Evolucija - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 14:52, 13. ožujak 2026.

2026-03-13T14:52:15Z

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 14:52
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Evolucija'''-->~~
	{{dz\|[[Evolucija (razdvojba)]]}}		{{dz\|[[Evolucija (razdvojba)]]}}
	{{evolucijska biologija}}		{{evolucijska biologija}}

Suradnik10 u (test) 14:51, 13. ožujak 2026.

2026-03-13T14:51:27Z

@@ Redak 380: / Redak 380: @@
 == Vanjske poveznice ==
 * {{eng icon}} [http://www.darwinproject.ac.uk/ Darwin Correspondence Project]
 * {{eng icon}} [http://www.rationalrevolution.net/articles/understanding_evolution.htm/ Understanding Evolution: History, Theory, Evidence, and Implications.]

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|wikivrstehr(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T14:48:38Z

Zamjena teksta - '\|wikivrstehr(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 14:48
Redak 387:		Redak 387:
	\|wikiatlashr =		\|wikiatlashr =
	\|wikivrste =		\|wikivrste =
	~~\|wikivrstehr =~~		\\|wikizvor =
	\|wikizvor =
	\|wikizvor_autor =		\|wikizvor_autor =
	\|wječnik = evolucija		\|wječnik = evolucija

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commonscat(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T14:39:42Z

Zamjena teksta - '\|commonscat(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 14:39
Redak 384:		Redak 384:
	\\|commonshr2 =		\\|commonshr2 =
	\\|commonscathr = evolucija		\\|commonscathr = evolucija
	\~~\|commonscathr2 =~~		\\\|wikiatlas =
	\|wikiatlas =
	\|wikiatlashr =		\|wikiatlashr =
	\|wikivrste =		\|wikivrste =

Suradnik10: Zamjena teksta - '\|commons(.)\=(.)↵\|' u '\|'

2026-03-13T13:03:23Z

Zamjena teksta - '\|commons(.*)\=(.*)↵\|' u '\|'

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2026. u 13:03
Redak 381:		Redak 381:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{WProjekti		{{WProjekti
	~~\|commons =~~		\\|commonshr =
	\|commonshr =		\\|commonshr2 =
	~~\|commons2 =~~		\\|commonscathr = evolucija
	\|commonshr2 =		\\|commonscathr2 =
	~~\|commonscat = evolution~~
	\|commonscathr = evolucija
	~~\|commonscat2 =~~
	\|commonscathr2 =
	\|wikiatlas =		\|wikiatlas =
	\|wikiatlashr =		\|wikiatlashr =

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T09:10:16Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 09:10
Redak 34:		Redak 34:
	Engleski doktor [[Erasmus Darwin]], djed Charlesa Darwina, u svojem djelu [[Zoonomia\|Zoonomija: Zakoni organskog života]] nudio je neke špekulacije povezane s evolucijom, ali nisu bile naknadno razvijane te zbog toga nisu imale nikakav utjecaj na buduće teorije. Švedski [[Botanika\|botaničar]] [[Carolus Linnaeus]], otac suvremene [[Taksonomija\|taksonomije]], prvi je izradio [[Hijerarhija\|hijerarhijski]] sustav klasifikacije biljaka i životinja koji se još uvijek koristi u moderniziranom obliku. Iako je osobno insistirao na nepromjenjivosti vrsta, njegov sustav klasifikacije je dao veliki doprinos prihvaćanju ideje o zajedničkom porijeklu vrsta<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.ucmp.berkeley.edu/history/linnaeus.html\|title=Carl Linnaeus - berkeley.edu\|accessdate=11. veljače 2012.}}</ref>.		Engleski doktor [[Erasmus Darwin]], djed Charlesa Darwina, u svojem djelu [[Zoonomia\|Zoonomija: Zakoni organskog života]] nudio je neke špekulacije povezane s evolucijom, ali nisu bile naknadno razvijane te zbog toga nisu imale nikakav utjecaj na buduće teorije. Švedski [[Botanika\|botaničar]] [[Carolus Linnaeus]], otac suvremene [[Taksonomija\|taksonomije]], prvi je izradio [[Hijerarhija\|hijerarhijski]] sustav klasifikacije biljaka i životinja koji se još uvijek koristi u moderniziranom obliku. Iako je osobno insistirao na nepromjenjivosti vrsta, njegov sustav klasifikacije je dao veliki doprinos prihvaćanju ideje o zajedničkom porijeklu vrsta<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.ucmp.berkeley.edu/history/linnaeus.html\|title=Carl Linnaeus - berkeley.edu\|accessdate=11. veljače 2012.}}</ref>.

	Veliki francuski naturalist [[Jean-Baptiste Lamarck\|Jean-Baptiste de Monet Lamarck]], u svojim razmišljanjima držao se ideja prosvjetiteljstva kako živi organizmi utjelovljuju napredak s čovjekom kao najsavršenijim primjerom takvog napretka. Iz te pozicije formulirao je na samom početku 19. stoljeća prvu jasnu teoriju evolucije. Prema njegovim shvaćanjima, organizmi su evoluirali kroz eone vremena iz nižih i jednostavnijih oblika u više i kompleksnije. Taj proces, kako je tvrdio, još uvijek traje i uvijek kulminira nastankom ljudskog bića. Kako se organizmi prilagođavaju svojem okolišu i stvaraju životne navike, nastaju modifikacije. Učestalo korištenje nekog organa ili anatomske strukture uzrokuje napredak i daljnji razvoj iste, dok njihovo zanemarivanje i nekorištenje dovodi do isčezavanja nepotrebnih anatomskih značajki<ref name="Gould02">{{~~Cite book~~ \|last = Gould \|first = S.J. \|authorlink = Stephen Jay Gould \|title = [[The Structure of Evolutionary Theory]] \|publisher = izdavač: Belknap Press ([[Harvard University Press]]) \|location = Cambridge \|year = 2002. \|isbn = 0-674-00613-5 }}</ref>. Karakteristike stečene korištenjem ili nekorištenjem, prema njegovoj teoriji, se nasljeđuju. T njegova temeljna pretpostavka, kasnije nazvana ''nasljeđivanje stečenih karakteristika'' ili skraćeno [[Lamarkizam]], je u potpunosti pobijena tijekom 20. stoljeća. Iako njegova teorija nije izdržala teret kasnijih znanstvenih spoznaja, Lamarck je načinio važan doprinos postepenom prihvaćanju biološke evolucije i stimulirao mnoga kasnija istraživanja.		Veliki francuski naturalist [[Jean-Baptiste Lamarck\|Jean-Baptiste de Monet Lamarck]], u svojim razmišljanjima držao se ideja prosvjetiteljstva kako živi organizmi utjelovljuju napredak s čovjekom kao najsavršenijim primjerom takvog napretka. Iz te pozicije formulirao je na samom početku 19. stoljeća prvu jasnu teoriju evolucije. Prema njegovim shvaćanjima, organizmi su evoluirali kroz eone vremena iz nižih i jednostavnijih oblika u više i kompleksnije. Taj proces, kako je tvrdio, još uvijek traje i uvijek kulminira nastankom ljudskog bića. Kako se organizmi prilagođavaju svojem okolišu i stvaraju životne navike, nastaju modifikacije. Učestalo korištenje nekog organa ili anatomske strukture uzrokuje napredak i daljnji razvoj iste, dok njihovo zanemarivanje i nekorištenje dovodi do isčezavanja nepotrebnih anatomskih značajki<ref name="Gould02">{{Citiranje knjige \|last = Gould \|first = S.J. \|authorlink = Stephen Jay Gould \|title = [[The Structure of Evolutionary Theory]] \|publisher = izdavač: Belknap Press ([[Harvard University Press]]) \|location = Cambridge \|year = 2002. \|isbn = 0-674-00613-5 }}</ref>. Karakteristike stečene korištenjem ili nekorištenjem, prema njegovoj teoriji, se nasljeđuju. T njegova temeljna pretpostavka, kasnije nazvana ''nasljeđivanje stečenih karakteristika'' ili skraćeno [[Lamarkizam]], je u potpunosti pobijena tijekom 20. stoljeća. Iako njegova teorija nije izdržala teret kasnijih znanstvenih spoznaja, Lamarck je načinio važan doprinos postepenom prihvaćanju biološke evolucije i stimulirao mnoga kasnija istraživanja.

	=== Charles Darwin ===		=== Charles Darwin ===
Redak 304:		Redak 304:
	[[Paleontologija\|Paleontolozi]] su pronašli i proučavali fosilne ostatke tisuća živih bića koja su u prošlosti naseljavala Zemlju. [[Fosil]]ni zapisi zorno prikazuju da su mnoge vrste izumrlih organizama morfološki prilično različite od onih koje susrećemo danas. Fosilni zapisi također pokazuju postepeni razvoj organizama i prelazak iz jednog oblika u drugi tijekom vremena koje se može precizno utvrditi [[Stratigrafija\|kronostratigrafskim]] metodama, koje geološke slojeve i fosile koji se u njima nalaze stavljaju u precizan kronološki kontekst<ref>{{Citiranje weba \|url= http://books.nap.edu/openbook.php?record_id=11876&page=22 \|title=Science, Evolution, and Creationism\|accessdate=2008-01-06 \|last=Committee on Revising Science and Creationism: A View from the National Academy of Sciences, National Academy of Sciences and Institute of Medicine of the National Academies\|year=2008 \|publisher=National Academy of Sciences}}</ref>.		[[Paleontologija\|Paleontolozi]] su pronašli i proučavali fosilne ostatke tisuća živih bića koja su u prošlosti naseljavala Zemlju. [[Fosil]]ni zapisi zorno prikazuju da su mnoge vrste izumrlih organizama morfološki prilično različite od onih koje susrećemo danas. Fosilni zapisi također pokazuju postepeni razvoj organizama i prelazak iz jednog oblika u drugi tijekom vremena koje se može precizno utvrditi [[Stratigrafija\|kronostratigrafskim]] metodama, koje geološke slojeve i fosile koji se u njima nalaze stavljaju u precizan kronološki kontekst<ref>{{Citiranje weba \|url= http://books.nap.edu/openbook.php?record_id=11876&page=22 \|title=Science, Evolution, and Creationism\|accessdate=2008-01-06 \|last=Committee on Revising Science and Creationism: A View from the National Academy of Sciences, National Academy of Sciences and Institute of Medicine of the National Academies\|year=2008 \|publisher=National Academy of Sciences}}</ref>.

	Kada živo biće ugine, njegovi ostaci obično bivaju uništeni od strane drugih živih bića ili prirodnih procesa poput djelovanja vremena i [[Erozija\|erozije]]. U rijetkim slučajevima dijelovi tijela - pogotovo tvrdi i otporni poput oklopa i ljuski, zubi ili kostiju - se mogu očuvati tako što igrom slučaja ostanu zakopani u blato, mulj ili pijesak, odnosno na neki drugi način budu zaštićeni od utjecaja strvinara i prirodnih sila i vremena. Naposljetku, kroz procese [[Petrifikacija\|petrifikacije]] i [[Sedimentacija\|sedimentacije]] bivaju okamenjeni te postaju dijelom stijene koja je nastala naknadnim taloženjem slojeva tla<ref>{{~~Cite book~~\| title=McGraw-Hill Encyclopedia of Science & Technology \| publisher=McGraw-Hill \| year=2002 \| page=58\| isbn=0-07-913665-6\| author=}}</ref>. Metodama poput radiometrijskog određivanja starosti stijena - gdje mjerimo količinu prirodnih radioaktivnih izotopa koji su preostali u nekom mineralu da bi pomoću njih utvrdili vrijeme koje je prošlo od njihova formiranja - možemo procijeniti starost stijena, a time i fosila koji se u tim stijenama nalaze<ref>Renne, P.R., Ludwig, K.R. and Karner, D.B. 1998. Progress and challenges in geochronology. ''Science Progress'', '''83''', 107–121 [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10800377]</ref><ref>Noller, J.S., Sowers, J.M., and Lettis, W.R., 2000, Quaternary Geochronology: Methods and Applications, American Geophysical Union, AGU Reference Shelf 4.</ref><ref>Colman, S. M., Pierce, K. L., and Birkeland, P. W., 1987, Suggested terminology for Quaternary dating methods: Quaternary Research, v. 28, p. 314–319</ref><ref>Dickin, A. P. 1995. ''Radiogenic Isotope Geology''. Cambridge, Cambridge University Press. {{ISBN\|0-521-59891-5}}</ref><ref>Faure, G. 1986. ''Principles of isotope geology''. Cambridge, Cambridge University Press. {{ISBN\|0-471-86412-9}}</ref><ref>Faure, G., and Mensing, D. 2005. "Isotopes - Principles and applications". 3rd Edition. J. Wiley & Sons. {{ISBN\|0-471-38437-2}}</ref>.		Kada živo biće ugine, njegovi ostaci obično bivaju uništeni od strane drugih živih bića ili prirodnih procesa poput djelovanja vremena i [[Erozija\|erozije]]. U rijetkim slučajevima dijelovi tijela - pogotovo tvrdi i otporni poput oklopa i ljuski, zubi ili kostiju - se mogu očuvati tako što igrom slučaja ostanu zakopani u blato, mulj ili pijesak, odnosno na neki drugi način budu zaštićeni od utjecaja strvinara i prirodnih sila i vremena. Naposljetku, kroz procese [[Petrifikacija\|petrifikacije]] i [[Sedimentacija\|sedimentacije]] bivaju okamenjeni te postaju dijelom stijene koja je nastala naknadnim taloženjem slojeva tla<ref>{{Citiranje knjige\| title=McGraw-Hill Encyclopedia of Science & Technology \| publisher=McGraw-Hill \| year=2002 \| page=58\| isbn=0-07-913665-6\| author=}}</ref>. Metodama poput radiometrijskog određivanja starosti stijena - gdje mjerimo količinu prirodnih radioaktivnih izotopa koji su preostali u nekom mineralu da bi pomoću njih utvrdili vrijeme koje je prošlo od njihova formiranja - možemo procijeniti starost stijena, a time i fosila koji se u tim stijenama nalaze<ref>Renne, P.R., Ludwig, K.R. and Karner, D.B. 1998. Progress and challenges in geochronology. ''Science Progress'', '''83''', 107–121 [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10800377]</ref><ref>Noller, J.S., Sowers, J.M., and Lettis, W.R., 2000, Quaternary Geochronology: Methods and Applications, American Geophysical Union, AGU Reference Shelf 4.</ref><ref>Colman, S. M., Pierce, K. L., and Birkeland, P. W., 1987, Suggested terminology for Quaternary dating methods: Quaternary Research, v. 28, p. 314–319</ref><ref>Dickin, A. P. 1995. ''Radiogenic Isotope Geology''. Cambridge, Cambridge University Press. {{ISBN\|0-521-59891-5}}</ref><ref>Faure, G. 1986. ''Principles of isotope geology''. Cambridge, Cambridge University Press. {{ISBN\|0-471-86412-9}}</ref><ref>Faure, G., and Mensing, D. 2005. "Isotopes - Principles and applications". 3rd Edition. J. Wiley & Sons. {{ISBN\|0-471-38437-2}}</ref>.

	Radiometrijsko određivanje starosti stijena pokazuje da je [[Zemlja]] formirana prije otprilike 4.5 milijardi godina.<ref name="age_earth1">{{Citiranje knjige\|first1=G.B.\|last1=Dalrymple\|year=1991\|title=The Age of the Earth\|publisher=Stanford University Press\|location=California\|isbn=0-8047-1569-6}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last=Newman\|first=William L.\|date=2007-07-09\|url=http://pubs.usgs.gov/gip/geotime/age.html\|title=Age of the Earth\|publisher=Publications Services, USGS\|accessdate=2007-09-20}}</ref><ref>{{cite journal\|last1=Dalrymple\|first1=G. Brent\|title=The age of the Earth in the twentieth century: a problem (mostly) solved\|journal=Geological Society, London, Special Publications\|year=2001\|volume=190\|issue=1\|pages=205–221\|url=http://sp.lyellcollection.org/cgi/content/abstract/190/1/205\|accessdate=2007-09-20\|doi = 10.1144/GSL.SP.2001.190.01.14\|bibcode = 2001GSLSP.190..205D }}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last1=Stassen\|first1=Chris\|date=2005-09-10\|url=http://www.talkorigins.org/faqs/faq-age-of-earth.html\|title=The Age of the Earth\|publisher=[[TalkOrigins Archive]]\|accessdate=2008-12-30}}</ref> Najraniji fosili su mikroorganizmi poput [[bakterija]] i [[cijanobakterija]] (modro-zelene alge). Najstariji od njih se pojavljuju u stijenama starim 3.5 milijardi godina iz doba [[Arhaik]]a<ref name="AP-20131113" /><ref name="AST-20131108" />. Najstariji poznati životinjski fosili, stari oko 700 milijuna godina, iz [[Geološko razdoblje\|geološkog razdoblja]] [[Ediakarij]]a su fosili cjevastih i listolikih organizama mekih tijela.<ref>Bing Shen, Lin Dong,Shuhai Xiao, Michał Kowalewski, »<span class="plainlinks">[http://www.sciencemag.org/content/319/5859/81.short The Avalon Explosion: Evolution of Ediacara Morphospace]</span>«, ''Science'', 4. siječnja 2008: Vol. 319 no. 5859, str. 81–84.</ref> Brojni fosili koji pripadaju i danas živućim [[Koljeno (taksonomija)\|koljenima]] sa zamjetnim mineralnim [[skelet]]om pojavljuju se u stijenama starim 540 milijuna godina u doba [[Kambrij]]a. Ti organizmi su drugačiji od onih koje nalazimo danas i od onih koji su živjeli u međuvremenu. Neki od njih su radikalno drugačiji tako da su znanstvenici morali stvoriti nova [[Taksonomija\|taksonomska]] koljena kako bi ih mogli klasificirati. Prvi [[kralježnjaci]] su se pojavili prije 400 milijuna godina, a fosile prvih [[sisavac]]a nalazimo prije manje od 200 milijuna godina. Povijest života zabilježena fosilima u slojevima stijena predstavlja uvjerljiv dokaz o istinitosti teorije evolucije.		Radiometrijsko određivanje starosti stijena pokazuje da je [[Zemlja]] formirana prije otprilike 4.5 milijardi godina.<ref name="age_earth1">{{Citiranje knjige\|first1=G.B.\|last1=Dalrymple\|year=1991\|title=The Age of the Earth\|publisher=Stanford University Press\|location=California\|isbn=0-8047-1569-6}}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last=Newman\|first=William L.\|date=2007-07-09\|url=http://pubs.usgs.gov/gip/geotime/age.html\|title=Age of the Earth\|publisher=Publications Services, USGS\|accessdate=2007-09-20}}</ref><ref>{{cite journal\|last1=Dalrymple\|first1=G. Brent\|title=The age of the Earth in the twentieth century: a problem (mostly) solved\|journal=Geological Society, London, Special Publications\|year=2001\|volume=190\|issue=1\|pages=205–221\|url=http://sp.lyellcollection.org/cgi/content/abstract/190/1/205\|accessdate=2007-09-20\|doi = 10.1144/GSL.SP.2001.190.01.14\|bibcode = 2001GSLSP.190..205D }}</ref><ref>{{Citiranje weba\|last1=Stassen\|first1=Chris\|date=2005-09-10\|url=http://www.talkorigins.org/faqs/faq-age-of-earth.html\|title=The Age of the Earth\|publisher=[[TalkOrigins Archive]]\|accessdate=2008-12-30}}</ref> Najraniji fosili su mikroorganizmi poput [[bakterija]] i [[cijanobakterija]] (modro-zelene alge). Najstariji od njih se pojavljuju u stijenama starim 3.5 milijardi godina iz doba [[Arhaik]]a<ref name="AP-20131113" /><ref name="AST-20131108" />. Najstariji poznati životinjski fosili, stari oko 700 milijuna godina, iz [[Geološko razdoblje\|geološkog razdoblja]] [[Ediakarij]]a su fosili cjevastih i listolikih organizama mekih tijela.<ref>Bing Shen, Lin Dong,Shuhai Xiao, Michał Kowalewski, »<span class="plainlinks">[http://www.sciencemag.org/content/319/5859/81.short The Avalon Explosion: Evolution of Ediacara Morphospace]</span>«, ''Science'', 4. siječnja 2008: Vol. 319 no. 5859, str. 81–84.</ref> Brojni fosili koji pripadaju i danas živućim [[Koljeno (taksonomija)\|koljenima]] sa zamjetnim mineralnim [[skelet]]om pojavljuju se u stijenama starim 540 milijuna godina u doba [[Kambrij]]a. Ti organizmi su drugačiji od onih koje nalazimo danas i od onih koji su živjeli u međuvremenu. Neki od njih su radikalno drugačiji tako da su znanstvenici morali stvoriti nova [[Taksonomija\|taksonomska]] koljena kako bi ih mogli klasificirati. Prvi [[kralježnjaci]] su se pojavili prije 400 milijuna godina, a fosile prvih [[sisavac]]a nalazimo prije manje od 200 milijuna godina. Povijest života zabilježena fosilima u slojevima stijena predstavlja uvjerljiv dokaz o istinitosti teorije evolucije.
Redak 334:		Redak 334:
	Primjerice, ako se razmotri struktura prednjih udova navedenih životinja, koja se sastoji od fundamentalno uvijek istih kostiju, s manjim varijacijama u proporciji i dimenzijama, potpuno je neočekivano da reciklirajući jednaku anatomsku strukturu kornjače uspijevaju toliko dobro plivati, konj [[kas]]ati, čovjek pisati, a ptica i šišmiš letjeti.		Primjerice, ako se razmotri struktura prednjih udova navedenih životinja, koja se sastoji od fundamentalno uvijek istih kostiju, s manjim varijacijama u proporciji i dimenzijama, potpuno je neočekivano da reciklirajući jednaku anatomsku strukturu kornjače uspijevaju toliko dobro plivati, konj [[kas]]ati, čovjek pisati, a ptica i šišmiš letjeti.

	Ekstremni primjer anatomske nesavršenosti je i [[povratni grkljanski živac]] (lat. ''nervus laryngeus recurrens''), ogranak [[vagus]]a, koji u tijelu [[Žirafa\|žirafe]] prevaljuje put od 4.6 metara od mozga niz vrat pa oko lijeve [[Aorta\|aorte]] i onda opet natrag do grkljana gdje ima funkciju upravljanja glasnicama<ref>{{~~Cite book~~ \| title=Mammal Anatomy: An Illustrated Guide \| year=2010 \| publisher=Marshall Cavendish Corporation \| isbn=0-7614-7882-5 }}</ref>. Mozak i grkljan žirafe su inače udaljeni samo desetak centimetara, a razlozi ovakvom ekstremnom skretanju su čisto evolucijske naravi. Naime u ribolikih predaka današnjih [[Kopneni kralježnjaci\|kopnenih kralježnjaka]] (nadrazred Tetrapoda) putanja živca bi bila direktna i vodila bi od mozga, prolazila neposredno uz srce pa ravno do škrga, kao što to je to slučaj u modernih riba. Međutim, tijekom evolucije, kako se vrat predaka žirafe sve više produljivao, a srce bilo smještano sve niže u tijelu i povratni grkljanski živac se malo po malo produljivao kako bi se prilagodio anatomskoj promjeni te je na kraju naprosto završio s "krive" strane srca, što je pak rezultiralo kružnom putanjom koju primjećujemo danas<ref>{{Citiranje knjige \|last= Dawkins \|first= Richard \|authorlink= Richard Dawkins \|title= The Greatest Show on Earth \|url= http://books.google.com/books?id=U8AFxmc76rcC \|accessdate= 21. studenoga 2009.\|year= 2009 \|publisher= Free Press \|location= New York \|isbn= 978-1-4165-9478-9 \|chapter= 11. History Written All Over Us}}</ref>.		Ekstremni primjer anatomske nesavršenosti je i [[povratni grkljanski živac]] (lat. ''nervus laryngeus recurrens''), ogranak [[vagus]]a, koji u tijelu [[Žirafa\|žirafe]] prevaljuje put od 4.6 metara od mozga niz vrat pa oko lijeve [[Aorta\|aorte]] i onda opet natrag do grkljana gdje ima funkciju upravljanja glasnicama<ref>{{Citiranje knjige \| title=Mammal Anatomy: An Illustrated Guide \| year=2010 \| publisher=Marshall Cavendish Corporation \| isbn=0-7614-7882-5 }}</ref>. Mozak i grkljan žirafe su inače udaljeni samo desetak centimetara, a razlozi ovakvom ekstremnom skretanju su čisto evolucijske naravi. Naime u ribolikih predaka današnjih [[Kopneni kralježnjaci\|kopnenih kralježnjaka]] (nadrazred Tetrapoda) putanja živca bi bila direktna i vodila bi od mozga, prolazila neposredno uz srce pa ravno do škrga, kao što to je to slučaj u modernih riba. Međutim, tijekom evolucije, kako se vrat predaka žirafe sve više produljivao, a srce bilo smještano sve niže u tijelu i povratni grkljanski živac se malo po malo produljivao kako bi se prilagodio anatomskoj promjeni te je na kraju naprosto završio s "krive" strane srca, što je pak rezultiralo kružnom putanjom koju primjećujemo danas<ref>{{Citiranje knjige \|last= Dawkins \|first= Richard \|authorlink= Richard Dawkins \|title= The Greatest Show on Earth \|url= http://books.google.com/books?id=U8AFxmc76rcC \|accessdate= 21. studenoga 2009.\|year= 2009 \|publisher= Free Press \|location= New York \|isbn= 978-1-4165-9478-9 \|chapter= 11. History Written All Over Us}}</ref>.

	U praktičnom smislu, dobar inženjer bi bio u stanju konstruirati bolje prilagođene udove za svaki navedeni primjer životinjskog kretanja ili [[lokomocija\|lokomocije]], odnosno predvidjeti direktniju putanju povratnog grkljanskog živca. Ali ako prihvatimo da su sve navedene životinje naslijedile svoju strukturu kostiju od zajedničkog pretka i da su poprimile današnji oblik isključivo tako da su se, podvrgnute procesu evolucije, postepeno prilagođavale različitom načinu života, tek tada sličnost njihovih anatomskih struktura ima smisla.		U praktičnom smislu, dobar inženjer bi bio u stanju konstruirati bolje prilagođene udove za svaki navedeni primjer životinjskog kretanja ili [[lokomocija\|lokomocije]], odnosno predvidjeti direktniju putanju povratnog grkljanskog živca. Ali ako prihvatimo da su sve navedene životinje naslijedile svoju strukturu kostiju od zajedničkog pretka i da su poprimile današnji oblik isključivo tako da su se, podvrgnute procesu evolucije, postepeno prilagođavale različitom načinu života, tek tada sličnost njihovih anatomskih struktura ima smisla.

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T05:09:29Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 05:09
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Evolucija'''-->~~{{izdvojeni članak\|veljača 2019.}}~~		<!--'''Evolucija'''-->
	{{dz\|[[Evolucija (razdvojba)]]}}		{{dz\|[[Evolucija (razdvojba)]]}}
	{{evolucijska biologija}}		{{evolucijska biologija}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-06T02:12:49Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

Prikaži promjene

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

2021-11-26T02:21:14Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-17T06:27:05Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)