Edith Merle - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 07:47, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T07:47:03Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 07:47
Redak 1:		Redak 1:
	''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[primjenjene umjetnosti u 1940.\|1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica. Mjesta boravka su joj [[Zagreb]] i [[Opatija]]. Ateljei su joj u Zagrebu u ''Mesničkoj 6'' te u Opatiji u ''Stubama Vande Ekl 8''..<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>		'''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[primjenjene umjetnosti u 1940.\|1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica. Mjesta boravka su joj [[Zagreb]] i [[Opatija]]. Ateljei su joj u Zagrebu u ''Mesničkoj 6'' te u Opatiji u ''Stubama Vande Ekl 8''..<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

Suradnik10 u (test) 07:46, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T07:46:38Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 07:46
Redak 8:		Redak 8:
	Radila u [[Generalturist]]u kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.<ref name=ulu/>		Radila u [[Generalturist]]u kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.<ref name=ulu/>

	Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>		Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>

	1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić\|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, [[Petrinja\|petrinjskog]] lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina\|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/>		1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić\|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, [[Petrinja\|petrinjskog]] lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina\|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/>
Redak 20:		Redak 20:
	{{GLAVNIRASPORED:Merle, Edith}}		{{GLAVNIRASPORED:Merle, Edith}}
	[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]		[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
			[[Kategorija:Životopisi, Opatija]]
	[[Kategorija:Beograd]]		[[Kategorija:Beograd]]
	[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]		[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]

Suradnik10: /* Životopis */

2025-12-26T07:46:00Z

Životopis

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 07:46
Redak 10:		Redak 10:
	Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>		Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>

	1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić\|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina\|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/>		1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić\|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, [[Petrinja\|petrinjskog]] lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina\|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/>

	== Nagrade i priznanje ==		== Nagrade i priznanje ==

Suradnik10: /* Izvori */

2025-12-26T07:45:27Z

Izvori

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 07:45
Redak 23:		Redak 23:
	[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]		[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]
	[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]]		[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]]
	[[Kategorija:~~Primjenjene~~ umjetnosti]]		[[Kategorija:Primijenjene umjetnosti]]
	[[Kategorija:Konceptualna umjetnost]]		[[Kategorija:Konceptualna umjetnost]]

Suradnik10 u (test) 07:45, 26. prosinac 2025.

2025-12-26T07:45:02Z

←Starija inačica		Inačica od 26. prosinac 2025. u 07:45
Redak 1:		Redak 1:
	''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica.<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 24. prosinca 2025.~~{{napraviti}}~~</ref>		''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[primjenjene umjetnosti u 1940.\|1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica. Mjesta boravka su joj [[Zagreb]] i [[Opatija]]. Ateljei su joj u Zagrebu u ''Mesničkoj 6'' te u Opatiji u ''Stubama Vande Ekl 8''..<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine [[Elzas]]a-[[Lotaringija\|Lotargije]]. Bila je na glasu po gradnji [[arteški bunar\|arteških bunara]] te ih je carica [[Marija Terezija]] naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. preselila u Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn ~~Goppingenu~~. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu ~~te pohađala Berlitz~~. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u [[ULUPUH]], [[HDLU]] i [[LIKUM]]. Poslije je pohađala majstorsku radionicu [[Ivan Sabolić\|Ivana Sabolića]].<ref name=ulu/>		Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine [[Elzas]]a-[[Lotaringija\|Lotargije]]. Bila je na glasu po gradnji [[arteški bunar\|arteških bunara]] te ih je carica [[Marija Terezija]] naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. preselila u Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn u Göppingenu. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u [[ULUPUH]], [[HDLU]] i [[LIKUM]]. Poslije je pohađala majstorsku radionicu [[Ivan Sabolić\|Ivana Sabolića]].<ref name=ulu/>

	Keramikom se bavi od 1976. godine. Radila u tehnici [[majolika\|majolike]]. Prvu samostalnu izložbu keramike imala je 1978. u Ljubljani. 1982. je gradila velike skulpture i [[instalacija\|instalacije]] od visokovatrostalnog materijala u tvornici ''[[Tvornica Zagorka (Bedekovčina)\|Zagorci]]'' u Bedekovčini. Za jednu je svoju izložbu s konceptualnim instalacijama (služeći se medijima kao što su keramika, skulptura, projekcije, glazba, film i svjetlost) surađivala s redateljem, snimateljem i multimedijskim umjetnikom [[Vladimir Petek\|Vladimirom Petkom]], povjesničarkom umjetnosti [[Božena Kličinović\|Boženom Kličinović]] i dr.<ref name=ulu/>		Keramikom se bavi od 1976. godine. Radila u tehnici [[majolika\|majolike]]. Prvu samostalnu izložbu keramike imala je 1978. u Ljubljani. 1982. je gradila velike skulpture i [[instalacija\|instalacije]] od visokovatrostalnog materijala u tvornici ''[[Tvornica Zagorka (Bedekovčina)\|Zagorci]]'' u Bedekovčini. Za jednu je svoju izložbu s konceptualnim instalacijama (služeći se medijima kao što su keramika, skulptura, projekcije, glazba, film i svjetlost) surađivala s redateljem, snimateljem i multimedijskim umjetnikom [[Vladimir Petek\|Vladimirom Petkom]], povjesničarkom umjetnosti [[Božena Kličinović\|Boženom Kličinović]] i dr.<ref name=ulu/>
Redak 10:		Redak 10:
	Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>		Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>

	1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. <ref name=ulu/>		1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku je natjerana u izbjeglištvo te je živjela u okolici Zagreba. Ondje je upoznala [[Matej Stanešić\|Mateja Stanešića]]<ref name=ulu/>, lončara iz poznate keramičarske radionice i obitelji koja se više naraštaja bavila obradom poznate [[petrinjska glina\|petrinjske gline]]<ref>[https://ateljepetrinja.eu/studio ''Projekt rođen u petrinjskom blatu '']. Keramički atelje Glina. 10. ožujka 2020. Pristupljeno 26. prosinca 2025.</ref>, s kojim je krenula u suradnju. Nagovorila ga je da lončarski izradi cijeli opus tradicionalnih keramičkih posuda njegovih predaka. 1994. je Merle povodom papina dolaska u Zagreb, zajedno s djecom i izbjeglicama proizvela velike količine kramičkih križeva i drugih keramičkih multiplikacija. 2004. je naučila tehniku [[batik]]a, u čemu ju je vodila slikarica [[Branka Marčeta]]. 2007. je Merle u Kraljevici osnovala radionicu za keramiku pri kulturnom društvu ''Eugen Kumičić''. 2008. se upustila u kazališnu umjetnost, napravivši scenarij i kostime za predstavu ''Mladost Svetog Franje'', našavši nadahunuće [[Giotto]]vim asiškim freskama. <ref name=ulu/>

	== Nagrade i priznanje ==		== Nagrade i priznanje ==

Suradnik10 u (test) 22:36, 24. prosinac 2025.

2025-12-24T22:36:09Z

←Starija inačica		Inačica od 24. prosinac 2025. u 22:36
Redak 1:		Redak 1:
	''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica.<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 24. prosinca 2025.</ref>		''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica.<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 24. prosinca 2025.{{napraviti}}</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==

Suradnik10 u (test) 20:45, 24. prosinac 2025.

2025-12-24T20:45:34Z

←Starija inačica		Inačica od 24. prosinac 2025. u 20:45
Redak 1:		Redak 1:
	'''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]]. <ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 2. prosinca 2025.~~{{napraviti}}~~</ref>		''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj\|umjetnička]] [[keramičarka]], [[primjenjene umjetnosti\|primjenjena]] i [[konceptualna umjetnost\|konceptualna]] umjetnica.<ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 24. prosinca 2025.</ref>

	== Životopis ==		== Životopis ==
	Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine [[Elzas]]a-[[Lotaringija\|Lotargije]]. Bila je na glasu po gradnji [[arteški bunar\|arteških bunara]] te ih je carica [[Marija Terezija]] naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. ~~preselilau~~ Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn Goppingenu. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu te pohađala Berlitz. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u [[ULUPUH]], [[HDLU]] i [[LIKUM]].<ref name=ulu/>		Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine [[Elzas]]a-[[Lotaringija\|Lotargije]]. Bila je na glasu po gradnji [[arteški bunar\|arteških bunara]] te ih je carica [[Marija Terezija]] naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. preselila u Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn Goppingenu. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu te pohađala Berlitz. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u [[ULUPUH]], [[HDLU]] i [[LIKUM]]. Poslije je pohađala majstorsku radionicu [[Ivan Sabolić\|Ivana Sabolića]].<ref name=ulu/>

			Keramikom se bavi od 1976. godine. Radila u tehnici [[majolika\|majolike]]. Prvu samostalnu izložbu keramike imala je 1978. u Ljubljani. 1982. je gradila velike skulpture i [[instalacija\|instalacije]] od visokovatrostalnog materijala u tvornici ''[[Tvornica Zagorka (Bedekovčina)\|Zagorci]]'' u Bedekovčini. Za jednu je svoju izložbu s konceptualnim instalacijama (služeći se medijima kao što su keramika, skulptura, projekcije, glazba, film i svjetlost) surađivala s redateljem, snimateljem i multimedijskim umjetnikom [[Vladimir Petek\|Vladimirom Petkom]], povjesničarkom umjetnosti [[Božena Kličinović\|Boženom Kličinović]] i dr.<ref name=ulu/>

			Radila u [[Generalturist]]u kao dizajnerica i voditeljica dekorativnog odjela. Umjetnički surađivala na uređenju poslovnih prostora u Zagrebu i Rovinju.<ref name=ulu/>

			Surađivala s poznatim arhitektima ([[Krešo Ivaniš]], [[Krešo Golik]], [[Predrag Lorencin]]), keramičarima ([[Ljerka Njerš]], [[Hanibal Salvaro]]) slikarima ([[Roman Šimaga]], [[Momo Prelević]], [[Miroslav Šutej,]]), kiparima ([[Mate Drinković]], [[Vladimir Gašparić]] - Gapa), priređivala izložbe ([[Galerija umjetničke fotografije]], Zagreb) s [[Nada Orel\|Nadom Orel]]), oslikavala i oblikovala tanjure za samostan ([[Samostan sv. Marije Magdalene u Portu\|sv. Marije Magdalene u Portu]]), posude za lijekove ([[PLIVA]]), keramiku za [[Ledo]]. Surađivala s povjesničarom umjetnosti fra [[Anđelko Badurina\|Anđelkom Badurinom]]; pronašla kuću u Žumberačkom gorju kojoj je poslije nadjenula ime ''[[Kuća susreta La Verna\|La Verna]]''. <ref name=ulu/>

			1990. je organizirala čišćenje dvorišta od ostataka granatiranja i osnovala u njemu dječju radionicu za keramiku. <ref name=ulu/>

			== Nagrade i priznanje ==
			* 1978., 1979., 1980.: tri značajne nagrade na području keramike<ref name=ulu/>

	== Izvori ==		== Izvori ==
Redak 12:		Redak 23:
	[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]		[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]
	[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]]		[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]]
			[[Kategorija:Primjenjene umjetnosti]]
			[[Kategorija:Konceptualna umjetnost]]

Suradnik10: Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Edith Merle''' (Beograd, 1940.), hrvatska umjetnička keramičarka. [http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 2. prosinca 2025.{{napraviti}} == Životopis == Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine Elzasa-Lotargije. Bila je na glasu po gradnji arteški bu...«.

2025-12-02T00:42:39Z

Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Edith Merle''' (Beograd, 1940.), hrvatska umjetnička keramičarka. <ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 2. prosinca 2025.{{napraviti}}</ref> == Životopis == Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine Elzasa-Lotargije. Bila je na glasu po gradnji arteški bu...«.

Nova stranica

'''Edith Merle''' ([[Beograd]], [[1940.]]), hrvatska [[umjetničko keramičarstvo u Hrvatskoj|umjetnička]] [[keramičarka]]. <ref name=ulu>[http://arhiva.ulupuh.hr/hr/straniceclanova.asp?idsekcije=6&idclana=378 ''Edith Merle'']. ULUPUH. Pristupljeno 2. prosinca 2025.{{napraviti}}</ref>

== Životopis ==
Rodila se je u Beogradu. Njena obitelj je podrijetlom iz pokrajine [[Elzas]]a-[[Lotaringija|Lotargije]]. Bila je na glasu po gradnji [[arteški bunar|arteških bunara]] te ih je carica [[Marija Terezija]] naselila u Panonsku nizinu radi da bi ju isušili i pretvorili u korisno tlo. Edith je s obitelji 1947. preselilau Opatiju, a onda 1954. u Zagreb. Ondje je išla u Školu primijenjene umjetnosti - odjel grafike. 1959. joj je obitelj iselila u SR Njemačku, a Edith je otišla studirati u Beograd na Akademiju primijenjenih umjetnosti na odjelu grafičkih tehnika. Poslije studija našla je posao u SR Njemačkoj u agenciji za propagandu i dizajn Goppingenu. Nakon par godina otišla je raditi kao dizjanerica u Stuttgart, a već sljedeće godine specijalizirala je slikarstvo u Parizu te pohađala Berlitz. U Zagreb se je vratila 1970. te učlanila u [[ULUPUH]], [[HDLU]] i [[LIKUM]].<ref name=ulu/>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Merle, Edith}}
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Beograd]]
[[Kategorija:Francuzi u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Hrvatski umjetnički keramičari]]