WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T03:50:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Dominko Zlataric.jpg|mini|'''Dominko Zlatarić''']]

'''Dominko Zlatarić''' (isto ''Dinko''<ref>{{Citiranje časopisa|title=Zlatarić, Dominko (Dinko) {{!}} Proleksis enciklopedija|url=http://proleksis.lzmk.hr/51043/}}</ref>, [[Dubrovnik]], [[1558.]] - Dubrovnik, [[1613.]]) hrvatski je [[renesansa|renesansni]] pjesnik i prevoditelj.

== Životopis ==

Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pučkoj obitelji, kao sin Žimuna (Mihova) Zlatarića i Frane, kćeri bogatog plemića Dominika Kladurobovića. Imao je brata Miha, časnika [[Juraj IV. Zrinski|Jurja Zrinskog]]. Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao.

Nakon završetka [[humanizam|humanističke]] gimnazije, pohađao je [[Sveučilište]] u [[Padova|Padovi]], gdje je učio [[retorika|govorništvo]], [[filozofija|filozofiju]] i građansko [[pravo]]. Od malena je učio [[talijanski jezik|talijanski]] i [[latinski jezik|latinski]], a u Padovi i [[grčki jezik|grčki]]. Znanjem i ozbiljnošću odlikovao se toliko da su ga studenti medicine i filozofije [[13. kolovoza]] [[1579.]] godine izabrali za svojega rektora.<ref>Bogišić, Rafo, Leut i trublja, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 215.</ref> U znak priznanja za uvođenje mira i reda medu đacima, [[Mletačka Republika]] imenovala ga je «zlatnim vitezom» (''eliues auratis''). Godine [[1580.]] podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveučilištu spomen-ploča.

Godine [[1587.]] vratio se u [[Dubrovnik]]. Bavio se gospodarstvom i književnim radom na svojemu imanju u [[Cavtat]]u i [[Konavle|Konavlima]]. Drugovao je s [[Italija|talijanskim]] i dubrovačkim pjesnicima među kojima s [[Cvijeta Zuzorić|Cvijetom Zuzorić]].

== Stvaralaštvo ==

Pisao je [[Dubrovački dijalekt|dubrovačkim]] i [[talijanski jezik|talijanskim jezikom]], sastavljao [[ljubavna pjesma|ljubavne]], [[prigodnica|prigodne]] i [[refleksivna pjesma|refleksivne pjesme]], no Zlatarić ostaje najznačajniji kao prevoditelj.

Književno je oplakao [[Maroje Mažibradić|Maroja Mažibradića]].<ref>[http://mudrac.ffzg.hr/~ltatomir/skripte/skripte/starija%20hrvatska%20knjizevnost.rtf Skripte FFZG] Starija hrvatska književnost - renesansa</ref>

=== Utjecaji ===

Pisao je pod utjecajem prve generacije dubrovačkih [[Francesco Petrarca|petrarkista]] i talijanskih petrarkističkih škola, posebice [[Petro Bembo|bembističkoj]] struji, t.zv. dvorskom [[petrarkizam|petrarkizmu]] koji se vraća izvornim Petrarkinim [[neoplatonizam|neoplatonističkim]] idejama. Čvrstu povezanost s domaćom petrarkističkom tradicijom potvrđuje njegov stilistički repertoar.

Djela je posvetio [[Juraj IV. Zrinski|Jurju Zrinskom]], kojeg u posveti uspoređuje s [[Ahemenidsko Carstvo|perzijskim]] vladarem [[Kir Veliki|Kirom Velikim]], a u vojsci Zrinskog kao časnik služio je Zlatarićev brat Miho.

=== Lirika ===

Zbirka ''Pjesni u smrt razlicijeh'' sastoji se od 137 lirskih, pretežno [[ljubav]]nih (105), pjesama pod utjecajem [[Pietro Bembo|bembizma]], a posmrtno ju je objavio njegov sin Miho Zlatarić. Tradicionalan je u formi, a najveću pažnju pridaje [[stih]]u i izražajnim stilskim sredstvima te teži svečanom i ozbiljnom. U zbirci se nalaze prijevodi s [[grčki jezik|grčkog]], [[talijanski jezik|talijanskog]] i [[latinski jezik|latinskog]] te 26 izvornih pjesama. Bogatstvo izraza, majstorstvo i zvukovne kvalitete njegovih [[osmerac (stih)|osmeraca]] i [[Dvanaesterac|dvanaesteraca]] stavljaju Zlatarića u red najboljih lirika dubrovačke renesanse.

Zlatarić je i jedan od najplodnijih [[epitaf]]ičara dubrovačke [[renesansa|renesanse]]. Najekspresivnije je kratko ''Nadgrobje Dinku Ranjini''. U tu skupinu idu i epitafi upućeni [[Cvijeta Zuzorić|Cvijeti Zuzorić]] "u smrt" njezina muža [[Bartolomeo Pescioni|Bartolomea Pescionija]]. Prije [[1597.]] godine umrla je i njegova sestra Kate kojoj je ispjevao ''U smrt Kate svoje sestre''. Uz Dinka Ranjinu, oplakao je i smrti drugih dubrovačkih pisaca - [[Miho Monaldi|Miha Monaldija]], [[Maroje Mažibradić|Maroja Mažibradića]] te [[Sabo Bobaljević Glušac|Saba Bobaljevića Glušca]]. Osim tradicionalne pohvale pokojnika i utjehe tugujućih, nazire se i utjecaj [[religija|religiozne]] lirike<ref>cit. [[Davor Dukić]]</ref> s tematikom slavljenja Boga i vječnog života, a posljednje su dvije pjesme - ''Duši svojoj'' i ''Prislavnoj djevici Mariji'' - žanrovski prave religiozne pjesme.

Zlatarićeve pjesme nalaze se i u ''Zadarskom zborniku''.

=== Prijevodi ===

Osim dijela prevedenih [[lirika|lirskih]] pjesama, u [[Padova|Padovi]] je [[1580.]] godine preveo iz [[Torquato Tasso|Tassova]] rukopisa pastirsku igru ''Aminta'', a poslije ju je, nezadovoljan svojim prepjevom, dotjerao, preradio i lokalizirao pod naslovom ''Ljubmir''.

Potom je u [[Venecija|Veneciji]] god. [[1597.]] izdao zbirku svojih prijevoda pod naslovom ''Elektra, trađedija, Ljubmir, pripovijes pastijerska'' te ''Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki složene''. Potonji je prijevod značajan i po isticanju [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] kao [[jezik]]a djela. ''Elektru'' je posvetio Jurju Zrinskome, ''Ljubmira'' Mihu Matufiću, a treći prijevod, ''Pirama i Tizbu'', [[Cvijeta Zuzorić|Cvijeti Zuzorić]]. Iste godine 1597. tiskao je i talijanske pjesme bliskog prijatelja [[Caesar Simonetti|Caesara Simonettija]] te ih također posvetio Cvijeti Zuzorić.

Osim kao pjesnik, cijenjen je kao najbolji renesansni prevodilac. Tassova ''Amintu'' prevodi doslovno, uz nužne izmjene što ih nameće [[metrika|metrička]] shema drukčija od izvornika. Drugi prijevod, ''Ljubmir'', još je dotjeraniji, literarniji, i čistiji, jezično bogatiji. Prijevod [[Sofoklo|Sofoklove]] ''Elektre'' dokaz je ne samo Zlatarićeve obrazovanosti, ukusa i versifikacijske vještine nego i pjesničke nadarenosti. Također, prvi je u [[Europa|Europi]] preveo Sofokla iz rukopisa u dvostruko [[rima|rimovanim]] [[Dvanaesterac|dvanaestercima]], dok su [[kor]]ski dijelovi u [[osmerac (stih)|osmercima]]. ''Ljubav Pirama i Tizbe'', prema [[Ovidije]]vim ''[[Metamorfoze|Metamorfozama]]'', bliža je prijevodu nego prepjevu, a ispjevana je u [[Marko Marulić|marulićevskim]] dvostruko rimovanim dvanaestercima s prijenosnom rimom. Prema uzusu onodobnih [[poetika]], njegovi su prijevodi na svoj način samostalna poetska ostvarenja, kojima je proširio repertoar hrvatske renesansne književnosti.

== Literatura ==

{{izvori}}

* [[Mihovil Kombol|Kombol, Mihovil]]: ''Povijest hrvatske književnosti do preporoda''; Matica hrvatska, Zagreb, 1961.

== Vanjska poveznica ==

* [http://dzs.ffzg.hr/html/Zlata.htm Dominko Zlatfarić: Pjesme]
* [https://www.scribd.com/doc/77968306/Dominko-Zlatarić-Djela Dominko Zlatarić: Djela, edicija "Stari pisci hrvatski", izdao P. Budmani 1899.]

{{Renesansni književnici}}

{{Hrvatska književnost}}

{{GLAVNIRASPORED:Zlatarić, Dominko}}
[[Kategorija:Dubrovački književnici]]
[[Kategorija:Dubrovački pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Renesansni pjesnici]]
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]

Dominko Zlatarić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica