WikiSysop: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Estonska vlada u izgnanstvu |izvorno_ime = Estonska vlada u izgnanstvu |genitiv =...«.

2022-07-13T02:27:16Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Estonska vlada u izgnanstvu |izvorno_ime = Estonska vlada u izgnanstvu |genitiv =...«.

Nova stranica

{{Okvir bivše zemlje svijeta
|ime = Estonska vlada u izgnanstvu
|izvorno_ime = Estonska vlada u izgnanstvu
|genitiv = Estonije
|kontinent = Europa
|regija =
|država =
|status = Vlada u izgnanstvu

|era = [[Drugi svjetski rat]]/[[Hladni rat]]
|godina_start = [[1944.]]
|godina_kraj = [[1992.]]
|datum_start = [[1. kolovoza]] [[1944.]]
|datum_kraj = {{nowrap|[[6. listopada]] [[1992.]]}}
|događaj_start = Proglašenje
|događaj_kraj = {{nowrap|[[Lennart Meri]] prisegnuo<br>za [[Predsjednik Estonije|Predsjednika]]}}
|događaj_prije =
|datum_prije =
|događaj1 = [[SSSR]] priznao nezavisnost Estonije
|datum_događaj1 = [[6. rujna]] [[1991.]]
|događaj2 =
|datum_događaj2 =
|događaj3 =
|datum_događaj3 =
|događaj4 =
|datum_događaj4 =
|događaj5 =
|datum_događaj5 =
|događaj6 =
|datum_događaj6 =
|događaj7 =
|datum_događaj7 =
|događaj8 =
|datum_događaj8 =
|događaj9 =
|datum_događaj9 =
|događaj10 =
|datum_događaj10 =
|događaj_poslije =
|datum_poslije =

|p1 = Estonija
|flag_p1 = Flag of Estonia.svg
|p2 =
|flag_p2 =
|p3 =
|flag_p3 =
|p4 =
|flag_p4 =
|p5 =
|flag_p5 =
|p6 =
|flag_p6 =
|p7 =
|flag_p7 =
|p8 =
|flag_p8 =
|p9 =
|flag_p9 =
|p10 =
|flag_p10 =
|p11 =
|flag_p11 =
|p12 =
|flag_p12 =
|p13 =
|flag_p13 =
|p14 =
|flag_p14 =
|p15 =
|flag_p15 =

|s1 = Estonija
|flag_s1 = Flag of Estonia.svg
|s2 =
|flag_s2 =
|s3 =
|flag_s3 =
|s4 =
|flag_s4 =
|s5 =
|flag_s5 =
|s6 =
|flag_s6 =
|s7 =
|flag_s7 =
|s8 =
|flag_s8 =
|s9 =
|flag_s9 =
|s10 =
|flag_s10 =
|s11 =
|flag_s11 =
|s12 =
|flag_s12 =
|s13 =
|flag_s13 =
|s14 =
|flag_s14 =
|s15 =
|flag_s15 =

|zastava = Flag of Estonia.svg
|zastava_i =
|zastava_tip = Zastava
|grb = Coat of arms of Estonia.svg
|grb_i =
|grb_tip = Grb
|geslo =
|himna =

|mapa =
|mapa_opis =

|glavni_grad = [[Tallinn]] (''de iure'')
|glavni_grad_egzil = [[Stockholm]] (1944.– 1953.)<br>[[Oslo]] (1953. – 1992.)<br>[[New York (grad)|New York]] (neformalno)
|jezik =
|vjera =

|vlada_tip = Prijelazna vlada
|titula_vođa = Premijer (v.d.)
|vođa1 = [[Otto Tief]]
|godina_vođa1 = 1944. – 1953.
|vođa2 = [[Johannes Sikkar]]
|godina_vođa2 = 1953. – 1960.
|vođa3 = [[Tõnis Kint]]
|godina_vođa3 = 1960. – 1962.
|vođa4 = {{nowrap|[[Aleksander Warma]]}}
|godina_vođa4 = 1962. – 1963.
|vođa5 = [[Tõnis Kint]]
|godina_vođa5 = 1963. – 1970.
|vođa6 = [[Heinrich Mark]]
|godina_vođa6 = 1971. – 1990.
|vođa7 = [[Enno Penno]]
|godina_vođa7 = 1990. – 1992.
|vođa8 =
|godina_vođa8 =
|vođa9 =
|godina_vođa9 =
|vođa10 =
|godina_vođa10 =

|titula_zamjenik =
|zamjenik1 =
|godina_zamjenik1 =
|zamjenik2 =
|godina_zamjenik2 =
|zamjenik3 =
|godina_zamjenik3 =
|zamjenik4 =
|godina_zamjenik4 =
|zamjenik5 =
|godina_zamjenik5 =
|zamjenik6 =
|godina_zamjenik6 =
|zamjenik7 =
|godina_zamjenik7 =
|zamjenik8 =
|godina_zamjenik8 =

|titula_predstavnik =
|predstavnik1 =
|godina_predstavnik1=
|predstavnik2 =
|godina_predstavnik2=
|predstavnik3 =
|godina_predstavnik3=
|predstavnik4 =
|godina_predstavnik4=
|predstavnik5 =
|godina_predstavnik5=
|predstavnik6 =
|godina_predstavnik6=
|predstavnik7 =
|godina_predstavnik7=
|predstavnik8 =
|godina_predstavnik8=

|legislatura =
|tip_dom1 =
|dom1 =
|tip_dom2 =
|dom2 =

|stat_godina1 =
|stat_površina1 =
|stat_pop1 =
|stat_godina2 =
|stat_površina2 =
|stat_pop2 =
|stat_godina3 =
|stat_površina3 =
|stat_pop3 =
|stat_godina4 =
|stat_površina4 =
|stat_pop4 =
|stat_godina5 =
|stat_površina5 =
|stat_pop5 =

|valuta =
|broj =
|vremenska_zona =
|internet =

|danas = {{ZD+X/E|EST}}

|fusnote =
}}
'''Estonska vlada u izgnanstvu'''<ref>[https://books.google.com/books?id=XKWRct15XfkC&pg ''Historical Dictionary of Estonia'', 2004, p. 332] {{ISBN|0-8108-4904-6}}</ref> ([[estonski jezik|est.]]: ''Eesti Vabariigi valitsus eksiilis'') bila je formalno proglašena vlada [[Republika Estonija|Republike Estonije]] u izgnanstvu, koja je postojala od [[1944.]] godine do ponovne uspostave vladinog suvereniteta nad teritorijem Estonije [[1992.]] godine. Estonska vlada u izgnanstvu temeljila je svoju legitimnost na ustavnoj sukcesiji u odnosu na posljednju legalno izabranu estonsku vladu prije [[Sovjetska aneksija baltičkih država|sovjetske okupacije]] [[1940.]] godine. Za svo vrijeme svog postojanja, vlada u izgnanstvu bila je jedina međunarodno priznata estonska vlada (vlasti [[Estonska SSR|Estonske SSR]] bile su ograničeno priznate u sklopu sovjetske sfere utjecaja).

== Pozadina ==

[[Sovjetski Savez]] [[Sovjetska okupacija baltičkih država|okupirao]] je [[Estonija|Estoniju]] u lipnju [[1940.]] godine. Tadašnji predsjednik, [[Konstantin Päts]], uhapšen je i deportiran u Sovjetski Savez, gdje je umro u zatvoru [[1956.]] godine. Velik broj bivših premijera i predsjednika je uhapšen, deportiran ili pogubljen, uključujući i osam bivših državnih poglavara i 38 ministara; oni koji su izbjegli sovjetski teror otišli su u ilegalu.

Lažni izbori održani su 14. i 15. srpnja 1940. godine, a glasačima je prezentirana tek jedna lista na kojoj su mahom bili članovi Komunističke partije. Ti se izbori danas, formalnopravno, smatraju nezakonitima i protuustavnima, s obzirom na to da su provedeni temeljem izbornog zakona koji nije dobio odobrenje tadašnjeg Gornjeg doma, kako je predviđao [[Ustav Estonije]] iz tog vremena.<ref>{{cite book|last=Marek|first=Krystyna|title=Identity and Continuity of States in Public International Law|url=https://books.google.com/books?id=QaF7mnj9igkC&pg=PA386|year=1968|publisher=Librairie Droz|isbn=9782600040440|page=386}}</ref> Naime, gornji dom parlamenta raspušten je nedugo nakon okupacije i više se nikada nije sastajao. Tzv. "Narodni ''[[Riigikogu]]''", čije su predstavnike građani Estonije birali, sastao se [[21. srpnja]] sa samo jednom točkom dnevnog reda - donošenje rezolucije o proglašenju Estonije sovjetskom republikom i peticije o pristupanju [[SSSR|Sovjetskom Savezu]]. Rezolucija je, dakako, usvojena jednoglasno.

Päts, koji je u to doba bio u sovjetskom pritvoru, bio je prisiljen podnijeti ostavku [[21. srpnja|21.]] ili [[22. srpnja]], ovisno o izvoru. Sukladno čl. 46. Ustava Estonije, [[Johannes Vares]], koji je od lipnja bio na čelu marionetske komunističke vlade u Estoniji, preuzeo je funkcije [[Predsjednik Estonije|Predsjednika]] kao "Premijer u službi Predsjednika Republike" te je predsjedao zemljom tijekom posljednje faze sovjetske aneksije, dok Estonija nije formalno postala dio Sovjetskog Saveza [[9. kolovoza]] [[1940.]] godine.

Međutim, [[Jüri Uluots]], posljednji ustavno izabrani [[premijer Estonije]] prije sovjetske invazije, tvrdio je kako je Varesovo imenovanje na mjesto premijera nezakonito te kako je on jedini legitimni nasljednik Konstantina Pätsa. Uluots je pokušao iskoristiti [[Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu|njemačku invaziju]] u srpnju [[1941.]] kako bi imenovao novu vladu, međutim nacisti su izričito odbili priznati Estoniju kao suverenu državu, želeći tako napraviti isto što i Sovjeti - okupirati Estoniju.

== Povijest ==

=== Sovjetska i nacistička okupacija u Drugom svjetskom ratu ===
{{glavni|Sovjetska okupacija baltičkih država|Njemačka okupacija Estonije u Drugom svjetskom ratu}}
[[Drugi svjetski rat]] u [[Estonija|Estoniji]] bio je iznimno turbulentno razdoblje. Estonija je uspjela zadržati svoju neovisnost do [[1940.]] godine, kada je [[Sovjetska aneksija baltičkih država|Sovjetski Savez izvršio okupaciju]] zemlje. Nedugo zatim formirana je [[Estonska Sovjetska Socijalistička Republika]]. Zbog činjenice da su godinama trpjeli represiju što od [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], što od [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], Estonci su [[1940.]] godine spas vidjeli u [[Treći Reich|Trećem Reichu]], pogrešno vjerujući kako će im [[Nacizam|nacisti]] omogućiti i oslobođenje od sovjetske okupacije i neovisnost. Estonci su surađivali s nacistima u borbi protiv [[Crvena armija|Crvene armije]], istovremeno vjerujući kako će moći isposlovati nezavisnost za sebe nakon protjerivanja Sovjeta.

Međutim, nedugo nakon što su estonski antisovjetski gerilci podigli [[Zastava Estonije|estonsku zastavu]] u [[Tallinn]]u, nacisti su ju skinuli i zamijenili vlastitom zastavom. Time je Estonija prešla iz ruku jednog okupatora u ruke drugog okupatora, a diljem zemlje počeo se organizirati antifašistički pokret otpora. Istovremeno, estonski su političari kroz ilegalo djelovanje nastojali formirati strukture koje bi, u budućem trenutku, preuzele kontrolu nad zemljom. [[Nacionalni odbor Republike Estonije]] formiran je u razdoblju njemačke okupacije od strane bivših pripadnika estonskih vlada i članova antifašističkog pokreta otpora. Na čelu odbora u početku se nalazio [[Kaarel Liidak]], a od sredine kolovoza [[1944.]] godine predvodio ga je [[Otto Tief]]. Odbor, koji se [[1. kolovoza]] [[1944.]] godine proglasio vrhovnim upravnim tijelom u Estoniji, trebao je biti prijelazna struktura prilikom ponovne uspostave neovisnosti, jer su Estonci vjerovali kako će nakon njemačkog poraza dobiti podršku Zapada i moći se ponovo obraniti od sovjetskih pokušaja aneksije.

=== Neuspjela uspostava neovisnosti i proglašenje vlade u izgnanstvu ===
[[File:Jüri Uluots.jpg|thumb|250px|[[Jüri Uluots]]]]
Kao što je rečeno, estonske težnje za obnovom neovisnosti bile su aktivne još za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Premda su se bili riješili sovjetskih okupatora, Estonci su u tom trenutku bili pod nacističkom okupacijom te su shvatili kako ni Nijemci, kao ni Sovjeti, nemaju namjeru obnoviti estonsku neovisnost. U lipnju [[1942.]] godine, estonski političari koji su preživjeli sovjetsku represiju održali su tajni sastanak bez znanja nacista, na kojem su raspravljali o formiranju tajne vlade i opcijama po pitanju očuvanja kontinuiteta državnosti.<ref name="EIHC">[http://www.historycommission.ee/temp/pdf/tables/chronology.pdf Chronology] {{webarchive |url=https://web.archive.org/web/20070609224537/http://www.historycommission.ee/temp/pdf/tables/chronology.pdf |date=9. lipnja 2007.}} at the EIHC</ref> Dana [[6. siječnja]] [[1943.]] održan je sastanak u estonskom diplomatskom predstavništvu u [[Stockholm]]u. Kako bi se održao kontinuitet republike, odlučeno je kako [[Jüri Uluots]] mora nastaviti obnašati dužnost premijera, s obzirom na činjenicu da je po ustavu bio jedini legalni nasljednik izvršne vlasti u Estoniji.<ref name="EIHC"/> Dana [[20. travnja]] [[1944.]] godine Izborni je odbor Republike Estonije ([[estonski jezik|est.]]: ''Vabariigi Presidendi Asetäitja Valimiskogu''), koji je prema Ustavu bio zadužen za izbor v.d. Predsjednika, održao tajni sastanak u [[Tallinn]]u. Sastanku su prisustvovali:

*[[Jüri Uluots]], posljednji [[premijer Estonije]] prije sovjetske okupacije.
*[[Johan Holberg]], zamjenik vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.
*[[Otto Pukk]], predsjednik Zastupničkog doma.
*[[Alfred Maurer (političar)|Alfred Maurer]], drugi potpredsjednik Nacionalnog vijeća.
*[[Mihkel Klaassen]], sudac [[Vrhovni sud Estonije|Vrhovnog suda Estonije]].

Odbor je utvrdio da je [[Konstantin Päts|Pätsovo]] imenovanje [[Johannes Vares|Johannesa Varesa]] premijerom nezakonito te kako je Uluots preuzeo dužnosti predsjednika retroaktivno od [[21. lipnja]] [[1940.]] godine na dalje.<ref>L. Mälksoo, ''Professor Uluots, the Estonian Government in Exile and the Continuity of the Republic of Estonia in International Law'', Nordic Journal of International Law, svezak 69, broj 3 / ožujak 2000.</ref> Uluots je [[21. lipnja]] [[1944.]] godine, kao premijer u funkciji predsjednika republike, imenovao [[Otto Tief|Otta Tiefa]] zamjenikom premijera. Dana [[18. rujna]] iste godine, Uluots, koji je bolovao od [[karcinom]]a, imenovao je Tiefa v.d. premijerom te potvrdio novu vladu od 11 članova. Dva dana kasnije, Uluots je, zbog lošeg zdravlja, otputovao za [[Švedska|Švedsku]]. Tief je preuzeo nove dužnosti u skladu s ustavom te je iskoristio njemačko povlačenje da proglasi obnovu legitimne i legalne vlade u Estoniji. Većina članova njegove vlade napustila je Tallinn [[21. rujna]], a sam Tief otišao je dan kasnije. Prema službenim izvještajima, estonska je vlada formalno obnovljena [[21. rujna]], a estonske su snage preuzele vladine prostorije u [[Dvorac Toompea|Toompeji]] i naredile preostalim Nijemcima da ih napuste. Nacistička zastava zamijenjena je estonskom trobojnicom na [[Pikk Hermann]]u. Međutim, Tiefova vlada nije uspjela zadržati stvarnu vlast u zemlji, s obzirom na to da su se jedinice koje je predvodio [[Johan Pitka]] borile i s Nijemcima i sa Sovjetima. Već [[22. rujna]] [[1944.]] godine, sovjetske su trupe osvojile Tallinn i skinule estonsku zastavu.

Nakon posljednje sjednice vlade održane [[22. rujna]] u selu [[Põgari]], Tiefova je vlada službeno napustila Estoniju. Međutim, samo je dio vlade uspio u tome. Naime, brod koji ih je trebao prevesti preko Baltika zakasnio je zbog problema s motorom, tako da su Tiefa i njegove suradnike uhapsili Sovjeti, te iz zatvorili, pogubili ili deportirali. Sam Tief deportiran je na [[Sibir]], gdje je uspio preživjeti otprilike jedno desetljeće, nakon čega je vraćen u Estoniju, gdje je i umro [[1976.]] godine. Jedino je ministar poljoprivrede, [[Kaarel Liidak]], preživio ove događaje, ali je preminuo [[16. siječnja]] [[1945.]] godine skrivajući se od Sovjeta. [[Jüri Uluots]] preminuo je [[9. siječnja]] [[1945.]] godine u [[Stockholm]]u, a naslijedio ga je [[August Rei]] kao najstariji živući član vlade. Rei je imao podršku preživjelih članova Tiefove vlade, koji su uspjeli doći do [[Stockholm]]a; sam Rei je u švedskoj prijestolnici boravio još od lipnja [[1940.]] godine, kada je, kao posljednji estonski poslanik u [[Moskva|Moskvi]] prije okupacije, pobjegao u Švedsku preko [[Riga|Rige]].<ref>[https://books.google.com/books?id=wRbdAwtxVIAC&pg ''Diplomats Without a Country'' by James T. McHugh, James S. Pacy, 2001, str. 183.] {{ISBN|0-313-31878-6}}</ref> Rei će, kao Uluotsov nasljednik, istovremeno voditi i vladu i biti nominalni državni poglavar. Naime, u tom je razdoblju Otto Tief, koji je bio formalni premijer, bio u sovjetskom zatočeništvu na [[Sibir]]u, a ni Uluots ni Rei nisu imenovali nasljednika. Tako je Otto Tief, unatoč činjenici da je bio sovjetski zarobljenik, formalno i dalje bio na čelu estonske vlade u izgnanstvu, ali je faktički sve dužnosti obnašao August Rei, koji u ovom razdoblju još uvijek nije imenovao Tiefovog nasljednika.

=== Hladni rat i obnova suvereniteta ===

Estonska je vlada u izgnanstvu ušla u [[Hladni rat]] djelujući iz [[Stockholm]]a, kao jedina formalno proglašena vlada u izgnanstvu među bivšim baltičkim republikama. Ipak, kako je u Švedskoj postojala zabrana takvog oblika političkog djelovanja, barem u formalnom smislu, August Rei je [[12. siječnja]] [[1953.]] godine službeno proglasio formiranje estonske vlade u izgnanstvu sa sjedištem u [[Oslo|Oslu]].<ref>[http://news.err.ee/116920/plaque-unveiled-in-oslo-to-remember-estonia-s-exiled-government Plaque unveiled in Oslo to remember Estonia's exiled government]</ref> Istoga dana Tief je službeno razriješen svojih dužnosti, a njegovim je nasljednikom imenovan [[Johannes Sikkar]]. Međutim, iako su se borili za isti cilj, Estonci nisu bili potpuno ujedinjeni u svojim političkim nastojanjima, barem ne u prvom desetljeću Hladnog rata. Naime, uz tzv. Reijevu struju, postojala je druga, tzv. Maurerova struja, koja je smatrala kako neka vrsta predstavničkog dijela treba izabrati državnog poglavara u izgnanstvu. Predvodnik ove struje bio je [[Alfred Maurer]], bivši zamjenik predsjednika skupštine, koji je [[3. ožujka]] [[1953.]] godine u njemačkom [[Augustdorf]]u izabran za vršitelja dužnosti predsjednika republike. Iako je Maurerova struja imala veću podršku među Estoncima u izgnanstvu, Maurer nikada nije sudjelovao u radu vlade u izgnanstvu, vjerujući kako je Tief još uvijek legalni premijer pa tako za tim nema potrebe, a cijela je njegova struja nestala s njegovom smrću [[20. rujna]] [[1954.]] godine. Od tog je trenutka Reijeva vlada bila jedini legitimni predstavnik Estonije u svijetu.

Estonska vlada u izgnanstvu nije imala značajan utjecaj za vrijeme [[Hladni rat|Hladnog rata]], ali je i dalje bila jedina formalno proglašena vlada u izgnanstvu od svih baltičkih republika. [[Latvija]] i [[Litva]] su svoj međunarodni utjecaj ostvarivale preko diplomatskih predstavništava. No, iako je estonska vlada u izgnanstvu djelovala, većina diplomatskih aktivnosti i svakodnevne administracije (poput izdavanja putovnica), bila je povjerena diplomatskim predstavništvima. U slučaju Estonije, glavno je središte bio konzulat u [[New York (grad)|New Yorku]]. Naime, [[Sjedinjene Države]] bile su pogodna lokacija jer su temeljem [[Stimsonova doktrina|Stimsonove doktrine]] odbijale priznati sovjetsku okupaciju Baltika te su smatrale estonsku vladu u izgnanstvu legalnim predstavništvom Estonije u svijetu. S obzirom na činjenicu da je konzulat u New Yorku bio centar diplomatske djelatnosti, vlada u Oslu imala je više simboličku, nego praktičnu ulogu u Hladnom ratu.<ref name="latimes1988">{{cite news|last1=Kempster|first1=Norman|title=Annexed Baltic States: Envoys Hold On to Lonely U.S. Postings|url=http://articles.latimes.com/1988-10-31/news/mn-344_1_baltic-states|work=Los Angeles Times|date=31. listopada 1988.}}</ref>

I druga su predstavništva imala značajne uloge u Hladnom ratu. Poznati je primjer estonskog konzulata u [[Irska|Irskoj]], koji je pred Visokim sudom u [[Dublin]]u vodio spor protiv [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] koji je pokrenuo [[Ivan Majski]], sovjetski ambasador u [[UK|Ujedinjenom Kraljevstvu]]. Naime, radilo se o tome da su tri estonska broda (''Otto'', ''Piret'' i ''Mall'') i dva latvijska (''Rāmava'' i ''Everoja'') dobila naredbu iz Moskve da pristanu u neku sovjetsku luku, ali su se oglušili te su odlučili pristati u neutralnu luku u [[Irska|Irskoj]]. Majski je tada pokrenuo spor kako bi vratio brodove u sovjetski posjed, ali je sud u Dublinu presudio protiv Sovjetskog Saveza zahvaljujući argumentaciji koju je iznio John McEvoy, počasni konzul Estonije.<ref>{{Cite journal |title=Eire High Court: Zarine v. Owners, etc. S. S. Ramava, McEvoy & Ors. v. Owners, etc. S. S. Otto, McEvoy and Veldi v. Owners, etc. S. S. Piret and S. S. Mall, Eckert & Co. v. Owners, etc. S. S. Everoja |journal=The American Journal of International Law |volume=36 |issue=3 (srpanj 1942.) |pages=490–504 |publisher=American Society of International Law |date=July 1942 |jstor=2192676 |doi=10.2307/2192676 }}</ref><ref>{{cite web |url=http://president.ee/en/official-duties/speeches/2625-president-of-the-republic-at-the-state-dinner-hosted-by-president-t-e-mary-mcaleese-and-dr-martin-mcaleese-14-april-2008-dublin-republic-of-ireland/index.html |title=President of the Republic at the State Dinner hosted by President T. E. Mary McAleese and Dr. Martin McAleese |publisher=President.ee |date=14 April 2008 |access-date=13 December 2015 |quote=<br>"... we are thankful that Ireland never recognised the illegal annexation of Estonia by the Soviet Union after the Second World War. We will never forget John McEvoy, Estonia’s honorary consul in Dublin from 1938 to 1960. Among other things, one of his good deeds was helping to protect the interests of the Estonian shipowners ..." |archive-url=https://web.archive.org/web/20151223062704/https://president.ee/en/official-duties/speeches/2625-president-of-the-republic-at-the-state-dinner-hosted-by-president-t-e-mary-mcaleese-and-dr-martin-mcaleese-14-april-2008-dublin-republic-of-ireland/index.html |archive-date=23 December 2015 |url-status=dead }}</ref>

Treba zaključiti da je estonska vlada u izgnanstvu, unatoč ograničenom dosegu, ipak imala utjecaja na očuvanje estonske državnosti u razdoblju Hladnoga rata. Nakon raspuštanja vlade i obnove estonske državnosti, estonski predsjednik [[Lennart Meri]] službeno se zahvalio vladi u izgnanstvu zbog njihovog djelovanja u ulozi čuvara kontinuiteta estonske države.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
*Mälksoo, Lauri (2000). [https://doi.org/10.1163%2F15718100020296305 Professor Uluots, the Estonian Government in Exile and the Continuity of the Republic of Estonia in International Law]. ''Nordic Journal of International Law'' 69.3, 289-316.
* Made, Vahur. [https://web.archive.org/web/20071012081848/http://edk.edu.ee/default.asp?object_id=6&id=30&site_id=1 Estonian Government-in-Exile: a controversial project of state continuation]. ''Estonian School of Diplomacy''

[[Kategorija:Povijest Estonije]]
[[Kategorija:Politika Estonije]]
[[Kategorija:Drugi svjetski rat]]
[[Kategorija:Hladni rat]]

Estonska vlada u izgnanstvu - Povijest promjena

WikiSysop: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{Okvir bivše zemlje svijeta |ime = Estonska vlada u izgnanstvu |izvorno_ime = Estonska vlada u izgnanstvu |genitiv =...«.