Eozin - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

2026-03-05T03:16:43Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons\|(.)ategory:(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 5. ožujak 2026. u 03:16
Redak 37:		Redak 37:

	== Vanjske poveznice ==		== Vanjske poveznice ==
	~~{{commons\|Category:Eosin}}~~


	[[Kategorija:Boje]]		[[Kategorija:Boje]]
	[[Kategorija:Organski spojevi]]		[[Kategorija:Organski spojevi]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T08:51:55Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 08:51
Redak 5:		Redak 5:
	'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik\|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)\|suspendiran]] u [[alkoholi\|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja\|bojenje]] [[svila\|svile]] i [[vuna\|vune]], a danas se koristi u [[fotografija\|fotografiji]] i [[kozmetika\|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta\|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref>		'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik\|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)\|suspendiran]] u [[alkoholi\|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja\|bojenje]] [[svila\|svile]] i [[vuna\|vune]], a danas se koristi u [[fotografija\|fotografiji]] i [[kozmetika\|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta\|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref>

	Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija\|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj\|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina\|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma\|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance\|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija\|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{~~cite book~~ \|editor1-last=Bancroft \|editor1-first=John \|editor2-last=Stevens \|editor2-first=Alan \|title=The Theory and Practice of Histological Techniques \|date=1982 \|publisher=Longman Group Limited \|edition=2nd }}</ref> <ref name="Lillie, 1977">{{~~cite book~~ \|last1=Lillie \|first1=Ralph Dougall \|title=H. J. Conn's Biological stains \|date=1977 \|publisher=Williams & Wilkins \|location=Baltimore \|pages=692p \|edition=9th}}</ref>		Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija\|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj\|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina\|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma\|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance\|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija\|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{Citiranje knjige \|editor1-last=Bancroft \|editor1-first=John \|editor2-last=Stevens \|editor2-first=Alan \|title=The Theory and Practice of Histological Techniques \|date=1982 \|publisher=Longman Group Limited \|edition=2nd }}</ref> <ref name="Lillie, 1977">{{Citiranje knjige \|last1=Lillie \|first1=Ralph Dougall \|title=H. J. Conn's Biological stains \|date=1977 \|publisher=Williams & Wilkins \|location=Baltimore \|pages=692p \|edition=9th}}</ref>

	== Ksantenska bojila ==		== Ksantenska bojila ==

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-12-22T00:32:37Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 22. prosinac 2021. u 00:32
Redak 28:		Redak 28:
	\|-		\|-
	\|align=center\|U području [[histologija\|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]].		\|align=center\|U području [[histologija\|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]].
	\|align=center\|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[Perunika\|perunikama]] u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje. <ref name=Dyefade>{{~~cite web~~\|url=https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html\|title=Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry}}</ref>		\|align=center\|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[Perunika\|perunikama]] u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje. <ref name=Dyefade>{{Citiranje weba\|url=https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html\|title=Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry}}</ref>
	\|align=center\|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom.		\|align=center\|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom.
	\|}		\|}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T03:54:34Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:EosinY.png|mini|desno|300px|[[Eozin Y]].]]

[[datoteka:EosinB.png|mini|desno|300px|[[Eozin B]].]]

'''Eozin''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''ἕως'': zora, jutarnja rumen) je sjajnocrveno [[ksanten]]sko [[bojilo]], prvi put pripravljeno 1874. Eozin je [[kalij]]eva ili [[natrij]]eva [[sol]] tetrabromfluoresceina koji se dobiva adiranjem (dodavanjem) [[brom]]a na [[fluorescein]] [[Suspenzija (kemija)|suspendiran]] u [[alkoholi|alkoholu]]. Mnogo se upotrebljavao u [[tekstil]]noj industriji za [[boja|bojenje]] [[svila|svile]] i [[vuna|vune]], a danas se koristi u [[fotografija|fotografiji]] i [[kozmetika|kozmetici]], za bojenje [[mikroskop]]skih preparata (zajedno s [[hematoksilin]]om), pripravu crvene [[tinta|tinte]] i drugo. <ref> '''eozin''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18070] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015., pristupljeno 28. 11. 2020 </ref>

Eozin je ustvari naziv nekoliko [[Fluorescencija|fluorescentnih]] kiselih [[kemijski spoj|kemijskih spojeva]] koji se vežu i tvore [[soli]] s osnovnim, odnosno eozinofilnim spojevima poput [[bjelančevina]] koji sadrže [[Aminokiselina|aminokiselinske]] ostatke poput [[arginin]]a i [[lizin]]a, a boji ih tamnocrvenom ili ružičastom bojom kao rezultat djelovanja broma na fluorescein. Uz bojanje bjelančevina u [[Citoplazma|citoplazmi]], može se koristiti za bojanje [[kolagen]]a i [[Mišićno vlakance|mišićnih vlakana]] za ispitivanje pod [[mikroskop]]om. Strukture koje se lako boje eozinom nazivaju se eozinofilnima. U području [[histologija|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]]. <ref name="Bancroft and Stevens, 1982">{{cite book |editor1-last=Bancroft |editor1-first=John |editor2-last=Stevens |editor2-first=Alan |title=The Theory and Practice of Histological Techniques |date=1982 |publisher=Longman Group Limited |edition=2nd }}</ref> <ref name="Lillie, 1977">{{cite book |last1=Lillie |first1=Ralph Dougall |title=H. J. Conn's Biological stains |date=1977 |publisher=Williams & Wilkins |location=Baltimore |pages=692p |edition=9th}}</ref>

== Ksantenska bojila ==
{{glavni|Bojilo}}

'''Ksantenska bojila''' formalno su [[Aromatski spojevi|ciklički]] analozi di- i trifenilmetanskih spojeva; u njima su dva [[Aromatski spojevi|aromatska prstena]] spojena jednim [[atom]]om [[kisik]]a u orto-položaju prema [[metan]]ovom [[ugljik]]u. Teorijski se izvode od heterocikličkog sistema ksantena, dibenzo-y-pirana, ali se od njega ne pripravljaju. Sam ksanten je bezbojan, no derivati sa [[Auksokromne skupine|auksokromnim grupama]] u [[molekula|molekuli]] su obojeni. Prema supstituentima koji se nalaze u molekuli dijele se ksantenska bojila u tri podgrupe. Prva sadrži hidroksi-derivate, druga amino-derivate, a treća amino-hidroksi-derivate. [[Kromofor]] je ovih bojila u slučaju aminoderivata rezonantni hibrid oksonijskog, amonijskog i karbonijskog oblika molekule (I, II, III). Hidroksi-derivati se gubitkom protona stabiliziraju dajući električki nenabijen sistem čiji je kromofor kinonoidna struktura IV.

Ova su bojila i po svojstvima bojenja bliza arilmetanskim bojilima. Obojenja koja se njima postižu vrlo su čista i jarka. Najbrojnije su zastupana crvena i ružičasta s nekoliko žutih i ljubičastih. Neka od ovih bojila snažno [[Fluorescencija|fluoresciraju]] u otopini, pa i na obojenom [[materijal]]u. I u ovoj se grupi nalaze bojeni [[lak]]ovi pripremljeni taloženjem s [[fosfor]]-[[volfram]]-[[molibden]]skom [[kiseline|kiselinom]]. Niz crvenih i narančastih bojila ove skupine važan je za bojenje [[Kozmetika|kozmetičkih]] preparata, [[Prehrambeni aditivi|živežnih namirnica]] i ljekovitih pripravaka.

Među značajnije predstavnike ksantenskih bojila ide sulforodamin B, C.I. 45100; priprema se tako da se kondenzira benzaldehid-2,4-disulfonska kiselina s m-dietilaminofenolom, produkt dehidrira sumpornom kiselinom, oksidira željeznim kloridom i prevede u natrijevu sol. [[Rodamin]] B, C.I. 45170, jedno od prvih bojila ove grupe, dobiva se kondenzacijom anhídrida ftalne kiseline sa m-dietilaminofenolom; ako se kao [[amin]]ska komponenta upotrijebi 3-etilamino-p-krezol i tako nastali produkt esterificira alkoholom, nastaje rodamin 6G, C. I. 45160. ''Echtsáureviolett ARR'', C.I. 45190, dobiva se obradom fluoresceina fosfornim trikloridom, kondenzacijom tako nastalog 3',6'-diklorfluorana s o-toluidinom i sulfuriranjem. [[Fluorescein]], C. I. 45350, priprema se kondenzacijom anhídrida [[ftalna kiselina|ftalne kiseline]] s rezorcinom. Njegove alkalne [[soli]], poznate pod imenom uranin neobično jako fluoresciraju u otopini (i u razređenju 1 : 40 000 000), pa se stoga upotrebljavaju za označavanje i ispitivanje vodenih tokova. [[Brom]]iranjem fluoresceina priprema se tetrabromfluorescein, eozin G, C.I. 45380, a jodiranjem dijodfluorescein, ''Eritrozin 6G'', C. I. 45425. ''Coerulein S'', C.I. 45510, nastaje obradom ''Galleina'' (C.I. 45445) koncentriranom [[Sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]]. ''Gallein'' se dobiva kondenzacijom pirogalola ili [[galna kiselina|galne kiseline]] s anhidridom ftalne kiseline. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Bojila'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Slike ==

{| cellpadding="0" cellspacing="0" style="margin:auto; border:1px solid #ccc; background:#fff;"
|-
|
{| cellspacing=3 cellpadding=3 style="background:#fff;"
|-
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Eosin Y 2.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Veld met irissen bij Arles - s0037V1962 - Van Gogh Museum.jpg|x180px|border]]
| style="width:144px; text-align:center;"|[[Image:Histological sample of Trachea obtained at "Instituto Nacional de Cardiología Ignacio A. Chávez".JPG|x180px|border]]
|-
|align=center|U području [[histologija|histologije]], [[eozin Y]] je oblik eozina koji se najčešće koristi kao histološko [[bojilo]].
|align=center|[[Van Gogh]] je u svom "Polju s [[Perunika|perunikama]] u blizini Arlesa" ugradio crvenu eozinsku boju u boju perunika prikazanih na dnu slike. Zbog težnje blijeđenja eozina, latice su sada poprimile plavkastu nijansu od svoje izvorne ljubičaste boje. <ref name=Dyefade>{{cite web|url=https://cen.acs.org/articles/94/i5/Van-Goghs-Fading-Colors-Inspire.html|title=Van Gogh’s Fading Colors Inspire Scientific Inquiry}}</ref>
|align=center|Uzorak [[dušnik]]a obojenog [[hematoksilin]]om i eozinom.
|}
|}

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Category:Eosin}}

[[Kategorija:Boje]]
[[Kategorija:Organski spojevi]]