Duh (zagrebački biskup) - Povijest promjena

Suradnik10: /* Zasluge biskupa Duha */

2025-05-29T03:06:29Z

Zasluge biskupa Duha

←Starija inačica		Inačica od 29. svibanj 2025. u 03:06
Redak 38:		Redak 38:
	Usporedno s osnutkom biskupije nastaje i Stolni kaptol zagrebački, čiji su članovi vjerojatno bili svećenici iz Zaladske i Šomođske županije koje spominje Felicijanova povelja. Oni su naime bili dodijeljeni Duhu da mu pomažu u crkvenim obredima, crkvenoj upravi i svim drugim poslovima koji su čekali pastira nove biskupije, što su bile dužnosti članova kaptola. S tim svojim suradnicima [[Duh]] je po tadašnjim odredbama [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] živio kao u [[samostan]]u pa se i zagrebački kaptol u prvim [[stoljeće\|stoljećima]] naziva Samostanom svetog Stjepana kralja. Život u toj zajednici bio je podređen kaptolskim statutima pa su Duh i njegovi kanonici morali zajedno moliti [[brevijar]], zajednički jesti, spavati u zajedničkim spavaonicama i sve probleme zajedno rješavati.		Usporedno s osnutkom biskupije nastaje i Stolni kaptol zagrebački, čiji su članovi vjerojatno bili svećenici iz Zaladske i Šomođske županije koje spominje Felicijanova povelja. Oni su naime bili dodijeljeni Duhu da mu pomažu u crkvenim obredima, crkvenoj upravi i svim drugim poslovima koji su čekali pastira nove biskupije, što su bile dužnosti članova kaptola. S tim svojim suradnicima [[Duh]] je po tadašnjim odredbama [[Sveta Stolica\|Svete Stolice]] živio kao u [[samostan]]u pa se i zagrebački kaptol u prvim [[stoljeće\|stoljećima]] naziva Samostanom svetog Stjepana kralja. Život u toj zajednici bio je podređen kaptolskim statutima pa su Duh i njegovi kanonici morali zajedno moliti [[brevijar]], zajednički jesti, spavati u zajedničkim spavaonicama i sve probleme zajedno rješavati.

	Vjerojatno je upravo biskup Duh započeo i izgradnju [[Zagrebačka katedrala\|zagrebačke katedrale]] koja je završena i posvećena tek [[1217.]] godine. Budući da je kao biskup trebao imati svoju stolnu crkvu, najvjerojatnije je bio prisiljen koristiti neku od postojećih crkava kao privremenu katedralu. Prema predaji, upravo je Duh u Zagreb donio najstarije sačuvane crkvene [[knjiga\|knjige]] koje se danas čuvaju u [[Metropolitana\|Metropolitanskoj knjižnici]] Zagrebačke nadbiskupije. To su ''Sacramentarium sanctae Margaretae'', pisan između [[1082.]] i [[1092.]] za benediktinsku opatiju Sv. Margarete de Hahòt kod Samogyvara, obrednik i pontifikal ''Missale antiquissimum'' (ili ''Agenda pontificalis''), pisan za [[Jura (Mađarska)\|đurskog]] biskupa Chartwirga-Arduina u 11. stoljeću te ''Benedictionale'', pisan za Ostrogonsku nadbiskupiju. Sve do [[1788.]] godine u liturgiji u Zagrebačkoj biskupiji koristio se tzv. zagrebački obred, nešto drugačiji od [[rim]]skog koji se danas upotrebljava u svim rimokatoličkim crkvama. Smatra se da su upravo spomenuta [[tri]] kodeksa bili temelj zagrebačkog obreda čiji začetnik bi tako također bio biskup Duh.		Vjerojatno je upravo biskup Duh započeo i izgradnju [[Zagrebačka katedrala\|zagrebačke katedrale]] koja je završena i posvećena tek [[1217.]] godine. Budući da je kao biskup trebao imati svoju stolnu crkvu, najvjerojatnije je bio prisiljen koristiti neku od postojećih crkava kao privremenu katedralu. Prema predaji, upravo je Duh u Zagreb donio najstarije sačuvane crkvene [[knjiga\|knjige]] koje se danas čuvaju u [[Metropolitana\|Metropolitanskoj knjižnici]] Zagrebačke nadbiskupije. To su ''Sacramentarium sanctae Margaretae'', pisan između [[1082.]] i [[1092.]] za benediktinsku opatiju sv. Margarete de Hahòt kod Samogyvara, [[obrednik]] i [[pontifikal]] ''Missale antiquissimum'' (ili ''Agenda pontificalis''), pisan za [[Jura (Mađarska)\|đurskog]] biskupa Chartwirga-Arduina u 11. stoljeću te ''Benedictionale'', pisan za Ostrogonsku nadbiskupiju. Sve do [[1788.]] godine u liturgiji u Zagrebačkoj biskupiji koristio se tzv. [[zagrebački obred]], nešto drugačiji od [[rim]]skog koji se danas upotrebljava u svim rimokatoličkim crkvama. Smatra se da su upravo spomenuta [[tri]] kodeksa bili temelj zagrebačkog obreda čiji začetnik bi tako također bio biskup Duh.

	[[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske\|Kralj Ladislav]] Duha je vjerojatno obdario nužnim crkvenim potrepštinama pa se smatra da se od Duhova [[vrijeme\|vremena]] u Zagrebu nalaze [[Bjelokosni plenarij\|bjelokosni plenarij]] (tzv. diptihon) te zvonolika misnica, prema tradiciji izrađena od krunidbenog plašta kralja Ladislava koji se danas čuvaju u riznici katedrale. Iako misnica doista potječe iz vremena Duha i Ladislava, ipak je vjerojatnije da je u Zagreb stigla kasnije, kad je Ladislav već bio proglašen svetim, kao njegova svetačka relikvija.		[[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske\|Kralj Ladislav]] Duha je vjerojatno obdario nužnim crkvenim potrepštinama pa se smatra da se od Duhova [[vrijeme\|vremena]] u Zagrebu nalaze [[Bjelokosni plenarij\|bjelokosni plenarij]] (tzv. diptihon) te zvonolika misnica, prema tradiciji izrađena od krunidbenog plašta kralja Ladislava koji se danas čuvaju u riznici katedrale. Iako misnica doista potječe iz vremena Duha i Ladislava, ipak je vjerojatnije da je u Zagreb stigla kasnije, kad je Ladislav već bio proglašen svetim, kao njegova svetačka relikvija.

Suradnik10: nije uvezlo s hr.wikipedije

2025-05-29T02:40:50Z

nije uvezlo s hr.wikipedije

Nova stranica

{{drugo značenje2|[[Duh (razdvojba)]]}}

{{Infookvir biskup
| ime_biskupa = Duh
| slika = Slika biskupa Duha.JPG
| slika_širina = 200px
| slika_opis = ''Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu'',<br> oltarna slika [[Bernardo Bobić|Bernarda Bobića]] iz 17. stoljeća.
| datum_rođenja =
| mjesto_rođenja =
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| svećenik =
| biskup =
| nacionalnost = [[Čeh]] ili [[Slovak]]
| titula = [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebački biskup]]
| služba =
| prethodne_službe =
| počasti_u_njegovo_ime =
| grb =
| geslo =
}}
'''Biskup Duh''' prvi je [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebački biskup]], kojega je na tu dužnost oko [[1094.]] imenovao utemeljitelj biskupije, ugarski kralj [[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Ladislav I.]] Po narodnosti je bio [[Čeh]], dok neki tvrde da je bio [[Slovak]].<ref>[http://www.cesi-zagreb.hr/Aktualnosti-hr-duh.asp Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba/Rada české menšiny města Záhřebu] Vlatka Banek: Nova knjiga o biskupu Duhu, U Zagrebu, 2006. godine</ref> Nisu poznate godine i mjesto rođenja i smrti, no vjerojatno nije dugo bio zagrebačkim biskupom jer se za njegova nasljednika [[Bartolomej, zagrebački biskup|Bartolomeja]] kaže da je biskupovao još za [[život]]a [[kralj]]a Ladislava, koji je umro [[1095.]] godine. Duh je za biskupa najvjerojatnije posvećen u ugarskom crkvenom središtu Ostrogonu jer je zagrebačka biskupija bila podređena ostrogonskoj metropoliji. Biskupa Duha [[Česi u Hrvatskoj|zagrebački Česi]] redovito ističu kao prvog poznatog Čeha u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj i uobičajeno se kaže da s biskupom Duhom počinju neprekinute hrvatsko-češke veze.

== Osnutak Zagrebačke biskupije ==
[[Zagrebačka biskupija]] osnovana je nakon [[1090.]], a uobičajenom godinom osnutka smatra se [[1094.]], tako da je i 900. godišnjica biskupije proslavljena [[1994.]] O samom osnutku ima vrlo malo povijesnih podataka, a nije sačuvana niti povelja o osnutku biskupije, već o tome događaju govori ''Felicijanova povelja'' iz [[1134.]] U njoj doznajemo da se prvi zagrebački biskup zvao Duh i da je po narodnosti bio [[Čeh]]. Citat iz Povelje glasi: "Da, dakle, pouči neznanje toga puka, (kralj Ladislav) pronašao je prikladnoga Čeha, muža časna života koji se zvao Duh. Njega je po svojem kapelanu Fanciki postavio pastirom iste [[crkva|Crkve]], a ovaj je izabrao za njezine djelatnike [[čovjek|ljude]] iz Šomođske i Zaladske županije".<ref> Marijan Lipovac: Biskup Duh, Hrvatsko-češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 15</ref> Ta rečenica je ujedno sve što [[povijest|povijesni]] izvori govore o prvom [[zagreb]]ačkom [[biskup]]u Duhu: utemeljitelj biskupije ugarski kralj Ladislav postavio je Čeha Duha, koji se odlikovao sposobnošću i časnim [[život]]om, za prvog pastira zagrebačke crkve, a u službu ga je uveo kraljev dvorski kapelan Fancika (spominje se i kao Francika). Iz daljnjeg teksta povelje saznajemo da je Ladislav novoj biskupiji darovao posjed [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravu kraj Čazme]], zajedno sa stanovništvom, [[Zemlja|zemljom]] i [[šuma|šumom]]. Duha je u posjed uveo drugi dvorski kapelan koji se zvao Kupan. Ladislav je novoj biskupiji darovao i ribnjake ispod [[katedrala|katedrale]] (današnji park Ribnjak), te na [[Medvednica|Medvednici]] jednu šumu i svetošimunski posjed, što nam potvrđuju neke kasnije isprave.

Razlog zbog čega je za biskupa nove biskupije na [[Hrvatska|hrvatskom]] području ugarski kralj postavio upravo Čeha najvjerojatnije je to što se on zbog sličnosti [[jezik]]a mogao sporazumijevati s domaćim stanovništvom, među kojim je bilo teško naći osobu pogodnu za biskupa jer je duhovni život zbog nepovoljnih [[rat]]nih okolnosti po svemu sudeći bio zamro.

== Podrijetlo biskupa Duha ==
O podrijetlu [[biskup]]a Duha postoji više teza, no sigurno je da je bio [[Češka|češke]] narodnosti, jer se to izričito navodi u Felicijanovoj povelji, dok za tezu da je bio [[Slovaci u Hrvatskoj|Slovak]] nema nikakvih potvrda u povijesnim izvorima. Smatra se i da je bio [[Benediktinci|benediktinac]], za što, međutim, također nema potvrda u povijesnim izvorima. Povjesničari još od 19. [[stoljeće|stoljeća]] istražuju je li Duh bio [[svećenik]] [[latinski jezik|latinskog]] obreda ili glagoljaš i iz kojeg češkog [[samostan]]a potječe. Ako je bio glagoljaš, u tom slučaju njegov matični samostan mogao bi biti onaj u Sazavi kraj [[Prag]]a u kojem su do [[1056.]] živjeli [[glagoljaši]] koji su zatim protjerani{{pojasniti|Kojim povodom?}} u Ugarsku. Ako Duh nije bio glagoljaš nego svećenik latinskog obreda, smatra se da je došao iz benediktinskog samostana u [[Břevnovo|Břevnovu]] kraj Praga s kojim je [[kralj]] Ladislav održavao veze.

Postoji teza da Duh nije stigao izravno iz Češke, nego iz [[selo|sela]] Čehi u okolici [[Zagreb]]a koje su osnovali češki doseljenici. U tom slučaju Duh bi bio glagoljaš jer postoji mišljenje da su selo osnovali Česi protjerani krajem 9. stoljeća nakon progona glagoljaša u Velikoj Moravskoj.
Budući da je liturgijski jezik Zagrebačke biskupije od početka bio latinski i da je biskupija osnovana kao dio ugarske [[crkva|crkve]], vjerojatnije je da je i Duh bio svećenik latinskog obreda.

== Zasluge biskupa Duha ==
Iako nije dugo bio [[biskup]], kao prvi pastir [[zagreb]]ačke [[crkva|Crkve]] Duh je ostavio dubok i neizbrisiv trag ne samo u vjerskom nego i kulturnom [[život]]u Zagreba i sjeverozapadne [[Hrvatska|Hrvatske]]. Zagreb dolaskom biskupa Duha postaje biskupsko sjedište što će imati presudnu ulogu u njegovom daljnjem razvoju tijekom stoljeća kada je prerastao u političko, kulturno, duhovno i gospodarsko središte cijele Hrvatske.

Usporedno s osnutkom biskupije nastaje i Stolni kaptol zagrebački, čiji su članovi vjerojatno bili svećenici iz Zaladske i Šomođske županije koje spominje Felicijanova povelja. Oni su naime bili dodijeljeni Duhu da mu pomažu u crkvenim obredima, crkvenoj upravi i svim drugim poslovima koji su čekali pastira nove biskupije, što su bile dužnosti članova kaptola. S tim svojim suradnicima [[Duh]] je po tadašnjim odredbama [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] živio kao u [[samostan]]u pa se i zagrebački kaptol u prvim [[stoljeće|stoljećima]] naziva Samostanom svetog Stjepana kralja. Život u toj zajednici bio je podređen kaptolskim statutima pa su Duh i njegovi kanonici morali zajedno moliti [[brevijar]], zajednički jesti, spavati u zajedničkim spavaonicama i sve probleme zajedno rješavati.

Vjerojatno je upravo biskup Duh započeo i izgradnju [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] koja je završena i posvećena tek [[1217.]] godine. Budući da je kao biskup trebao imati svoju stolnu crkvu, najvjerojatnije je bio prisiljen koristiti neku od postojećih crkava kao privremenu katedralu. Prema predaji, upravo je Duh u Zagreb donio najstarije sačuvane crkvene [[knjiga|knjige]] koje se danas čuvaju u [[Metropolitana|Metropolitanskoj knjižnici]] Zagrebačke nadbiskupije. To su ''Sacramentarium sanctae Margaretae'', pisan između [[1082.]] i [[1092.]] za benediktinsku opatiju Sv. Margarete de Hahòt kod Samogyvara, obrednik i pontifikal ''Missale antiquissimum'' (ili ''Agenda pontificalis''), pisan za [[Jura (Mađarska)|đurskog]] biskupa Chartwirga-Arduina u 11. stoljeću te ''Benedictionale'', pisan za Ostrogonsku nadbiskupiju. Sve do [[1788.]] godine u liturgiji u Zagrebačkoj biskupiji koristio se tzv. zagrebački obred, nešto drugačiji od [[rim]]skog koji se danas upotrebljava u svim rimokatoličkim crkvama. Smatra se da su upravo spomenuta [[tri]] kodeksa bili temelj zagrebačkog obreda čiji začetnik bi tako također bio biskup Duh.

[[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Kralj Ladislav]] Duha je vjerojatno obdario nužnim crkvenim potrepštinama pa se smatra da se od Duhova [[vrijeme|vremena]] u Zagrebu nalaze [[Bjelokosni plenarij|bjelokosni plenarij]] (tzv. diptihon) te zvonolika misnica, prema tradiciji izrađena od krunidbenog plašta kralja Ladislava koji se danas čuvaju u riznici katedrale. Iako misnica doista potječe iz vremena Duha i Ladislava, ipak je vjerojatnije da je u Zagreb stigla kasnije, kad je Ladislav već bio proglašen svetim, kao njegova svetačka relikvija.

U ''Agendi pontificalis'' nalaze se i tekstovi crkvenih [[drama]] podrijetlom iz [[Francuska|Francuske]]: ''Uskrsna igra'' i ''Igra Triju kraljeva'' (ili ''Tractus stellae'') koja je zanimljiva i jer se u njoj nalaze i [[glazba|glazbene]] notacije pisane neumama, primjerice u replikama koje izgovaraju tri kralja. Ako je Duh spomenutu knjigu donio u Zagreb, može mu se u zasluge upisati da je donio ne samo prve crkvene, nego i prve glazbene i dramske tekstove.

Za hrvatsku [[kultura|kulturu]] i pismenost najznačajnije djelo koje se pripisuje Duhu jesu glose u Radonovoj [[biblija|bibliji]] koje bi mogle biti najstariji [[spomenik]] [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]]. Spomenuta biblija pisana je krajem 8. ili početkom 9. stoljeća za opatiju Saint Vaast u [[Arras]]u u Francuskoj, nakon čega su ju [[benediktinci]] u 11. stoljeću donijeli u [[Ugarska|Ugarsku]], zatim je došla u Zagreb, a od [[1576.]] nalazi se u [[Beč]]u. Biblija je za slavistiku zanimljiva stoga što su u njoj zabilježene glose, tj. zabilješke, pisane latinicom na hrvatskom jeziku iznad latinskih riječi, između redaka i sa strane. Budući da u glosama ima dosta [[bohemizam]]a, očito ih je pisao neki Čeh, a postoji teorija da je autor glosa sam biskup Duh kojem su te zabilješke trebale pomoći u pripremama za propovijedi koje je svojim vjernicima [[Hrvat]]ima držao na hrvatskom jeziku.

Budući da se najstariji spomenik hrvatskog jezika, [[Baščanska ploča]], uobičajeno datira s godinom [[1100.]], ako je autor glosa upravo Duh, one bi bile starije od Baščanske ploče za nekoliko godina i bile bi najstariji spomenik hrvatskog jezika uopće. Duh bi u tom slučaju bio [[čovjek]] koji je svojom rukom napisao prve poznate hrvatske riječi.

==Spomen==
[[Datoteka:Stube biskupa Duha- slika.jpg|mini|Svečano imenovanje ''Stuba biskupa Duha''.]]
[[Duh]]a kao prvog zagrebačkog [[biskup]]a spominju svi kroničari i povjesničari [[Zagreb]]ačke biskupije, a njegov lik nalazio se i na dvije slike oltara svetog Ladislava s kraja 17. stoljeća koji se nekada nalazio u zagrebačkoj [[katedrala|katedrali]], a danas je u [[Muzej grada Zagreba|Muzeju grada Zagreba]]. I na današnjem oltaru svetog Ladislava Duh je prikazan na dvije slike.

===Stube biskupa Duha===
Unatoč svojoj važnosti, Duh sve do [[2005.]] u Zagrebu nije imao javnu površinu sa svojim imenom. Tek u prosincu te [[godina|godine]] Gradska skupština je odlučila da stube koje povezuju Tkalčićevu ulicu i park pokraj Opatovine dobiju ime Stube biskupa Duha. Prijedlog za imenovanje podnijelo je [[Hrvatsko-češko društvo]]. Imenovanje stuba svečano je proslavljeno u listopadu [[2006.]], kada je zagrebački pomoćni biskup [[Josip Mrzljak]] kao izaslanik 75. Duhovog nasljednika kardinala [[Josip Bozanić|Josipa Bozanića]] otkrio ploču s imenom stuba. Tim povodom [[Hrvatsko-češko društvo]] i Vijeće češke nacionalne manjine [[Grad]]a Zagreba izdali su knjigu ''Biskup Duh'' Marijana Lipovca.

U [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravi]] je 2014. godine, povodom 920. obljetnice osnutka Zagrebačke nadbiskupije, podignut spomenik biskupu Duhu.<ref>Marijan Lipovac, [https://hrcak.srce.hr/clanak/349261 ''Čeh Duh, prvi zagrebački biskup''], ''[[Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti|Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU]]'' 37/2019.</ref>

==Bibliografija==
* ''Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije 1094. – 1944.'', [[Hrvatski izdavalački bibliografski zavod|HIBZ]], Zagreb, 1944.
* [https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5595 Duh, zagrebački biskup], ''[[Hrvatski biografski leksikon]]''
* ''Zagrebački biskupi i nadbiskupi'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 1995., ISBN 9530605978
* [[Marijan Lipovac]], ''Biskup Duh'', [[Hrvatsko-češko društvo]] i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb, 2006., ISBN 9539546206
* Marijan Lipovac, [https://hrcak.srce.hr/clanak/349261 ''Čeh Duh, prvi zagrebački biskup''], ''[[Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti|Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU]]'' 37/2019.

== Izvori ==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
;Mrežna mjesta
* [https://www.zg-nadbiskupija.hr/default.aspx?id=6912 Duh (1094.)], životopis na stranicana [[Zagrebačka nadbiskupija|Zagrebačke nadbiskupije]]

{{s-start}}
{{s-rel|ca}}
{{s-new|diocese}}
{{s-ttl|title=[[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebački biskup]]|years=[[1094.]]}}
{{s-aft|after=[[Bartolomej, zagrebački biskup|Bartolomej]]}}
{{s-end}}
{{Zagrebački biskupi}}

[[Kategorija:Zagrebački biskupi i nadbiskupi]]