WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T02:03:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Filozof
| regija = Moderna filozofija
| era = Europska filozofija [[20. stoljeće|20. stoljeća]]
| slika =
| opis_slike =
| ime = Eugen Fink
| rođenje = [[11. prosinca]] [[1905.]]
| smrt = [[25. srpnja]] [[1975.]]
| škola_tradicija = [[Fenemenolozi]]
| glavni_interesi = [[fenomen]], [[bit]]
| poznate_ideje =
| utjecaji = [[Edmund Husserl]], [[Martin Heidegger]]
| utjecao_na =
}}
'''Eugen Fink''' ([[Konstanz]], [[11. prosinca]] [[1905.]] – [[Freiburg im Breisgau]], [[25. srpnja]] [[1975.]]), njemački filozof. [[Fenomenologija|Fenomenolog]], sljedbenik [[Edmund Husserl|Edmunda Husserla]].

== Učenik Husserla i Heideggera ==
Filozofiju, povijest, germanistiku i narodnu privredu studira naprije u Münsteru i Berlinu, a zatim u Freiburgu, gdje sluša [[Edmund Husserl|Husserla]]. Godine [[1928.]] postaje njegov privatni asistent. Husserlov je najvjerniji učenik i najbliži suradnik, sve do njegove smrti [[1938.]] Već za Husserlova života objavljuje radove u kojima brani Husserlovo gledište od "nesporazuma i pogrešnih tumačenja", za što od samog učitelja dobiva priznanje da je to učinio "potpuno u skladu s njegovim intencijama".

Promoviran je iz filozofije kod Husserla i [[Martin Heidegger|Heideggera]] [[1929.]] Heidegger je drugi njegov učitelj i Fink mu je do kraja života odavao štovanje kao najvećem misliocu XX. stoljeća, iako se s njime politički razišao i sukobio kada je Heidegger dao podršku [[nacizam|nacizmu]] i kultu vođe [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]].

Progonjen od [[nacizam|nacista]], Husserl je morao emigrirati iz Njemačke. Nakon njegove smrti, Fink pomaže njegovoj udovici i belgijskom [[franjevci|franjevcu]] [[Herman Leo Van Breda|Hermanu Leu Van Bredi]] u spašavanju bogate Husserlove rukopisne zaostavštine, potajnim prenošenjem u Belgiju. Nakon toga emigriraju i Fink i drugi značajni Husserlov sljedbenik [[Ludwig Landgrabe]]. Smještaju se u belgijskom gradu Leuvenu i godinama predano rade na dešifriranju i redigiranju gotovo nepreglednog mnoštva Husserlovih stenograma. Ovaj rad Fink nastavlja u [[Freiburg]]u, gdje [[1950.]] pokreće drugi Husserlov arhiv. Pokreće kritičko izdanje cjelokupnih Husserlovih djela, poznato kao ''[[Husserliana]]'', čiji novi svesci izlaze još i krajem XX. stoljeća.

== Rad u Freiburgu ==
Poslije završetka [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Fink se posvećuje vlastitoj akademskoj karijeri. [[Habilitacija|Habilitira]] [[1946.]] na Sveučilištu u [[Freiburg]]u, postaje na istom sveučilištu docentom, a potom [[1948.]] redovnim profesorom filozofije i odgojne znanosti. Na tom položaju ostaje, usprkos atraktivnim pozivima na druga sveučilišta, sve do [[emeritus|emeritiranja]] [[1971.]] Od [[1954.]] do [[1971.]] vodi ''Studium generale'' freiburškoga sveučilišta, interdisciplinarnu znanstvenu ustanovu sa mnoštvom gostujućih predavača, koja gotovo jednoglasno priznata kao najbolja te vrste u Njemačkoj.

Koncem 1980-ih pri ''Visokoj pedagogijskoj školi'' u Freiburgu osnovan je '''Arhiv Eugena Finka'''. Od [[1985.]] u nizu knjiga izdana su njegova raznolika predavanja.

== Utjecaj ==
Finkove knjige prevođene su na više jezika. Osobitu popularnost stekao je u Japanu i Španjolskoj, a zatim u Italiji, Francuskoj, Češkoj i Srbiji. Prijateljevao sa hrvatskim filozofima [[Vladimir Filipović|Vladimirom Filipovićem]], [[Danko Grlić|Dankom Grlićem]], [[Gajo Petrović|Gajom Petrovićem]] i [[Milan Kangrga|Milanom Kangrgom]]. Više puta je predavao u Zagrebu i na Korčuli, u okviru [[Korčulanska ljetna škola|Korčulanske ljetne škole]], te objavljivao priloge u časopisu [[Praxis (časopis)|Praxis]].

== Knjige objavljene na hrvatskom i srodnim jezicima ==
*''Oaza sreće. Misli za jednu ontologiju igre'', Osijek 1979.
:Finkova možda najviše objavljivanja manja rasprava, namijenjena široj čitalačkoj publici. Obrađuje temu igre, koju je Fink iscrpnije obradio u djelu ''Igra kao simbol svijeta''.
*''Epilozi poeziji'', Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1979.
*''Nietzscheova filozofija'', Zagreb 1981.
*''Osnovni fenomeni ljudskog postojanja'', Beograd: Nolit, 1984. (''Grundphänomene des menschlichen Dasein'', prvi put izdano na njemačkom 1979., posmrtno izdanje prema predavanjima)
* ''[[Uvod u filozofiju (Fink)|Uvod u filozofiju]]'', Zagreb: Matica Hrvatska, 1998. Prevela: Božica Zenko. Priredio i napisao pogovor: Damir Barbarić. Na njemačkom izdano posthumno, prema predavanjima držanim u Freiburgu 1946.
*''Igra kao simbol svijeta'', Zagreb: Demetra, 2000. Prevela: Darija Domić. Priredio: Damir Barbarić.
:Najslavnije djelo Eugena Finka, napisano 1960. Fink daje originalnu filozofsku interpretaciju fenomena igre, kao jednog od "osnovnih fenomena ljudskog postojanja". Polazeći od životne neposrednosti igre, kroz metafizičko tumačenje tog fenomena, uvodi u temeljni problem svoje filozofije: problem svijeta i čovjekovog odnosa spram svijeta. Igra je "čovjekova ekstaza (ek-stasis, izlaženje) prema svijetu te odsjaj svijeta u biće otvoreno prema svijetu". Problem igre razložen je u četiri poglavlja: Igra kao filozofijski problem; Metafizičko tumačenje igre; Tumačenje igre u mitu; Svjetskost čovjekove igre.

== Vanjske poveznice ==
*[https://web.archive.org/web/20070827020339/http://www.ph-freiburg.de/eufink/ Eugen Fink Archiv (na njemačkom)]
*[https://web.archive.org/web/20070810201509/http://www.phenomenologycenter.org/ Center for Advanced Research in Phenomenology (na engleskom)]

{{GLAVNIRASPORED:Fink, Eugen}}
[[Kategorija:Njemački filozofi]]
[[Kategorija:Filozofi 20.-21. stoljeća]]
[[Kategorija:Fenomenolozi]]

Eugen Fink - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica