WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-18T23:18:34Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 23:18
Redak 56:		Redak 56:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commonscat}}~~
	* [http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/ Georgi Dimitrov Reference Archive (na portalu Marxist Internet Archive)] (engleski)		* [http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/ Georgi Dimitrov Reference Archive (na portalu Marxist Internet Archive)] (engleski)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T01:49:30Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Georgi Dimitrow.png|230px|mini|desno|Georgi Dimitrov]]
'''Georgi Dimitrov Mihajlov''' ([[Bugarski jezik|Bugarski]]: ''Георги Димитров Михайлов''), poznat i kao '''Georgi Mihajlovič Dimitrov''' ([[Ruski jezik|ruski]]: ''Георгий Михайлович Димитров''), (Kovačevci, okolica [[Pernik]]a [[18. lipnja]] [[1882.]] - [[Moskva]] [[2. srpnja]] [[1949.]]) bio je dugogogodišnji vođa Bugarske komunističke partije, jedan od vođa međunarodnog [[komunizam|komunističkog]] pokreta i predsjednik bugarske vlade.

==Životopis==

===Rani život i karijera===
Georgi Dimitrov se je rodio kao prvo od osam djece u izbjegličkoj [[obitelj]]i u selu Kovačevci, okolica [[Pernik]]a, njegovi roditelji bili su iz [[Makedonija|Pirinske Makedonije]]. U [[Sofija|Sofiji]] se školovao za slovoslagara, kao mladić postao je član Socijaldemokratske stranke Bugarske [[1902.]] godine, slijedbenik lijevog krila Dimitra Blagoejeva iz kojeg je [[1919.]] godine oformljena Bugarska komunistička partija. Od [[1904.]] do [[1923.]] godine bio je tajnik Federacije bugarskih sindikata. Oženio se [[1906.]] godine za [[Srbi|srpsku]] emigranticu, književnicu Ljubicu Ivošević, s kojom je ostao u braku sve do njene smrti [[1933.]] godine.<ref>http://www.temanews.com/index.php?p=tema&iid=223&aid=5553 Preuzeto 14. svibnja 2016.</ref> Za vrijeme [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] izabran je u bugarski parlament [[1915.]] godine, kao opozicijski vođa odbio je glasati za novi ratni kredit, zbog toga je zatvoren sve do [[1917.]] godine.

Nakon što je tadašnji bugarski premijer Aleksandar Stambolijski zbačen u državnom udaru [[1923.]] godine, Georgi Dimitrov i komunisti organizirali su ustanak protiv novog predsjednika vlade Aleksandra Cankova. Nakon gušenja ustanka, Dimitrov je s najužim rukovodstvom pobjegao u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu Jugoslaviju]], - u Bugarskoj je organizirano njegovo suđenje u odsutnosti na kojem je osuđen na [[smrtna kazna|smrtnu kaznu]]. Nakon bijega, Dimitrov je živio u [[Sovjetski Savez|SSSR]]-u pod raznim [[pseudonim]]a sve do [[1929.]] godine, kad je otišao u [[Weimarska Republika|Njemačku]] kao [[Kominterna|kominternin]] čovjek zadužen za Srednju Europu.

===Leipziški proces===
Dimitrov je uhićen u [[Berlin]]u [[1933.]] godine zbog navodne umiješanosti u podmetanje požara pod zgradu [[njemačka|njemačkog]] parlamenta. Zapravo su [[nacionalsocijalizam|nacisti]] iskoristili paljenje Reichstaga za progon svih političkih protivnika i potpuno preuzimanje vlasti - njihov fokus usmjerio se na [[Komunizam|komuniste]], [[Socijalizam|socijaliste]] i [[socijaldemokracija|socijaldemokrate]] koji su im bili najopasnija opozicija. Dimitrov je izveden pred sud u [[Leipzig]]u [[21. rujna]] [[1933.]] godine zajedno sa svojim sugrađanima i suradnicima Vasilom Tanevim i Blagojem Popovom, [[Nizozemci|Nizozemcom]] bivšim komunistom i duševnim bolesnikom Marinusom van der Lubbeom i vođom parlamentarne skupine njemačkih komunista Ernstom Torglerom.
Dimitrov se na suđenju sam branio, to je radio toliko briljantno, da je na kraju od branjenika gotovo ispao tužitelj.

To suđenje izazvalo je pažnju svjetske javnosti, u [[London]]u je čak organizirano paralelno suđenje prije samog leipziškog, kao neki oblik korelativa pravom suđenju. Suđenje je trajalo do kraja godine, na kraju je sud osudio na smrt Marinusa van der Lubbea, a Dimitrov i njegovi bugarski kolege oslobođeni su zbog nedostatka dokaza i protjerani u [[Sovjetski Savez|SSSR]].
To je ono što se zaista dogodilo, no kao u svemu tako i u ovom slučaju postoji puno teorija o pozadini Leipziškog procesa, i razloga zbog čega je on na kraju pušten.

Po jednoj od teorija, upravo za vrijeme suđenja Dimitrovu, u SSSR-u je uhićeno nekoliko njemačkih pilota, koji su tada bili na tajnom školovanju u SSSR-u. Njihovo puštenje na [[sloboda|slobodu]], uvjetovano je puštanjem na slobodu bugarskih komunista Georgi Dimitrova, Vasilija Taneva i Blagoja Popova.

===Generalni sekretar Kominterne===
Velika [[popularnost]] koju je stekao za vrijeme suđenja, pomogla mu je da bude izabran za Generalnog sekretara [[Kominterna|Kominterne]] [[1934.]] godine. Na toj dužnosti ostao je sve do [[1943.]], kad je [[Josif Staljin|Staljin]] odlučio rasformirati Kominternu. U SSSR-u se oženio po drugi put za [[Česi|Čehinju]] Rozu Julijevnu, nakon smrti prve supruge.

Za vrijeme staljinskih čistki, Dimitov se osjećao sigurno jer bio uvjereni Staljinov sljedbenik. Zapažen je njegov [[govor]] na Sedmom kongresu Kominterne [[1935.]] godine, Dimitrov je istaknuo ulogu organiziranja Narodnog fronta, protiv nadirućeg [[Fašizam|fašizma]], što se uskoro pokazalo točnim za [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]].

[[Drugi svjetski rat]] proveo je u [[Moskva|Moskvi]] odakle je rukovodio komunističkim pokretom otpora u Bugarskoj, koji je u rujnu [[1944.]] godine nakon ulaska [[Crvena armija|Crvene armije]] u Bugarsku organizirao ustanak i svrgnuo monarhističku vladu, nakon čega je Bugarska objavila rat Njemačkoj i pridružila se Crvenoj armiji u završnim operacijama rata.

===Predsjednik bugarske vlade===
[[Datoteka:Joseph Stalin and Georgi Dimitrov, 1936.jpg|left|thumb|250px|Josif Staljin i Georgi Dimitrov u Moskvi 1936. godine]]

Nakon rata vratio se u Bugarsku i vodio Bugarsku komunističku partiju, nakon prvih parlamentarnih izbora [[1946.]] godine na kojima je pobijedila njegova koalicija, naslijedio je Kimona Georgijeva kao predsjednik vlade. Uz to zadržao je poziciju generalnog sekretara partije, tako da je imao praktički neograničenu vlast u Bugarskoj.

Nakon rata Jugoslavija i Bugarska imale su više nego odlične odnose, [[1946.]] godine, Dimitrov i [[Josip Broz Tito|Tito]] počeli su pregovore o ujedinjenju u [[Balkanska federacija|Balkansku federaciju]], u sklopu koje bi bila puno veća [[Makedonija]] ([[Republika Makedonija|Vardarska]], [[Makedonija|Pirinska]], i vjerojatno [[Makedonija (Grčka)|Egejska]] oko koje se tada vodila bitka). Konkretizacija tih ideja nastavljena je [[Bledski sporazumi Tito - Dimitrov|Bledskim dogovorom]] [[1947.]] godine o daljnjoj suradnji. Nakon tih dogovora Jugoslavija je poslala preko tisuću učitelja iz Makedonije u Pirinsku Makedoniju - današnju Blagojevgradsku oblast - koji su učili djecu makedonski. Bugarska je dozvolila stanovnicima toga kraja da se izjašnjavaju kao Makedonci.
Po istom sporazumu Bugarskoj bi u Balkanskoj federaciji bili vraćeni dijelovi oko [[Pirot]]a u [[Srbija|Srbiji]].

No uskoro su iskrsnule razlike u gledanju na buduću Federaciju između Tita i Dimitrova i poziciju Makedonije unutar nje. Po Dimitrovu, Jugoslavija i Bugarska, bile bi stavljene u istopravnu poziciju, dok bi Makedonija bila više pod okriljem Bugarske, Tito je pak na Bugarsku gladao isključivo samo kao sedmu republiku.<ref>H.R. Wilkinson ''Maps and Politics. A Review of the Ethnographic Cartography of Macedonia'', Liverpool, 1951. pp. 311-312.</ref> Razlika je bila i u gledanju na Makedonce, po Dimitrovu, oni su bili ogranak Bugara, za Tita su bili samostalna nacija.<ref>Hugh Poulton ''Who are the Macedonians?'', C. Hurst & Co, 2000, {{ISBN|978-1-85065-534-3}}. pp. 107-108.</ref>. Uskoro je slijedilo kočenje procesa toleriranja Makedonaca u Bugarskoj.

Nakon [[1948.]] godine i jugoslavenskog razilaženja sa Kominternom, došlo je do zahlađenja odnosa sa Bugarskom i napuštanja podrške grčkom [[ELAS]]-u. Dimitrov je to iskoristio i optužio Jugoslaviju za ekspanzionističku politiku prema Bugarskoj preko makedonskog pitanja<ref>H.R. Wilkinson ''Maps and Politics. A Review of the Ethnographic Cartography of Macedonia'', Liverpool, 1951. p. 312.</ref>, nakon toga svi su učitelji protjerani iz Bugarske. Ipak i nakon svega se još i dan danas na Dimitrova gleda pozitivno u Makedoniji, dok se o njemu u Bugarskoj u izvjesnim krugovima gleda kao na nacionalnog izdajicu.

Na domaćem planu Dimitrov je potpunosti slijedio tadašnju sovjetsku politiku, proveo je nacionalizaciju svih velikih industrijskih poduzeća i banaka, na selu je provođena kolektivizacija. Tako da je država uskoro imala potpun nadzor nad cijelom ekonomijom. Na političkom planu zabranio je bilo koji oblik opozicije, a protiv rijetkih koji su se osudili dići glas organizirao je suđenja i egzekucije. U tipičnoj staljinovskoj maniri organizirao je suđenje bivšem izvršnom sekretaru komunističke partije Trajču Kostovom.

===Smrt===
No nije dugo vladao, naglo je obolio i ubrzo nakon toga umro [[2. srpnja]] [[1949.]] godine u sanatoriju Borviha nedaleko [[Moskva|Moskve]].

Neki sumnjaju da je otrovan, jer se Staljinu nije svidjelo njegovo zalaganje za [[Balkanska federacija|Balkansku federaciju]], ni njegova bliskost s Titom.<ref <ref name="books.google.com">http://books.google.com/books?id=Tu2W_Pz_jjwC&pg=PA181</ref><ref name="ReferenceA">http://books.google.com/books?id=ME2wkYh-qAUC&pg=PA131</ref> Drugi odbacuju ovakve spekulacije.

Nakon tog je mumificiran po uzoru na [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjina]], te sahranjen u [[mauzolej]]u podignutom za njega u [[Sofija|Sofiji]]. Njegova rodna kuća je pretvorena u muzej.

==Nasljeđe==
Nakon njegove smrti u Bugarskoj je stvoren kult Dimitrova. Njegovo ime dano je mnogim tvornicama, školama i ulicama. Po njemu je nazvana i organizacija komunističke omladine Bugarske, - kao i grad [[Dimitrovgrad (Bugarska)|Dimitrovgrad]], ta moda se proširila i na Srbiju i [[Sovjetski Savez|SSSR]]. Po uzoru na sličan [[sovjetski Savez|sovjetski]] - [[Orden Lenjina|Lenjinov]], i u Bugarskoj je utemeljen Orden Dimitrova kao najviše domaće odlikovanje. Njegovo ime imale su i druge najveće nagrade, za doprinos u znanosti, tehnici, književnosti i umjetnosti.

Njegov kult proširio se i do [[Afrika|Afrike]], do [[Benin]]a, tamo u [[glavni grad|glavnom gradu]] [[Cotonou]] na Bugarskom trgu još uvijek stoji spomenik Dimitrovu.
Za razliku od Afrike, u njegovoj rodnoj Bugarskoj većina je njegove ostavštine napuštena ili porušena ([[mauzolej]] je srušen [[21. srpnja]] [[1999.]]).

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat}}
* [http://www.marxists.org/reference/archive/dimitrov/ Georgi Dimitrov Reference Archive (na portalu Marxist Internet Archive)] (engleski)

{{GLAVNIRASPORED:Dimitrov, Georgi}}
[[Kategorija:Bugarski revolucionari]]
[[Kategorija:Predsjednici Bugarske vlade]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]

Georgi Dimitrov - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica