WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-05T19:05:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = George Gamow
| slika = Bragg lab1 1930.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov = George Gamow s lulom.
| datum_rođenja = [[4. ožujka]] [[1904.]]
| mjesto_rođenja = [[Odesa]], [[Ukrajina]]
| datum_smrti = [[19. kolovoza]] [[1968.]]
| mjesto_smrti = [[Boulder]], [[Colorado]], [[SAD]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Ukrajinci|Ukrajinac]], [[Amerikanci|Amerikanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = [[Sveučilište u Göttingenu]], [[Sveučilište u Kopenhagenu]], [[Sveučilište u Cambridgeu]], Sveučilište u [[Washington]]u, Berkeleyevo sveučilište u [[Kalifornija|Kaliforniji]] Sveučilište [[Colorado]] u Boulderu
| alma_mater = Sveučilište u [[Sankt-Peterburg]]u
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Alfa raspad]], [[Atomska jezgra]], [[Tuneliranje]], [[Veliki prasak]], [[Kozmologija]], [[Genetičko podrijetlo|Genetika]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Stdef2.png|300px|desno|mini|Model tekuće kapljice [[atomska jezgra|atomske jezgre]].]]

[[datoteka:EffetTunnel.gif|mini|desno|250px|Budući da polumjer atomske jezgre iznosi oko 10-15 [[metar|m]], a brzina alfa-čestice koja se u njemu kreće iznosi oko 106 m/[[sekunda|s]], izlazi da alfa-čestica dolazi do vanjske površine približno 106/10-15 = 1021 puta u sekundi, odnosno da ona pobjegne iz jezgre nakon 1021 pokušaja. To je u stvari bit [[Tuneliranje|tuneliranja]] ili tunelskog učinka.]]

[[datoteka:Universe expansion.png|mini|desno|250px|Prema teoriji [[Veliki prasak|Velikog praska]], [[svemir]] se širi iz točke beskonačnog pritiska i gustoće ([[singularnost]]i).]]

'''George Gamow''' ([[Odesa]], [[Ukrajina]], 4. ožujka 1904. – [[Boulder]], [[Colorado]], [[SAD]], 19. kolovoza 1968.), američki [[fizičar]] ukrajinskog podrijetla. [[Doktor]]at iz fizike stekao na Lenjingradskome sveučilištu 1928. (danas [[Sankt-Peterburg]]). U [[Kopenhagen]]u, uz boravke u [[Göttingen]]u i [[Cambridge]]u, proučavao je [[kvantna mehanika|kvantnu mehaniku]] i [[nuklearna fizika|nuklearnu fiziku]]. Postavio "model kapljice" [[atomska jezgra|atomskih jezgara]] i razvio kvantnu teoriju [[radioaktivnost|radioaktivnih]] procesa, koja vodi razumijevanju [[Nuklearna fuzija|termonuklearnih reakcija]] u unutrašnjosti zvijezda. [[Iseljeništvo|Emigrirao]] je iz [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] 1934. i postao [[profesor]] fizike na Sveučilištu Georgea Washingtona ([[Washington]] D. C., SAD) te u kasnim tridesetima proučavao [[Hertzsprung-Russellov dijagram|evoluciju zvijezda]] i odnos [[masa|mase]] i [[Luminoznost|luminoziteta]], a desetljeće poslije vratio se na [[Kozmologija|kozmološke probleme]]. Jedan od glavnih zagovornika [[Aleksandr Aleksandrovič Fridman|Fridmanova]] [[Veliki prasak|ekspandirajućeg svemira]], u modificiranoj inačici poznatoj kao [[Veliki prasak]]. Uočio je da je [[svemir]] u svojim ranim fazama stvarao uvjete (analogne onima u [[Nuklearni reaktor|termonuklearnom reaktoru]]) za sintezu [[kemijski element|kemijskih elemenata]] koji moraju biti rašireni po cijelome svemiru. Istraživanjima [[Deoksiribonukleinska kiselina|dezoksiribonukleinske kiseline]] (uvođenjem genetičkoga koda 1954.) potaknuo je razvoj moderne [[Genetičko podrijetlo|genetičke teorije]]. Od 1956. [[profesor]] na Sveučilištu Colorado u Boulderu, SAD, gdje je ostao do kraja života. Zapažen je i po knjigama iz popularizacije [[znanost]]i, za što mu je 1956. dodijeljena [[UNESCO]]-ova Kulingova nagrada.<ref>'''Gamow, George''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21185] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref>

== Doprinosi ==
=== Alfa raspad ===
{{glavni|Alfa raspad}}

'''Alfa raspad''' je pretvaranje jedne [[atomska jezgra|atomske jezgre]] u drugu uz zračenje alfa-čestica. Jezgra se transformira (ili "raspada") na manju jezgru [[Relativna atomska masa|masenog broja]] manjeg za 4 i [[Atomski broj|atomskog broja]] manjeg za 2 i na alfa-česticu. Prema '''zakonu pomicanja''' [[atom]]i [[radioaktivnost|radioaktivnih]] elemenata koji emitiraju alfa-čestice prelaze u atome, čija je atomska masa manja za 4 atomske jedinice, a atomski broj manji za 2, to jest prelaze u atome elemenata, koji u [[Periodni sustav elemenata|periodnom sustavu elemenata]] zauzimaju položaj pomjeren za dva mjesta ulijevo. Na primjer:<ref>[http://www.nek.si/hr/o_nuklearnoj_tehnologiji/nuklearno_gorivo/od_rude_do_zutog_kolaca/] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170731082259/http://www.nek.si/hr/o_nuklearnoj_tehnologiji/nuklearno_gorivo/od_rude_do_zutog_kolaca/ |date=31. srpnja 2017. }} "Od rude do žutog kolača", Nuklearna elektrana Krško, 2011.</ref>

:238U → 234Th + α

Većina [[helij]]a na [[Zemlja|Zemlji]] (oko 99%) je produkt alfa raspada [[uranij]]a i [[torij]]a. Do raspada dolazi zbog nestabilnosti atomske jezgre, odnosno neuravnoteženoga broja [[proton]]a i [[neutron]]a u njoj. Neke su atomske jezgre prirodno nestabilne i raspadaju se u dužem ili kraćem vremenskom intervalu ([[vrijeme poluraspada]]), a neke stabilne atomske jezgre mogu postati nestabilne nakon što na njih djeluju [[Elementarna čestica|čestice]] velike energije.

=== Model kapljice ===
{{glavni|Atomska jezgra}}

'''Model kapljice''' opisuje atomsku jezgru kao kap nestlačivoga nuklearnoga [[fluid]]a velike [[gustoća|gustoće]]. Predložio ga je G. Gamow (1931.), a razvio [[Niels Bohr|N. Bohr]]. Analogan je modelu kapljice [[tekućine]] koju čine [[molekule]]. Stabilnost atomske jezgre ovisi o obliku kapi, a energija proizlazi od [[Površinska napetost|površinske napetosti]] i električnog odbijanja među protonima. Model objašnjava kuglasti oblik većine jezgri i pomaže predvidjeti energiju nuklearnog vezivanja. Tako su [[Hans Albrecht Bethe|H. A. Bethe]] i [[Carl Friedrich von Weizsäcker|C. F. von Weizsäcker]] na temelju modela kapljice tekućine (1935) izračunali energiju vezanja nukleona i objasnili [[nuklearna fuzija|nuklearnu fuziju]] atomskih jezgri u [[zvijezda]]ma.

=== Tuneliranje ili tunelski učinak ===
{{Glavni|Tuneliranje}}

Velika je poteškoća nastala da se objasni kako je moguće da alfa-čestice, čija [[kinetička energija]] iznosi, pri izbacivanju iz radioaktivnih atomskih jezgri, od 4 do 10 M[[eV]], prođu kroz [[Potencijalna energija|potencijalnu]] energetsku barijeru, čije najveće vrijednosti kod elemenata s velikim atomskim brojem iznose oko 25 MeV. Prema [[Klasična mehanika|klasičnoj teoriji]], izlazi da alfa-čestice, koje se nalaze u unutrašnjosti atomske jezgre, ne mogu prodrijeti kroz barijeru i iz njega se osloboditi s energijom, koja je manja od energije potencijalne barijere.

Isto tako, teško je bilo objasniti zašto radioaktivni elementi imaju tako dugo [[vrijeme poluraspada]], koji na primjer za [[radij]]-226 iznosi 1 600 [[godina]]. To znači da se u tako dugom vremenskom periodu, [[nukleon]]i ([[proton]]i i [[neutron]]i) moraju držati zajedno u [[atomska jezgra|atomskom jezgru]], iako ponekad spontano, bez vanjskih utjecaja, dva protona i dva neutron u obliku alfa-čestice budu izbačeni iz nje.

Taj problem su [[Teorija|teoretski]] riješili 1928. G. Gamow, a neovisno o njemu Ronald Gurney i [[Edward Uhler Condon|E. U. Condon]], razvivši teoriju [[Tuneliranje|tuneliranja]]. Prema [[Kvantna mehanika|kvantnoj fizici]] postoji [[vjerojatnost]] da se alfa-čestica s određenom energijom, koja je manja od energije potencijalne barijere, oslobodi atomskog jezgra, kad dođe do njegove površine. Ova vjerojatnost je veća ako je veća energija alfa-čestice i ako je širina barijere manja od vrijednosti njene energije. Alfa-čestica će na neki način dobiti dovoljnu količinu energije od drugih nuklearnih čestica, za svladavanje potencijalne barijere.<ref>[http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UNE_compl_r1_-_ver_4_DF.pdf] "Uvod u nuklearnu energetiku", Prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.</ref>

=== Veliki prasak ===
{{Glavni|Veliki prasak}}

'''Veliki prasak''' ([[Engleski jezik|engl.]] ''Big Bang'') je mogući događaj nastanka [[svemir]]a prije približno 13,7 milijardi godina. Teorija velikoga praska potaknuta je opaženim širenjem svemira (G. Gamow). Prema toj teoriji, svemir se razvio eksplozivno iz stanja s vrlo visokom [[gustoća|gustoćom]] i [[temperatura|temperaturom]]. Teorija prati stanje od 10−43 sekundi nakon praska. [[Masa]] sadržana u obliku [[zračenje|zračenja]] bila je veća nego masa sadržana u [[čestica]]ma. Pri temperaturi nižoj od 1010 [[K]] odvijale su se [[Nuklearna fuzija|termonuklearne reakcije]] kojima su se stvorile jezgre [[vodik]]a, [[deuterij]]a, [[tricij]]a i [[helij]]evih izotopa te [[litij]]a. Omjeri izotopa nađeni u starim [[zvijezda]]ma odgovaraju teoriji i prosječnoj gustoći svemira. [[Nuklearna reakcija|Nuklearne reakcije]] prestale su se odvijati 3 minute nakon velikoga praska, kada je temperatura pala ispod l08 K. Pri temperaturi 3000 K, oko 380 000 godina kasnije, stvoreni su neutralni [[atom]]i, nastajale su zvijezde i [[galaktika|galaktike]], svemir je postao proziran i zračenje se moglo slobodno širiti. To je zračenje prepoznato u [[Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje|kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju]].

Fizikalne pojave ne mogu se pratiti u vremenu prije takozvane Planckove epohe od 10−43 sekunde, dakle, ne mogu se saznati fizički uvjeti, niti bi tada fizičke teorije bile primjenljive. Prema jednomu stajalištu, veliki prasak početak je svega, uključujući [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]] i [[prostor]], kada je sva [[materija]] bila u jednoj točki s beskonačnom [[energija|energijom]]. Prema drugomu, to je bila [[eksplozija]] nakon koje je počelo teći vrijeme vidljivoga svemira, a energija nije bila beskonačna, te postoji nada da se u opaženim pojavama krije i dio povijesti prethodnoga svemira, koji je mogao imati drugi broj dimenzija.

=== George Gamow o ranom svemiru ===
{{Glavni|Kozmologija}}

G. Gamow je pokušao objasniti raspodjelu (distribuciju) [[kemijski element|kemijskih elemenata]] u svemiru kroz spontane [[Termonuklearna reakcija|termonuklearne reakcije]]. Iznio je hipotezu po kojoj se svemir u svojim najranijim počecima sastojao o prvobitne tvari nazvane ''ylem''. Gamow je ''ylem'' zamislio kao [[neutron]]ski [[plin]] vrlo visoke temperature (iznad 10 milijardi stupnjeva K). Pošto su neutroni bili u "slobodnom" stanju, počeli su se raspadati u protone, elektrone i neutrine. Nastalo je ključajuće more neutrona i protona od kojih su se neki udružili u teže elemente. Po Gamowu, svi elementi u svemiru su nastali na ovaj način i to u prvih 20 minuta nakon Velikog praska. Ovu je teoriju, zajedno s Ralphom Alpherom, Gamow iznio 1948. U svom sljedećem radu, Gamow i Alpher predviđaju postojanje [[pozadinsko zračenje|pozadinskog zračenja]], koje je detektirano tek nekoliko desetljeća kasnije.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Gamow, George}}
[[Kategorija:Ukrajinski znanstvenici]]
[[Kategorija:Američki fizičari]]
[[Kategorija:Američki astronomi]]

George Gamow - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica