WikiSysop: no summary specified

2021-11-01T23:27:04Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 1. studeni 2021. u 23:27
Redak 65:		Redak 65:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	''Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, The Encyclopedia of World War I, ABC-CLIO ltd, 2005.''~~{{commonscat}}~~		''Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, The Encyclopedia of World War I, ABC-CLIO ltd, 2005.''

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-28T11:02:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir vojna osoba
|ime = Georgi Todorov
|slika = Gen todorov.jpg
|opis =
|veličina = 200px
|datum rođenja = [[10. kolovoza]] [[1858.]]
|mjesto rođenja = [[Bolgrad]], [[Ukrajina]]
|datum smrti = [[16. studenog]] [[1934.]]
|mjesto smrti = [[Sofija]], [[Bugarska]]
|nacionalnost = [[Datoteka: Flag of Bulgaria.svg|20px]] [[Bugari|Bugarin]]
|puno ime = Georgi Stojanov Todorov
|nadimak =
|supruga = Marieta Stojeva
|suprug =
|titule =
|knjige =
|služba = [[1877.]] – [[1919.]]
|čin = [[General pješaštva]]
|ratovi = [[Srpsko-bugarski rat 1885.|Srpsko-bugarski rat]] [[Balkanski ratovi]] [[Prvi svjetski rat]]
|bitke = [[Bitka na Ovčem Polju]] [[Bitka kod Krivolaka]] [[Bitka kod Kosturina]]
|vojska = [[Datoteka: Flag of Bulgaria.svg|20px]] [[Bugarska]]
|rod = [[kopnena vojska|kopnena]]
|jedinice =
|zapovijedao = [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armija]] [[3. armija (Kraljevina Bugarska)|3. armija]]
|odlikovanja =
}}

'''Georgi Stojanov Todorov''' ([[Bolgrad]], [[10. kolovoza]] [[1858.]] – [[Sofija]], [[16. studenog]] [[1934.]]) je bio bugarski general i vojni zapovjednik. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] zapovijedao je [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2.]] i [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|3. armijom]] na [[Balkansko bojište (Prvi svjetski rat)|Balkanskom]], [[Solunsko bojište (Prvi svjetski rat)|Solunskom]] i [[Rumunjsko bojište (Prvi svjetski rat)|Rumunjskom bojištu]]

==Obitelj==
Georgi Todorov je rođen [[10. kolovoza]] [[1858.]] u Bolgradu u [[Besarabija|Besarabiji]]. Sin je Stojana Todorova i Marije Todorov rođene Grekov. Georgi je bio najstarije dijete u obitelji Todorov. Osim Georgija, Stojan i Marija Todorov imali su još petoro djece i to sinove Aleksandra, Martina, Atanasa i MIhaila, te jednu kćer. Brat Georgija Todorova Aleksandar Todorov koji je uzeo i dodatno prezime Balan bio je poznati bugarski lingvist i profesor, te član Bugarske akademije znanosti, dok je drugi brat Martin Todorov bio pravnik i gradonačelnik [[Sofija|Sofije]] u razdoblju od [[1905.]] do [[1908.]] godine. Georgi Todorov je od svibnja [[1886.]] bio oženjen sa Marietom Stojevom.

==Vojna karijera==
Poslije [[Krimski rat|Krimskog rata]] Bolgrad u kojem se Todorov rodio je pripalo [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjskoj]]. Uslijed toga, otac Stojan je obitelj odlučio preseliti u obližnje selo Kubaj koje je ostalo u sklopu [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] u kojem je Goergi završio osnovnu školu. Kako navedeno selo nije imalo srednju školu, obitelj se ponovno preselila u Bolgard gdje je Georgi završio srednju školu. Godine [[1877.]] započeo je [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|Rusko-turski rat]], te se tada odmah nakon završetka srednje škole Todorov kao dragovoljac prijavljuje u bugarsku miliciju koja se borila na ruskoj strani. Prijavio se u [[Brăila (grad)|Braili]] u redove 7. dragovoljačke bojne, koja je uskoro premještena u [[Svištov]]. Bojna se nakon obuke trebala stupiti u borbu, ali do toga zbog završetka rata nikad nije došlo.

Nakon završetka [[Rusko-turski rat 1877.-1878.|Rusko-turskog rata]] Todorov se odlučio na vojni poziv. Počeo je pohađati vojnu školu u [[Sofija|Sofiji]] na kojoj je diplomirao [[1879.]] godine. Kao novopečeni bugarski [[časnik]], počinje služiti u Berkovici gdje ubrzo postaje [[pobočnik]], najprije zapadnog, a potom istočnog odjela. Nakon toga služi u 1. satniji 1. vidinskog odreda, da bi potom bio premješten na službu u vojnu školu. Ubrzo nakon toga carskim dekretom je ponovno premješten, ovaj put u ministarstvo rata, na dužnost pomoćnika načelnika odjela.

U kolovozu [[1882.]] promaknut je u čin [[poručnik]]a, da bi potom u studenom zajedno sa još nekoliko bugarskih časnika bio upućen na školovanje u [[Rusko Carstvo|Rusiju]]. Najprije je tijekom [[1883.]] pohađao časnički tečaj koji je završio sa odličnim uspjehom, nakon čega je upućen na daljnje školovanje u Nikolajevsku vojnu akademiju. Školovanje međutim, nije završio jer je pozvan da se vrati u domovinu gdje je sudjelovao u ratu na ujedinjenje [[Bugarska|Bugarske]]. U kolovozu [[1885.]] unaprijeđene je u čin [[satnik]]a, nakon čega idućeg mjeseca, u rujnu, imenovan zapovjednikom Lovčanskog odreda.

===Srpsko-bugarski rat===
U [[Srpsko-bugarski rat 1885.|Srpsko-bugarskom ratu]] koji je izbio u studenom [[1885.]] Todorovu je najprije povjereno zapovjedništvo nad pričuvnom satnijom 4. plevenske pukovnije. Nezadovoljan činjenicom što neće sudjelovati u borbama, zatražio je da mu se dodijeli novo zapovjedništvo, te je imenovan zapovjednikom tzv. Letećeg odreda koji je bio sačinjen od neobučenih vojnika, te je trebao djelovati u području između Vidina i Kule sa zadatkom da spriječi srpsko opkoljavanje tvrđave [[Vidin]]. Zapovijedajući Letećim odredom Todorov sudjeluje u borbama kod Kule (4. studenog), Akčara (14. studenog) i Gajtanca (15. studenog). Za sudjelovanje u [[Srpsko-bugarski rat 1885.|Srpsko-bugarskom ratu]] odlikovan je Ordenom za hrabrost.

Nakon završetka rata Leteći odred je demobiliziran, te Todorov najprije služi u 4. plevenskoj pješačkoj pukovniji da bi u ožujku [[1886.]] bio postavljen za zapovjednika 1. satnije 1. pješačke pukovnije smještene u [[Sofija|Sofiji]]. U ljeto [[1886.]] pripremao se za ponovni odlazak u [[Rusko Carstvo|Rusiju]] kako bi završio školovanje u Nikolajevskoj vojnoj akademiji kada je osumnjičen za sudjelovanje u uroti za svrgavanje princa Aleksandra. Uhićen je i otpušten iz vojske. Međutim, nakon provedene istrage, oslobođen je optužbi, te je vraćen na službu. Imenovan je predavačem u vojnoj školi, a istodobno je obnašao i dužnost načelnika stožera 6. pješačke divizije. Napisao je udžbenik o vojnoj geografiji, što je bio prvi bugarski vojni udžbenik. U kolovozu [[1887.]] promaknut u čin [[bojnik]]a, a [[1890.]] diplomirao je na Nikolajevskoj vojnoj akademiji u [[Sankt Petersburg]]u.[[Datoteka: General Georgi Todorov 1913.jpg|thumb|250px|Georgi Todorov snimljen u proljeće [[1913.]] na položajima u blizini [[Solun]]a]]

Godine [[1891.]] imenovan je zapovjednikom vojnog okruga sa sjedištem u [[Sevlievo|Sevlievu]] koju dužnost obnaša do siječnja [[1897.]] kada postaje zapovjednikom 20. pješačke pukovnije smještene u [[Razgrad]]u. U međuvremenu je, u siječnju [[1892.]] unaprijeđen u čin [[potpukovnik]]a, te u siječnju [[1897.]] u čin [[pukovnik]]a. U siječnju [[1904.]] prima zapovjedništvo nad 2. brigadom 6. bdinske divizije koja je bila smještena u [[Vraca (Bugarska)|Vraci]]. Navedenu dužnost obnaša do siječnja [[1910.]] kada je imenovan zapovjednikom 7. rilske divizije koja je imala sjedište u [[Dupnica|Dupnici]]. Istodobno sa tim imenovanjem promaknut je u čin [[general bojnik]]a.

===Balkanski ratovi===
Nakon izbijanja [[Prvi balkanski rat|Prvog balkanskog rata]] Todorov je sa 7. rilskom divizijom upućen na južnu granicu sa konačnim ciljem zauzimanja [[Solun]]a. Svoje snage je podijelio na tri kolone. Krajnje desna kolona uspjela je nakon bitke zauzeti [[Kočani|Kočane]], te tako ugroziti osmansko desno krilo. Dana 26. listopada 1912. 3. brigada 7. rilske divizije je prodrla do sela Ajvatova, te su idućeg dana jedinice 7. rilske divizije počele ulaziti u [[Solun]]. Nakon toga, Todorov je sa 7. rilskom divizijom upućen na trakijsko bojište u sastav novoformirane [[4. armija (Kraljevina Bugarska)|4. armije]] gdje je porazio osmanske snage najprije 26. siječnja 1913. u Bitci kod Bulaira, te nakon toga u Bitci kod Sarkoya.

U [[Drugi balkanski rat|Drugom balkanskom ratu]] koji je ubrzo izbio nakon završetka prvog, 7. rilska divizija koja se nalazila u sastavu [[4. armija (Kraljevina Bugarska)|4. armije]] upućena je na makedonsko ratište gdje sudjeluje u Bitci kod Kalimancija gdje su bugarske snage izvojevale važnu obrambenu pobjedu spriječivši srpske snage da se spoje sa grčkima u nizvodnom toku rijeke [[Struma|Strume]].

Pobjede kod Bulaira i Kalimancija dale su Todorovu velik ugled kao vojnom zapovjedniku tako da je u veljači [[1914.]] odlikovan Ordenom za hrabrost. Još je jedno vrijeme zapovijedao 7. rilskom divizijom, da bi u travnju [[1914.]] postao zapovjednikom 2. vojno-inspektorske oblasti, čime je pod svojim zapovjedništvom imao trećinu bugarske vojske. U kolovozu [[1915.]] promaknut je u čin [[general poručnik]]a.[[Datoteka: BASA-1303K-1-132-8-Nikola Zhekov and Georgi Todorov.jpg|thumb|250px|Georgi Todorov i [[Nikola Žekov]] snimljeni [[1916.]] na željezničkoj stanici u [[Sofija|Sofiji]]]]

==Prvi svjetski rat==
Po objavi bugarske mobilizacije 22. rujna 1914., Todorov je imenovan zapovjednikom [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armije]]. Druga armija koja se sastojala od 3. balkanske i 7. rilske divizije imala je zadatak da presječe željezničku prugu i komunikaciju Solun-Niš. [[Bugarska]] je 14. listopada 1915. objavila rat [[Kraljevina Srbija|Srbiji]], nakon čega je 2. armija započela svoje napredovanje prema zapadu. U [[Bitka Na Ovčem polju|Bitci na Ovčem Polju]] porazila je srpske postrojbe na granici, te je ubrzo zauzela [[Delčevo|Carevo selo]] i [[Kriva Palanka|Krivu Palanku]]. Jedinice 3. rilske divizije ušle su 16. listopada u [[Vranje]], te srušile željeznički most čime je prekinuta komunikacija Solun-Niš. Potom su jedinice [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armije]] u [[Bitka kod Krivolaka|Bitci kod Krivolaka]] porazile anglo-francuske snage koje su pokušale pomoći srpskim snagama i ponovno osloboditi komunikaciju Solun-Niš. Nakon toga 20. listopada je zauzeto [[Kumanovo]], a 23. listopada palo je i [[Skopje]]. Todorov je potom [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armiju]] podijelio na dvije grupe i to sjevernu koja je trebala sudjelovati u operacijama sa ciljem da se okruži srpska vojska na [[Kosovo polje|Kosovu polju]], te južnu koja je trebala zaustaviti savezničko napredovanje dolinom [[Vardar|Vardara]]. Sjeverna grupa, iako nije uspjela okružiti srpske snage, zauzela je [[Priština|Prištinu]] i [[Prizren]], dok je južna grupa zaustavila savezničko nastojanje da se pomogne srpskoj vojsci u [[Bitka kod Kosturina|Bitci kod Kosturina]].

Nakon okončanja operacija u [[Kraljevina Srbija|Srbiji]] i formiranja [[Solunsko bojište (Prvi svjetski rat)|Solunskog bojišta]], Todorov je sa [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armijom]] držao položaje duž planine [[Belasica|Belasice]]. Dana 26. svibnja 1916. [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armije]] točnije 7. rilska divizija koja se nalazila u njezinom sastavu je bez grčkog otpora zauzela tvrđavu Rupel, te Rupelski prijevoj, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u [[Kraljevina Grčka|Grčkoj]]. U kolovozu [[1916.]] zapovijedajući [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armijom]] Todorov sudjeluje u [[Strumska operacija|Strumskoj operaciji]] u kojoj je prodrla 80-90 km u grčki slabo branjeni teritorij.

Todorova u veljači [[1917.]] na mjestu zapovjednika [[2. armija (Kraljevina Bugarska)|2. armije]] zamijenjuje [[Ivan Lukov]], dok je u kolovozu te iste godine Todorov promaknut u čin [[general pješaštva|generala pješaštva]], najviši čin u bugarskoj vojsci. U studenom [[1917.]] imenovan je zapovjednikom [[3. armija (Kraljevina Bugarska)|3. armije]] koja je držala položaje u [[Dobrudža|Dobrudži]] na relativnom mirnom dijelu bojišta. U srpnju [[1918.]] Todorov je imenovan pomoćnikom vrhovnog zapovjednika vojske [[Nikola Žekov|Nikole Žekova]]. Nakon što je Nikola Žekov obolio, od početka rujna, pa do izlaska [[Bugarska|Bugarske]] iz rata, obnašao je dužnost vrhovnog zapovjednika vojske.[[Datoteka: St. Vrach park, Sandanski, Bulgaria 2015 34.JPG|thumb|lijevo|230px|Spomenik Georgiju Todorovu u parku Sv. Vrač u [[Sandanski (grad)|Sandanskom]]]]

==Poslije rata==
Nakon završetka rata i demobilizacije, Todorov je imenovan za pobočnika cara [[Boris III.|Borisa III.]] Navedenu dužnost obnašao je do 20. kolovoza 1919. kada je stavljen u pričuvu. Ubrzo nakon toga, izabran je za predsjednika Unije pričuvnih časnika. U travnju [[1925.]] pretrpio je veliki osobni gubitak kada mu je 16. travnja u atentatu u crkvi Svete Nedjelje poginula supruga. Iduće, [[1926.]] godine, postavljen je za guvernera [[Petrič|Petričkog okruga]] koju dužnost je obnašao godinu dana kada je zbog političkog pritiska morao odstupiti.

Georgi Todorov preminuo je [[16. studenog]] [[1934.]] godine u 77. godini života u [[Sofija|Sofiji]]. Njegovim imenom nazvano je selo General Todorov koje se nalazi u blizini [[Petrič]]a.

== Literatura ==
''Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, The Encyclopedia of World War I, ABC-CLIO ltd, 2005.''{{commonscat}}

==Vanjske poveznice==
{{jezikk|bug.|bugarski}} [https://bulgarianhistory.org/general-georgi-todorov/ Georgi Todorov na stranici Bulgarianhistory.org] 
{{jezikk|bug.|bugarski}} [http://forum.boinaslava.net/showthread.php?t=6033&p=95236#post95236 Georgi Todorov na stranici Boinaslava.net] 
{{jezikk|češ.|češki}} [http://forum.valka.cz/topic/view/73833 Georgi Todorov na stranici Valka.cz] 
{{jezikk|rus.|ruski}} [http://sklaviny.ru/biograf/bio_t/todorov.php Georgi Todorov na stranici Hrono.ru]

{{GLAVNIRASPORED:Todorov, Georgi}}
[[Kategorija:Bugarski vojni zapovjednici u Prvom svjetskom ratu]]

Georgi Todorov - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica