WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

2025-07-01T11:59:14Z

Zamjena teksta - '' u ''

←Starija inačica		Inačica od 1. srpanj 2025. u 11:59
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Elefterios Venizelos'''-->~~{{provjeriti}}		{{provjeriti}}
	{{Infookvir političar		{{Infookvir političar
	\|ime=Elefterios Venizelos		\|ime=Elefterios Venizelos

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

2021-11-18T06:10:31Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 18. studeni 2021. u 06:10
Redak 115:		Redak 115:

	==Vanjske poveznice==		==Vanjske poveznice==
	~~{{Commonscat\|Eleftherios Venizelos}}~~
	{{GLAVNIRASPORED:Venizelos, Eleftherios}}		{{GLAVNIRASPORED:Venizelos, Eleftherios}}
	[[Kategorija:Povijest Grčke]]		[[Kategorija:Povijest Grčke]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-17T05:01:03Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 17. studeni 2021. u 05:01
Redak 69:		Redak 69:
	===Mladost i školovanje===		===Mladost i školovanje===
	Njegovi predci iz [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] zvali su se Cravates i živjeli su u Mistri pored [[Sparta\|Sparte]] na [[Peloponez\|Peloponezu]]. Za vrijeme [[Albanci\|albanske]] invazije na [[Peloponez]] [[1770.]], najmlađi član obitelji Cravates, Venizelos Cravates, izbjegao je na Kretu. Njegova djeca prezvala su se Venizelos.<ref name="Chester4">Chester, 1921, str. 4</ref>		Njegovi predci iz [[18. stoljeće\|18. stoljeća]] zvali su se Cravates i živjeli su u Mistri pored [[Sparta\|Sparte]] na [[Peloponez\|Peloponezu]]. Za vrijeme [[Albanci\|albanske]] invazije na [[Peloponez]] [[1770.]], najmlađi član obitelji Cravates, Venizelos Cravates, izbjegao je na Kretu. Njegova djeca prezvala su se Venizelos.<ref name="Chester4">Chester, 1921, str. 4</ref>
	Elefterios je rođen 23. kolovoza 1864. u selu ''Murnies'' (danas se zove njemu u čast Elefterios Venizelos) pored [[Khania\|Khanije]] u tada [[Osmansko carstvo\|osmanskoj]] [[Kreta\|Kreti]] u obitelji grčkog nacionalista Kiriakosa Venizelosa, vrlo agilnog Kretskog ustanika.<ref name="SI1">{{~~cite web~~ \|last=Mitsotaki \|first=Zoi \|coauthors= \|title=Venizelos the Cretan. His roots and his family \|publisher=National Foundation Research \|year=2008 \|url=http://web.archive.org/web/20070518233157/http://www.venizelos-foundation.gr/endocs/biofamily.jsp}}</ref> Nakon gušenja Kretskog ustanka (1866.–1869.) obitelj Venizelos pobjegla je na otok [[Siros]] (tada u okviru [[Grčka\|Grčke]]), jer se bojala odmazde zbog svog učešća u pobuni protiv [[Turci\|Turaka]], tu su ostali sve dok nije proglašena amnestija za Kretske pobunjenike [[1872.]] godine. Elefterios je na Sirosu završio osnovnu i srednju školu, te je nakon toga otišao na studij prava u [[Atena (grad)\|Atenu]]. Na Kretu se vratio [[1886.]] i počeo raditi kao odvjetnik u [[Khania\|Khaniji]].		Elefterios je rođen 23. kolovoza 1864. u selu ''Murnies'' (danas se zove njemu u čast Elefterios Venizelos) pored [[Khania\|Khanije]] u tada [[Osmansko carstvo\|osmanskoj]] [[Kreta\|Kreti]] u obitelji grčkog nacionalista Kiriakosa Venizelosa, vrlo agilnog Kretskog ustanika.<ref name="SI1">{{Citiranje weba \|last=Mitsotaki \|first=Zoi \|coauthors= \|title=Venizelos the Cretan. His roots and his family \|publisher=National Foundation Research \|year=2008 \|url=http://web.archive.org/web/20070518233157/http://www.venizelos-foundation.gr/endocs/biofamily.jsp}}</ref> Nakon gušenja Kretskog ustanka (1866.–1869.) obitelj Venizelos pobjegla je na otok [[Siros]] (tada u okviru [[Grčka\|Grčke]]), jer se bojala odmazde zbog svog učešća u pobuni protiv [[Turci\|Turaka]], tu su ostali sve dok nije proglašena amnestija za Kretske pobunjenike [[1872.]] godine. Elefterios je na Sirosu završio osnovnu i srednju školu, te je nakon toga otišao na studij prava u [[Atena (grad)\|Atenu]]. Na Kretu se vratio [[1886.]] i počeo raditi kao odvjetnik u [[Khania\|Khaniji]].

	===Ulazak u politički život===		===Ulazak u politički život===

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-19T06:29:29Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{provjeriti}}
{{Infookvir političar
|ime=Elefterios Venizelos
|datum rođenja=[[23. kolovoza]] [[1864.]]
|mjesto rođenja=Mournies, pored Khania [[Kreta]], [[Osmansko carstvo]]
|datum smrti=[[18. ožujka]] [[1936.]]
|mjesto smrti=[[Pariz]], [[Francuska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika=Ελευθέριος Βενιζέλος.jpg
|veličina=250px
|opis slike=
|stranka=Grčka liberalna stranka
|potpis=
|supruga=Maria Katelouzou (1891.-1894.)<br />Elena Skylitsi (1921.-1936.)
|položaj=Predsjednik vlade Grčke
|čin2=
|čin3=
|čin4=
|čin5=
|čin6=
|čin7=
|zanimanje=[[pravnik]]<br />[[pisac]]<br />[[političar]]<br />[[državnik]]
|fusnote=
|nasljednik=[[Dimitrios Gounaris]]
|prethodnik=[[Stefanos Dragoumis]]
|nasljednik2=[[Alexandros Zaimis]]
|prethodnik2=Dimitrios Gounaris
|nasljednik3=[[Dimitrios Rallis]]
|prethodnik3=Alexandros Zaimis
|nasljednik4=[[Georgios Kafantaris]]
|prethodnik4=[[Stylianos Gonatas]]
|nasljednik5=[[Alexandros Papanastasiou]]
|prethodnik5=Alexandros Zaimis
|nasljednik6=[[Panagis Tsaldaris]]
|prethodnik6=Alexandros Papanastasiou
|nasljednik7=[[Alexandros Othonaios]]
|prethodnik7=Panagis Tsaldaris
|mandat_start=[[6. listopada]] [[1910.]]
|mandat_kraj=[[25. veljače]] [[1915.]]
|mandat_start2=[[10. kolovoza]] [[1915.]]
|mandat_kraj2=[[24. rujna]] [[1915.]]
|mandat_start3=[[14. lipnja]] [[1917.]]
|mandat_kraj3=[[4. studenog]] [[1920.]]
|mandat_start4=[[24. siječnja]] [[1924.]]
|mandat_kraj4=[[19. veljače]] [[1924.]]
|mandat_start5=[[4. srpnja]] [[1928.]]
|mandat_kraj5=[[26. svibnja]] [[1932.]]
|mandat_start6=[[5. lipnja]] [[1932.]]
|mandat_kraj6=[[4. studenoga]] [[1932.]]
|mandat_start7=[[16. siječnja]] [[1933.]]
|mandat_kraj7=[[6. ožujka]] [[1933.]]
|vjera=[[Pravoslavje|pravoslavna]]
}}

'''Elefterios Venizelos''' (punog imena ''Elefterios Kyriákou Venizélos'', [[Grčki jezik|grčki]]: Ελευθέριος Κυριάκου Βενιζέλος) (* Murnies kod [[Khania|Kanije]] [[23. kolovoza]] [[1864.]] - † [[Pariz]] [[18. ožujka]] [[1936.]]) bio je poznati [[Grci|grčki]] revolucionar, državnik i jedan od najutjecajnijih političara [[20. stoljeće|20-og stoljeća]].<ref name="BK1">Kitromilides, 2006, p. 178</ref><ref name="TA0">[http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,717746-1,00.html 'Liberty Still Rules'], Time (magazine), Feb. 18, 1924</ref><ref>[http://www.britannica.com/eb/article-9075030 Venizélos, Eleuthérios, Encyclopædia Britannica Online]</ref> Višekratni pobjednik na grčkim izborima te potom [[premijer]] Grčke ([[1910.]] – [[1920.]], [[1928.]] – [[1932.]]) Venizelos je duboko utjecao na oblikovanje suvremene Grčke države, tako da ga zovu ''tvorcem moderne Grčke države''.<ref>Duffield J. W., The New York Times, 30. studenog 1921, Sunday[http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=9505E1DD103EEE3ABC4850DFB667838A639EDE link]</ref>

Na političku pozornicu stupio je zbog svoje angažiranosti u borbi za političku neovisnost [[Kreta|Krete]], te kasnijeg ujedinjenja s Grčkom. Iz Krete je krenuo u [[Atena (grad)|Atenu]] i postao premijer koji je trebao riješiti zastoj u rješenju političkih problema. Proveo je značajne reforme u cilju modernizacije Grčkog društva naročito vojske. Venizelos je imao i značajnu ulogu u osnutku [[Balkanski savez|Balkanskog saveza]] neposredno prije početka [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova 1912.-1913.]], a što je Grčkoj pomoglo u budućim sukobima.

Pomoću vještih diplomatskih manevara za njegovih premjerskih mandata se Grčka dvostruko teritorijalno uvećala pripojenjem [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]], [[Periferija Epir|Epira]] i velikog dijela [[Regije Grčke|Egejskih otoka]].
Za [[I. svjetski rat|Prvog svjetskog rata (1914.–1918.)]], Venizelos je odveo Grčku na pobjedničku stranu sila [[Antanta|Antante]], što je naknadno Grčkoj pomoglo da opet poveća teritorij. Njegova prosaveznička politika dovela ga je u otvoren sukom s kraljem [[Oton I., kralj Grčke|Otonom I.]], te dovela Grčku do podjele i osnutka dvije paralelne vlade. Ta podjela utjecala je na život Grčke desetljećima nakon toga.

No Grčka je zvog sudjelovanja na pobjedničkoj strani nagrađena dozvolom da se teritorijalno uveća na račun [[Turska|Turske]] u [[Anatolija|Anatoliji]] (esklava kod [[Izmir|Smirne]] i [[Istočna Tracija|Istočne Tracije]]) - gotovo do potpunog ostvarenja ideje grčkih nacionalista - Velike Grčke (''Megali Idea''). No i pored tako velikih uspjeha Venizelas je pobjeđen na izborima [[1920.]] od strane podupiratelja kralja Otona I., tako da je otišao u dobrovoljno izgnanstvo iz zemlje, te nije sudjelovao u aktivnostima za vrijeme [[Grčko-turski rat 1919.-1922.|Grčko-turskog rata, 1919.-1922.]], ali se angažirao na Mirovnim pregovorima u [[Lausanne|Lausanni]] na kojima je dogovorena velika razmjena stanovništva između Grčke i Turske.

U zadnjoj fazi svog političkog života Venizelos je uspio obnoviti i normalizirati odnose Grčke sa susjedima a radio je na daljnim ustavnim i gospodarskim reformama. Već umirovljeni Venizelos, vraća se [[1935.]] godine u polički život kako bi podržao vojni udar, ali je doživio neuspjeh to je oslabilo njegovu vlastitu tvorevinu Drugu Grčku Republiku.

==Životopis==

===Mladost i školovanje===
Njegovi predci iz [[18. stoljeće|18. stoljeća]] zvali su se Cravates i živjeli su u Mistri pored [[Sparta|Sparte]] na [[Peloponez|Peloponezu]]. Za vrijeme [[Albanci|albanske]] invazije na [[Peloponez]] [[1770.]], najmlađi član obitelji Cravates, Venizelos Cravates, izbjegao je na Kretu. Njegova djeca prezvala su se Venizelos.<ref name="Chester4">Chester, 1921, str. 4</ref>
Elefterios je rođen 23. kolovoza 1864. u selu ''Murnies'' (danas se zove njemu u čast Elefterios Venizelos) pored [[Khania|Khanije]] u tada [[Osmansko carstvo|osmanskoj]] [[Kreta|Kreti]] u obitelji grčkog nacionalista Kiriakosa Venizelosa, vrlo agilnog Kretskog ustanika.<ref name="SI1">{{cite web |last=Mitsotaki |first=Zoi |coauthors= |title=Venizelos the Cretan. His roots and his family |publisher=National Foundation Research |year=2008 |url=http://web.archive.org/web/20070518233157/http://www.venizelos-foundation.gr/endocs/biofamily.jsp}}</ref> Nakon gušenja Kretskog ustanka (1866.–1869.) obitelj Venizelos pobjegla je na otok [[Siros]] (tada u okviru [[Grčka|Grčke]]), jer se bojala odmazde zbog svog učešća u pobuni protiv [[Turci|Turaka]], tu su ostali sve dok nije proglašena amnestija za Kretske pobunjenike [[1872.]] godine. Elefterios je na Sirosu završio osnovnu i srednju školu, te je nakon toga otišao na studij prava u [[Atena (grad)|Atenu]]. Na Kretu se vratio [[1886.]] i počeo raditi kao odvjetnik u [[Khania|Khaniji]].

===Ulazak u politički život===
U tad vrlo nestabilnim i složenim političkim prilikama na Kreti (autonomija pod [[Osmansko carstvo|turskim]] [[Sultan|sultanom]], ali pod patronatom velikih sila) Venizelos postaje član Liberalne stranke na Kreti, i uspjeva postati njihov zastupnik nakon izbora [[2. travnja]] [[1889.]] Kreta je bila eksplozivni lonac, većinsko grčko stanovništvo otoka dizalo je stalne bune protiv otomanske vlasti (1821., 1833., 1841., 1858., 1866., 1878., 1889., 1895., 1897.) želivši kao krajnji svoj cilj ujedinjenje s Grčkom. Venizelos je skrenuo pažnju na sebe i postao mitološka figura Grčkih ustanika za vrijeme predizbornih aktivnosti u veljači [[1897.]] godine. Tada se stavio na čelo jedne radikalne grupe grčkih ustanika (2000 ljudi) u mjestu Malaxa pored [[Khania|Khanije]], koja izvršila napad na otomanske postrojbe u mjestu Akrotiri - strateškoj točci koja dominira Kanijskim zaljevom. Kako su tad velike sile bile garant mira i stabilnosti na Kreti, zapovjednici savezničkih brodova naredili su Grcima da se povuku i skinu zastavu, Venezelos je to odbio, rekavši da će radije svi izginuti nego skinuti zastavu, i tako uspio pokolebati moćnu savezničku flotu. <ref>Anne O'Hare, McCormark, ''Venizelos the new Ulysses of Hellas'', The New York Times Magazine, 2. rujan, str. 14</ref>Čitav taj događaj doživio je u Grčkoj javnosti lavinu komentara i inačica, opjevan je u brojnim pjesmama koje su Venizelosa uzdizala do nivoa [[Antika|antičkih]] heroja.

====Venizelosovo djelovanje na Kreti====
Venizelos je bio radikalni Grčki nacionalist, kojem je krajnji cilj bio ujedinjenje s Grčkom (Enozis) i protjerivanje svih [[Turci|Turaka]] s [[Kreta|Krete]]. Nakon Kretskog ustanka [[1897.]] i Grčko-turskog rata [[1897.]] u kojem su Grci zapravo gubili bitke s [[Osmansko carstvo|osmanskom]] vojskom, a naročito nakon tadašnjih velikih medijskih događaja poput masakra u [[Heraklion|Heraklionu]] - došlo je do intervencije tadašnjih velikih sila; [[Velika Britanija|Britanije]], [[Francuska|Francuske]], [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Kraljevina Italija|Italije]]. One su poslale svoje brodove na Kretu, koji su protjerali [[Osmansko carstvo|osmanske]] jedinice s Krete. Nakon toga Kreta je postala neovisna država pod pokroviteljstvom tadašnjih velikih sila; Britanije, Francuske, Rusije i Italije (njihove jedinice zapravo su okupirale Kretu). Na čelo te države kratkog vijeka postavljen je grčki kralj [[Đuro I., kralj Grčke|Đuro I.]] koji je postao je Visoki povjerenik za Kretu, on je uzeo Venizelosa kao ministra pravosuđa ([[1899.]] – [[1901.]]). Venizelos je pomogao ustanovljenju te države napisavši joj ustav, i kod organizacije vlasti, no ubrzo se počeo razilaziti sa svojim šefom Đurom I., oko praktičnih pitanja - kako i kojim tempom ostvariti krajnje ciljeve. Zbog svog radikalizma
Venizelos je istjeran iz vlade, tako je postao vođa oporbe protiv kralja Đure I., nakon oružane pobune u Terisu ([[1905.]]), iza koje je stajao Venizelos - Đuro I. bio je prinuđen podnijeti ostavku na mjesto Visokog povjerenika za Kretu (to su tražile i Velike sile), a na njegovo mjesto postavljen bivši grčki premijer Aleksandros Zaimis. Ubrzo je osnovana Kretska žandarmerija, pa su se savezničke jedinice počele povlačiti s Krete. Na isti dan kad je proglašena [[Dekret o aneksiji Bosne i Hercegovine|Aneksija Bosne i Hercegovine]] [[6. listopada]] [[1908.]] Kretska skupština proglasila je ujedinjenje s [[Kraljevina Grčka|Kraljevinom Grčkom]] (dan prije je [[Bugarska]] proglasila neovisnost od Turske).

====Politički život u Grčkoj====
Nakon političke krize [[1910.]] koju je izazvala vojska, došlo je do raspuštanja Grčke skupštine i raspisivanja novih izbora za [[8. kolovoza]] [[1910.]], Venizelos se preselio u [[Atena|Atenu]] i sudjelovao na izborima natječući se za mjesto zastupnika na listi nezavisnih. Zahvaljujući svojoj reputaciji stečenoj na Kreti uspio je ući u parlament, uskoro je postao lider nezavisnih poslanika, koji su pobijedili na izborima. Nakon toga osniva vlastitu Liberalnu stranku (Κόμμα Φιλελευθέρων) te već u listopadu postaje Grčki premijer. Njegova vlada provela je brojne gospodarske, političke i upravne reforme u zemlji. Osobitu pažnju Venizelos je posvetio vojsci i mornarici, što se pokazalo dobrim ulaganjem jer su ubrzo uslijedili [[Balkanski ratovi]] u kojima su Grci uspjeli osloboditi (zauzeti) teritorije na sjeveru [[Periferija Epir|Epir]], [[Makedonija (Grčka)|Makedoniju]] i veliki dio [[Regije Grčke|Egejskih otoka]]. Istovremeno otpočeli su i njegovi sukobi s novim kraljem Konstantinom I. koji će kulminirati za [[I. svjetski rat|I. svjetskog rata]].

====Venizelosovo djelovanje za Prvog svjetskog rata====
[[datoteka:Venizelos--lifeofvenizelosw00chesuoft.png|mini|lijevo|Portret Venizelosa ranih 1920-ih]]
Sukob između Venizelosa i Konstantina I. dramatično se povećavao tijekom [[I. svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Grčka je na početku rata bila neutralna, Venizelos je od samog početka bio probritanski usmjeren i podržavao je savez s [[Antanta|Antantom]], čvrsto vjerujući da će u tom sukobu pobijediti sile Antante.

Konstantin je pak (Grci su bili uvjereni da je to zbog [[Nijemci|njemačkog]] porijekla) bio za to da Grčka ostane neutralna u tom sukobu. Nakon čitavog niza mučnih rasprava na tu temu, Venizelos je podnio ostavku na svoj premijerski položaj [[21. veljače]] [[1915.]] godine, i time izazvao parlamentarnu krizu. Na izvanrednim izborima njegova Liberalna stranka je pobijedila te je Venizelos ponovno formirao novu vladu, ali su se njegovi sukobi s kraljem nastavili, te je nakon Konstantinovog pritiska ponovno podnio ostavku u prosincu [[1915.]]
godine i otišao na Kretu. Istovremeno u [[Solun|Solunu]] se iskrcala saveznička vojska koja je tamo poslana da oformi novi front prema [[Centralne sile|Centralnim silama]].

Sukob između kralja i Venizelosa produbio se i doveo do događaja koji Grci zovu - Veliki narodni raskol, koji je obilježio grčki politički život za nekoliko sljedećih decenija. Venizelosove pristaše iz Grčke vojske uz pomoć [[Francuzi|francuskih]] visokih časnika, izveli su [[30. kolovoza]] [[1916.]] vojni puč, i osnovali "Privremenu vladu narodne odbrane". Ta vlada kontrolirala je sjevernu Grčku, Kretu i veći dio egejskih otoka, dok je kralju ostao jug zemlje. Ubrzo su saveznici priznali sjevernu vladu kao jedinu legitimnu, a ona je [[7. prosinca]] [[1916.]] objavila rat Centralnim silama. U međuvremenu su saveznici povećali pritisak brojnim ultimativnim zahtjevima na kralja [[Konstantin I., kralj Grčke|Konstantina I.]], te je on [[15. lipnja]] [[1917.]] otišao u izgnanstvo. Venizelos se već [[29. svibnja]] [[1917.]], vratio u [[Atena (grad)|Atenu]] i preuzeo vladu, te odmah potpisao ulazak Grčke u savez s Antantom. U vrlo kratkom roku uspio je mobilizirati Grčku vojsku (koja je iako podijeljena na monarhiste i venizeloste) uspjela do jeseni [[1918.]] sakupiti čak 9 [[Zbor (vojska)|divizija]], te je tako postala najveća savezničke vojska na makedonskom frontu. Rat se nakon toga brzo primakao kraju, već [[30. rujna]] [[1918.]] bugarska vlada zatražila je primirje a ubrzo je došao i kraj rata [[11. studenog]] [[1918.]] godine.

====Venizelosova uloga u mirovnim pregovorima i poluegzil====
Po završetku rata, Venizelos je bio predstavnik Grčke na [[Pariška mirovna konferencija 1919.|Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919.]] godine. On je bio i sudionik i potpisnik ''Mirovnih pregovora s Bugarskom iz Neuillya'' (predgrađe Pariza) [[1919.]] kao i [[Mirovni ugovor u Sèvresu|Mirovnih pregovora u Sèvresu]] s [[Turska|Turskom]].

Nakon svih tih mirovnih pregovora i potpisanih ugovora Grčkoj je odobreno zaposjedanje [[Istočna Tracija|Istočne Tracije]] i područja oko grada [[Izmir|Smirne]] u [[Anatolija|Anatoliji]]. Diplomatski uspjesi Venizelosa navukli su bijes njegovih protivnika, tako da je već pri povratku s tih pregovora na njega je izvršen [[atentat]] na glavnoj željezničkoj stanici u Parizu. Venizelos je preživio, te se nakon oporavka, trijumfalno vratio u Grčku, gde je dočekan kao nacionalni heroj onaj koji je ostvario gotovo cijelu Veliku Grčku. Ubrzo je uslijedio šok na
izborima održanim [[1920.]] - Venizelos je izgubio, odmah nakon toga objavio je da se povlači iz politike i otišao u dobrovoljno izgnastvo iz zemlje u [[Pariz]].
U politiku se vratio na mala vrata, sudjelujući na Mirovnim pregovorima u [[Lausanne|Lausanni]] s Turskom nakon [[Grčko-turski rat 1919.-1922.|Grčko-turskog rata 1919.-1922.]] on je u ime Grčke potpisao mir s Turskom [[24. srpnja]] [[1923.]] godine.
Nakon propalog pro-rojalističkog ustanka pod vodstvom generala [[Joannis Metaxas|Joannisa Metaxasa]] prisiljeni kralj Đuro II. u progonstvo, Venizelos se vratio u Grčku i postao je predsjednik vlade još jednom. Međutim, opet je otišao [[1924.]] godine, nakon svađe s anti-monarhistima.


====Povratak u politiku====
U politiku se na velika vrata vratio nakon izbora održanih [[5. srpnja]] [[1928.]], tad je njegova stranka pobijedila na izborima, a on preuzeo vlast. Kako su biračima obećali nove izbore, to su obećanje i ispunili te su u kolovozu te iste godine i održani, ovaj put Venizelosovi Liberali osvojili su 228 od 250 poslaničkih mjesta. Venizelos je bio predsjednik vlade do [[1932.]] godine. Kako je to bilo doba velike gospodarske krize, njegova politička karizma je blijedila te je izgubio na izborima [[1932.]] godine. No već [[1933.]] ponovno je meta atentatora, nakon čega je došlo do dramatičnog pogoršanja političkih prilika u Grčkoj i velikih uličnih demonstracija. Nakon toga Venizelos je pokušao uz pomoć vojske ([[general]] Nikolaos Plastiras) preuzeti vlast u dva neuspjela vojna udara ([[1933.]] i [[1935.]]), nakon drugog neuspješnog udara Venizelos je protjeran iz zemlje. Uslijedila su masovna hapšenja njegovih pristaša, a nakon provedenog referenduma Grčka je ponovno postala monarhija te je ustoličen novi kralj [[Đuro II., kralj Grčke|Đuro II]].

===Egzil i smrt===
[[datoteka:EleftheriosVenizelosGraveCloseup.jpg|mini|desno|250px|Venizelosov grob u Akrotiriju, pored [[Khania|Khanije]], [[Kreta]]]]
Venizelos je posljednje dane proveo u Parizu u krugu brojne grčke zajednice, umro je 18. ožujka [[1936.]] godine nakon toga brojne njegove pristalice priredile su veliki ispraćaj njegova tijela u Grčku<ref>Manolikakis, 1985, pp. 18-22; Hélène Veniselos, ''A l'ombre de Veniselos'' (Paris, 1955).</ref>. Sahranjen je u mjestu Akrotiri, na [[Kreta|Kreti]], mjestu gdje je otpočeo mit o njemu.

==Pogledajte i ovo==
* [[Povijest Grčke]]

==Izvori==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
{{Commonscat|Eleftherios Venizelos}}
{{GLAVNIRASPORED:Venizelos, Eleftherios}}
[[Kategorija:Povijest Grčke]]
[[Kategorija:Vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Predsjednici Grčke vlade]]
[[Kategorija:Revolucionari]]
[[Kategorija:Političari do 1914.]]
[[Kategorija:Političari u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Političari između dva svjetska rata]]
[[Kategorija:Pisci]]
[[Kategorija:Pravnici]]

Elefterios Venizelos - Povijest promjena

WikiSysop: Zamjena teksta - '' u ''

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica