WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-08T11:54:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Marc_Sautet_at_Cafe_des_Phares_(Paris_1994).jpg|desno|mini| Marc Sautet u [[Café des Phares]]u (Pariz 1994.) ]]
[[Datoteka:Café_des_Phares,_Place_de_la_Bastille,_Paris.JPG|mini| Café des Phares (Pariz)–- prvi filozofski kafić na svijetu ]]
'''Filozofski kafić''' ili '''filo-kafić''' ([[Francuski jezik|francuski]]: ''Café philosophique'') forum je običnih građana okupljenih u [[Kafić|kafiću]] radi [[Filozofija|filozofskih]] diskusija, osnovan od strane Marc-a Sautet-a u Parizu, 13. prosinca 1992. godine.<ref name=":0">Chaplin, p. 282: Philosopher Marc Sautet started the first "cafe-philo" at the Cafe des Phares on the Place de la Bastille in Paris.</ref>

Oko stotinu '''filo-kafića''' postojalo je u [[Francuska|Francuskoj]] i oko 150 u [[Svijet|svijetu]] u vrijeme smrti osnivača prvog kafića ovakve vrste – [[Marc-a Sautet]]a, [[1998.]] godine.<ref name=":1">Simons, Marlise (May 2, 1998). "Thought For Food: Cafes Offer Philosophy In France". New York Times. pp. B9.</ref>

== Koncept ==
Teme o kojima se razgovara u filo-kafićima jako variraju, od mita o [[Djed Mraz|Djeda Mrazu]], preko istine o ljepoti i seksu, do smrti. U njima se postavljaju pitanja poput "Što je to činjenica?" i "Je li nada nasilna stvar?". Sautet je učinio da diskusije zvuče i djeluju zabavno i zanimljivo. Koncept je doveo do zbližavanja ljudi u okviru prijateljskog foruma gdje oni mogu slobodno razmjenjivati ideje. Kafić je promovirao atmosferu u kojoj su ljudi mogli pričati dok se opuštaju pijući kavu. Ovaj koncept naposljetku je doveo do stvaranja prvog filo-kafića.

Tisuće gostiju-sudionika u filo-kafićma širom svijeta usvojili su Sautetove ideje kao način za unaprjeđenje svojih razmišljanja. Prilikom iznošenja ideja vodi se račun o preciznosti u izražavanju i logičkoj ispravnosti. Koncepti koji se iznose su u duhu tolerancije i otvorenosti. Ideja o Sautetovom filozofskom kafiću raširila se po svijetu. Nastala u [[Francuska|Francuskoj]], ideja je kasnije prenesena u [[Engleska|Englesku]], [[Njemačka|Njemačku]], [[Belgija|Belgiju]], [[Austrija|Austriju]], [[Švicarska|Švicarsku]], [[Finska|Finsku]] i kasnije širom [[Europa|Europe]] i svijeta, pa danas postoje i u [[Kanada|Kanadi]], [[Južna Amerika|Južnoj Americi]], [[Grčka|Grčkoj]], [[Australija|Australiji]], [[Japan|Japanu]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]].<ref name=":2">{{Citiranje knjige|title=Relationscapes|date=2009|url=http://dx.doi.org/10.7551/mitpress/7680.003.0002|publisher=The MIT Press|isbn=978-0-262-25515-8}}</ref> Zbog ovako velikog uspjeha, francuski predsjednik [[Jacques Chirac|Jacque Chirac]] poslao je utemeljitelja na dobrovoljnu misiju promoviranja ideje po Južnoj Americi.<ref name=":1" />

== Povijest ==
[[Francuski institut za Škotsku]], u [[Edinburgh]]u također ima filozofski kafić s veoma dugom tradicijom, koja počinje još u doba velikog filozofa [[David Hume|Davida Huma]]. Osoblje Francuskog Instituta za Škotsku također sudjeluje u predavanjima filozofije koja se održavaju u škotskim osnovnim školama, na primjer u [[Clackmannan]]u. U Engleskoj forum pod nazivom Filozofski kafić održavao se u [[Cromford]]u ([[Derbyshire]]) u knjižari od svog osnivanja [[1993.]] godine, gdje je do [[2009.]] godine održano oko 100 okupljanja. Ovaj forum osnovao je [[Evan Rutherford]], filozof i kipar iz [[Wirksworth]]a. Javna večernja okupljanja obično organiziraju i vode članovi i suradnici, a ne profesionalni filozofi, mada su poznati filozofi uvijek bili dobrodošli. Tekstovi pojedinih diskusija se mogu pročitati na internetu.

Kako se [[Osmansko Carstvo|Osmansko Carstvo]] širilo po Europi u 18. stoljeću, u [[Beč]]u se rodila ideja za pravljenje mjesta gdje bi ljudi mogli susretati i raspravljati o različitim temama ispijajući čaj ili kavu. Turski kafići prilagođeni zapadnoj kulturi postali su mjesto gdje se prijatelji susreću kako bi popili piće i porazgovarali. Tradicionalna helenistička [[Agora]] premještena je sa središnjeg javnog trga u središte grada u kafić. Filozofi, pjesnici, pisci i intelektualci svih vrsta počeli su koristiti ova mjesta za svoje susrete.

Godine [[1686.]] Sicilijanac [[Francesco Procopio dei Coltelli]] osnovao ''[[Cafe Procope]]'' u ''rue de l'Ancienne Comédie,'' Latinskoj četvrti [[Pariz]]a poznatom i kao 6. arrondissement. To je bio prvi kafić u Parizu. Pojedini intelektualci koji su često posijećivali ovaj kafić zbog filozofskih rasprava tijekom povijesti su: [[Victor Hugo]], [[Paul Verlaine]], [[Honoré de Balzac]], [[Pierre Augustin Coron de Beaumarchais]], [[François-Marie Arouet]], [[Jean-Jacques Rousseau]], [[Georges Danton]], [[Jean-Paul Marat]], [[Denis Diderot]], itd.

Prije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rat]]a mnogi pjesnici, slikari, pisci koji su pripadali [[Nadrealizam|nadrealnom pokretu]] posjećivali su kafić [[Montparnasse]] u [[Pariz]]u. Nakon Drugog svjetskog rata u mnogim kafićima u Latinskoj četvrti Pariza bio je primijećen utjecaj [[Egzistencijalizam|egzistencijalizma]]. Filozof Jean-Paul Sartre proveo je nekoliko filozofskih rasprava u [[Cafe de Flore]]. Ovi "filozofski kafići" bili su povijesni početci Sautetovog filozofskog kafića.

== Café philosophique ==
Sautet je svoju ideju o filozofskom kafiću prvi put ostvario u [[Place de la Bastille]], u dijelu Pariza poznatom kao [[Cafe des Phares]], [[13. prosinca]] [[1992.]] godine.<ref name=":0" /> On bi obično okupio nekolicinu prijatelja u svom filozofskom kafiću svake nedjelje ujutro u 11 sati i otvorio bi filozofsku debatu koja je obično trajala oko dva sata. Njegova osobna filozofija imala je tendenciju povratka osnovnim načelima razmišljanja i bila je namijenjena običnim ljudima, a ne [[Aristokracija|aristokratima]].<ref>{{Citiranje časopisa|author=Joshua Rasmussen, Andrew M. Bailey|title=How to build a thought|url=http://dx.doi.org/10.1002/tht3.444|date=2020-02-05|journal=Thought: A Journal of Philosophy|id=10.1002/tht3.444|accessdate=2020-03-24}}</ref> Neka od prvih okupljanja bila su sačinjena od desetak ljudi. Kasnije su se počeli pridruživati studenti, raznorazni ekscentrični građani, taksisti na pauzama, bogate žene kojima je dosadno, itd.<ref>{{Citiranje časopisa|author=&NA;|title=Surveys|url=http://dx.doi.org/10.1097/01434893-200901000-00022|date=2009-01|journal=Oncology Times UK|volume=6|issue=1|pages=21|id=10.1097/01434893-200901000-00022|accessdate=2020-03-24}}</ref> Kako je rasla popularnost ovih događaja, oni su se počeli održavati tjedno i okupljati i do 200 ljudi.<ref name=":2" /> Sautet je konačno uspio prenijeti filozofiju iz sveučilišnih kabineta i na neki način je "vrati" s fakultetskih katedri u javnost među obične građane. Čineći to, bio je izopćen od stručnjaka kao "izdajica" klasične, formalne filozofske misli i [[Visoko obrazovanje|visokog obrazovanja]] generalno.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Lou Marinoff, Beatrice Popescu|title=Café Philosophique with Lou Marinoff|url=http://dx.doi.org/10.5964/ejop.v9i3.665|date=2013-08-30|journal=Europe’s Journal of Psychology|volume=9|issue=3|pages=419–426|id=10.5964/ejop.v9i3.665|accessdate=2020-03-24}}</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Ugostiteljstvo| ]]
[[Kategorija:Filozofija]]

Filozofski kafić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica