48110] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
[[datoteka:Ceres optimized.jpg|mini|300px|desno| [[HST|Hubble]]ove snimke [[1 Ceres]]a.]]
== Životopis ==
Malo je podataka o [[Obrazovanje|školovanju]] Giuseppea Piazzia. Najvjerojatnije se školovao u [[Torino|Torinu]], a kasnije i u [[Rim]]u. Od 1770. predavao je matematiku u Sveučilištu u [[Malta|Malti]]. 1773. se preselio u [[Ravenna|Ravennu]] gdje je predavao matematiku i filoziju, gdje je ostao do početka 1779. Nakon toga je kratko boravio u [[Cremona|Cremoni]] i Rimu, da bi u ožujku 1781. počeo predavati matematiku na Sveučilištu u Palermu. U Palermu je od 19. siječnja 1787. postao [[profesor]] astronomije. Jedno vrijeme je nakon toga proveo u [[Pariz]]u i [[London]]u da bi nabavio [[astronomski instrumenti|astronomske instrumente]] za novu zvjezdarnicu u Palermu, za koju je gradnja počela 1790. Od 1817. radio je također na otvaranju zvjezdarnice u [[Napulj]]u. Giuseppe Piazzi je pokušavao i mjeriti [[paralaksa|paralaksu]] ili udaljenost do zvijezda, a najpogodnija mu je bila [[zvijezda]] 61 Labud u [[Labud (zviježđe)|zviježđu Labud]]. Ta mjerenja je ipak kasnije obavio [[Friedrich Bessel]].

Ipak najznačajnije njegovo otkriće je [[patuljasti planet]] [[1 Ceres]], koji je najveće [[nebesko tijelo]] u [[asteroidni pojas|asteroidnom pojasu]] ili glavnom planetoidnom pojasu, a otkrio ga je 1. siječnja 1801. U početku nije mogao izračunati njegovu [[planetarna putanja|putanju]], ali iste je godine znameniti njemački matematičar [[Karl Friedrich Gauss]] proračunao elemente staze ovog tijela i pokazao da bi se moglo raditi o "nedostajućem" [[planet]]u. Astronome je zbunjivala veličina Ceresa (samo 940 km u promjeru), jer su očekivali mnogo veće tijelo. No, već nakon dvije godine [[Heinrich Wilhelm Olbers]] je otkrio [[2 Pallas|Pallas]] (žensko ime Palada), koje se giba sličnom stazom kojom i Ceres. Do 1807. godine su otkriveni [[3 Juno|Juno]] i [[4 Vesta|Vesta]], dva nebeska tijela malog sjaja i veličine, koja se dobro uklapaju u redoslijed planeta. Ubrzo se pokazalo da je [[Sunčev sustav]] prepun malih planeta koje danas zovemo [[planetoid]]i ili [[asteroid]]i.

[[Planetoid]]i prestavljaju zanimljivu vrst [[nebesko tijelo|nebeskih tijela]] i zbog brojnosti i zbog svog posebnog smještaja u procijepu između [[Mars]]ove i [[Jupiter]]ove staze. Staze tih dvaju planeta toliko su odvojene da je već [[Johannes Kepler]] 1596. u knjizi ''Tajne kozmografije'', spekulirao o nebeskom tijelu koje se u tom prostoru giba. 1772. nađeno je matematičko pravilo koje do danas nije fizikalno potkrijepljeno, a kojim se veoma dobro određuju udaljenosti planeta. [[Johann Daniel Titius]] i [[Johann Elert Bode]] pronašli su jednostavnu zakonitost prema kojoj se mogu računati udaljenosti planeta od Sunca. Premda [[Titius-Bodeovo pravilo]] nije pouzdano fizički rastumačeno, a također ne daje dobre rezultate za daleke planete, ipak je nagovijestilo da se između putanja Marsa i Jupitera treba nalaziti neki planet. Ovo pravilo predviđa postojanje planeta na udaljenosti 2.8 [[AJ]] od Sunca. Pravilo je dano izrazom:

::<math>a = 0.4 + 0.15 \cdot 2^{n-1} </math>

gdje je: ''n'' - redni broj planeta, ''a'' - udaljenost n-tog planeta do Sunca u astronomskim jedinicama ([[AJ]]). No prvi član niza znatno odstupa od udaljenosti koju ima [[Merkur]], ne uzme li se ''n'' = - ∞, što dakako, nije u [[Aritmetički niz|aritmetskom nizu]] s ostalim [[Eksponencijalna funkcija|eksponentima]]. To magično pravilo dobro je pretkazalo udaljenost [[Uran]]a, što ga je otkrio [[William Herschel]] 1781. Kasnije će se vidjeti da je osmi planet, [[Neptun]], prekobrojan, no jednakost jasno pokazuje da između Marsa i Jupitera ima mjesta za još jedan planet.

Godine 1800. u potragu za "nedostajućim" planetom krenulo je 12 njemačkih astronoma. Potraga je dala rezultat u noći od 31. prosinca 1800. na 1. siječnja 1801. kada ih je preduhitrio Talijan Giuseppe Piazzi koji je u Palermu, tijekom rutinskog pretraživanja neba otkrio tijelo [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koje je nazvano [[1 Ceres|Ceres]] (žensko ime Cerera). <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

Dugogodišnji suradnik katoličkog svećenika i astronoma [[Barnaba Oriani|Barnabe Orianija]], s kojim je 37 godina zajedno radio na astronomskim projektima.<ref> Pasquale Tucci: [http://www.treccani.it/enciclopedia/barnaba-oriani_(Dizionario-Biografico)/ Oriani, Barnaba]. In: Raffaele Romanelli (izd.): [[Dizionario Biografico degli Italiani]] (DBI). Svezak 79 (Nursio-Ottolini Visconti), Istituto della Enciclopedia Italiana, Rim 2013.</ref><ref> [http://www.literature.at/viewer.alo?objid=11773&viewmode=fullscreen&scale=3.33&rotate=&page=100 Natuknica] u [[Constantin von Wurzbach]]: [[Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich]], sv. 21, str. 96-98, Beč 1870.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Piazzi, Giuseppe}}
[[Kategorija: Talijanski astronomi]]

Giuseppe Piazzi - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica