WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T03:45:57Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir oružje
|naziv =FIM-43 Redeye
|slika =[[Datoteka:Redeye Surface to Air Missile Launch.jpg|300px]]
|slika opis =
|vrsta = Lako prijenosni raketni sustav protuzračne obrane (LPRS)
|porijeklo ={{ZD+X/S|SAD}}
|služba =
|korišten od =
|ratovi =[[Sovjetsko-afganistanski rat]]
|projektant = [[Convair]] / [[General Dynamics]]
|projektirano datum =
|proizvođač =
|proizvodnja razdoblje =
|proizvedeno komada =
|cijena komad =
|inačice =
|streljačko oružje =
|projektil = DA
|topništvo =
|vojno vozilo =
|dužina = 1,4 m
|masa = 13,4 kg (cijeli sustav)<br>8,3 kg (projektil)
|širina =
|visina =
|promjer =
|brzina = 580 m/s
|posada =
|bojeva glava = 1,06 kg, eksplozivno-fragmentacijska<br>0,36 kg [[oktogen]]a
|domet = 4500 m
|raspon krila =
|pogonsko gorivo =
|max visina leta =
|preciznost =
|navođenje = Infracrveno
|upravljanje =
|lansirna platforma =
|transport =
|podatak1 =
|vrijednost podatak1 =
|podatak2 =
|vrijednost podatak2 =
|podatak3 =
|vrijednost podatak3 =
|podatak4 =
|vrijednost podatak4 =
|podatak5 =
|vrijednost podatak5 =
|napomena = Podaci su za inačicu '''FIM-43C'''
}}

'''FIM-43 Redeye''', [[SAD|američki]] lako prijenosni sustav [[Protuzračna obrana|protuzračne obrane]]. Proizvodnja prestaje [[1969.]] nakon što je proizvedeno oko 85,000 sustava. Redeye se polako povlači iz upotrebe u razdoblju od [[1982.]] do [[1995.]] dolaskom modernijeg [[FIM-92 Stinger]]a.

== Razvoj ==
Još [[1948.]] američka je vojska počela potragu za novim pješačkim protuzračnim [[oružje]]m jer je dotadašnje osnovno [[Protuzračna obrana|PZO]] oružje - teška [[strojnica]] kalibra 12,7 mm, postala neučinkovita protiv brzih borbenih [[avion]]a s mlaznim pogonom. Nekoliko je različitih sustava, baziranih na topovima, ali i raketnoj tehnologiji, ispitano ali ni jedan od njih nije ušao u operativnu uporabu. U međuvremenu su znatno veći uspjesi u razvoju vođenih projektila ostvareni u američkom ratnom i mornaričkom zrakoplovstvu koji su u uspješnu operativnu uporabu uveli vođene projektile s infracrvenim samonavođenjem Falcon i Sidewinder.

Razvoj prvog američkog i svjetskog lakog protuzračnog raketnog sustava s pasivnim infracrvenim sustavom samonavođenja na ciljeve koji se lansira s ramena vojnika (nazvanog Redeye) počela je tvrtka Convair Pomona (kasnije General Dynamics Pomona) još [[1956.]] kao potpuno privatni projekt. Prva prezentacija novog PZO oružja američkoj kopnenoj vojsci i marinskom korpusu održana je u studenom [[1956.]], ali bez većeg odaziva.

Tijekom [[1957.]] Convair Pomona je ponovno američkoj kopnenoj vojsci predložila da razmotri uvođenje njihovog sustava u naoružanje, ovaj put sa znatno većim uspjehom. Već u travnju sljedeće godine vojska je Pomoni dala jednogodišnji ugovor za demonstraciju tehnologija. Zahtjev je tražio laki PZO raketni sustav koji će imati promjer 70 mm i neće biti teži od devet kilograma, te će se lansirati s ramena [[vojnik]]a iz lansera koji će nalikovati Bazooki. Do sredine [[1959.]] Pomona je uspješno demonstrirala uporabljivost svih tehnologija potrebnih za novu vrstu PZO oružja, te je u [[kolovoz]]u iste godine dobila zajednički ugovor američke kopnene vojske i marinaca kojim su se pokrivali troškovi daljnjeg istraživanja i razvoja sustava koji je označen XMIM-43A Redeye. U ožujku [[1961.]] obavljeno je prvo lansiranje projektila Redeye. Zbog potreba sigurnosti prva su lansiranja izvedena iz fiksnog testnog lansera. Prvo lansiranje iz originalnog lansera obavljeno je u svibnju 1961., a prvo lansiranje s ramena operatera u listopadu iste godine.
=== Serijska proizvodnja ===
Tek u listopadu [[1965.]], nakon što su otklonjeni svi nedostaci, General Dynamics je dobio ugovor o serijskoj proizvodnji protuzračnog raketnog sustava FIM-43 Redeye. Serijska proizvodnja Redeyea Block II pokrenuta je [[1966.]] da bi prvi Redeyei u postrojbe stigli tijekom [[1967.]] U svibnju 1967. u serijsku proizvodnju ušla je Redeye Block III konfiguracija koja je prvotbino označena kao XFIM-43C. Ona je rabila XM41E2 projektil koji je zadržao infracrveni sustav za navođenje s projektila XM-41B ali je dobio novi raketni motor XM115, bojnu glavu XM222 i XM821 blizinske upaljače. Za Block III razvijen je i novi lanser XM171 s novim ciljnikom XM62 i novom poboljšanom elektronikom koja je usklađena s novim projektilom. Projektil XM41C mogao je izvoditi manevre do opterećenja od 3 G. I na osnovu sustava XFIM-43C razvijen je sustav XFEM-43C s telemetrijskim sustavom mjerenja. Prvi primjerci Redeyea Block III u postrojbe kopnene vojske i marinaca došli su u ožujku [[1968.]]

== Opis ==
Cijeli Redeye sustav sastojao se od tri glavne komponente. Osim već spomenutog projektila M41 u lansirnoj cijevi tu je i M46A2 lanser na koji se smještaju lanser, [[baterija]] potrebna za lansiranje projektila i spremnih s [[plin]]om za hlađenje infracrvenog sustava samonavođenja. Lanser se sastoji od rukohvata s okidačem i optičkog ciljnika. Tijekom uporabe prednji i stražnji dio lansirne cijevi su otvoreni. Prednji dio kako bi se omogućilo da infracrveni senzor otkrije cilj i veže se za njega, a stražnji kako bi se omogućilo nesmetano istjecanje ispušnih plinova raketnog motora.

Kako bi se do maksimuma olakšala uporaba projektila, bez obzira na inačicu, se čuvao i transportirao unutar lansirne cijevi. Projektil XM41 opremili su dvostupanjskim raketnim motorom na čvrsto [[gorivo]] M115 koji je istodobno djelovao i kao startni i kao putni motor. Bojna glava mase dva kilograma bila je prefragmentiranog tipa, a za njezino aktiviranje opremili su je upaljačem M814 koji je istodobno djelovao i kao blizinski i kao kontaktni upaljač. Kako ne bi došlo do kolateralne štete na zemlji projektil se, ako bi promašio cilj, sam uništavao nakon 15 sekundi leta.

== Operativna uporaba ==
[[Datoteka:FIM-43 Redeye 1.jpg|200px|mini|desno|Američki vojnik s FIM-43 Redeye tijekom vježbe Roving Sands '96]]
Zahvaljujući jednostavnosti sustava prvi su Redeyei, nakon kratkog vremena obuke operatera, u punu operativnu uporabu u postrojbama američke kopnene vojske i marinaca ušli već 1968. Do kraja [[1974.]], kad je proizvodnja Redeyea obustavljena, proizvedeno je više od 85 000 komada.
Prvi strani kupac Redeyea bila je [[Švedska]] koja je zanimanje za novo oružje pokazala još 1964. da bi u rujnu 1966. potpisala ugovor za dopremu deset komada i pratećih sustava za obuku operatera. Tih je deset komada iskorišteno za testiranje uporabljivosti Redeyea. Nakon uspješnih testiranja Švedska je 1967. kupila daljnjih 1083 komada. Redeye je u švedskoj vojsci dobio oznaku Rb-69 (Robot-69).

Osim Švedskoj, Redeye se izvozio i u: [[Australija|Australiju]] (260 komada), [[Danska|Dansku]] (243 komada s poboljšanim raketnim motorom FIM-43C i lokalnim imenom Hamlet), [[Čad]], [[Salvador]] (vojska i neke gerilske skupine), [[SR Njemačka|SR Njemačku]] (1400 komada i s lokalnom oznakom Fliegerfaust-1, FLF-1), [[Grčka|Grčku]] (100 komada), [[Izrael]] (više od 1000 komada), [[Jordan]], [[Nikaragva|Nikaragvu]], [[Saudijska Arabija|Saudijsku Arabiju]] (500 komada), [[Somalija|Somaliju]], [[Sudan]], [[Tajland]] i [[Turska|Tursku]].

Zbog svoje jednostavnosti u uporabi te male mase i dimenzija Redeye će se vrlo brzo naći u naoružanju raznih vojski i gerilskih pokreta. Redeye je testiran i u [[Afganistan]]u kada je američka [[CIA]] opskrbljivala mudžahedine s ovim sustavom, a pokazao se uspješan u obaranju [[Mil Mi-8|Mi-8]] i [[Mil Mi-24|Mi-24]] [[helikopter]]a.

== Inačice ==
* '''Block I FIM-43/XFIM-43A/XMIM-43A''' - Osnovni model
* '''Block II FIM-43B/XFIM-43B/XMIM-43B''' - Inačica s plinski hlađenim sustavom navođenja i unaprijeđenom bojevom glavom.
* '''XFEM-43B''' - Eksperimentalni projektil.
* '''Block III FIM-43C/XFIM-43C''' - Produkcijska inačica s novim eksplozivom i novim lanserom.
* '''XFEM-43C''' - Eksperimentalni projektil
* '''FIM-43D''' - Unaprijeđena inačica.

== Izvori ==
{{hrvatski vojnik}}
{{Izvori}}

[[Kategorija:Protuzračna obrana]]

FIM-43 Redeye - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica