WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T22:33:28Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Ferdinand de Saussure.jpg|mini|'''Ferdinand de Saussure''']]

'''Ferdinand de Saussure''' ([[Ženeva]], [[22. studenog]] [[1857.]] - Vufflens-le-Château kraj Morgesa, [[22. veljače]] [[1913.]]) [[Švicarska|švicarski]] je jezikoslovac koji je svojim postavkama utemeljio modernu lingvistiku ([[jezikoslovlje]]) i dao temelje europskom [[Strukturalizam|strukturalizmu]], lingvističkom pravcu koji se razvio dvadesetih i tridesetih godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

== Životopis ==

Rodio se u [[Ženeva|Ženevi]] gdje je i odrastao. Smatran je talentiranim i inteligentnim mladićem. Učio je [[latinski]], [[grčki]] i [[sanskrt]] te razne druge kolegije na ženevskom sveučilištu, a diplomirao je na [[Leipzig|leipziškom]] sveučilištu [[1876.]] Dvije godine poslije u [[Berlin]]u je u 22. godini napisao svoje jedino cjelovito djelo ''Mémoire sur le système primitif des voyelles dans les langues indo-européenes'' (Teza o primitivnom vokalnom sustavu u indoeuropskim jezicima) kojom je postavio temelje [[teorija laringala|teoriji laringala]].

Vratio se u [[Leipzig]] i nagrađen je [[1880.]] za svoj doktorat. Nedugo potom preselio se u [[Pariz]] gdje je predavao [[gotski jezik|gotski]] i [[starovisokonjemački jezik|starovisokonjemački]]. [[1891.]] vratio se u Ženevu, a na sveučilištu je predavao [[sanskrt]] i [[indoeuropski prajezik|indoeuropeistiku]] ostatak svog života. Od [[1906.]] počinje predavati tečaj opće lingvistike i povijest uspoređivanja indoeuropskih jezika sve do svoje smrti [[1913.]]

[[1914.]] jedan ženevski učenik i prijatelj piše da je živio poput usamljenika, da se udaljavao od ljudi i šutio u znanosti. Za života je imao malo prijatelja, a to bjehu jezikoslovci [[Michel Bréal]], [[Gaston Paris]] i [[Wilhelm Streitberg]].

Njegovi su izravni učenici [[Antoine Meillet]] i [[Mikołaj Kruszewski]], od kojih je prvi osnovao [[sociolingvistika|sociolingvističku]] školu u okviru francuske lingvistike [[20. stoljeće|20. stoljeća]], a drugi je priopćio što je čuo kod de Saussurea prvaku Kazanjske škole, [[Jan Niecisław Baudouin de Courtenay|de Courtenayu]].

== Tečaj opće lingvistike ==
{{glavni|Tečaj opće lingvistike}}

Zanimljivo je da on nije napisao knjigu koja ga je proslavila, a vjerojatno je uopće i nije namjeravao objaviti. Knjigu ''Cours de linguistique générale'' (Tečaj opće lingvistike) objavili su nakon njegove smrti studenti koristeći se bilješkama s njegovih predavanja. Bili su to [[Charles Bally]] i [[Albert Sechehaye]]. Tečaj se temelji na trima ciklusima bilježaka iz razdoblja predavanja u [[Ženeva|Ženevi]] od [[1877.]] do [[1906.]] Nakon Saussureove smrti, Bally i Sechehaye htjeli su objaviti njegova predavanja, ali su ustvrdili da nije pisao nikakve osobne pripreme, stoga su prikupili bilješke devetorice studenata, koje su bile neujednačene i nepotpune. Najdetaljnije su bile Degallierove i Riedlingerove bilješke, ali promaknule su im Constantinove koje je objavio [[Robert Godel]] [[1957.]] godine.

U tom djelu postoji pet temeljnih dihotomija ili dijada:
* jezična djelatnost (''langage''): jezik (''langue'') - govor (''parole'')
* jezični znak: označitelj (''signifié'') - označenik (''signifiant'')
* pristup: interna lingvistika - eksterna lingvistika
* perspektiva: sinkronija - dijakronija
* odnosi: sintagmatski odnosi - asocijativni odnosi
: Njima je De Saussure pridao i šestu dihotomiju: forma - supstancija.

Saussure je odredio predmet lingvistike i rekao da je to [[jezik]], objašnjavajući pritom različitost jezika i govora. Po njemu predmet neke znanosti mora biti sustav, a jezik to jest. Cilj je opće [[lingvistika|lingvistike]], kako ga de Saussure vidi, prvo odvojiti lingvistiku u užem smislu riječi od [[gramatika|gramatike]], [[filologija|filologije]] i poredbeno-povijesnog jezikoslovlja, tj. strogo definirati područje njezina djelovanja. Zatim, dati konačan i iscrpan popis i propis svih jezika do kojih može doći i na koncu njezin predmet u svim jezicima bez razlike ima biti samo ono što je svima njima zajedničko.

Jezici se proučavaju kao strukture, bitan skup odnosa među elementima zatvorena sustava čije su jedinice [[jezični znak]]ovi koji su voljni i stečeni proizvod mase govornika. Istodobno se jezik i govor oponiraju, jedan teži k stabilnosti, a drugi k dinamici; onkraj ovog odnosa nastaje jezična kreativnost, u vidu h[[umboldt]]ovske teze da je jezik djelovanje ([[grčki jezik|grč.]] ''enérgeia''), a ne dovršen čin ([[grčki jezik|grč.]] ''érgon''). Konačno, u jeziku, kako kaže de Saussure, postoje smo razlike. Vrijednost koja nastaje na granici označenika i označitelja podložna je samo diferencijalnosti, a u svojoj je prirodi arbitrarna te ovisi o vremenskoj i prostornoj linearnosti označitelja, čije su najmanje jedinice pak bez toga načela pa su samim tim sastavljene od distinktivnih obilježja koja se međusobno supraponiraju i koja je de Saussure, na sebi osobit način, anticipirao u kasnijem djelu [[Praška lingvistička škola|Praške lingvističke škole]]. Upravo je pogled na [[jezik]] kao sustav, strukturu, ono što je kasnije razvilo [[strukturalizam]]. Po tom pravcu, zadaća jezikoslovaca jest proučavanje jezika kao sustava.

== Izvori ==

* Ferdinand de Saussure: '''Tečaj opće lingvistike'''
* Glovacki-Bernardi et al.: '''Uvod u lingvistiku'''

== Poveznice ==

* [http://www.revue-texto.net/Saussure/Saussure.html De Saussureovi tekstovi] {{eng oznaka}}

[[Kategorija:Jezikoslovci|Saussure, Ferdinand de]]
[[Kategorija:Švicarski znanstvenici|Saussure, Ferdinand de]]
[[Kategorija:Indoeuropeisti|Saussure, Ferdinand de]]

Ferdinand de Saussure - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica