WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-18T08:42:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Dominik Mandić''' ([[Lise]], [[Široki Brijeg]], [[2. prosinca]] [[1889.]] - [[Chicago]], [[SAD]], [[23. kolovoza]] [[1973.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[povjesničar]], [[crkvena povijest|crkveni povjesničar]] i [[političar]], [[franjevci|franjevac]]. Njegove su povijesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest hrvatskoga naroda i [[povijest Bosne i Hercegovine]].

== Život ==
{{esej}}
U [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]] polazi i završava pučku školu, te pohađa glasovitu franjevačku gimnaziju, uz osmi i deveti razred koji polaže u [[Mostar]]u. U [[Fribourg]]u studira [[teologija|teologiju]] i stječe doktorat iz [[crkvena povijest|crkvene povijesti]].<ref name="BS">http://www.bosnasrebrena.ba/v2010/povijest-provincije/znamenitiji-likovi-bosne-srebrene/81-fra-dominik-mandic-1889-1973.html</ref> Tamo je 1912. postao svećenikom.<ref name="BS"/> Rat ga je omeo da već tada (1914.) ne okruni svoje školovanje doktoratom pa je to učinio kasnije, g. 1921.<ref name="BS"/>
Po povratku u Mostar imenovan je [[vjeroučitelj]]em u mostarskoj državnoj gimnaziji te izabran za starješinu [[Hercegovačka franjevačka provincija|Hercegovačke franjevačke provincije]]; pozvan za profesora u Rim, na zamolbu vlastite Provincije prihvaća ravnateljstvo velike klasične gimnazije na Širokom Brijegu.

U razdoblju rojalističke [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]] (1918.-1941.) gojio je, bar u početku, neke projugoslavenske ideje, no uskoro ih je napustio. Godine 1939. izabran je u središnju upravu [[franjevci|Franjevačkoga reda]] u [[Rim]]u, u svojstvu predstavnika svih franjevačkih provincija u [[Slaveni|slavenskim zemljama]] i generalnoga ekonoma Reda. U Rimu je dočekao ratnu 1941.

Čin proglašenja [[NDH]] doživio je bez puno entuzijazma, smatrajući to političkim aktom koji ne odražava slobodno očitovanje volje [[Hrvati|hrvatskoga naroda]]. Zauzimao se u crkvenim krugovima protiv progona [[Srbi|Srba]], [[Romi|Roma]] i [[Židovi|Židova]], potaknut ponajviše kršćansko-humanističkim stavom, isto kao što je i tražio da se odustane od masovne retorzije nad srpskim življem nakon [[četnici|četničkih]] zlodjela u okolici Mostara u travnju 1941.

Realistički je procijenio da su prilike nastanka NDH nepovoljne po mogućnost dugoročnoga održanja, pa se uključuje od 1942. kao posrednik u više pokušaja uspostave kontakta sa zapadnim [[Saveznici|saveznicima]], predviđajući propast [[sile Osovine|sila Osovine]]. No, njegovo posredovanje je palo na neplodno tlo, pa je Mandićev utjecaj dao više rezultata u godini poraza NDH, kada je uspio spasiti nekoliko stotina hrvatskih bjegunaca pred jugokomunističkim terorom, a navlastito organizirati socijalnu skrb za više desetaka tisuća izbjeglica. Njegovim prinosom osnovana je u izbjegličkom logoru Fermo hrvatska tiskara u kojoj su se tiskale novine i knjige za hrvatske izbjeglice.

Kada je 1946. i 1947. u [[Italija|Italiji]] nastao, temeljem sporazuma zapadnih saveznika i Jugoslavije, pravi lov na ugledne Hrvate, Mandić je sredstvima Reda omogućio desetcima najistaknutijih hrvatskih časnika i intelektualaca da izbjegnu izručenje koje je vodilo u sigurnu smrt, osiguravši im putovnice za prekomorske zemlje, poglavito [[Latinska Amerika|Latinsku Ameriku]]. Godine 1952. seli u [[Chicago]], preuzevši straješinstvo hercegovačkih franjevaca u [[Sjeverna Amerika|sjevernoj Americi]]. U Chicagu se, sve do smrti, posvećuje isključivo duhovnom i znanstvenom radu.

== Povjesničarski rad ==
{{nedostaju izvori}}
Najveći je dio Mandićeva povjesničarskoga opusa nastao u inozemstvu, poglavito u [[SAD]]-u. Središnji je piščev interes hrvatska starija povijest, a u tome surječju [[Bosna i Hercegovina]]. Mandićev rad karakterizira velika akribija, umješno baratanje izvorima na više jezika (uz klasične, služio se i talijanskim, francuskim, ruskim, španjolskim, engleskim, njemačkim, poljskim, madžarskim, češkim i slovačkim jezicima), arhivarska strpljivost i pedanterija, kao i sjajno poznavanje nijansa crkvene i konfesionalne povijesti - posebice s osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Stoga su Mandićeve povijesne knjige nabijene podatcima koje je [[autor]] skupio iz mnogih izvora, te su zato i nezaobilazna referencija za bilo koga tko piše o [[povijest Bosne i Hercegovine|povijesti Bosne i Hercegovine]], i to s težištem na razdoblju od početaka do [[18. stoljeće|18. stoljeća]].

=== Njegova nekritičnost ===
Iz današnje perspektive, glavna je Mandićeva mana nesuvremenost i nekritičnost prema povijesnim vrelima. Dok se za prvo može naći koliko-toliko opravdanja - suvremena sintetska povijest starije Bosne i [[Hum (država)|Hum]]a još nije napisana ni od koga - drugi je prigovor ozbiljnije naravi. Mandić je bio povjesnik starinskoga kova, i nije uključio u svoj repertoar prikazbe tema moderni multidisciplinarni pristup ([[arheologija]], [[povijest umjetnosti]], [[paleografija]], povijesno jezikoslovlje, demografska i gospodarska strujanja, kulturološka istraživanja itd.), pa stoga njegovo djelo pripada kategoriji starije hrvatske historiografije, vida [[Vjekoslav Klaić|Vjekoslava Klaića]] ili [[Ferdo Šišić|Ferde Šišića]].

No, Mandićev nekritički pristup i skoro naivna vjera u često protuslovne starije izvore («De Administrando Imperio» [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]], [[Ljetopis popa Dukljanina]], [[Mavro Orbini|Orbinijevi]] spisi), kao i pozdanje u problematične tekstove poput «[[Pacta conventa|Pacte convente]]», učinili su dio njegova opusa ne samo zastarjelim, nego i nepouzdanim. Istine radi, valja reći da Mandić korigira i katkad uspješno pronalazi nesuvislosti u starijim vrelima, no to je samo u slučajevima kada valja pokazati da je navedena teza protivna hrvatskim nacionalnim interesima i hrvatstvu. U situacijama kada su fantastične teze potkrjepa hrvatstva neke tvrdnje, Mandić ih preuzima bez provjere.

=== Njegova vrijednost ===
Zato što bijaše ideologiziranim povjesnikom koji je smjerao pokazati i dokazati povijesno hrvatstvo Bosne i Hercegovine, kao i [[Bošnjaci (narod)|Bošnjaka]], njegove je djelo nerijetko odbacivano i zanemarivano i u onim segmentima u kojima je Mandić praktički imun na kritike - a to je arhivarsko detaljistički prikaz raznih vidova starije povijesti.

Da se u slučaju Dominika Mandića nije radilo samo o jednostrano nacionalno ideologiziranoj povjesnici (koju bi bilo lako pobiti i ismijati), govori dovoljno jasno činjenica da je jedno od njegovih glavnih djela, '''«[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]»''', bila ne samo proskribirana od jugokomunističkih vlastodržaca, nego je i potencijalni posjednik toga teksta mogao i zbog toga završiti u zatvoru u [[SFRJ]] - tolik je bio strah od knjige koja je faktografski obilovala podatcima o hrvatstvu stare bosanske politije, a što bijaše noćnom morom aktera [[Velika Srbija|srbizacije]] i muslimanizacije suvremene Bosne i Hercegovine koji su pribjegavali prekrajanju ili prešućivanju činjenica o starijoj povijesti BiH. To može izgledati groteskno, no isti je mentalni sklop vodio i [[staljinizam|staljinističke]] i slične nadripovjesničare, sve po [[George Orwell|Orwellovoj]] maksimi: tko kontrolira prošlost, upravlja budućnošću.

=== Polemika s Nadom Klaić ===
Mandić se tijekom 60-ih upleo u polemiku s [[Nada Klaić|Nadom Klaić]] i njenim pristupom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskoj povijesti ranoga srednjovjekovlja]] (naravno, polemika nije mogla biti vođena otvoreno zbog Mandićeva statusa antikomunističkoga emigranta). U toj je raspri jaka strana Nade Klaić bio moderan znanstveni i multidisciplinarni pristup, kao i dobro potkrijepljena kritička analiza povijesnih izvora, dok je Mandić bio jači u crkvenopovijesnim analizama - što je bilo značajno, uzme li se u obzir uloga crkve u srednjovjekovnom društvu.

Ta je polemika imala više dimenzija, no najvažnije su dvije: u modernosti pristupa Nada Klaić je bila superiorna, i može se reći da je njena dominacija u tom pogledu utjecala pozitivno na hrvatsku historiografiju uopće. Drugi je vid bio predstavljen kao borba «znanstvene» povjesnice (koju je, navodno, predstavljala Nada Klaić) i nacionalističkoga romantizma, kojega predstavnikom bijaše Mandić.

No, u stvarnosti, pisanje Nade Klaić je bilo podupirano od jugoslavenskih i hrvatskih [[Komunistička partija Jugoslavije|komunističkih vlasti]] (iako uz ritualne kritike e da bi joj se dala aura disidentstva), pa se radilo o srazu dva podjednako neznanstvena stava: hrvatskog maksimalističkoga i hrvatskog minimalističkog, od kojih nijedan nije uspio postati temeljem bosanskoj medijevalistici. Nakon Mandićevih slabo potkrijepljenih spekulacija (npr., o sjevernoafričkom podrijetlu [[Vlasi|Vlaha]]), došle su još slabije utemeljene teze Nade Klaić (npr., o [[genetičko podrijetlo Hrvata|dolasku Hrvata]] iz [[Slovenija|Slovenije]]/[[Karantanija|Karantanije]]).

Moderna hrvatska historiografija o Bosni i Hercegovini, koja se tek oblikuje, uglavnom prihvaća multidisciplinarni pristup Nade Klaić (naravno, dopunjen i novijim znanstvenim spoznajama), no odbacuje njen nacionalni redukcionizam i okrnjivanje hrvatske povijesti, nastao u ozračju komunističke ideologizacije kojoj ciljem bijaše [[dekroatizacija]] bosansko-humske povijesnice. Mandić je, u toj vizuri, zastario kao sintetski povjesničar, no nezaobilazan kao preobilje lako dostupne povijesne faktografije.

== Djela ==
Glavna djela Dominika Mandića su: «Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda», «Bogumilska crkva bosanskih krstjana», «Crvena Hrvatska», «Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH», «[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]». Naklada [[ZIRAL]] izdala je sabrana djela Dominika Mandića.

Prvo domovinsko prošireno izdanje znamenite knjige dr.fra Dominika Mandića "Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti / De Croatorum historia antiqua" objavljeno je u Zagrebu 2009., u "HrvojeBibiloteci" književnika i urednika [[Mile Pešorda|Mile Pešorde]]. Knjiga, tiskana uz 800. obljetnicu Reda Sv. Franje Asiškoga, svečano je predstavljena u Hrvatskom institutu za povijest 18. studenoga 2009<ref>[http://www.isp.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=383&Itemid=31 Hrvatski institut za povijest] Predstavljanje knjige dr fra Dominika Mandića Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, 18. studenoga 2009.</ref>.

Pisao je za bogoslovski časopis na hrvatskom jeziku [[Bogoslovska smotra|Bogoslovsku smotru]].

Značajan je i kao autor koji je proučavao tragove koji govore o (ne)sačuvanim kronikama iz doba hrvatskih kraljeva, [[Gesta regum chroatorum]].

== Naslijeđe ==
Klasična gimnazija u [[Široki Brijeg|Širokom Brijegu]] nosi ime po njemu.
[[Datoteka:Gimnazija-ŠB.jpg|mini|gimnazija u Širokom Brijegu]]

== Izvori ==
{{izvori}}
* [http://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/pabirci.html Povijesni Orisi: Starija Povijest > Povijesni pabirci]
* [http://www.hercegbosna.org/literatura/recenzije-knjiga/dominik-mandic-etnicka-povijest-bosne-i-hercegovine-120.html D. Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine]
* [http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2015/12/Dominik-Mandi%C4%87-Bosna-i-Hercegovina-etni%C4%8Dka-povijest-svezak-III_opt.pdf Dominik Mandić: Etnička povijest Bosne i Hercegovine]
* [http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2015/12/Dominik-Mandi%C4%87-Bosna-i-Hercegovina-svezak-I_opt.pdf Dominik Mandić: Bosna i Hercegovina]
* [https://vdocuments.mx/dominik-mandic-crvena-hrvatskapdf.html Dominik Mandić: Crvena Hrvatska]

== Vanjske poveznice ==
*[https://web.archive.org/web/20060525220243/http://www.magma.ca/~rendic/introductioncroats%26serbs.htm Hrvati i Srbi:engleski prijevod]
*[http://www.tel.net.ba/ziral/izdanja/1970-1995/1970-1995.htm Ziral-izdanja. Sabrana djela Dominika Mandića]

{{GLAVNIRASPORED:Mandić, Dominik}}
[[Kategorija:Bosanskohercegovački franjevci]]
[[Kategorija:Hrvatski povjesničari]]
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski crkveni povjesničari]]
[[Kategorija:Životopisi, Široki Brijeg]]

Dominik Mandić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica