WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-09T07:23:51Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir otok
| Ime = Galijula
| zemljovid =
| smještaj = Jadransko more
| otočje = [[Palagruško otočje]]
| koordinate = {{coord|42|22|40.9|N|16|20|20.5|E|display=title,inline}}
| država = [[Hrvatska]]
| gl.naselje = nenaseljen
| površina = 0,003
| obalna crta = 0,1
| stanovništvo = 0
| slika = [[Datoteka:Galijula-8759729.jpg]]
| opis slike = Hrid Galijula
}}
'''Galijula''' je otočić u jugozapadnom [[Jadran]]u, 3 [[nautička milja|nautičke milje]] udaljen od otoka [[Palagruža|Palagruže]]. Pripada [[Hrvatska|Republici Hrvatskoj]]. Točna pozicija otoka je 42°22'40" sjeverne zemljopisne širine i 16°20'20" istočne zemljopisne dužine i na njemu leži [[Krajnje zemljopisne točke Republike Hrvatske|najjužnija kopnena točka]] Hrvatske.

U neposrednoj blizini jugozapadno od otoka nalazi se [[plićak]]/[[hrid]] [[Pupak (plićina)|Pupak]], a na njegovu dnu potonuli [[parobrod]]. Njegovi ostatci još su u relativno dobrom stanju s obzirom na vrijeme proteklo od potonuća. U podmorju akvatorija Galijule nalazi se i [[Antički brodolom kod Galijule|potonula]] srednjovjekovna [[galija]]. Otok je okružen drugim brojnim plićinama pa mu je prilaz moguć samo iskusnijim pomorcima koji znaju doći do otoka s jugozapadne strane. Otok je nenaseljen. Nije prikladan za sklanjanje od nevremena jer je izložen otvorenom moru sa svih strana te okružen brojnim opasnim plićacima.
U podmorju Galijule je [[Arheološko nalazište na Galijuli|arheološko nalazište]] iz starog vijeka.

== Grebeni i plićine ==
U neposrednoj blizini je [[pupak (plićina)|plićina Pupak]], oko 700 metara jugoistočno od [[otok]]a, gdje leži potonuli [[parobrod]]. Njegovi ostatci na dnu su još u relativno dobrom stanju s obzirom na doba od potonuća. Otok je okružen brojnim drugim plićinama naročito na [[sjever]]u i [[istok]]u, pa mu je prilaz moguć samo iskusnijim pomorcima koji znaju stići do otoka s jugozapadne strane do jedine uvalice Buk, gdje je moguće privezati manju barku. Otok je nenaseljen i nije prikladan za sklanjanje od nevremena, jer je sa svih strana izložen udaru otvorenog mora, a okružen je brojnim opasnim plićacima. Ponekad, za velike oseke, ova hrid viri tik nad površinom, pa je u tim trenucima ona, a ne Galijula, [[Krajnje zemljopisne točke Republike Hrvatske|najjužnija točka Hrvatske]].<ref name="scubalife">[https://www.scubalife.hr/2020/06/palagruza-velika-tajna-jadrana/ Palagruža – velika tajna Jadrana | SCUBAlife], pristupljeno 1. rujna 2020.</ref> Južno i jugoistočno od plićine Pupak nema hridi koje bi virile iz mora, čak ni za vrijeme velike oseke.<ref name="scubalife"/>
*Jugoistočne plićine ('''''[[brak (more)|brakovi]]'''''): Daleko u smjeru istok-jugoistok od Galijule, na otvorenoj pučini jugozapadnog Jadrana u našem akvatoriju su još 2 izdvojene plićine ili kameni 'brakovi' koje niti za oseke ne izviruju nad morem, a obje su važna i bogata lovišta komiških ribara. Jedan kilometar dalje na jugoistok, 3 km od Galijule je prostrani kameniti 'brak', tj. pučinska pličina ''Tumbun'' opasna za nasukavanje i gdje je jedno od naših najbogatijih lovišta mnogobrojnih [[jastog]]a. Još oko 3 milje istočnije od Tumbuna ili 7 milja od Galijule (desetak milja od [[Vela Palagruža|Vele Palagruže]]), daleko na otvorenoj pučini blizu međunarodne morske granice je i drugi sličan kameniti plićak, tj. brak od ''Grujeta'', također bogata ribarska postaja najviše za lov na velike [[kirnje]], a opasan je zbog nasukavanja samo za veće brodove s dubljim gazom.

== Povijest istraživanja ==
Kao hrvatski najjužniji i istureni otok, Galijula je predmet raznih stručnih istraživanja već preko pola stoljeća. Zbog kamene [[golet]]i i teže dostupnosti iskrcaja, najprije su počela istraživanja okolnog podmorja, pa [[1950-ih]] Oceaografski institut [[Split]] proučava smeđe alge, a od [[1970-ih]] Hidrografski institut Split uz otok istražuje hidrodinamiku, morske struje i veličinu [[val]]ova. Prva istraživanja na samom kopnu Galijule počinju [[1980-ih]], kada Pedagoški fakultet Split u suradnji s viškim ribarima na otoku i okolnim plićinama popisuje domaće čakavske toponime, a od [[1990-ih]] [[Institut Ruđer Bošković|Institut Ruđera Boškovića]] iz [[Zagreb]]a istražuje kopnenu i obalnu floru i ptice.

== Flora i fauna ==
Osim sitnih kukaca i [[puž]]ića, jedina veća fauna na Galijuli su ptice gnjezdarice. Na višoj se sredini otoka gnijezde [[galeb]]ovi (''[[Larus michahellis]]'') i niže uz obalu [[morski vranac]] (''[[Phalacrocorax aristotelis]]''). U kopnenoj flori osim sitnih lišajeva, rastu tek 3 veće biljke tipa halofita na sredini otoka (''[[Arhrocnemum glaucum]]'', ''[[Elymus pycnanthus]]'' i ''[[Atriplex prostrata]]''). Na obali Galijule i u okolnom podmorju raste par stotina raznih [[alge|alga]], od kojih su najveće smeđe [[cistozira|cistozire]], a najraširenije ovapnjele alge tipa koraligena. Na okolnim plićinama su najbogatija lovišta velikih [[jastog]]a (''[[Palinurus elephas]]''), a od raznih riba su posebno zastupljene kirnje, salpe, itd.

== Literatura ==
* Alujević, B.: ''Pomorski peljar 1. Jadransko more, istočna obala'', Hidrografski institut JRM, Split (više izdanja - od 1973. do danas).
* Hodžić, M. (ured.): ''Zbornik Palagruža, jadranski dragulj'', Matica Hrvatska Kaštela, Split, 1996., knj. 8, str. 396.

[[Kategorija:Palagruško otočje]]

Galijula - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica