Suradnik10: Zamjena teksta - '{{sr icon}}' u '{{srp oznaka}}'

2025-06-02T03:21:27Z

Zamjena teksta - '{{sr icon}}' u '{{srp oznaka}}'

←Starija inačica		Inačica od 2. lipanj 2025. u 03:21
Redak 28:		Redak 28:

	==Izvori==		==Izvori==
	# {{~~sr icon~~}} Народна енциклопедија, Ст. Станојевић, Загреб, 1925. — 1929.		# {{srp oznaka}} Народна енциклопедија, Ст. Станојевић, Загреб, 1925. — 1929.
	# {{eng oznaka}} https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html		# {{eng oznaka}} https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html

Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

2025-04-08T01:27:56Z

Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:27
Redak 28:		Redak 28:

	==Izvori==		==Izvori==
	# {{sr icon}} Народна енциклопедија, Ст. Станојевић, Загреб, 1925.- 1929.		# {{sr icon}} Народна енциклопедија, Ст. Станојевић, Загреб, 1925. — 1929.
	# {{eng oznaka}} https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html		# {{eng oznaka}} https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-15T22:44:19Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Krapina - Dragutin Gorjanovic Kramberger.jpg|mini|'''Dragutin Gorjanović Kramberger''']]
[[Datoteka:Krapina - Hruskovo 01.jpg|mini|Obitelj krapinskog pračovjeka]]
[[Datoteka:Krapina - Hruskovo 02.jpg|mini|Nalazište krapinskog pračovjeka]]

'''Dragutin Gorjanović-Kramberger''' ([[Zagreb]], [[25. listopada]] [[1856.]] - Zagreb, [[22. prosinca]] [[1936.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] je paleontolog, arheolog i geolog.

Rođen je u Zagrebu 25. listopada 1856. Tu je završio osnovno školovanje, zatim četiri razreda velike realke, te dio preparandije (učiteljske škole). Tada upisuje studij prirodnih znanosti u [[Zürich|Zürichu]], no ubrzo prelazi na sveučilište u [[München]] znamenitom anatomu i paleontologu profesoru [[Karl Zittel|Karlu Zittelu]]. Godine [[1879.]] doktorirao je disertacijom o fosilnim ribama u [[Tübingen|Tübingenu]]. [[1880.]] godine vratio se u Zagreb, primljen je u Narodni muzej k prof. Pilaru. Dvije godine potom kao dobar hrvatski rodoljub, sukladno cjelokupnom tadašnjem ozračju, promijenio je svoje njemačko prezime u Gorjanović. Uz karijeru muzealca, od [[1883.]] godine započeo je i karijeru sveučilišnog nastavnika predajući najprije paleontologiju kralješnjaka, a od [[1886.]] godine cijelu paleontologiju. Vrlo mlad, [[1891.]] godine izabran je za dopisnog člana [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavensku akademije znanosti i umjetnosti]]. Baveći se poglavito paleontologijom, već u tom razdoblju, do kraja 90-ih godina, objavio je više od 50 radova u uglednim europskim časopisima. Usporedo s tim aktivnostima, Gorjanović-Kramberger je , nakon smrti suradnika i mentora prof. Pilara 1893. g., radio i na osnivanju te vođenju znanstvenih institucija u Hrvatskoj vezanih uz geologiju i paleontologiju. Otkrio je, opisao i sistematizirao velik broj novih vrsta, rodova i porodica fosilnih riba, odredivši njihovu starost, životni okoliš i filogenetske odnose. Proučavao je i druge skupine organizama, fosilne guštere, sisavce, i dr. Već tada, smiono i razložno ulazio je u rasprave sa starijim i tada poznatijim autoritetima iz poznatih znanstvenih središta, o čemu govore i mnoga sačuvana pisma. Ona ujedno svjedoče o uvažavanju na koje je Gorjanović-Kramberger nailazio već kao mlad znanstvenik.

Slava i zasluge D. Gorjanovića-Krambergera ipak su najviše vezane uz otkriće i obradu [[praljudi iz Krapine]]. Potkraj kolovoza [[1899.]] godine on je, naime, otkrio u [[Krapina|Krapini]] znanstveno vrlo važno pretpovijesno nalazište ljudskih kostiju, pepela, oruđa, kamenog krša, i sl. Bitno je pri tom da se našao stručnjak koji je otprve osjetio o čemu je riječ i kako nalazištu pristupiti. Iscrtani geološki profili i crteži u njegovu radnom notesu svjedoče o pristupu koji je daleko iznad ondašnjih europskih postupaka pri iskopavanju sličnih nalazišta. Već 1899. vijest o otkriću brzo se iz Zagreba proširila europskim središtima. Gorjanović je odmah među ostacima kostiju uočio veliku morfološku raznolikost, ustanovio da tu ima kosti djece, odraslih, robustnih i gracilnih oblika. Ta varijabilnost oblika pružila mu je uporište za tumačenje evolucijskih promjena do kojih je došlo na kostima fosilnih i današnjih ljudi. Njegov nalaz bio je odlučujuća potpora da se napokon odbaci mišljenje prema kojem je anatomija dotad poznatih kostiju fosilnih ljudi u Europi bila posljedica raznih koštanih oboljenja. Isto tako, opovrgao je tvrdnju velikog G. Cuviera da fosilni čovjek nije uopće postojao. Gorjanovićevo nalaziše postalo je svjetski poznato i bilo je znanstveni dokaz o postojanju tzv. Homo primigeniusa o kojem je Gorjanović pisao.

Gorjanović je u znanosti o čovjeku bio pridošlica i mnogi su izrazili sumnju u njegove tvrdnje. Zato je on odmah pristupio vrlo zamršenom poredbenom proučavanju kostura današnjih ljudskih oblika u muzejima Beča i Budimpešte. U tu svrhu, u istraživanju fosilnih kostiju, na samom pragu 20. stoljeća, uveo je i primijenio neke posve nove, izvorne metode. Da bi dokazao arhaičnost i istodobnost ljudskih i životinjskih ostataka, određivao im je starost po sadržaju fluora. U proučavanju unutrašnje građe okamenjenih kostiju prvi se poslužio tek otkrivenim (1895) rendgenskim zrakama. Ubrzo su mu se javljali vodeći antropolozi i anatomi tog doba zanimajući se za mnoge pojedinosti. Neki su, dapače, htjeli da im kosti ustupi, arogantno pomišljajući da je otkrivač ignorant koji i ne razumije važnost nalaza. U Zagreb je smjesta dohrlio veliki [[Njemačka|njemački]] autoritet u anatomiji i paleoantropologiji H. Klaatsch koji se lako uvjerio u Gorjanovićevu kvalificiranost. Sljedećih desetljeća on će se, međutim, s Gorjanovićem često razići u objašnjenju mnogih pitanja oko ovog nalaza. No, i danas, Klaatsch se u literaturi spominje po zabludama i pogrešnim postavkama, a Gorjanović po ispravnom prosuđivanju.

Osim mnogobrojnih studija, članaka, prikaza, Gorjanović je rezultate svojih iskapanja i istraživanja krapinskog nalazišta iznio u velikoj monografiji o "diluvijalnom čovjeku iz Krapine", Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien, Wiesbaden 1906. I po sudu najpozvanijih stručnjaka današnjice, bio je to dotad najiscrpniji prikaz fosilnog čovjeka, a Gorjanovićev opis fosilnih koštanih ostataka jedan je od najboljih ikad objavljenih o paleontologiji čovjeka. Uz osteologiju pračovjeka monografija sadrži geološke i stratigrafske podatke, te prethodnu raspravu o arheološkim i faunističkim ostacima. Gorjanović je zaključio da su fosilni ostaci u krapinskoj polušpilji istaloženi tijekom zadnjega velikog međuledenog razdoblja. Najnovijim analizama to je potvrđeno. O njegovim zaključcima glede relativne starosti neki su posumnjali, no najnovije analize određivanja apsolutne starosti pokazuju da je imao pravo. Gorjanović je od 1899. god. do 1929. god. o "svojim krapincima" objavio 53 znanstvene rasprave. Obradio je razne njihove značajke, ali i usporedbu tih neandertalaca sa svim poznatim mu nalazima. Začudno je kako je već dvadesetih godina uvelike dvojio o autentičnosti Piltdownskog čovjeka, za koji se kasnije jasno pokazalo da je riječ o vještoj krivotvorini.

U svojoj polustoljetnoj karijeri znanstvenika dvorski savjetnik, redovni sveučilišni profesor, neumorni muzealac i ravnatelj Geološko-paleontološkog muzeja, jedan od utemeljitelja Hrvatskoga naravoslovnog družtva akademik D. Gorjanović-Kramberger objelodanio je više od tri stotine radova. Najzaslužniji je i za utemeljenje Geologijskog povjerenstva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, ustanove koja je kao služba bila od posebnoga narodnoga interesa, koja je kasnije prerasla u sadašnji Geološki zavod.

Po Gorjanovićevu sudu, ostatci pračovjeka iz Krapine dokazuju da su neandertalci bili predci današnjih ljudi. Rijetki su se s njime tada složili, a najizravniju potporu pružio mu je njemački anatom [[Gustav Schwalbe]]. Kasnije, krajem 20-ih godina ovoga stoljeća, Gorjanovićeve nazore elaborirat će uvelike znameniti američki antropolog češkog podrijetla [[Aleš Hrdlička]]. Iako je to zapravo Gorjanović, Hrdlička se smatra utemeljiteljem tzv. unilinearne sheme o evoluciji ljudskog roda. Desetljeća kasnije te ideje slijedio je [[Franz Weidenreich]], čovjek kome dugujemo obradu i temeljne spoznaje o pekinškom pračovjeku. On je jednu svoju monografiju, kao svome uzoru, posvetio upravo hrvatskom znanstveniku Gorjanoviću.

Velikih sljednika Gorjanovićeva znanstvenog opusa ima više danas negoli u prošlosti. Njegovo ime u svijetu paleoantropologije i danas se često citira i on je zasigurno naš najnavođeniji prirodoslovac.

Ako se priklonimo tvrdnji suvremenog engleskog povjesnika znanosti A. Desmonda kako "znanstvenici ne djeluju u zrakopraznom prostoru, nego su i oni odraz svoje šire kulture", onda je osobnost i znanstvena djelatnost Gorjanovića, u europskim i svjetskim okvirima, ipak refleksija njegove zagrebačke, hrvatske i srednjoeuropske kulture. Ne smijemo, naime, smetnuti s uma kako je Gorjanovićeva znanstvena djelatnost, proučavanje biološkog podrijetla čovjeka, zadirala u same temelje europskog tradicijskog nauka i intelektualne misli. Ona se kosila sa svjetonazorom i osjećajima mnogih pojedinaca i zajednica. No, suprotno mnogima u širokom svijetu, manje u nas, on nije neutemeljeno širio staze svog intelektualnog djelovanja. Premda su kušnje slave, posebice u njegovoj znanosti, uvijek podvrgnute skretanju, on je do smrti sačuvao primjeran znanstveni autoritet, nikad ne zadirući u područja i uvjerenja drugih.

Nevidljive odrednice ovakva Gorjanovićeva ponašanja možda su upravo proizašle kao plod male znanstvene sredine i male zemlje Hrvatske iz koje je uvijek s mukom i ustrajno, biološki rečeno, imajući posebne prilagodbe, trebalo kročiti u europska obzorja. Njegova kultura, njegov životopis i sav znanstveni opus kao da su tako različiti od ideologiziranih sklopova velikih naroda i njihovih znanstvenika, od sklopa npr. Haeckelova u Njemačkoj ili Huxleyeva u Engleskoj. Posve dobro upoznat sa znanstvenom djelatnošću velikih europskih središta, Gorjanović se nije olako priklanjao autoritetima, već je u svome Zagrebu sačuvao i razvio samosvojni put znanstvenog promišljanja. Talentu se priključila velika radišnost i ustrajnost, pa otuda možda iznalaženje uvijek novih pojedinosti, metodološke inovacije i originalne spoznaje. I tako, njegovo veliko otkriće nije samo smiješak sreće nego i poklon radišnom velikanu znanosti koji je taj dar najbolje znao ugraditi u kulturnu i znanstvenu baštinu Hrvatske i Svijeta.

D. Gorjanović-Kramberger, obasut priznanjima i slavljen, umro je u Zagrebu 22. prosinca 1936. godine.

Godinu [[2006.]] [[UNESCO]] obilježava kao godinu Dragutina Gorjanovića-Krambergera.

==Izvori==
# {{sr icon}} Народна енциклопедија, Ст. Станојевић, Загреб, 1925.- 1929.
# {{eng oznaka}} https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html

== Vanjske poveznice==
* {{eng oznaka}} [http://www.krapina.com/neandertals/index_en.htm Krapina Early Man]
* {{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20040813223143/http://www.mnsu.edu/emuseum/archaeology/sites/europe/krapina.html Krapina Cave]
* {{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20040805154743/http://www.archaeology.net/prehistory/stone.html Archaeology]

{{GLAVNIRASPORED:Gorjanović-Kramberger, Dragutin}}
[[Kategorija: Hrvatski geolozi]]
[[Kategorija:Hrvatski paleontolozi]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski arheolozi]]

Dragutin Gorjanović-Kramberger - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{sr icon}}' u '{{srp oznaka}}'

Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica