WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-30T23:32:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{drugo značenje2|[[Duh (razdvojba)]]}}
[[Datoteka:Slika biskupa Duha.JPG|mini|Biskup Duh predaje krunu kralju Ladislavu.]]
'''Biskup Duh''' prvi je zagrebački biskup, kojega je na tu dužnost oko [[1094.]] imenovao utemeljitelj biskupije, ugarski kralj [[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Ladislav I.]]. Po narodnosti je bio [[Čeh]], dok neki tvrde da je bio [[Slovak]]<ref>[http://www.cesi-zagreb.hr/Aktualnosti-hr-duh.asp Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba/Rada české menšiny města Záhřebu] Vlatka Banek: Nova knjiga o biskupu Duhu, U Zagrebu, 2006. godine </ref>. Nisu poznate godine i mjesto rođenja i smrti, no vjerojatno nije dugo bio zagrebačkim biskupom jer se za njegova nasljednika Bartolomeja kaže da je biskupovao još za [[život]]a [[kralj]]a Ladislava, a on je umro [[1095.]] godine. Duh je za biskupa najvjerojatnije posvećen u ugarskom crkvenom središtu Ostrogonu jer je zagrebačka biskupija podređena ostrogonskoj metropoliji.

Biskupa Duha [[Česi u Hrvatskoj|zagrebački Česi]] redovito ističu kao prvog poznatog Čeha u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj i uobičajeno se kaže da s biskupom Duhom počinju kontunuirane hrvatsko-češke veze.

== Osnutak Zagrebačke biskupije ==

[[Zagrebačka biskupija]] osnovana je nakon [[1090.]], a uobičajenom godinom osnutka smatra se [[1094.]], tako da je i 900. godišnjica biskupije proslavljena [[1994.]] O samom osnutku ima vrlo malo povijesnih podataka, a nije sačuvana niti povelja o osnutku biskupije, već o tome događaju govori ''Felicijanova povelja'' iz [[1134.]] U njoj doznajemo da se prvi zagrebački biskup zvao Duh i da je po narodnosti bio [[Čeh]]. Citat iz Povelje glasi: "Da, dakle, pouči neznanje toga puka, (kralj Ladislav) pronašao je prikladnoga Čeha, muža časna života koji se zvao Duh. Njega je po svojem kapelanu Fanciki postavio pastirom iste [[crkva|Crkve]], a ovaj je izabrao za njezine djelatnike [[čovjek|ljude]] iz Šomođske i Zaladske županije".<ref> Marijan Lipovac: Biskup Duh, Hrvatsko-češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb, 2006., str. 15</ref>. Ta rečenica je ujedno sve što [[povijest|povijesni]] izvori govore o prvom [[zagreb]]ačkom [[biskup]]u Duhu: utemeljitelj biskupije ugarski kralj Ladislav postavio je Čeha Duha, koji se odlikovao sposobnošću i časnim [[život]]om, za prvog pastira zagrebačke crkve, a u službu ga je uveo kraljev dvorski kapelan Fancika (spominje se i kao Francika). Iz daljnjeg teksta povelje saznajemo da je Ladislav novoj biskupiji darovao posjed [[Dubrava (Zagrebačka županija)|Dubravu kraj Čazme]], zajedno sa stanovništvom, [[Zemlja|zemljom]] i [[šuma|šumom]]. Duha je u posjed uveo drugi dvorski kapelan koji se zvao Kupan. Ladislav je novoj biskupiji darovao i ribnjake ispod [[katedrala|katedrale]] (današnji park Ribnjak), te na [[Medvednica|Medvednici]] jednu šumu i svetošimunski posjed, što nam potvrđuju neke kasnije isprave.

Razlog zbog čega je za biskupa nove biskupije na [[Hrvatska|hrvatskom]] području ugarski kralj postavio upravo Čeha najvjerojatnije je to što se on zbog sličnosti [[jezik]]a mogao sporazumijevati s domaćim stanovništvom, među kojim je bilo teško naći osobu pogodnu za biskupa jer je duhovni život uslijed nepovoljnih [[rat]]nih okolnosti po svemu sudeći bio zamro.

== Podrijetlo biskupa Duha ==

O podrijetlu [[biskup]]a Duha postoji više teza, no sigurno je da je bio [[Češka|češke]] narodnosti, jer se to izričito navodi u Felicijanovoj povelji, dok za tezu da je bio [[Slovaci u Hrvatskoj|Slovak]] nema nikakvih potvrda u povijesnim izvorima. Smatra se i da je bio [[Benediktinci|benediktinac]], za što, međutim, također nema potvrda u povijesnim izvorima. Povjesničari još od 19. [[stoljeće|stoljeća]] istražuju je li Duh bio [[svećenik]] [[latinski jezik|latinskog]] obreda ili glagoljaš i iz kojeg češkog [[samostan]]a potječe. Ukoliko je bio glagoljaš, u u tom slučaju njegov matični samostan mogao bi biti onaj u Sazavi kraj [[Prag]]a u kojem su do [[1056.]] živjeli [[glagoljaši]] koji su zatim protjerani{{pojasniti|Kojim povodom?}} u Ugarsku. Ukoliko Duh nije bio glagoljaš nego svećenik latinskog obreda, smatra se da je došao iz benediktinskog samostana u [[Břevnovo|Břevnovu]] kraj Praga s kojim je [[kralj]] Ladislav održavao veze.

Postoji teza da Duh nije stigao izravno iz Češke, nego iz [[selo|sela]] Čehi u okolici [[Zagreb]]a koje su osnovali češki doseljenici. U tom slučaju Duh bi bio glagoljaš jer postoji mišljenje da su selo osnovali Česi protjerani krajem 9. stoljeća nakon progona glagoljaša u Velikoj Moravskoj.
Budući da je liturgijski jezik Zagrebačke biskupije od početka bio latinski i da je biskupija osnovana kao dio ugarske [[crkva|crkve]], vjerojatnije je da je i Duh bio svećenik latinskog obreda.

== Zasluge biskupa Duha ==

Iako nije dugo bio [[biskup]], kao prvi pastir [[zagreb]]ačke [[crkva|Crkve]] Duh je ostavio dubok i neizbrisiv trag ne samo u vjerskom nego i kulturnom [[život]]u Zagreba i sjeverozapadne [[Hrvatska|Hrvatske]] . Zagreb dolaskom biskupa Duha postaje biskupsko sjedište što će imati presudnu ulogu u njegovom daljnjem razvoju tijekom stoljeća kada je prerastao u političko, kulturno, duhovno i gospodarsko središte cijele Hrvatske.

Paralelno s osnutkom biskupije nastaje i Stolni kaptol zagrebački, čiji su članovi vjerojatno bili svećenici iz Zaladske i Šomođske županije koje spominje Felicijanova povelja. Oni su naime bili dodijeljeni Duhu da mu pomažu u crkvenim obredima, crkvenoj upravi i svim drugim poslovima koji su čekali pastira nove biskupije, što su bile dužnosti članova kaptola. S tim svojim suradnicima [[Duh]] je po tadašnjim odredbama Svete Stolice živio kao u [[samostan]]u pa se i zagrebački kaptol u prvim [[stoljeće|stoljećima]] naziva Samostanom svetog Stjepana kralja. Život u toj zajednici bio je podređen kaptolskim statutima pa su Duh i njegovi kanonici morali zajedno molu iti brevijar, zajednički jesti, spavati u zajedničkim spavaonicama i sve probleme zajedno rješavati.

Vjerojatno je upravo biskup Duh započeo i izgradnju [[Zagrebačka katedrala|zagrebačke katedrale]] koja je završena i posvećena tek [[1217.]] Budući da je kao biskup trebao imati svoju stolnu crkvu, najvjerojatnije je bio prisiljen koristiti neku od postojećih crkava kao privremenu katedralu. Prema tradiciji, upravo je Duh u Zagreb donio najstarije sačuvane crkvene [[knjiga|knjige]] koje se danas čuvaju u Metropolitanskoj knjižnici Zagrebačke nadbiskupije. To su Sacramentarium sanctae Margaretae, pisan između [[1082.]] i [[1092.]] za benediktinsku opatiju Sv. Margarete de Hahòt kod Samogyvara, obrednik i pontifikal ''Missale antiquissimum'' (ili ''Agenda pontificalis''), pisan za đurskog biskupa Chartwirga-Arduina u 11. stoljeću te Benedictionale, pisan za Ostrogonsku nadbiskupiju. Sve do [[1788.]] u liturgiji u Zagrebačkoj biskupiji koristio se tzv. zagrebački obred, nešto drugačiji od [[rim]]skog koji se danas prakticira u svim rimokatoličkim crkvama. Smatra se da su upravo spomenuta [[tri]] kodeksa bili temelj zagrebačkog obreda čiji začetnik bi tako također bio biskup Duh.

[[Ladislav I. Sveti, kralj Mađarske|Kralj Ladislav]] Duha je vjerojatno obdario nužnim crkvenim potrepštinama pa se smatra da se od Duhova [[vrijeme|vremena]] u Zagrebu nalaze bjelokosni plenarij (tzv. diptihon) te zvonolika misnica, prema tradiciji izrađena od krunidbenog plašta kralja Ladislava koji se danas čuvaju u riznici katedrale. Iako misnica doista potječe iz vremena Duha i Ladislava, ipak je vjerojatnije da je u Zagreb stigla kasnije, kad je Ladislav već bio proglašen svetim, kao njegova svetačka relikvija.

U Agendi pontificalis nalaze se i tekstovi crkvenih [[drama]] podrijetlom iz [[Francuska|Francuske]]- Uskrsna igra i Igra Triju kraljeva (ili Tractus stellae) koja je zanimljiva i jer se u njoj nalaze i [[glazba|glazbene]] notacije pisane neumama, primjerice u replikama koje izgovaraju tri kralja. Ako je Duh spomenutu knjigu donio u Zagreb, može mu se u zasluge upisati da je donio ne samo prve crkvene, nego i prve glazbene i dramske tekstove.

Za hrvatsku [[kultura|kulturu]] i pismenost najznačajnije djelo koje se pripisuje Duhu jesu glose u Radonovoj [[biblija|bibliji]] koje bi mogle biti najstariji [[spomenik]] [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]]. Spomenuta biblija pisana je krajem 8. ili početkom 9. stoljeća za opatiju Saint Vaast u Arrasu u Francuskoj, nakon čega su ju benediktinci u 11. stoljeću donijeli u [[Ugarska|Ugarsku]], zatim je došla u Zagreb, a od [[1576.]] nalazi se u [[Beč]]u. Biblija je za slavistiku zanimljiva stoga što su u njoj zabilježene glose, tj. zabilješke, pisane latinicom na hrvatskom jeziku iznad latinskih riječi, između redaka i sa strane. Budući da u glosama ima dosta bohemizama, očito ih je pisao neki Čeh, a postoji teorija da je autor glosa sam biskup Duh kojem su te zabilješke trebale pomoći u pripremama za propovijedi koje je svojim vjernicima [[Hrvat]]ima držao na hrvatskom jeziku.

Budući da se najstariji spomenik hrvatskog jezika, [[Baščanska ploča]], uobičajeno datira s godinom [[1100.]] , ako je autor glosa upravo Duh, one bi bile starije od Baščanske ploče za nekoliko godina i bile bi najstariji spomenik hrvatskog jezika uopće. Duh bi u tom slučaju bio [[čovjek]] koji je svojom rukom napisao prve poznate hrvatske riječi.

== Stube biskupa Duha ==

[[Datoteka:Stube biskupa Duha- slika.jpg|mini|Svečano imenovanje stuba]]
[[Duh]]a kao prvog zagrebačkog [[biskup]]a spominju svi kroničari i povjesničari [[Zagreb]]ačke biskupije, a njegov lik nalazio se i na dvije slike oltara svetog Ladislava s kraja 17. stoljeća koji se nekada nalazio u zagrebačkoj [[katedrala|katedrali]] , a danas je u [[Muzej grada Zagreba|Muzeju grada Zagreba]]. I na današnjem oltaru svetog Ladislava Duh je ovjekovječen na dvije slike. Unatoč svojoj važnosti, Duh sve do [[2005.]] u Zagrebu nije imao javnu površinu sa svojim imenom. Tek u prosincu te [[godina|godine]] Gradska skupština je odlučila da stube koje povezuju Tkalčićevu ulicu i park pokraj Opatovine dobiju ime Stube biskupa Duha. Prijedlog za imenovanje podnijelo je [[Hrvatsko-češko društvo]]. Imenovanje stuba svečano je proslavljeno u listopadu [[2006.]], kada je zagrebački pomoćni biskup [[Josip Mrzljak]] kao izaslanik 75. Duhovog nasljednika kardinala [[Josip Bozanić|Josipa Bozanića]] otkrio ploču s imenom stuba. Tim povodom [[Hrvatsko-češko društvo]] i Vijeće češke nacionalne manjine [[Grad]]a Zagreba izdali su knjigu Biskup Duh Marijana Lipovca.

== Izvori ==
{{izvori}}

==Literatura==

*Marijan Lipovac: Biskup Duh, Hrvatsko-češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba, Zagreb, 2006.

[[Kategorija:Hrvatski biskupi]]

Duh, biskup - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica