WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-18T08:02:43Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 08:02
Redak 113:		Redak 113:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{Commonscat\|Federico Fellini}}~~
	*[http://www.federicofellini.it/ Fellini's Foundation - službeni site]		*[http://www.federicofellini.it/ Fellini's Foundation - službeni site]
	*[http://www.imdb.com/name/nm0000019/ IMDb profil]		*[http://www.imdb.com/name/nm0000019/ IMDb profil]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-13T01:27:08Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filmski umjetnik
|ime = Federico Fellini
|slika = Federico Fellini NYWTS 2.jpg
|veličina = 200px
|opis slike =
|rodno ime =
|pseudonim =
|rođenje = [[20. siječnja]] [[1920.]]
|mjesto rođenja = [[Rimini]], [[Italija]]
|smrt = [[31. listopada]] [[1993.]]
|mjesto smrti = [[Rim]], [[Italija]]
|godine rada =
|web =
|supruga = [[Giulietta Masina]] (1943. - 1993.)
|suprug =
|važnije uloge =
|važniji filmovi =
|oscar = '''Najbolji strani film''' [[1956.]] ''[[Ulica (1954)|Ulica]]'' [[1957.]] ''[[Cabirijine noći]]'' [[1963.]] ''[[8½]]'' [[1974.]] ''[[Amarcord]]'' '''Nagrada za životno djelo ([[1993.]])'''
|emmy =
|tony =
|zlatni globus = '''Najbolji strani film''' [[1963.]] '' ''[[8½]]''
|bafta = '''Najbolja scenografija''' [[1978.]] ''[[Fellinijev Casanova]]''
|cesar =
|goya =
|afi =
|olivier =
|saturn =
|ostale_nagrade = '''Srebrni lav''' [[1953.]] ''[[Vitelloni]]'' [[1954.]] ''[[Ulica (1954)|Ulica]]'' '''Srebrni lav za životno djelo ([[1985.]])''' '''Zlatni lav''' [[1960.]] ''[[Slatki život]]'' '''Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najboljeg redatelja''' [[1973.]] ''[[Amarcord]]'' '''Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najbolji film''' [[1973.]] ''[[Amarcord]]'' '''Nagrada Udruge filmskih kritičara New Yorka za najbolji strani film''' [[1960.]] ''[[Slatki život]]'' [[1963.]] ''[[8½]]'' '''Nagrada Nacionalnog ureda za kritiku za najbolji strani film''' [[1963.]] ''[[8½]]'' [[1974.]] ''[[Amarcord]]''
}}
'''Federico Fellini''' ([[Rimini]], [[20. siječnja]] [[1920.]] - [[Rim]], [[31. listopada]] [[1993.]]), [[Italija|talijanski]] filmski redatelj i scenarist, jedan od najutjecajnijih redatelja u [[20. stoljeće|XX. stoljeću]].

==Životopis==

Fellinijev otac Urbano ([[1894.]] – [[1956.]]) je bio trgovački putnik i trgovac, a u kolovozu [[1918.]] oženio se sa Idom Barbiani ([[1896.]] – [[1984.]]) po civilnoj ceremoniji (sa vjerskim slavljem sljedećeg siječnja). Nakon Fellinijeva rođenja [[1920.]], obitelj je dobila još dvoje djece: sina Riccarda ([[1921.]] – [[1991.]]) i kći Mariu Maddalenu (udanu Fabbri; [[1929.]] – [[2002.]]). Urbano Fellini je rodom bio iz [[Gambettola|Gambettole]], gdje je mladi Federico boravio kod svoje bake i djeda nekoliko godina.

Rođen i odgojen u [[Rimini]]ju, njegova dječačka iskustva kasnije će imati veliku ulogu u nekim njegovim filmovima, kao ''[[Vitelloni]]'' ([[1953.]]), ''[[8½]]'' ([[1963.]]) i ''[[Amarcord]]'' ([[1973.]]). No, ne smije se misliti da su svi Fellinijevi filmovi samo autobiografske anegdote i fantazije. Mnogi intimni prijatelji kao scenaristi Tullio Pinelli i Bernardino Zapponi, kinematograf Giuseppe Rotunno i dizajner Dante Ferretti govorili su da je Fellini jednostavno izmislio neka njegova sjećanja samo kako bi ih prepričao na filmu.<ref>Bernardino Zapponi: Memoar, ''Il mio Fellini'' (Roma:Marsilio Editori), 1995., i samo Fellinijevo inzistiranje u ''Ja sam rođeni lažljivac: Leksikon Federica Fellinija'', (New York: Abrams), 2003.</ref>

Tijekom [[Benito Mussolini|Mussolinijevog]] [[fašizam|fašističkog]] režima, Federico i njegov brat Riccardo bili su članovi ''Avanguardiste'', fašističke mladenačke grupe u koju se svaki adolescentni muškarac morao učlaniti. No, mora se spomenuti da ni Fellini ni njegova obitelj nisu bili fašisti, niti su simpatizirali fašizam. Nakon što se preselio u [[Rim]] [[1939.]], Fellini je dobio visoko plaćeni posao kao jedan od urednika popularnog satiričkog lista ''Marc’Aurelio''. U to vrijeme obavio je intervju sa Aldom Fabrizijem ([[1905.]] – [[1990.]]), koji je kasnije doveo do bliskog prijateljstva i profesionalne suradnje. Kako je Fellini već od [[1939.]] bio u dobi za odsluživanje vojnog roka, morao se poslužiti pametnim smicalicama kako bi ga uspješno izbjegao. Komentirajući ovu turbulentnu epohu, Fellinijev biograf Tullio Kezich rekao je da:

{{citat2|Iako je ''Marc’Aurelio'' period bio sretan, sreća je samo zamaskirala besraman period političke apatije. Mnogi koji su živili tijekom zadnjih godina [[Fašistička Italija|Mussolinijevog režima]] osjetili su schizofreničnu dvojbu između službene lojalnosti i slobode humora.<ref>Vidi Kezich, ''Fellini: Život i djelo'', str. 36.</ref>}}

Godine [[1942.]] Fellini je upoznao [[Giulietta Masina|Giuliettu Masinu]], sa kojom se [[30. listopada]] [[1943.]] i vjenčao. Tada je započelo jedno od najkreativnijih filmskih partnerstva u povijesti. Par mjeseci nakon vjenčanja, Masina je pala sa stepenica i dobila pobačaj. Onda, [[22. ožujka]] [[1945.]] rođen je Pierfederico Fellini (nadimak Federichino), no on je preminuo [[24. travnja]], samo mjesec dana nakon rođenja. Te obiteljske tragedije duboko su utjecale na Fellinijeve, što se ponajviše očitovalo u ''[[Ulica (film)|Cesti]]'' ([[1954.]]).<ref>Vidi Kezich, ''Fellini: Život i djelo'', str.157 i snimljeni intervju sa Luigiom Tittom Benzijem u ''Fellini: Ja sam rođeni lažljivac'' (2003).</ref>

Fašistički režim pao je [[25. srpnja]] [[1943.]], a [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznici]] su oslobodili [[Rim]] [[4. lipnja]] [[1944.]] Tijekom tog euforičnog ljeta, Fellini je sa svojim prijateljem De Setom otvorio trgovinu u kojoj je izrađivao karikature savezničkih vojnika za novac. Baš tu je [[Roberto Rossellini]] došao pitati Fellinija za projekt ''[[Rim, otvoreni grad]]'' ([[1945.]]). Rosselini je želio da ga Fellini upozna sa Aldom Fabrizijem i surađuje na scenariju (zajedno sa Susom Cecchi D'Amico, Pierom Tellinijem i Albertom Lattuadom). Fellini je prihvatio doprinjevši sa nekim gegovima i dijalogom.

Godine [[1993.]] Fellini je dobio [[Oscar]]a '''''"kao priznanje za njegova kinematografska dostignuća koja su zapanjila i zabavljala publiku diljem svijeta"'''''. Iste godine, točnije [[31. listopada]], Federico Fellini umire u [[Rim]]u od srčanog udara, samo dan nakon svoje 50. godišnjice braka. Njegova supruga, [[Giulietta Masina]], preminula je [[23. ožujka]] [[1994.]] od [[rak pluća|raka pluća]]. Fellini, Giulietta Masina i njihov sin Pierfederico pokopani su u istoj brončanoj grobnici koju je napravio [[Arnaldo Pomodoro]]. Oblikovana kao pramac broda u vodi, grobnica se nalazi na ulazu u groblje u [[Rimini]]ju.

[[Međunarodna zračna luka Federico Fellini]] u [[Rimini]]ju nazvana je u njegovu čast.

==Redateljska karijera==
[[Datoteka:Federico Fellini NYWTS.jpg|300px|mini|Fellini [[1965.]]]]
''[[Luci del varietà]]'' ([[1950.]]), Fellinijev prvi film, je režiran u suradnji sa iskusnijim redateljom [[Alberto Lattuada|Albertom Lattuadom]]. Film je šarmirajuća pozadinska komedija smještena u svijeti malih putujućih zabavljača, svijet koji je Fellini dobro poznavao nakon rada na [[Roberto Rossellini|Rossellinijevom]] filmu ''[[Paisà]]'' ([[1964.]]). Dok je samo snimanje filma jako razveselilo tada tridesetogodišnjeg Fellinija, slabe ocjene kritičara i ograničena distribucija razočarali su sve koji su radili na filmu. Produkcijska kuća je bankrotirala, time ostavivši Fellinija i Lattuadu u dugovima koje si otplaćivali desetljećima.<ref>Vidi Tullio Kezich, ''Federico Fellini: Život i djelo'' (New York: Faber & Faber), 2006, str. 114.</ref>

Fellinijev prvi samostalni film bio je ''[[Bijeli šejk]]'' ([[1952.]]). Sa [[Alberto Sordi|Albertom Sordijem]] u glavnoj ulozi, film je revizirana verzija tretmana koje je prvobitno napisao [[Michelangelo Antonioni]] [[1949.]] i bazirana na ''fotoromanzijima'', popularnim talijanskim romantičnim stripovima iz tog doba. Producent [[Carlo Ponti]] je je dao zadatak Felliniju i Tulliju Pinelliju da razviju tretman. Smatrajući scenarij previše zbunjujućim, Antonioni ga je odbio i dao Lattuadi, no i ovaj ga je odbio. Fellini je tada donio odluku da sam režira film.

Na idućem scenariju zajedno sa Fellinijem i Pinellijem radio je i dramaturg Ennio Flaiano (koji je pomogao i oko ''Luci del varietà''). Zajedno su razvili danas jako popularnu priču o vjenčanom paru čiji je vanjski izgled poštovanja demoliran fantazijama nezrele supruge (koju je uvjerljivo tumačila Brunella Bovo). Prvi put su, Fellini i njegov skladatelj [[Nino Rota]], radili na glazbi za film. Upoznavši se u [[Rim]]u [[1945.]], Fellini i Rota nastavili su suradnju sve do Rotine smrti za vrijeme snimanja zlosretnog ''[[Grad žena|Grada žena]]'' ([[1980.]]). Ova iznimna umjetnička suradnja opisana je kao ''"razumna, iracionalna i čarobna."''.<ref>Vidi Kezich, ''Fellini: Život i djelo'', str.125.</ref>
[[SLika:812.jpg|lijevo|okvir|Poster za jedan od Fellinijevih najpoznatijih filmova ''[[8½]]'' ([[1963.]])]]
Veliko otkriće za Fellinija nakon njegovog [[neorealizam|neorealsitičnog]] perioda ([[1950.]] – [[1959.]]), je djelo [[Carl Gustav Jung|Carla Gustava Junga]], koga je prvo čitao [[1961.]] pod nadzorom jungovskog psihologa Ernsta Bernharda. Jungove utjecajne ideje o ''animi'' i ''animusu'', te uloga tipičnog i kolektivnog nesvjesnog su snažno istraživani u klasicima kao što su ''[[8½]]'' ([[1963.]]), ''[[Giulietta degli Spiriti]]'' ([[1965.]]), ''[[Satyricon (film)|Satyricon]]'' ([[1969.]]), ''[[Fellinijev Casanova]]'' ([[1976.]]) i ''[[Grad žena]]'' ([[1980.]]).<ref>Utjecaj Junga i talijanske popularne kultura kao što je ''Corriere dei Piccoli'' na Fellinijev stil je istraživan od strane Petera Bondanelle, ''Film Federica Fellinija'', (Princeton:Princeton University Press), 1992.</ref>

Fellinijevi filmovi su naširoko hvaljeni, a čak 4 njegova filma dobila su [[Oscar za najbolji strani film|Oscara za najbolji strani film]]: ''[[Ulica (1954)|Cesta]]'' ([[1954.]]), ''[[Cabirijine noći]]'' ([[1957.]]), ''[[8½]]'' ([[1963.]]) i ''[[Amarcord]]'' ([[1973.]]). Još jedan film, ''[[Slatki život]]'' ([[1960.]]), je jedan od utjecajnijih filmova [[1960-ih]], te je proglašen kao 6. najbolji film svih vremena od strane ''Entertainment Weeklyja''.<ref name="imdb.com">vidi http://www.imdb.com/title/tt0053779/trivia</ref> ''[[Slatki život]]'' je i u svakodnevni rječnik uveo riječ ''[[paparazzi]]''. Pojam proizlazi iz prezimena prijatelja Marcella Rubinija (igra ga [[Marcello Mastroianni]]), koji se u filmu preziva [[Paparazzo]].<ref name="imdb.com"/> Godine [[1990.]], Fellini je dobio prestižni ''[[Praemium Imperiale]]'' nagradu, koju mu je dodijelila Japanska umjetnička asocijacija, a koja se smatra ekvivalentom [[Nobelova nagrada|Nobelove nagrade]]. Nagrada se dijeli u 5 kategorija: slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, glazba i kazalište/film. Među prijašnjim dobitnicima te prestižne nagrade su [[Akira Kurosava]], [[David Hockney]], [[Pina Bausch]] i [[Maurice Béjart]].

==Ostali projekti==

Godine [[1948.]], Fellini je glumio u [[Roberto Rossellini|Rossellinijevom]] filmu ''Il miracolo'' zajedno sa glumicom [[Anna Magnani|Annom Magnani]]. Da bi igrao ulogu tihog varalice kojeg Anna Magnani u filmu zamjeni sa svecem, Fellini je svoju tada crnu kosu morao prebojiti. Fellini je također pisao i scenarije za radio izvedbe i filmove (najviše za [[Roberto Rossellini|Roberta Rossellinija]], [[Pietro Germi|Pietra Germija]], [[Eduardo De Filippo|Eduarda De Filippa]] i [[Mario Monicelli|Maria Monicellija]]), ali i nepripojene mu gegove za komičare kao što su [[Aldo Fabrizi]]. Kao nadaren karikaturist, Fellini je radio satirične crteže koji su obišli [[Europa|Europu]] i [[Sjeverna Amerika|Sjevernu Ameriku]], a danas su mete kolekcionara. Mnoge inspiracije za crteže mogu se naći u njegovim vlastitim snovima dok su filmovi-u-izradi stimulirali crteže za dekor, kostime i izgled pozornice (isto kao što je bilo i sa [[Sergej Ejzenštejn|Sergejom Ejzenštejnom]] čiji ctreži djele snažne afinitete sa Fellinijevim djelom).<ref>Selekcija i analiza tih crteža dostupna je u Pier Marcu De Santiju, ''I disegni di Fellini'', (Roma: Editori Laterza), 1993. Za uspoređivanje Fellinijevih i Ejzenštejnovih djela, vidi S.M. Ejzenštejn, ''Dessins secrets'' (Paris: Seuil), 1999.</ref>

Godine [[1991.]], Fellinijev strip ''[[Put u Tulum]]'' preveden je na engleski od strane Stefana Gaudiana, te je izdan u časopisu ''Crisis'' sa crtežima koje je napravio Milo Manara.

Godine [[1992.]] Fellini je usko surađivao sa kanadskim redateljem [[Damian Pettigrew|Damianom Pettigrewom]], na zadnjem velikom intervjuu za projekt ''Ja sam rođeni lažljivac: Leksikon Federica Fellinija'' ([[2002.]]), koji je opisan kao maestrov ''"duhovni testament"'' od strane Fellinijevog biografa Tullia Kezicha.<ref>Kezich, Tullio (2006). ''Federico Fellini: Život i djelo''</ref>

==Utjecaj i ostavština==

Kao jedinstvena kombinacija sjećanja, snova, fantazije i želje, Fellinijevi filmovi su duboke osobne vizije društva, često portretirajući ljude u njihovim najbizarnijim trenucima. Pojam ''"Felliniska"'' je korišten kako bi se opisala bilo koja scena u kojoj halucinirajuća slika ulazi u bilo koji običan događaj. Značajniji suvremeni redatelji kao što su [[David Lynch]],<ref>Vidi http://www.thecityofabsurdity.com/quotecollection/infl.html</ref> [[Tim Burton]],<ref>Vidi http://www.timburtoncollective.com/influences.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070616054156/http://www.timburtoncollective.com/influences.html |date=16. lipnja 2007. }}</ref> [[Pedro Almodóvar]],<ref>Vidi http://www.italymag.co.uk/life-culture-style/2007/films/almodovar-defends-italian-cinema-from-tarantino/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071103232629/http://www.italymag.co.uk/life-culture-style/2007/films/almodovar-defends-italian-cinema-from-tarantino/ |date=3. studenoga 2007. }}</ref> [[Terry Gilliam]]<ref>Vidi http://www.sensesofcinema.com/2003/great-directors/gilliam/</ref> i [[Emir Kusturica]]<ref>Vidi http://findarticles.com/p/articles/mi_m1285/is_9_29/ai_55683952</ref>, su svi naveli kako je Fellini imao utjecaj na njihov rad.

Poljski redatelj, [[Wojciech Jerzy Has]] ([[1925.]] – [[2000.]]), čija su dva značajnija filma, ''[[Manuskript iz Saragosse]]'' ([[1965.]]) i ''[[Satni sanatorij]]'' ([[1973.]]) izvrsni primjeri modernističke fantazije, je često uspoređivan sa Fellinijem samo zbog čiste ''"luksoznosti slika"''. (Gilbert Guez u časopisu ''Le Figaro'')

Pjevač Fish (ex Marillion) izdao je album ''"Fellini Days"'', za koji su mu inspiracija bili tektovi i glazba iz Fellinijevih filmova.

==Filmografija kao redatelj==

* ''[[Luci del Varietà]]'' (1950.) (zajedno sa Albertom Lattuadom)
* ''[[Bijeli šejk]]'' (1951.)
* ''[[Vitelloni]]'' (1953.)
* ''[[L'amore in città]]'' (1953.) (segment ''Un'agenzia matrimoniale'')
* ''[[Ulica (1954)|Ulica]]'' (1954.) [[Oscar]] (najbolji strani film)
* ''[[Il bidone]]'' (1955.)
* ''[[Cabirijine noći]]'' (1957.) [[Oscar]] (najbolji strani film)
* ''[[Slatki život]]'' (1960.) [[Oscar]] (najbolji kostimi)
* ''[[Boccaccio '70]]'' (1962.) (segment ''Le tentazioni del Dottor Antonio'')
* ''[[8½]]'' (1963.) [[Oscar]] (najbolji kositimi i najbolji strani film)
* ''[[Giulietta degli Spiriti]]'' (1965.)
* ''[[Histoires extraordinaires]]'' (1968.) (segment ''Toby Dammit'')
* ''[[Satyricon (1969)|Satyricon]]'' (1969.)
* ''[[I clowns]]'' (1970.)
* ''[[Rim, otvoreni grad]]'' (1972.)
* ''[[Amarcord]]'' (1973.) [[Oscar]] (najbolji strani film)
* ''[[Fellinijev Casanova]]'' (1976.) [[Oscar]] (najbolji kostimi)
* ''[[Prova d'orchestra]]'' (1979.)
* ''[[Grad žena]]'' (1980.)
* ''[[I brod dalje plovi]]'' (1983.)
* ''[[Ginger i Fred]]'' (1986.)
* ''[[Intervista]]'' (1987.)
* ''[[La voce della luna]]'' (1990.)

== Izvori ==
{{izvori}}

==Literatura==

*Bondanella, Peter (1992). Film Federica Fellinija. Princeton: Princeton University Press. {{ISBN|0-691-00875-2}}.
*Kezich, Tullio (2006). Federico Fellini: Život i djelo. New York: Faber and Faber, Inc. {{ISBN|0-571-21168-2}}.
*Pettigrew, Damian (2003). Ja sam rođeni lažljivac: Leksikon Federica Fellinija. New York: Harry N. Abrams, Inc. {{ISBN|0-8109-4617-3}}.
*Walter, Eugene; Katherine Clark (2002). ''Milking the Moon: A Southerner's Story of Life on This Planet''. New York: Three Rivers Press. {{ISBN|0-609-80965-2}}.

== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Federico Fellini}}
*[http://www.federicofellini.it/ Fellini's Foundation - službeni site]
*[http://www.imdb.com/name/nm0000019/ IMDb profil]
*[http://www.filmref.com/directors/dirpages/fellini.html Kratke recenzije]
*[http://tesla.liketelevision.com/liketelevision/tuner.php?channel=794&format=movie&theme=guide Fellinijev film ''Il Bidone'']
*[http://web.tiscali.it/mauriziodibona/fellini_file/disegno4.htm Fellinijeva djela]
*[http://www.outofbalance.org/fellini Images Analiza Fellinija]

{{Filmovi Federica Fellinija}}

{{GLAVNIRASPORED:Fellini, Federico}}
[[Kategorija:Dobitnici BAFTA-e]]
[[Kategorija:Dobitnici Oscara]]
[[Kategorija:Filmski scenaristi]]
[[Kategorija:Talijanski filmski redatelji]]
[[Kategorija:Talijanski filmski umjetnici]]
[[Kategorija:Dobitnici Oscara za životno djelo]]

Federico Fellini - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica