Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

2025-05-23T01:57:57Z

Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

←Starija inačica		Inačica od 23. svibanj 2025. u 01:57
Redak 57:		Redak 57:

	{{Vođe Sovjetskog Saveza}}		{{Vođe Sovjetskog Saveza}}
	{{Osobe ~~hladnoga~~ rata}}		{{Osobe Hladnoga rata}}

	{{GLAVNIRASPORED:Maljenkov, Georgij}}		{{GLAVNIRASPORED:Maljenkov, Georgij}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-27T04:10:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime= Georgij Maksimilijanovič Maljenkov<br /><small>Гео́ргий Максимилиа́нович Маленко́в
|datum rođenja=[[8. siječnja]] [[1902.]]
|mjesto rođenja=[[Orenburg]], [[Rusija]]
|datum smrti= [[14. siječnja]] [[1988.]]
|mjesto smrti=[[Kazahstan]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Georgy Malenkov 1964b.jpg
|veličina=
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[Komunistička partija SSSR-a|KP SSSR]]
|potpis=
|supruga=
|položaj=[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa SSSR-a]]
|čin2= [[Premijer Sovjetskog Saveza]]
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= [[Nikita Hruščov]]
|prethodnik= [[Josif Staljin]]
|nasljednik2= [[Nikolaj Bulganjin]]
|prethodnik2= [[Josif Staljin]]
|predsjednik=
|mandat_start=[[6. ožujka]] [[1953.]]
|mandat_kraj=[[7. rujna]] [[1953.]]
|mandat_start2=[[6. ožujka]] [[1953.]]
|mandat_kraj2=[[8. veljače]] [[1955.]]
|vjera=
}}

'''Georgij Maljenkov''' ([[8. siječnja]] [[1902.]] - [[14. siječnja]] [[1988.]]) je bio sovjetski političar, de facto generalni sekretar [[komunistička partija|komunističke partije]] ([[6. ožujka]] - [[7. rujna]] [[1953.]]) i premijer [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]] [[1953.]] – [[1955.]] godine.

== Mladost ==
Georgij Maljenkov je rođen u gradu [[Orenburg]]u na području Ruske carevine [[8. siječnja]] [[1902.]] godine. Izbijanje [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] je imalo veliki utjecaj na ovog mladića koji se već u 17 godini pridružuje [[Crvena armija|Crvenoj armiji]] tijekom borbi s bijelogardijcima. Taj početni entuzijazam je nagrađen prvi put u travnju [[1920.]] godine kad Maljenkov postaje član komunističke partije. U skladu s prikazanom vjernošću novoj državi tijekom vojnog služenja je bio postavljen bez obzira na to što je imao manje od 20 godina na poziciju [[politički komesar|političkog komesara]]. Tijekom ovog svog početka karijere on sretnom okolnošću upoznaje [[Nikolaj Ježov|Nikolaja Ježova]], budućeg šefa [[NKVD]]-a, koji mu postaje politički mentor tijekom sljedećih 15 godina. Prvi dio života Georgija Maljenkova završava kada nakon napuštanja vojske [[1921.]] godine kreće na Moskovski tehnički fakultet koji će s uspjehom završiti [[1925.]] godine.

== Tajna policija ==
Po završetku fakulteta počinje raditi u [[NKVD]]-u pod zaštitom Ježova. Kada započinju [[Staljin]]ove [[čistke]] u drugoj polovici tridesetih godina Maljenkov se aktivno uključuje u traženju i likvidiranju protudržavnih elemenata. Taj njegov entuzijazam koji nikako da bude prekinut još od tinejdžerskih dana je bio primjećen tako da ga se u ovo crno vrijeme redovito nalazi na sastancima s glavnim odgovornima za čistke. Veoma često na tim okupljanjima on se pred Staljinom čak natječe protiv [[Lavrentij Berija|Berije]] u pokušajima da nađe veći broj državnih neprijatelja. Kada njegov zaštitnik [[Nikolaj Ježov]] pada u zadnjim čistkama on nije niti trepnuo nego se pokušava izboriti da ga naslijedi na mjestu šefa tajne policije, ali tadašnji državni vođa na iznenađenje svih odlučuje prihvatiti politički testament palog šefa tajne službe koji zahtjeva da ga Berija naslijedi. Ova kadrovska odluka je zajedno s ratom blokirala daljnja napredovanja u službi sve do [[1946.]] godine kada napokon postaje član [[Politibiro]]a. To napredovanju mu se u trenu učinilo da je bilo [[Pirova pobjeda]] pošto ga savez [[Andrej Ždanov|Andreja Ždanova]] Staljinovog očekivanog nasljednika i Berije protjeruje u [[Kazahstan]] daleko od baze političke moći. Tek kada je Ždanov umro [[1948.]] godine, Maljenkov se vraća u europski dio [[SSSR]]-a ili točnije u [[Lenjingrad]] gdje je vršio čistke krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Nagrada za ovaj dobro obavljeni posao postaje položaj sekretara centralnog komiteta komunističke partije [[1952.]] godine.

== Bitka za vlast ==
Iznenadna smrt [[Staljin]]a [[5. ožujka]] [[1953.]] godine je kratkotrajno bacila u rasulo središnju vlast u SSSR-u. Tijekom postignutog dogovora nakon smrti vođe od 10 sekretara centralnog komiteta čak četvorica su dobila otkaze (među njima i [[Leonid Brežnjev]]). Tijekom tih spletki Maljenkov je uspio dobiti podršku svog negdašnjeg konkurenta za čelo [[NKVD]], Berije uz čiju pomoć postaje premijer [[SSSR]]-a i zbog te činjenice de facto [[generalni sekretar komunističke partije]]. Samo deset dana kasnije na novome glasovanju [[Nikita Hruščov]] se izborio da se Maljenkov izbaci iz sekretarijata centralnog komiteta, ali do prave smjene će se morati čekati rujanski plenum. U iščekivanju toga događaja Hruščov pomoću [[Mihail Suslov|Suslova]] počinje napad na [[Lavrentij Berija|Beriju]] koji će završiti njegovim zatvaranjem i pogubljenjem. Uništivši tako političku podršku Maljenkova, Hruščov se uspio izboriti da bude izabran za prvog sekretara centralnog komiteta [[7. rujna]] [[1953.]] godine. Tim događajem je počelo prvo dvovlašće u povjesti SSSR-a između dva konkurentska političara koji žele svu moć za sebe. Najgora činjenica u toj njihovoj borbi se sastojala da je to bila da borba za vlast i ništa drugo pošto su njih oboje imali slični pogled o budućem razvoju države koja se trebala odmaknuti od vojne industrije kako bi proizvodila dobra za boljitak stanovništva.

== Pad i nakon njega ==
Ostavši bez političke baze krajem [[1953.]] godine pad Maljenkova je bio samo pitanje mjeseca i nalaženja nužnih razloga koji će biti ponuđeni kao objašnjenje za smjenu. Trijumfirat sekretara centralnog komitetu u sastavu Hruščov, Suslov, Pospelov (posljednji sekretar je bio Šatalin koji podržava premijera i zbog čega je smjenjen u ožujku) donosi odluku o smjeni Maljenkova [[8. veljače]] [[1955.]] godine, a kao razlog su navedene spore reforme i prijateljstvo premijera s pogubljenim "izdajnikom" Berijom (pogubljen je kao izdajnik). Bez obzira na ovu smjenu Maljenkov je ostao član [[Politibiro]]a sve do [[1957.]] godine kada zajedno s premijerom Bulganinom i [[Vjačeslav Molotov|Molotovim]] sudjeluje u pokušaju izglasavanje nepovjerenja Hruščovu. Neuspjeh te smjene zbog uplitanja [[Mihail Suslov|Suslova]] i [[Georgij Žukov|Žukova]] rezultira njegovim izbacivanjem iz Politbiroa, a [[1961.]] godine i iz komunističke partije. Kako bi mu se dao posao na sigurnoj udaljenosti od budućih potencijalnih spletki Maljenkov je poslan u [[Kazahstan]] na položaj direktora jedne od tamošljih hidroelektrana. Posljednje godine života ovaj vatreni komunist je proveo pjevajući u crkvenom zboru Moskovske katedrale. Georgij Maljenkov je umro u [[Moskva|Moskvi]] [[14. siječnja]] [[1988.]] godine.

{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Josif Staljin]]
|gl_članak_funkcija=[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa Sovjetskog Saveza 1953 - 1955]]
|nasljednik =[[Nikita Hruščov]]
}}{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Josif Staljin]]
|gl_članak_funkcija = [[Premijer Sovjetskog Saveza|Premijer Sovjetskog Saveza 1953 - 1955]]
|nasljednik=[[Nikolaj Bulganin]]
}}

{{Vođe Sovjetskog Saveza}}
{{Osobe hladnoga rata}}

{{GLAVNIRASPORED:Maljenkov, Georgij}}
[[Kategorija:Ruski komunisti]]
[[Kategorija:Političari u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Predsjednici vlada]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]

Georgij Maljenkov - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Osobe hladnoga rata}}' u '{{Osobe Hladnoga rata}}'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica