Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T04:57:32Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 04:57
Redak 92:		Redak 92:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commons\|Ernest Rutherford}}~~

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

2026-03-10T00:16:50Z

Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 00:16
Redak 93:		Redak 93:
	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	{{commons\|Ernest Rutherford}}		{{commons\|Ernest Rutherford}}
	~~{{wikicitat}}~~

	{{Nobelova nagrada za kemiju}}		{{Nobelova nagrada za kemiju}}

Suradnik10: /* Neutron */

2026-02-13T18:18:23Z

Neutron

←Starija inačica		Inačica od 13. veljača 2026. u 18:18
Redak 84:		Redak 84:
	=== Neutron ===		=== Neutron ===
	1921. Rutherford je radio s [[Niels Bohr\|Nielsom Bohrom]] i pretpostavio je postojanje [[neutron]]a, kojeg je 1932. dokazao njegov kolega [[James Chadwick]] i 1935. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku\|Nobelovu nagradu za fiziku]] za to otkriće.		1921. Rutherford je radio s [[Niels Bohr\|Nielsom Bohrom]] i pretpostavio je postojanje [[neutron]]a, kojeg je 1932. dokazao njegov kolega [[James Chadwick]] i 1935. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku\|Nobelovu nagradu za fiziku]] za to otkriće.

			=== Ostalo ===
			U čast Rutherfordu, kemijski element [[Rf\|raderfordij]] je nazvan po njemu.

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T05:00:28Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 05:00
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Ernest Rutherford'''-->~~{{izdvojeni članak\|rujan 2016.}}~~		<!--'''Ernest Rutherford'''-->
	{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Ernest Rutherford		\| ime = Ernest Rutherford

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-24T00:00:28Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{izdvojeni članak|rujan 2016.}}
{{Znanstvenik
| ime = Ernest Rutherford
| slika = Ernest Rutherford LOC.jpg
| slika_širina = 220px
| naslov =
| datum_rođenja = [[30. kolovoza]] [[1871]].
| mjesto_rođenja = [[Brightwater]] kraj [[Nelson]]a, [[Novi Zeland]]
| datum_smrti = [[19. listopada]] [[1937]].
| mjesto_smrti = [[Cambridge]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Novi Zeland]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]], [[kemija]]
| radna_institucija = Sveučilište McGill u Montrealu, Sveučilište u Manchesteru, [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| alma_mater = Sveučilište u Canterburyu ([[Novi Zeland]]), [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| doktorski_mentor = [[Joseph John Thomson]]
| doktorski_studenti = [[Edward Appleton]] [[James Chadwick]] [[Cecil Frank Powell]] [[Ernest Walton]]
| poznat_po = Otkriće [[alfa-čestica]], Otkriće [[beta-čestica]], Otkriće [[atomska jezgra]], [[Rutherfordov model atoma]], [[Rutherfordovo raspršenje]], Otkriće [[proton]]a Uveo pojam [[vrijeme poluraspada]] Prva nuklearna pretvorba (transmutacija)
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za kemiju]] (1908.) [[Matteuccijeva medalja]] (1913.) [[Copleyeva medalja]] (1922.)
| religija =
| fusnote =
}}

[[Datoteka:Alpha Decay.svg|mini|desno|300px|Ernest Rutherford je otkrio [[Alfa-čestica|alfa-čestice]] i [[Beta-čestica|beta-čestice]].]]

[[Datoteka:Li6-D Reaction.svg|250 px|mini|desno|300px|[[Nuklearna reakcija]] u kojoj [[deuterij]] bombardira [[litij]]-6, a nastaju dvije [[alfa-čestica|alfa-čestice]] ([[proton]]i su prestavljeni crvenim kuglicama, a [[neutron]]i plavim kuglicama).]]

[[Datoteka:Pokus s alfa-cesticama 1.jpg|mini|desno|300px|[[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem]].]]

[[Datoteka:Rutherford gold foil experiment results.svg|mini|desno|300px|''Gornja slika'': Očekivani rezultati: alfa-čestice prolaze kroz [[Thomsonov model atoma]]. 
''Donja slika'': Dobiveni rezultati: samo mali dio alfa-čestice skreće, pokazujući da postoji pozitivan naboj u atomskoj jezgri (treba napomenuti da mjere nisu stvarne, atomska jezgra je još puno manja). To je Rutherfordov model atoma.]]

[[Datoteka:Rutherford atomic planetary model.svg|mini|desno|300px|[[Rutherfordov model atoma]] ili planetarni model atoma: [[elektron]]i (zeleno) i [[atomska jezgra]] (crveno).]]

'''Ernest Rutherford''' ([[Nelson (Novi Zeland)|Nelson]], [[Novi Zeland]], [[30. kolovoza]] [[1871]]. – [[Cambridge]], [[19. listopada]] [[1937]].) bio je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] i [[Novi Zeland|novozelandski]] [[Kemija|kemičar]] i [[Fizika|fizičar]]. Studirao je u [[Sveučilište u Cambridgeu|Cambridgeu]] te bio sveučilišni profesor u [[Montréal]]u (od 1898.), direktor Fizičkog instituta Sveučilišta u Manchesteru (od 1907.) i od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Godine 1903. bio je izabran za člana (predsjednik od 1925. do 1930.) [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskoga društva za poboljšanje znanja o prirodi]]. Isprva se bavio proučavanjem [[radioaktivnost|radioaktivnoga raspada]]. Prvi je uočio da se zračenje [[radij]]a sastoji od dviju vrsta zraka (1897.), koje je nazvao [[Alfa-čestica|alfa-zrake]] i [[Beta-čestica|beta-zrake]]. Zajedno s [[Frederick Soddy|Frederickom Soddyjem]] uveo je pojam [[vrijeme poluraspada|vremena poluraspada]] i izveo zakone radioaktivnoga raspada. Proučavanjem raspršivanja alfa-čestica na atomima, Rutherford je došao do zaključka da atom (čija je veličina 10−10 [[metar|m]]) nije cjelovit djelić materije ([[Rutherfordov model atoma]]), nego je složen od pozitivne [[atomska jezgra|atomske jezgre]] (veličine 10−14 m) i [[elektron]]a koji kruže oko nje (1911.): prvi je upotrijebio riječ [[proton]] za pozitivno [[Električni naboj|naelektriziranu česticu]] u jezgri atoma. ([[Niels Bohr]] je 1913., prilagođujući taj model kvantnoj hipotezi [[Max Planck|Maxa Plancka]], dao prvotnu kvantnu teoriju atoma.) Od Rutherforda potječe i jednakost (nazvana njegovim imenom) za raspršivanje alfa-čestica na atomima ([[Rutherfordovo raspršenje]]); godine 1925. utvrdio je i odstupanje od te jednakosti do kojega dolazi kod vrlo bliskih sudara alfa-čestice i jezgre, kada nuklearno međudjelovanje postaje mnogo važnije od električnoga. Godine 1919. Rutherford je, bombardirajući [[dušik]] alfa-česticama, izveo prvu pretvorbu ([[transmutacija|transmutaciju]]) jednog elementa u drugi. Za istraživanje radioaktivnoga raspada kemijskih elemenata i radova o radioaktivnosti dobio je [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]] (1908.).<ref>'''Rutherford, Ernest''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=53791] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Životopis ==
Rutherfordovi roditelji su bili farmeri, koji su emigrirali iz [[Škotska|Škotske]] na [[Novi Zeland]], da bi lakše podigli puno djece, koje su imali. Ernest je završio [[Elektrotehnika|elektrotehničku]] školu, a kasnije je putovao u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Veliku Britaniju]], da bi se usavršio u mjerenju i otkrivanju [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]]. Bio je [[profesor]] na Sveučilištu u Montréalu; pročelnik odjela za fiziku Sveučilišta u [[Manchester]]u (od 1907.), a od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u [[Cambridge]]u. 1900. se oženio i imao je jednu kćer.<ref>[http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska.htm] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120101115409/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/20_atomska.htm |date=1. siječnja 2012. }} "Povijest fizike", Ivan Supek, 2011.</ref>

== Znanstvena istraživanja ==
Početkom 20. stoljeća bilo je poznato 5 [[radioaktivnost|radioaktivnih]] elemenata: [[uranij]], [[torij]], [[polonij]], [[aktinij]] i [[radij]]. Među njima najviše se upotrebljavao radij i to za liječenje [[Rak (bolest)|raka]]. Iz radija i njegovih kemijskih spojeva stalno se razvijao jedan plin, koji je isto bio radioaktivan, a nazvan je ''radijeva emanacija'' ili [[radon]]. Osim radona nastajao je i [[helij]]. Iz toga se zaključilo da se radij, ali i svi ostali radioaktivni elementi, pretvaraju u druge elemente s manjom težinom i pri tom postupku zrače. Uočeno je također da je ta prirodna radioaktivnost svojstvena [[atom]]ima s najvećim [[Relativna atomska masa|atomskim masama]] i da je to proces koji se dešava u unutrašnjosti atoma, znači ne ovisi o vanjskim utjecajima, kao što su [[tlak]], [[temperatura]] ili neka [[kemijska reakcija]].

=== Radioaktivno zračenje ===
Već 1900. bilo je poznato da jedan dio radioaktivnog zračenja može skretati u [[magnetsko polje|magnetskom polju]]. Rutherford je na osnovu ispitivanja prolaza radioaktivnih zraka kroz tanke listiće [[aluminij]]a utvrdio da kod zračenja uranijevih spojeva postoje dvije vrste zraka. Onu vrstu zraka koje ne mogu proći kroz [[aluminij]]sku pločicu debljine 0,02 [[metar|mm]] nazvao je [[alfa-čestica]]ma, a onu vrstu koja je prolazila i kroz deblje slojeve nazvao je [[beta-čestica]]ma. Iste godine [[Francuzi|francuski]] [[znanstvenik]] [[Paul Villard]] je otkrio i treću vrstu radioaktivnog zračenja, za koju se utvrdilo da ima veliku prodornu moć i da ne skreće u magnetskom polju, a nazvane su [[gama-čestica]]ma. Na osnovu skretanja u magnetskom polju, utvrdeno je da alfa-čestice imaju pozitivni [[električni naboj]], a beta-čestice negativan električni naboj.

1908. su Rutherford i [[Hans Geiger]] mjerenjem utvrdili da alfa-čestice imaju dvostruki [[električni naboj]], a da im je masa jednaka četverostrukoj masi atoma [[vodik]]a. Kada alfa-čestica privuče dva [[elektron]]a, ona prelazi u atom [[helij]]a. Iz toga je Rutherford zaključio da su alfa-čestice ustvari [[ion]]i helija ili samo [[atomska jezgra]] helija. Za beta-čestice se utvrdilo da se u magnetnom i električnom polju ponašaju isto kao i katodne zrake ili elektroni. To znači da su beta-čestice ustvari [[elektron]]i velikih [[brzina]], ali za razliku od elektrona u elektronskom omotaču atoma, nastaju iz atomske jezgre.

Za gama-čestice je utvrđeno da odgovaraju [[Rendgenske zrake|tvrdim rendgenskim zrakama]]. To su dokazali Rutherford i E. N. da Costa Andrade 1914., [[ogib]]om ili difrakcijom gama-čestica kroz odgovarajuću [[Kristalna rešetka|kristalnu rešetku]], pomoću koje su uspjeli i odrediti i njihovu [[valna duljina|valnu duljinu]]. Prema dosadašnjim mjerenjima utvrđeno je da su valne duljine gama-čestica između 0,000466 [[metar|nm]] i 0,0428 nm. Prema tome, gama-čestice odgovaraju kratkovalnom [[Rendgenske zrake|rendgenskom zračenju]], ali za razliku od rendgenskog zračenja nastaju u atomskoj jezgri.

=== Teorija radioaktivnog raspadanja ===
Nikako se u to vrijeme nije moglo objasniti odakle tako velika [[energija]] kojom zrače radioaktivne tvari. Na osnovu činjenice da se atomi radioaktivnih tvari doista raspadaju i prelaze u atome drugih elemenata manje težine, to jest da se transmutiraju, Rutherford i [[Frederick Soddy]] postavili su 1903. '''teoriju radioaktivnog raspadanja'''. Prema njoj atomi radioaktivnih elemenata nisu stabilni, nego se spontano raspadaju (dezintegriraju ili transmutiraju), uz zračenje radioaktivnih čestica (alfa-čestica, beta-čestica ili gama-čestica), pri čemu prelaze u atome drugih elemenata.

=== Nuklearna reakcija ===
Teorija radioaktivnog raspadanja je vrlo značajna, jer prema njoj proizlazi da su [[atom]]i '''djeljivi''' i da mogu prelaziti u atome drugih [[kemijski element|kemijskih elemenata]]. Posto je prelaženje jednog kemijskog elementa moguće samo ako se promjena događa u atomskom jezgru, možemo zaključiti da je [[radioaktivnost]] u stvari raspadanje [[Atomska jezgra|jezgre atoma]] nekih kemijskih elemenata. Promjena stanja atomske jezgre kod radioaktivnih elemenata se naziva [[nuklearna reakcija]].<ref>[http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UNE_compl_r1_-_ver_4_DF.pdf] "Uvod u nuklearnu energetiku", Prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.</ref>

Prema zakonu pomicanja atomi radioaktivnih elemenata koji emitiraju alfa-čestice prelaze u atome, čija je atomska masa manja za 4 atomske jedinice, a atomski broj manji za 2, to jest prelaze u atome elemenata, koji u [[Periodni sustav elemenata|periodnom sustavu]] zauzimaju položaj pomaknut za dva mjesta ulijevo, a atomi koji emitiraju beta-čestice prelaze u atome, koji uz istu atomsku masu povećavaju svoj atomski broj za 1, to jest prelaze u atome elemenata, koji u periodnom sustavu zauzimaju položaj pomaknut za jedno mjesto udesno.

=== Vrijeme poluraspada ===
1904. je Rutherford uvidio da vrijeme, u toku kojeg se raspadne polovina početne količine nekog radioaktivnog elementa, može poslužiti kao podatak o brzini njegovog raspadanja, pa je zato veličinu tog vremena uveo kao svojstvenu konstantu, koja se naziva [[vrijeme poluraspada]].<ref>[http://eskola.hfd.hr/fiz_sva_stva/nek/fisija.html] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170205224130/http://eskola.hfd.hr/fiz_sva_stva/nek/fisija.html |date=5. veljače 2017. }} "4.1 FIZIKA NEK-a - Fisija", Nuklearna elektrana Krško, e-škola, 2011.</ref>

=== Scintilacija ===
1899. [[Antoine Henri Becquerel|Becquerel]] je zapazio još jedno svojstvo radioaktivnog zračenja i to da izazivaju [[Luminiscencija|luminiscenciju]] kod mnogih [[Kemijska tvar|kemijskih tvari]], kao što su na primjer [[cink]]ov sulfid (ZnS), [[barij]]ev platinocijanid (Ba[Pt(CN)4] x 4 H2O) i [[dijamant]]. Zapaženo je pomoću [[mikroskop]]a da se luminiscentno svjetlucanje cinkovog sulfida, izazvano alfa-česticama, sastoji iz velikog broja pojedinačnih bljeskova [[svjetlost]]i. Zato što ovo kratkotrajno svjetlucanje ima sličan izgled svjetlucanju iskri, nazvano je [[scintilacija]] ([[Latinski jezik|lat]]. ''scintilla'' znači iskra). Pošto svaka alfa-čestica svojim udarom o luminiscentni zastor izaziva jednu scintilaciju ili iskru, Rutherford je predložio da je to vrlo pogodan način za brojanje radioaktivnih čestica. Na taj način je scintilacija poslužila kao prvi način za istraživanje količine alfa-čestica.

Rutherford je nastavio [[pokus]]e, te je koristio je zatvorenu posudu (koja se mogla puniti različitim plinovima) s pokretnim izvorom alfa čestica koji se mogao staviti na različite udaljenosti od zastora. Na zastoru su se uz pomoć mikroskopa motrile scintilacije – udarci čestica u zastor koji su izazivali svjetlucanje. Kad je u posudu stavio [[kisik]] broj scintilacija se smanjio zbog apsorpcije alfa čestica u sloju plina. Kad je u uređaj stavio suhi zrak javio se učinak suprotan očekivanom – broj scintilacija se povećao. Zatim je posudu napunio čistim [[dušik]]om i broj scintilacija bio je još i veći. Na osnovu mnogobrojnih pokusa zaključio je da čestice koje su prodornije, prelaze veći put i izazivaju scintilacije nastaju zbog sudara alfa čestica s atomima dušika, te da su te nove čestice atomi [[vodik]]a.

=== Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem ===
[[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem]] je bio jedan od najznačajnih pokusa u [[nuklearna fizika|nuklearnoj fizici]], jer je to bio prvi dokaz da u atomu postoji [[atomska jezgra]]. Rutherford okuplja plodan tim istraživača, među kojima su [[Hans Geiger]], Ernest Marsden, [[George Hevesy]], [[Henry Moseley]], a nekoliko je godina dio tima bio i [[Niels Bohr]].

Ključni se pokus za to otkriće dogodio 1909. kada su znanstvenici vrlo tanku [[zlato|zlatnu]] foliju izložili djelovanju [[alfa-čestica]]. [[Thompsonov model atoma]] je predviđao će alfa-čestice proći kroz tanki metalni film i raspršiti se pod određenim malim kutovima. No, na veliko je iznenađenje istraživačkoga tima ustanovljeno raspršenje i pod velikim kutovima, a neke su se [[helij]]eve jezgre od metalne folije odbile potpuno unatrag. Rutherford je to usporedio s vjerojatnošću da list papira odbije topovsku kuglu. Rezultat je pokusa vodio prema novom modelu atoma, koji je Rutherford predložio 1911.: atom se sastoji od središnjega naboja okruženoga sferičnom raspodjelom naboja suprotnoga predznaka. U početku se pretpostavljalo da su i [[elektron]]i građevne čestice atomske jezgre, pa je u modelu za atom [[dušik]]a rednoga broja 7 bilo pretpostavljeno da u jezgri ima 21 česticu, i to 14 [[proton]]a i 7 elektrona, a u elektronskom omotaču još 7 elektrona. Otkriće je [[spin]]a i [[spektroskopija]] dušikovih jezgri, do čega je 1930. došao [[Talijani|talijanski]] [[fizičar]] [[Franco Rasetti]], pokazalo da se dušikove jezgre vladaju kao čestice cjelobrojnoga spina, to jest kao [[bozon]]i. To je bilo u potpunom neskladu s predloženim modelom dušikove jezgre s 21 nukleonom, pa je to neslaganje nazvano „dušikovom katastrofom“. No, „katastrofa“ je razriješena otkrićem [[neutron]]a, koje je 1932. objavio [[James Chadwick]] i njegova spina 1/2. [[Rusi|Ruski]] je [[fizičar]] [[Dmitri Ivanenko]] predložio tada današnji model atoma prema kojem su atomski nukleoni protoni i neutroni, a ne elektroni. Naziv proton za pozitivno nabijeni [[nukleon]] prvi je upotrijebio Rutherford, a on je 1919. godine izveo i prvu pretvorbu (transmutaciju) jednoga elementa u drugi; toj je prvoj [[nuklearna reakcija|nuklearnoj reakciji]] u povijesti bombardirao [[dušik]] alfa-česticama i tako dobio [[kisik]].

=== Rutherfordovo raspršenje ===
[[Rutherfordovo raspršenje]] je pojava iz [[nuklearna fizika|nuklearne fizike]], kojom se objašnjava skretanja alfa-čestica koje udaraju u tanke listiće metala, a s njim se dokazuje postojanje pozitivno nabijene atomske jezgre, koja ima gotovo svu masu atoma. Rutherfordovo raspršenje je objašnjenje strukture atomske jezgre, koje je nastalo nakon pokusa s alfa-česticama i zlatnim listićem, kojeg su izveli Ernest Rutherford, Hans Geiger i Ernest Marsden. Rezultati tog pokusa su pokazali da su skretanja alfa-čestica pod velikim kutevima bila jako rijetka, na primjer pri prolazu kroz listić [[platina|platine]] na svakih 8000 jedna alfa-čestica bi skrenula pod [[kut]]em većim od 90º.

=== Rutherfordov model atoma ===
Činjenica koju je utvrdio Rutherford, da je alfa-čestica u stvari [[ion]] atoma [[helij]]a, da je njena masa 4 puta veća od mase atoma [[vodik]]a i da njen električni naboj iznosi dva elementarna električna naboja, omogućila je određivanje [[električni naboj|električnog naboja]] svakog atoma. Osim toga, Rutherford je zapazio još jednu važnu pojavu, da se alfa-čestice raspršuju pri prolazu kroz neki materijal, na osnovu koje je zasnovao [[Rutherfordov model atoma]]. On je zapazio da se uski snop alfa-čestica, nakon prolaza kroz tanki listić (foliju) metala, skreće od polaznog snopa i da se rasprši. Zapazio je i da se alfa-čestice više rasprše kod prolaza kroz metal, nego kod prolaza kroz zrak.

=== Prva nuklearna pretvorba ===
Godine 1919. Rutherford je, bombardirajući [[dušik]] alfa-česticama izveo prvu pretvorbu ([[transmutacija|transmutaciju]]) jednog elementa u drugi. Rutherford je prilikom istraživanja raspršenja alfa-čestica kroz zrak, otkrio da prilikom bombardiranja atoma dušika s [[alfa-čestica]]ma nastaju nove jezgre atoma [[kisik]]a i [[vodik]]a.

=== Neutron ===
1921. Rutherford je radio s [[Niels Bohr|Nielsom Bohrom]] i pretpostavio je postojanje [[neutron]]a, kojeg je 1932. dokazao njegov kolega [[James Chadwick]] i 1935. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] za to otkriće.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Ernest Rutherford}}
{{wikicitat}}

{{Nobelova nagrada za kemiju}}

{{GLAVNIRASPORED:Rutherford, Ernest}}
[[Kategorija:Britanski fizičari]]
[[Kategorija:Britanski kemičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za kemiju]]
[[Kategorija:Nuklearna fizika]]

Ernest Rutherford - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ikicitat(.*)}}' u ''

Suradnik10: /* Neutron */

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica