WikiSysop: no summary specified

2021-11-01T22:48:22Z

no summary specified

←Starija inačica		Inačica od 1. studeni 2021. u 22:48
Redak 45:		Redak 45:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commonscat\|Red Army Faction}}~~
	* [http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2006%5C09%5C28%5C35A35.PDF Vjesnik]		* [http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2006%5C09%5C28%5C35A35.PDF Vjesnik]
	* [http://povijest.net/index.php/Svakodnevna-povijest/Terorizam-3-RAF-Vrhunac-djelovanja.html RAF]		* [http://povijest.net/index.php/Svakodnevna-povijest/Terorizam-3-RAF-Vrhunac-djelovanja.html RAF]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T12:46:03Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:RAF-Logo.svg|200px|mini|Logotip RAF-a: Crvena zvijezda s puškom [[Heckler & Koch]] MP5]]
'''Frakcija Crvene armije''' ([[Njemački jezik|njem.]] ''Rote Armee Fraktion''; ''RAF'') također poznata i kao '''skupina Baader-Meinhof''' ili ''banda'' bila je jedna od najutjecajnijih ljevičarskih, [[Zapadna Njemačka|zapadnonjemačkih]] militantnih terorističkih organizacija. Djelovali su kao "urbana gerila" od [[1970.]] godine do [[1993.]] godine (službeno [[1998.]])

== Nastanak ==
Sve je započelo na studentskim prosvjedima kasnih 1960-ih kada je tijekom nereda smrtno ranjen prosvjednik kojega je ubila njemačka [[policija]]. Za vrijeme kasnijih demonstracija protiv [[rat]]a u [[Vijetnam]]u njemačka je policija također bila vrlo brutalna, predvodnik prosvjeda je ubijen i sve je kulminiralo podmetanjem [[požar]]a u nekoliko policijskih postaja od strane skupine: Andreas Baader, Gudrun Ensslin, Thorwald Proll i Horst Söhnlein, koji su ubrzo uhićeni.

Šezdesetih godina u Njemačkoj dolazi do ekstremne reakcije na [[Nacizam|nacističku]] prošlost. Mladi Nijemci su se pitali zašto je generacija njihovih roditelja sudjelovala u užasima nacizma. Kada su shvatili da su mnogi bivši nacisti i dalje dio sistema i policije koja napada njihove prosvjede, ponekad i smrtonosnom silom, mnogi su izgubili svaku vjeru u [[Demokracija|demokratski]] potencijal političkog poretka i okrenuli se oružanoj borbi da ga zbace.

Godine [[1968.]] Andreas Baader i njegova djevojka Gudrun Ensslin podmetnuli su požar u kojem je do temelja izgorjela robna kuća u [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]]u. Na zidu obližnje zgrade ostaviše [[grafit]]: "''Bolje spaljivati robne kuće nego kupovati u njima''". Baader je brzo pronađen i uhićen. U zatvoru ostaje do [[14. svibnja]] [[1970.]] godine kada bježi uz pomoć poznate novinarke [[Ulrike Meinhof]] koja je došla u zatvor pod izgovorom intervjua s Baaderom za pisanje knjige o mladima na rubu društva. Oslobađanje Baadera 14. svibnja računa se kao njihova prva akcija i početak RAF-a.
[[Novinar]]ka Ulrike Meinhof je u to vrijeme pozitivno pisala o studentskim prosvjedima istovremeno kritizirajući ponašanje policije, šireći bunt. Jednom je rekla: ''"Ako zapalite jedan [[automobil]] to je krivično djelo, a ako zapalite na stotine automobila to je politički aktivizam"''. Ili: ''"Policajci su [[Svinja|svinje]]. Zapravo, oni su gori od svinja. Ubijanje policajaca je neophodno u cilju oslobođenja. Čovjek postaje drukčiji kada navuče uniformu. Čim je u uniformi, čovjek postaje opravdana meta revolucionara."'' Ulrike Meinhof postala je jedna od vodećih osoba ovog pokreta, napustivši ugodni javni život prelaskom u ilegalu i oružanu borbu. RAF se u svom djelovanju u mnogim točkama pridržavao "Malog priručnika za urbanu gerilu" Carlosa Marighelle (latinsko američki revolucionar ubijen 1969. godne od [[brazil]]ske policije) koji je objavljen u Berlinu samo tjedan dana nakon Baaderova bijega iz zatvora 1970. godine. Međutim, Marighelline teorijske postavke kako treba napasti državu i onda joj dopustiti da odgovori u svojoj fašističkoj maniri u kojoj će narod reagirati, pobuniti se i uzeti vlast, a "urbana gerila" samo zametnuti iskru prave revolucije, za Njemačku su bile krive, te su u Njemačkoj takve akcije RAF-a plašile građanstvo i nisu postigle takav stupanj razumijevanja.

== Djelovanje ==
[[Datoteka:Terrace Club Frankfurt Germany 1972 V. Corps.png|mini|Terrace Club u Frankfurtu nakon eksplozije u svibnju 1972.]]
Do kraja [[1970.]] godine RAF je opljačkao tri banke u [[Berlin]]u. Ukradenim novcem su preko istočnog Berlina stigli do [[Jordan]]ske pustinje gdje polaze vojnu obuku u kampu [[Al Fatah]]a. Kupuju oružje za daljnje akcije i počinje njihova dugoročna suradnja s [[Bliskoistočni sukob#Terorizam|palestinskim]] militantima.

Tijekom [[1971.]] godine pljačkaju banke diljem Njemačke, tj. vrše "eksproprijaciju [[kapital]]a", kako to oni nazivaju. Ulrike Meinhof piše njihov službeni manifest na kojem se prvi put pojavljuje njihov logotip: crvena petokraka, preko nje [[Heckler & Koch]] MP5 i natpis RAF.

Tadašnje novinske ankete pokazuju da svaki peti Nijemac mlađi od trideset godina osjeća simpatije prema RAF-u. "Podvizi" RAF-a inspiriraju pojavljivanje drugih oružanih formacija: Pokret 2. lipnja (njem. ''Bewegung 2. Juni'') i Revolucionarne ćelije (''Revolutionäre Zellen'') počinju s napadima na banke, policiju, robne kuće, klubove. Tadašnji ministar unutarnjih poslova [[Hans-Dietrich Genscher]] formira specijalne postrojbe policije koje se bave isključivo ovom pojavom.

== Uhićenja ==

Sredinom [[1972.]] godine specijalna policija saznaje za potencijalno skrovište RAF-a u [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]]u. Upadaju u prostoriju, ne nalaze ljude, ali nalaze ogromne količine [[eksploziv]]a. Policija je ispraznila kutije eksploziva i potajice ozvučila cijeli prostor. Prvog lipnja, uz otpor i pucnjavu iz skrovišta Andreas Baader i Holger Meins bivaju uhićeni. Sutradan je uhićena i Gudrun Ensslin u [[Hamburg]]u, a dva tjedna kasnije uhićena je i Ulrike Meinhof. Bio je to kraj djelovanja tzv. prve generacije RAF-a.

==Druga generacija==
[[Datoteka:JustizvollzugsanstaltStammheim.jpg|mini|Zatvor u Stuttgartu]]
Od slobodnih članova i novih simpatizera ustanovljena je druga generacija koja je izvela mnoge terorističke akcije (napad na veleposlanstvo u [[Stockholm]]u, otmice zrakoplova, napadi na pravosudne ustanove) uglavnom u cilju oslobađanja članova prve generacije iz zatvora. A postojale su i treća, četvrta pa i peta generacija RAF-ovaca.

Pripadnici RAF-a tvrdili su da ih se posebno tretiralo i izoliralo u [[zatvor]]u, te su svoje nezadovoljstvo uvjetima izražavali štrajkovima glađu. Ulrike Meinhof je [[8. svibnja]] 1976. počinila [[samoubojstvo]] u [[Stuttgart]]skom zatvoru.

Glasnogovornik Dresdner Banke AG, Jürgen Ponto je [[30. srpnja]] 1977. godine ubijen na vratima kuće u pokušaju otmice.
[[Datoteka:Route der Flugzeugentführung - Landshut - KEBVersion.svg|mini|Ruta otetog Lufhansinog zrakoplova]]
[[Menadžer]] i predsjednik udruge poslodavaca Hanns Martin Schleyer otet je 5. rujna [[1977.]] u [[Köln]]u. Otmičari su tražili od vlade oslobađanje svih 11 pripadnika organizacije. U [[Bonn]]u je organiziran krizni štab s kancelarom [[Helmut Schmidt|Helmutom Schmidtom]] na čelu. Njegov plan je bio odugovlačenje dok se ne sazna položaj taoca. Mjesec se dana nije ništa događalo, no tada je otet [[Lufthansa|Lufthansin]] zrakoplov [[13. listopada]] 1977. godine, na letu prema Frankfurtu od strane četvorice [[musliman]]skih otmičara, koji su postavili iste zahtjeve kao RAF, i uz to oslobađanje dvojice istomišljenika iz turskog zatvora, te 15 milijuna [[dolar]]a. Zrakoplov je preusmjeren u [[Italija|Italiju]], a zatim i prema [[Cipar|Cipru]], [[Bahrein]]u i [[Dubai]]ju, da bi na kraju sletio u [[Mogadišu]]. Tamo su otmičari ubili [[pilot]]a, a nakon toga su rizičnom akcijom njemačke tajne službe ubijena tri otmičara, ali nitko od talaca nije povrijeđen.

Pola sata kasnije pošto je na radiju objavljena vijest o neuspjehu otmice zrakoplova u svojim su samicama pronađeni mrtvi Baader i Ensslin, počinivši samoubojstvo. Sljedeći dan, 18. listopada, RAF je objavio informaciju o egzekuciji Schleyera.

== Utočište u Jugoslaviji ==
Njemačka zločinačka ljevičarska organizacija Baader Meinhof (RAF) našla je utočište u [[Zagreb]]u, pa je čak njemačka državna televizija objavila da u zamjenu za zloglasne teroriste traži desetoricu Hrvata i dva Albanca iz Njemačke. Članovi RAF-a su jedno vrijeme početkom sedamdesetih čak držali predavanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.<ref>http://narod.hr/hrvatska/14-kolovoza-1994-uhicen-carlos-najtrazeniji-svjetski-terorist-i-miljenik-titova-rezima</ref>

== Raspuštanje ==

RAF je nastavio s djelovanjem i kasnije, ali zbog sloma [[komunizam|komunizma]] njihov je utjecaj postao minoran. Njihova posljednja velika akcija bila je podmetanje 200 kg [[eksploziv]]a i rušenje zidova ženskog zatvora u Weiterstadtu [[1993.]] godine. Potpuno su se razišli tek [[1998.]] godine, kada je 20. travnja [[Reuters]]u u [[Köln]]u poslano i službeno priopćenje o raspuštanju.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Red Army Faction}}
* [http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2006%5C09%5C28%5C35A35.PDF Vjesnik]
* [http://povijest.net/index.php/Svakodnevna-povijest/Terorizam-3-RAF-Vrhunac-djelovanja.html RAF]
* [http://www.schiller-institut.de/hrvatski/Berlin_Helga.htm "Treća generacija RAF"]

[[Kategorija:Terorističke skupine]]
[[Kategorija:SR Njemačka]]
[[Kategorija:Povijest Njemačke od 1989.]]
[[Kategorija:Terorizam u Njemačkoj]]

Frakcija Crvene armije - Povijest promjena

WikiSysop: no summary specified

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica