WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-24T23:38:13Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = George Biddell Airy
| slika = George Biddell Airy 1891.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[27. srpnja]] [[1801.]]
| mjesto_rođenja = [[Alnwick]], [[Northumbrija]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| datum_smrti = [[2. siječnja]] [[1892.]]
| mjesto_smrti = [[Greenwich]], [[London]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Englezi|Englez]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Astronomija]], [[matematika]]
| radna_institucija = [[Sveučilište u Cambridgeu]], <br> [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevsko društvo]]
| alma_mater = [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Izostazija]] <br> Teorija o [[duga|dugi]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Copleyeva medalja]] (1831.), <br> član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] od 1836.
| religija =
| fusnote =
}}

'''George Biddell Airy''' ([[Alnwick]], 27. srpnja 1801. – [[Greenwich]], 2. siječnja 1892.), engleski [[astronom]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1823.) na [[Sveučilište u Cambridgeu|Sveučilištu u Cambridgeu]] gdje je bio [[profesor]] astronomije i matematike i ravnatelj [[zvjezdarnica|zvjezdarnice]] u Greenwichu (od 1835 do 1881.). Bavio se [[Astrometrija|astrometrijom]] i optikom. Mjerio srednju [[gustoća|gustoću]] [[Zemlja|Zemlje]], elemente [[putanja]] [[planet]]a. Postavio model [[izostazija|izostazije]] po kojem čvrsta [[Zemljina kora]] pluta na žitkom [[Zemljin plašt|Zemljinom plaštu]] veće gustoće i što su [[planine]] više, kora dublje tone u plašt (1855.). Član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') od 1836., a njen predsjednik (od 1871. do 1873.). Po njem su nazvani [[krater]] na [[Mars]]u (Airy) i [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] (Airy). <ref> '''Airy, George Biddell''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1009] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Potpuniju teoriju o [[duga|dugi]] razvili su engleski astronom George Biddell Airy (1837.) i austrijski meteorolog [[Josef Maria Pertner]] (1897.).

== Izostazija ==
{{glavni|Izostazija}}

'''Izostazija''' je [[Hidrostatika|hidrostatska]] [[Ravnoteža (mehanika)|ravnoteža]] dijelova [[Zemljina kora|Zemljine kore]] koji ''plivaju'' na sloju [[Zemljin plašt|Zemljina plašta]] veće [[gustoća|gustoće]]. [[Težine]] jediničnoga presjeka stupaca koji se protežu od toga sloja do Zemljine površine jednake su, iako se stupci po svojem sastavu i [[nadmorska visina|nadmorskoj visini]] općenito razlikuju, što znači da je na primjer višak mase vidljiv kao uzvišenje nad morskom razinom kompenziran prosječno manjom gustoćom ispod morske razine. Najmanja dubina jednakoga [[Hidrostatički tlak|hidrostatičkoga tlaka]] naziva se dubina izostatičke plohe, dubina kompenzacije ili površina izostatičkog izjednačenja.

Ideju da je Zemljina površina u stanju ravnoteže iznio je [[Leonardo da Vinci|L. da Vinci]]. Nakon [[Geodetsko mjerenje|geodetskoga premjera]] [[Pierre Bouguer|P. Bouguera]] u [[Peru]]u, [[Ruđer Bošković|R. Bošković]] uveo je 1750. pojam kompenzacije masâ unutar gora, a regionalne poremećaje [[Gravitacija|sile teže]] tumačio je razlikama gustoće. Pojam izostazije uveo je 1889. američki geolog [[Clarence Edward Dutton|C. E. Dutton]]. Geodetski premjer [[Indija|Indije]], što ga je izveo britanski geolog [[George Everest|G. Everest]], potaknuo je razvoj dviju teorija izostazije. Prema teoriji engleskoga arhiđakona [[John Henry Pratt|J. H. Pratta]], slojevi između izostatske plohe i Zemljine površine homogeni su: što je viša [[topografija]], gustoća je manja i obratno. Britanski kraljevski astronom G. B. Airy pretpostavio je da Zemljina kora podno više topografije ''zaranja'' dublje u gušći sloj plašta, a podno niže topografije zaranja pliće. U obje teorije, tlak u dubini izostatske plohe podno svakoga sloja jednak je za cijelu Zemlju.

Postoji nekoliko izostatskih modela, koji se primjenjuju u geologiji, geodeziji i geofizici, a razlikuju se u pretpostavci o kompenzaciji masa. Američki geodet [[John Fillmore Hayford|J. F. Hayford]] variranjem Prattova modela dobio je dubinu kompenzacije od 1 127 [[kilometar|kilometra]]. Finski geofizičar [[Weikko Aleksanteri Heiskanen]] (1895. – 1971.) za osnovu svojega modela uzeo je Airyjev. <ref> '''izostazija''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=28353] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Duga ==
{{glavni|Duga}}
[[datoteka:Double-alaskan-rainbow.jpg|mini|300px|Dvostruka duga.]]
'''Duga''' je česta optička pojava u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] u obliku jednog ili više obojenih [[Luk (matematika)|kružnih lukova]], koja nastaje jednostrukim ili višestrukim lomom i odbijanjem zraka svjetlosti u kapljicama [[kiša|kiše]]. Pojava se obično vidi na zastoru kišnih kapi kada promatrač stoji okrenut leđima Suncu i gleda u smjeru toga zastora. [[Spektar (boja)|Spektralne boje]] duge poredane su od crvene na vanjskom rubu do plave na unutarnjem rubu. Kod sekundarne duge, kada se zraka svjetlosti dvaput odbija na unutarnjoj površini kapljice, poredak boja obrnut je, a jačina duge slabija. Središte luka leži na crti koja spaja promatračevo oko s izvorom svjetlosti, i to tako da otklon crvene zrake, zbog loma i odbijanja, iznosi 42[[Stupanj (kut)|°]], a za plavu zraku 40°, pa se pod tim kutovima i vidi luk glavne duge. Unutarnji luk sekundarne duge vidi se pod kutom od 52°. Duga se može pojaviti i na [[magla|maglenim]] kapljicama, raspršenim kapljicama [[vodopad]]a i na kapljicama [[Rosa|rose]] ('''bijela duga'''). Djelomično tumačenje glavne duge dao je već u 16. stoljeću [[Markantun de Dominis]], nešto poslije potpuno tumačenje dali su [[Rene Descartes]] i [[Isaac Newton]]. Potpuniju teoriju o dugi razvili su engleski astronom George Biddell Airy (1837.) i austrijski meteorolog [[Josef Maria Pertner]] (1897.). <ref> '''duga''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=16489] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

Duga je [[optika|optička]] i [[meteorologija|meteorološka]] pojava višebojnog luka na [[nebo|nebu]] koji nastaje kada [[Sunce|Sunčeva]] [[svjetlost]] obasjava sitne kapljice [[Voda|vode]] u [[Zemljina atmosfera|atmosferi]]. [[boja|Boje]] u dugi čine kontinuirani [[spektar]] sa crvenom na vanjskoj i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao [[crvena]], [[narančasta]], [[žuta]], [[zelena]], [[plava]], [[modra]] i [[ljubičasta]] ("sedam duginih boja").

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Airy, George Biddell}}
[[Kategorija:Britanski astronomi]]
[[Kategorija:Britanski znanstvenici]]

George Biddell Airy - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica