Franjo Marija Appendini - Povijest promjena

Suradnik10: /* Životopis */

2025-11-05T02:06:21Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 5. studeni 2025. u 02:06
Redak 9:		Redak 9:
	U pisanju se služio pisanom građom [[Ivan-Marija Matijašević\|Ivana-Marije Matijaševića]].<ref name=enc> Matijašević, Ivan Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matijasevic-ivan-marija>. </ref>		U pisanju se služio pisanom građom [[Ivan-Marija Matijašević\|Ivana-Marije Matijaševića]].<ref name=enc> Matijašević, Ivan Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matijasevic-ivan-marija>. </ref>

	Njegovi povjesničarski doprinosi su [[rasprava\|rasprave]] o ubikaciji [[Epidaurus]]a te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne ''Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei'' (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov [[dnevnik]] događaja u svezi s ~~rusko–crnogorsku~~ opsadom Dubrovnika 1806. godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine.<ref name="Kolo"/> Godine 1835. F. M. Appendini preselio se u [[Zadar]] gdje je postao upraviteljem tamošnjeg [[licej]]a i generalni ravnatelj dalmatinskih [[gimnazija]], preuzevši tako dužnosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat Urban. Obnašao ih je, međutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. siječnja 1837. godine.<ref name="Kolo"/>		Njegovi povjesničarski doprinosi su [[rasprava\|rasprave]] o ubikaciji [[Epidaurus]]a te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne ''Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei'' (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov [[dnevnik]] događaja u svezi s rusko–crnogorskom [[Opsada Dubrovnika (1806.)\|opsadom Dubrovnika 1806.]] godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine.<ref name="Kolo"/> Godine 1835. F. M. Appendini preselio se u [[Zadar]] gdje je postao upraviteljem tamošnjeg [[licej]]a i generalni ravnatelj dalmatinskih [[gimnazija]], preuzevši tako dužnosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat Urban. Obnašao ih je, međutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. siječnja 1837. godine.<ref name="Kolo"/>

	== Izvori ==		== Izvori ==

Suradnik10 u (test) 02:05, 5. studeni 2025.

2025-11-05T02:05:47Z

←Starija inačica		Inačica od 5. studeni 2025. u 02:05
Redak 6:		Redak 6:

	U Dubrovniku je razvio svestranu kulturnu aktivnost; organizirao je školske literarne akademije, sudjelovao je u radu Prosvjetiteljskog društva, pisao je prigodne pjesme na talijanskome i latinskome jeziku, održavao bliske odnose s kulturnim djelatnicima i znanstvenicima u Gradu i inozemstvu, a bio je poznat i kao vrstan [[pedagog]] i govornik. Naučivši hrvatski jezik, bavio se i jezikoslovljem, iako su neki njegovi radovi s tog područja, primjerice ''Dell’ analogia della lingua antichi popoli...'', puni neznanstvenih i proizvoljnih tumačenja.<ref name="Kolo"/> Autor je [[hrvatske gramatike]] i [[hrvatski rječnici\|rječnika]] [[hrvatski jezik\|hrvatskog jezika]] ''Grammatica della lingua Illirica compilata dal padre Francesco Maria Appendini delle scuole pie proffesore di eloquenza nel collegio di Ragusa'' koja je njegovo najvrjednije djelo.<ref name="Kolo"/> Objavljena je u Dubrovniku, a koja se je pojavila u četirima izdanjima: 1808., 1828., 1848. i 1850. godine. [[Recenzija]] na hrvatskom jeziku koja se je odnosila na ovu knjigu bila je prva takva u povijesti hrvatskog novinstva, a izašla je u [[Kraljski Dalmatin\|Kraljskom Dalmatinu]] br. 38 iz 1808. godine.<ref name="bitno">[http://www.bitno.ba/vijesti/kultura/kraljski-dalmatin-prve-novina-na-hrvatskom-jeziku Kraljski Dalmatin – prve novine na hrvatskom jeziku], 20. rujna 2011., bitno.ba</ref>		U Dubrovniku je razvio svestranu kulturnu aktivnost; organizirao je školske literarne akademije, sudjelovao je u radu Prosvjetiteljskog društva, pisao je prigodne pjesme na talijanskome i latinskome jeziku, održavao bliske odnose s kulturnim djelatnicima i znanstvenicima u Gradu i inozemstvu, a bio je poznat i kao vrstan [[pedagog]] i govornik. Naučivši hrvatski jezik, bavio se i jezikoslovljem, iako su neki njegovi radovi s tog područja, primjerice ''Dell’ analogia della lingua antichi popoli...'', puni neznanstvenih i proizvoljnih tumačenja.<ref name="Kolo"/> Autor je [[hrvatske gramatike]] i [[hrvatski rječnici\|rječnika]] [[hrvatski jezik\|hrvatskog jezika]] ''Grammatica della lingua Illirica compilata dal padre Francesco Maria Appendini delle scuole pie proffesore di eloquenza nel collegio di Ragusa'' koja je njegovo najvrjednije djelo.<ref name="Kolo"/> Objavljena je u Dubrovniku, a koja se je pojavila u četirima izdanjima: 1808., 1828., 1848. i 1850. godine. [[Recenzija]] na hrvatskom jeziku koja se je odnosila na ovu knjigu bila je prva takva u povijesti hrvatskog novinstva, a izašla je u [[Kraljski Dalmatin\|Kraljskom Dalmatinu]] br. 38 iz 1808. godine.<ref name="bitno">[http://www.bitno.ba/vijesti/kultura/kraljski-dalmatin-prve-novina-na-hrvatskom-jeziku Kraljski Dalmatin – prve novine na hrvatskom jeziku], 20. rujna 2011., bitno.ba</ref>

			U pisanju se služio pisanom građom [[Ivan-Marija Matijašević\|Ivana-Marije Matijaševića]].<ref name=enc> Matijašević, Ivan Marija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 5.11.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/matijasevic-ivan-marija>. </ref>

	Njegovi povjesničarski doprinosi su [[rasprava\|rasprave]] o ubikaciji [[Epidaurus]]a te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne ''Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei'' (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov [[dnevnik]] događaja u svezi s rusko–crnogorsku opsadom Dubrovnika 1806. godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine.<ref name="Kolo"/> Godine 1835. F. M. Appendini preselio se u [[Zadar]] gdje je postao upraviteljem tamošnjeg [[licej]]a i generalni ravnatelj dalmatinskih [[gimnazija]], preuzevši tako dužnosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat Urban. Obnašao ih je, međutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. siječnja 1837. godine.<ref name="Kolo"/>		Njegovi povjesničarski doprinosi su [[rasprava\|rasprave]] o ubikaciji [[Epidaurus]]a te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne ''Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei'' (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov [[dnevnik]] događaja u svezi s rusko–crnogorsku opsadom Dubrovnika 1806. godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine.<ref name="Kolo"/> Godine 1835. F. M. Appendini preselio se u [[Zadar]] gdje je postao upraviteljem tamošnjeg [[licej]]a i generalni ravnatelj dalmatinskih [[gimnazija]], preuzevši tako dužnosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat Urban. Obnašao ih je, međutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. siječnja 1837. godine.<ref name="Kolo"/>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-02T01:13:15Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Franjo Marija Appendini'''<ref name="HBL">[http://www.sumari.hr/biblio/pdf/10173.pdf Hrvatski biografski leksikon, 1983.] Uredništvo - predgovor </ref> ([[Poirino]], u [[Pijemont]]u, [[6. studenog]] [[1768.]] - [[Zadar]], [[30. siječnja]] [[1837.]]) (tal. oblik ''Francesco Maria Appendini'')<ref name="HBL"/> bio je [[svećenik]] iz reda [[pijaristi|pijarista]]. Bio je među prvim je hrvatskim [[biograf|životopiscima]], <ref name="HBL"/> i jezikoslovcima. Pisao je pjesme, životopise, govore i nekrologe te biobibliografske i historiografske prinose.<ref name="Kolo">[http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_2.nsf/AllWebDocs/Ratovanje_oko_Dubrovnika_godine_1806. Kolo br.2/2008.] Dvjesto godina poslije. Francesco Maria Appendini. Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806. S talijanskoga prevela Fani Muhoberac</ref>

== Životopis ==

Rodio se je 1768. u mjestu Poirinu u Pijemontu. Školovao se u Torinu i Rimu, gdje je 1787. stupio u red [[pijaristi|pijarista]]. Među profesorima bio mu je i Dubrovčanin Marko Faustin Galjuf koji ga je 1791. nagovorio otići u Dubrovnik. U gradu u kojem će ostati preko četrdeset godina, Appendini se je 1792. zaredio za svećenika. Dugi niz godina radio je kao profesor [[retorika|retorike]] u pijarističkom [[Collegium Ragusinum|Collegiumu Ragusinumu]] (gdje je od 1795. predavao i njegov brat [[Urban Appendini|Urban]], tal. ''Urbano''), a 1808. postao je upraviteljem novoosnovanog Liceum–convictuma. Licej je nakon dolaska austrijskih vlasti pretvoren u gimnaziju, a Appendini je postao njenim prefektom te profesorom zemljopisa i povijesti.<ref name="Kolo"/>

U Dubrovniku je razvio svestranu kulturnu aktivnost; organizirao je školske literarne akademije, sudjelovao je u radu Prosvjetiteljskog društva, pisao je prigodne pjesme na talijanskome i latinskome jeziku, održavao bliske odnose s kulturnim djelatnicima i znanstvenicima u Gradu i inozemstvu, a bio je poznat i kao vrstan [[pedagog]] i govornik. Naučivši hrvatski jezik, bavio se i jezikoslovljem, iako su neki njegovi radovi s tog područja, primjerice ''Dell’ analogia della lingua antichi popoli...'', puni neznanstvenih i proizvoljnih tumačenja.<ref name="Kolo"/> Autor je [[hrvatske gramatike]] i [[hrvatski rječnici|rječnika]] [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] ''Grammatica della lingua Illirica compilata dal padre Francesco Maria Appendini delle scuole pie proffesore di eloquenza nel collegio di Ragusa'' koja je njegovo najvrjednije djelo.<ref name="Kolo"/> Objavljena je u Dubrovniku, a koja se je pojavila u četirima izdanjima: 1808., 1828., 1848. i 1850. godine. [[Recenzija]] na hrvatskom jeziku koja se je odnosila na ovu knjigu bila je prva takva u povijesti hrvatskog novinstva, a izašla je u [[Kraljski Dalmatin|Kraljskom Dalmatinu]] br. 38 iz 1808. godine.<ref name="bitno">[http://www.bitno.ba/vijesti/kultura/kraljski-dalmatin-prve-novina-na-hrvatskom-jeziku Kraljski Dalmatin – prve novine na hrvatskom jeziku], 20. rujna 2011., bitno.ba</ref>

Njegovi povjesničarski doprinosi su [[rasprava|rasprave]] o ubikaciji [[Epidaurus]]a te o podrijetlu Sv. Jeronima, dvotomne ''Notizie istorico–critiche sulla antichitŕ storia e letteratura de’ Ragusei'' (Dubrovnik 1802.–1803.), iscrpan pregled političke i kulturne povijesti Dubrovnika. Od iznimna je značaja njegov [[dnevnik]] događaja u svezi s rusko–crnogorsku opsadom Dubrovnika 1806. godine, a za njega je javnost doznala tek 1906. godine.<ref name="Kolo"/> Godine 1835. F. M. Appendini preselio se u [[Zadar]] gdje je postao upraviteljem tamošnjeg [[licej]]a i generalni ravnatelj dalmatinskih [[gimnazija]], preuzevši tako dužnosti koje je od 1824., do smrti, 1834., imao njegov brat Urban. Obnašao ih je, međutim, samo nepune dvije godine; umro je 30. siječnja 1837. godine.<ref name="Kolo"/>

== Izvori ==
{{matica hrvatska}}
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Appendini, Franjo Marija}}
[[Kategorija:Biografi]]
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Životopisi, Italija]]
[[Kategorija:Odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Bibliografi]]
[[Kategorija:Talijanski katolički svećenici]]