WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-06T11:49:58Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Friedrich Paschen
| slika = Friedrich Paschen Physiker.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[22. siječnja]] [[1865.]]
| mjesto_rođenja = [[Schwerin]], [[Mecklenburg-Zapadno Pomorje]], [[Njemačka]]
| datum_smrti = [[25. veljače]] [[1947.]]
| mjesto_smrti = [[Potsdam]], [[Brandenburg]], [[Njemačka]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Nijemci|Nijemac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Tübingen]]u Sveučilište u Bonnu [[Sveučilište u Berlinu]]
| alma_mater = Sveučilište u Strasbourgu [[Sveučilište u Berlinu]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = [[Vodikove spektralne linije|Paschenova serija]] [[Zeemanov učinak|Paschen-Backov učinak]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

'''Friedrich Paschen''', punim imenom '''Louis Carl Heinrich Friedrich Paschen''' ([[Schwerin]], [[Mecklenburg-Zapadno Pomorje]], [[Njemačka]], 22. siječnja 1865. – [[Potsdam]], [[Brandenburg]], [[Njemačka]], 25. veljače 1947.) , njemački [[fizičar]]. Sveučilišni [[profesor]] u [[Tübingen]]u, [[Bonn]]u i [[Sveučilište u Berlinu|Berlinu]]. Osobito se bavio [[Spektroskopija|spektroskopijom]] i [[Kvantna mehanika|kvantnom teorijom zračenja]]. Proučavajući [[Spektar (fizika)|spektar]] [[helij]]a (1895.), dokazao da su linije u spektru jednake onima opaženima u Sunčevu spektru ([[Fraunhoferove linije]]). Otkrio je (1908.) prve dvije linije u [[Infracrveno zračenje|infracrvenom]] dijelu spektra vodika. Po njem je serija linija u infracrvenom dijelu spektra vodika nazvana [[Vodikove spektralne linije|Paschenovom serijom]]. Utvrdio je da se struktura multipletnih spektralnih linija u [[magnetsko polje|magnetskom polju]] pojednostavnjuje ako se polje pojačava ([[Zeemanov učinak|Paschen-Backov učinak]]). Konstruirao je niz [[mjerni instrument|mjernih uređaja]], među ostalim jedan od tipova osjetljivih [[galvanometar]]a. <ref> ''' Paschen, Friedrich ''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=46854] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

=== Iskustvene činjenice o spektrima ===
{{glavni|Spektar (fizika)}}
[[datoteka:Hot metalwork.jpg|mini|desno|300px|Užarena [[krutine|čvrsta tijela]] emitiraju svjetlost s kontinuirano raspodijeljenim valnim duljinama ([[toplinsko zračenje]]).]]

[[datoteka:Hydrogen spectrum.svg|mini|desno|300px|[[Vodikove spektralne linije]], u [[logaritam]]skoj skali.]]

[[datoteka:Hydrogen transitions.svg|mini|desno|300px|Prijelaz [[elektron]]a i njihova rezultirajuća [[valna duljina]] za [[vodik]] ([[Bohrov model atoma]]).]]

[[datoteka:Na-D-sodium D-lines-589nm.jpg|mini|desno|300px|[[Emisijski spektar]] [[natrij]]a koji prikazuje svojstvenu D liniju.]]

[[datoteka:Fraunhofer lines.svg|mini|desno|300px|[[Sunčeva svjetlost|Sunčev spektar]] sa [[Fraunhoferove linije|Fraunhoferovim linijama]].]]

[[datoteka:Bohr atom model.svg|mini|desno|300px|U pojednostavljenom [[Bohrov model atoma|Bohrovom modelu atoma]] vodika, [[Balmerova serija]] nastaje skokom [[elektron]]a na drugu energetsku razinu (n = 2). Prikazana je emisija svjetlosti. Prijelaz elektrona prestavlja H-alfa, prvu liniju Balmerove serije, [[valna duljina|valne duljine]] 656 [[metar|nm]].]]

[[datoteka:LymanSeries.svg|mini|desno|300px|Lymanova serija vodikovog atoma u [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastom području]].]]

[[datoteka:05-07-2015 Problem 7.64.jpg|mini|desno|300px|Dijagram energetske razine [[elektron]]a u vodikovom atomu.]]

Užarena [[krutine|čvrsta tijela]] emitiraju svjetlost s kontinuirano raspodijeljenim valnim duljinama ([[toplinsko zračenje]]). Od temperature užarenog tijela zavisi koji je dio spektra najjači (najintenzivniji), ali od mjesta maksimuma postepeno se gasi [[svjetlost]] prema manjim i većim valnim duljinama. Nasuprot tome kontinuiranom spektru čvrstih tijela opaža se kod [[plin]]ova i [[para]] nešto drugo. U njihovu se spektru pojavljuju [[diskretan|diskretne]] linije, koje su svojstvene za pojedine [[kemijski element|kemijske elemente]]. Čitav spektar se sastoji od niza oštro određenih linija.

Lako je uvidjeti da [[linijski spektar]] potječe od [[atom]]a. Takvi se spektri dobivaju pri [[pokus]]ima s [[Katodno zračenje|katodnim]] i [[Kanalne zrake|kanalnim zrakama]]. [[Električni izboj|Električno izbijanje]] u [[Katodna cijev|katodnoj cijevi]] niskog [[tlak]]a izaziva uvijek velik broj atoma na [[emisija|emisiju]] [[svjetlost]]i. Linijske spektre emitiraju također i [[plemeniti plinovi]], koji se sastoje od čistih atoma, a ne [[molekula]].

Linijske spektre možemo studirati na [[Emisijski spektar|emisijskom]] ili [[Apsorpcijska spektroskopija|apsorpcijskom spektru]]. Pusti li se bijela svjetlost kroz neke pare ili plin, opaža se u dobivenom spektru da su neke valne duljine ugušene. Tamne linije stoje točno na onim mjestima spektra gdje bi ležale emisijske linije. Plin dakle apsorbira svjetlost onih valnih duljina koje bi inače emitirao. Apsorpcijski spektar slaže se potpuno s emisijskim. Ova određenost u spektrima kemijskih elemenata jedan je od temeljnih zakona [[Nuklearna fizika|nuklearne fizike]].

Iako svakom kemijskom elementu pripadaju posebne, svojstvene spektralne linije, ipak se u njihovim spektrima opažaju neka zajednička svojstva, koja omogućuju da se unese red u golem [[Spektroskopija|spektroskopski materijal]]. Spektralne linije svakog kemijskog elementa daju se srediti u nekoliko serija. Svaka pojedina serija predstavlja niz linija koje su poredane po određenom pravilu. Često se već na prvi pogled vidi da linije jedne serije pripadaju zajedno. Promatramo li linije od većih valnih duljina prema manjim, udara nam odmah u oči da se razmak između njih smanjuje. Linije se gomilaju prema određenoj valnoj duljine, koja je granica te serije.

Prvi je [[Johann Jakob Balmer|J. J. Balmer]] 1885. otkrio da se [[Vodikove spektralne linije|vodikov spektar]] može prikazati jednostavnom matematičkom jednadžbom. Njemu su tada bile poznate 4 vidljive vodikove linije s [[valna duljina|valnim duljinama]]:
* Hα = 656, 199 nm
* Hβ = 486, 152 nm
* Hγ = 434, 067 nm
* Hδ = 410, 194 nm

Običaj je da se vodikove linije označe početnim slovima [[Grčki alfabet|grčkog alfabeta]], koja dolaze kao indeksi kemijskom simbolu H. Recipročne vrijednosti valnih duljina tih četiriju linija daje se jednadžbom ([[Rydbergova formula]]):

:<math> \frac{1}{\lambda} = R \cdot \left(\frac{1}{2^2}-\frac{1}{m^2}\right)</math>

gdje je: ''m'' = 3, 4, 5, 6; a ''R'' je takozvana [[Rydbergova konstanta]]. Uvrstimo li u Balmerovoj jednadžbi za ''m'' cijele brojeve veće od 7 dobivamo valne duljine koje leže u ultraljubičastom području spektra. [[Pokus]]ima se doista našlo još oko 30 linija koje se potpuno slažu s Balmerovom jednadžbom. Linije se gomilaju prema valnoj duljini koja je dana izrazom:

:<math> \frac{1}{\lambda} = \frac{R}{2^2} </math>

To je granica serije. Balmerova serija je idealni tip spektralnih linija uopće. Kako se vidi na slici, razmak između susjednih linija pravilno se smanjuje, i linije se gomilaju prema određenoj granici.

Iz razloga koji će se kasnije iznijeti uvedeno je da se spektralne jednadžbe postavljaju za [[frekvencija|frekvencije]], a ne za valne duljine. Pokusima se, doduše, mjere valne duljine (iz [[Interferencija valova|interferentnih]], [[ogib]]nih ili [[Disperzija (optika)|disperzionih]] pojava), ali zakoni [[Spektralna analiza|spektralne analize]] postaju pregledniji kad se uzimaju u obzir frekvencije. Pri tom treba misliti na slijedeće: frekvencija ''ν'' se može izračunati iz valne duljine ''λ'' prema poznatom odnosu:

:<math> \nu \cdot \lambda = c </math>

No [[brzina svjetlosti]] ''c'' nije tako točno izmjerena kako su točna mjerenja valne duljine. Točnost spektralne analize je nenadmašiva. Iz tog razloga i dalje se u spektralnoj analizi svi iskustveni podaci izražavaju u valnim duljinama.

Uvodeći frekvenciju, možemo Balmerovu jednadžbu pisati u obliku:

:<math> \nu = \frac{c}{\lambda} = c \cdot R \cdot (\frac{1}{2^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je ''m'' = 3, 4, 5…. Frekvencije spektralnih linija vodika mogu se dakle prikazati kao razlike (diferencije) između dva člana, od kojih je prvi konstantan, a drugi opada kao 1/9, 1/16, 1/25, 1/36 …. Tu se odmah nameće pitanje: Mora li se uvijek uzeti kao konstantan broj 1/4? Moguće je pomisliti, da prvi konstantni član bude bilo koji razlomak 1/n2. Godine 1908. našao je F. Paschen u [[Infracrveno zračenje|infracrvenom području]] spektralne linije vodika kojima su se valne duljine točno slagale s izrazima:

:<math> \frac{1}{\lambda} = R \cdot (\frac{1}{3^2}-\frac{1}{4^2}) </math>

:<math> \frac{1}{\lambda} = R \cdot (\frac{1}{3^2}-\frac{1}{5^2}) </math>

Tu dakle imamo dva člana jedne serije, kojoj je konstantni član ''R''/32. Taj član ujedno određuje i granicu serije. I od te takozvane Paschenove serije nađen je vrlo velik broj linija. Godine 1916. pronašao je Lyman na drugoj strani od Balmerove serije, duboko u ultraljubičastom području, nove spektralne linije, koje smo mogli prikazati istom Balmerovovom jednadžbom, samo što je za konstantni član trebalo uzeti u nazivniku cijeli broj 1. Vodikov spektar sastoji se, od ovih serija:

Lymanova serija:

:<math> \nu = c \cdot R \cdot (\frac{1}{1^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je: ''m'' = 2, 3, 4 ….

[[Balmerova serija]]:

:<math> \nu = c \cdot R \cdot (\frac{1}{2^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je: ''m'' = 3, 4, 5 ….

Paschenova serija:

:<math> \nu = c \cdot R \cdot (\frac{1}{3^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je: ''m'' = 4, 5, 6 ….

Brackettova serija:

:<math> \nu = c \cdot R \cdot (\frac{1}{4^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je: ''m'' = 5, 6, 7 ….

Pfundova serija:

:<math> \nu = c \cdot R \cdot (\frac{1}{5^2}-\frac{1}{m^2}) </math>

gdje je: ''m'' = 6, 7, 8 ….

Od tog golemog mnoštva linija padaju u vidljivo područje spektra svega prve 4 linije Balmerove serije. Odatle se vidi kako je važno ispitivati čitav spektar da se nađu osnovni zakoni serije.

Frekvencije spektralnih linija vodika možemo općenito izraziti jednadžbom:

:<math> \nu = \frac{c \cdot R}{n^2} - \frac{c \cdot R}{m^2} </math>

gdje su: ''n'' i ''m'' - [[cijeli broj]]evi.

Frekvencije vodikovih linija dobiju se, dakle, da se od niza ''c∙R/n2'' učine sve moguće pozitivne razlike (diferencije). Tako objašnjena, Balmerova jednadžba vodi nas do općeg načela kombinacije, što ga je otkrio [[Walther Ritz|W. Ritz]] 1908. Po tom načelu dade se za svaki kemijski element postaviti niz terma T1, T2, T3, …. tako da su frekvencije njegova spektra dane razlikama (diferencijama):

:<math> \nu = T_m - T_n </math>

Ritzovo načelo kombinacije potvrđeno je pri ispitivanju svih spektara. Ono je ključ za sređivanje različitih serija. Načelo kombinacije sadrži u sebi osnovni zakon prirode, koji se u punom smislu razotkriva tek u [[nuklearna fizika|nuklearnoj fizici]]. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Paschen, Friedrich }}
[[Kategorija:Njemački fizičari]]

Friedrich Paschen - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica