WikiSysop: bnz

2022-04-13T01:23:38Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 13. travanj 2022. u 01:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Dinamika'''-->~~{{Klasična mehanika}}		{{Klasična mehanika}}

	[[datoteka:Orbital motion.gif\|mini\|desno\|290px\|Crtež pokazuje kružno [[gibanje]] ili [[vrtnja\|vrtnju]] satelita oko [[Zemlja\|Zemlje]], prikazujući [[vektor]]e [[Orbitalna brzina\|orbitalne ili obodne brzine satelita]] ''v'' i [[Centrifugalna i centripetalna sila\|centripetalno]] [[ubrzanje]] ''a''.]]		[[datoteka:Orbital motion.gif\|mini\|desno\|290px\|Crtež pokazuje kružno [[gibanje]] ili [[vrtnja\|vrtnju]] satelita oko [[Zemlja\|Zemlje]], prikazujući [[vektor]]e [[Orbitalna brzina\|orbitalne ili obodne brzine satelita]] ''v'' i [[Centrifugalna i centripetalna sila\|centripetalno]] [[ubrzanje]] ''a''.]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T09:50:47Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Klasična mehanika}}

[[datoteka:Orbital motion.gif|mini|desno|290px|Crtež pokazuje kružno [[gibanje]] ili [[vrtnja|vrtnju]] satelita oko [[Zemlja|Zemlje]], prikazujući [[vektor]]e [[Orbitalna brzina|orbitalne ili obodne brzine satelita]] ''v'' i [[Centrifugalna i centripetalna sila|centripetalno]] [[ubrzanje]] ''a''.]]

[[datoteka:Gravity gravita grave.gif|mini|300px|desno|Uobičajeno je da se slobodni pad uzima kao primjer [[Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu|jednolikog ubrzanog gibanja]] (gibanja sa stalnim ubrzanjem). Pritom se pretpostavlja da nema otpora [[zrak]]a ili [[trenje|trenja]].]]

[[datoteka:Leaning tower of pisa 2.jpg|mini|desno|290px|[[Kosi toranj u Pisi]] gdje je [[Galileo Galilei]] utvrdio da je [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanje]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.]]

[[datoteka:Cavalo a arrastar um bloco de 350 kg..png|290px|mini|desno|'''Prvi Newtonov zakon''' (zakon [[tromost]]i ili inercije) tvrdi da svako [[Tijelo (fizika)|tijelo]] ostaje u stanju mirovanja ili jednolikoga [[gibanje|gibanja]] po [[pravac|pravcu]] dok ga neka vanjska [[sila]] ne prisili da to stanje promijeni.]]

'''Dinamika''' (prema [[Grčki jezik|grč]]. ''δυναμıϰός'': snažan, jak; pokretljiv, od ''δύναμıς'': sila, snaga) je grana [[klasična mehanika|klasične mehanike]] koja povezuje [[gibanje]] tijela sa [[sila]]ma koje djeluju na [[Tijelo (fizika)|tijelo]]. [[Galileo Galilei]] je zasnovao [[mehanika|mehaniku]] na [[matematika|matematičkim]] i [[eksperiment]]alnim dokazima (1638.), dok je [[Isaac Newton]] u djelu ''Matematički principi filozofije prirode'' (1687.) sintetizirao mehaniku u [[aksiom]]e i zakone (definicije).

Prema predmetu istraživanja dinamika se može podijeliti na dinamiku [[materijalna točka|materijalne točke]], sustava materijalnih točaka, [[krutost|krutog]] tijela, [[Mehanika fluida|dinamiku tekućina]], elektrodinamiku, [[titranje]] i [[val]]ove, [[Teorija relativnosti|relativističku dinamiku]] i valno-čestičnu dinamiku ([[kvantna mehanika]]). Temeljni su zakoni u rješavanju dinamičkih problema [[Zakon očuvanja energije|zakoni očuvanja energije]] i [[Količina gibanja|količine gibanja]], princip virtualnih pomaka ([[Jean le Rond d'Alembert|d’Alembertovo načelo]]), [[Joseph-Louis Lagrange|Lagrangeove]] generalizirane jednadžbe gibanja i [[William Rowan Hamilton|Hamiltonov]] varijacijski princip (Hamilton–[[Carl Gustav Jacobi|Jacobijeva]] jednadžba gibanja). U dinamici krutoga tijela važan je pojam [[težište]], jer se giba kao da je u njemu koncentrirana masa tijela, odnosno ukupna masa čestica u sustavu. Newtonova dinamika podudara se s iskustvom i osnova je [[klasična fizika|klasične fizike]]. Zakoni [[Teorija relativnosti|relativističke dinamike]] vrijede na velikim [[brzina]]ma i dolaze do izražaja u [[Akcelerator čestica|akceleratorskim]] pokusima u [[Fizika elementarnih čestica|fizici elementarnih čestica]].

[[Mehanika fluida|Dinamika fluida]] proučava gibanje [[tekućina]] i [[plin]]ova ([[fluid]]i). Zbog povijesnih razloga, naziva se hidromehanikom, ako se bavi tekućinama, a [[Aerodinamika|aerodinamikom]] ako uzima u obzir stlačivost i [[Viskoznost|viskozno trenje]] (otpor sredstva) u plinovima. Stacionarno strujanje [[Idealna tekućina|idealne tekućine]] opisuju [[jednadžba kontinuiteta]] i [[Bernoullijeva jednadžba]]. U [[Laminarno strujanje|laminarnim strujanjima]] tanki slojevi fluida struje bez miješanja. Pri većim brzinama, čestice fluida prelaze iz jednoga sloja u drugi i nastaju [[vrtlog|vrtlozi]]. Kriterij prema kojemu se može utvrditi hoće li u danim okolnostima nastupiti laminarno ili [[Turbulencija|turbulentno strujanje]] fluida je [[Reynoldsov broj]]. <ref> '''dinamika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15223] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Povijest ==
{{Glavni|Povijest dinamike i kinematike}}

'''Povijest dinamike i kinematike''' započinje zapravo s [[Renesansa|renesansom]] koja je imala glavnu zaslugu. O dinamici je [[stari svijet]] imao nepotpuno i djelomično posve pogrešne predstave. Tako oštri mislioci kao [[Stara Grčka|antički Grci]] u [[matematika|matematici]] i [[filozofija|filozofiji]] nisu razvili ni najosnovnije dinamičke pojmove. Tek ponegdje nailazimo na tragove dinamičkih načela, no sveukupna slika o [[gibanje|gibanju]] [[Tijelo (fizika)|tijela]] je mutna i mistična. Nedovoljno iskustvo navelo je Grke na mišljenje da gibanje nekog tijela traje samo tako dugo dok na tijelo djeluje [[sila]]. Kada prestaje djelovanje takve sile, tada prestaje i gibanje tijela. Budući da se sve u [[svemir]]u neprestani kreće, morao bi biti netko tko čitav taj svijet stalno pokreće. I o padanju tijela nailazimo u [[Aristotel]]ovoj fizici na sasvim pogrešne stavke. Na spekulativan način dokazuje Aristotel, da [[težina|teža]] tijela [[Slobodni pad|padaju brže]], a lakša polaganije. Poput ostalih idealističkih filozofa on se malo brine za [[iskustvo]].

Dok se o [[priroda|prirodi]] samo spekuliralo, bilo je Aristotelovo mišljenje dobro kao i svako drugo, međutim s razvojem eksperimentalnih metoda ([[pokus]]i) na početku [[Novi vijek|novog vijeka]] ubrzo su se pokazala neodrživim stara dinamička shvaćanja. Neumornim skupljanjem iskustva i stvaranjem eksperimentalne metodike, koja ostvaruje što jednostavnije fizikalne odnose, dinamika je napredovala korak po korak. Jedan od prvih je [[Leonardo da Vinci|L. da Vinci]] koji je djelomično spoznao zakone gibanja na [[kosina|kosini]]. Nastavljajući takva ispitivanja, došao je [[Galileo Galilei|G. Galilei]] do zakona [[Slobodni pad|slobodnog pada]] i gibanja po kosini. Galilei je vrlo točno odredio osnovne pojmove [[mehanika|mehanike]], kao [[brzina|brzinu]], [[ubrzanje]], [[jednoliko pravocrtno gibanje]] i [[Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu|jednoliko ubrzano gibanje]]. Čitava dalja izgradnja dinamike temelji se na njegovu radu. Galilei je spoznao slobodni pad kao osobiti slučaj jednolikog ubrzanog gibanja, i on je iz definicije jednoliko ubrzanog gibanja izveo zakone slobodnog pada. Svestrani pokusi su pokazali da u zrakopraznom prostoru sva tijela padaju jednako brzo. Pored zakona slobodnog pada, Galilei je postavio i zakone gibanja na kosini. Granični slučaj gibanja na kosini je gibanje na vodoravnoj ravnini, gibanje jednoliko po pravcu.

Pomnim ispitivanjima Galilei je utvrdio da se na vodoravnim glatkim ravninama kreću tijela to dalje što je [[trenje]] manje. Poopćivši takva iskustva, '''Galilei je postavio temeljni zakon da se sva tijela izvan djelovanja sila kreću konstantnom brzinom po pravcu ili miruju.''' Pojam [[tromost]]i ili [[inercija|inercije]] bio je s razvojem [[Ratno umijeće|ratne tehnike]], [[Puška|pušaka]] i [[top]]ova pripravljen; njegovo opće određivanje bilo je samo pitanje vremena. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>

=== Newtonovi zakoni ===
{{Glavni|Isaac Newton}}

Newtonovi zakoni su 4 temeljna [[aksiom]]a mehanike:
* '''Prvi Newtonov zakon''' (zakon [[tromost]]i ili inercije) tvrdi da svako [[Tijelo (fizika)|tijelo]] ostaje u stanju mirovanja ili jednolikoga [[gibanje|gibanja]] po [[pravac|pravcu]] dok ga neka vanjska [[sila]] ne prisili da to stanje promijeni. Taj je aksiom Newton preuzeo od Galilea Galileija, koji ga je izveo već 1638.
* '''Drugi Newtonov zakon''' (zakon gibanja) tvrdi da promjena [[Količina gibanja|količine gibanja]] razmjerna je sili koja djeluje, a odvija se u smjeru te sile. Kako je Newton količinom gibanja nazivao produkt [[masa|mase]] i [[brzina|brzine]] (''m · v''), taj aksiom istovremeno određuje ili definira [[sila|silu]] (F) i uvodi [[Mjerna veličina|fizikalnu veličin]]u masu kao svojstvo tijela:

:::<math>F = \frac{\Delta (m \cdot v)}{\Delta t} </math>

gdje je: ''t'' - [[Vrijeme (fizika)|vrijeme]]. U klasičnoj mehanici, pod pretpostavkom konstantnosti ili nepromjenjivosti mase, jednakost poprima oblik:

:::<math>F = m \cdot \frac{\Delta v}{\Delta t} = m \cdot a </math>

i time se uvodi veličina koja se naziva [[ubrzanje]] ili akceleracija ''a''. Iz Newtonove definicije slijedi da se sila može očitovati i kao promjena mase. To omogućuje da se klasična mehanika javlja kao poseban slučaj [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]] za brzine koje nisu bliske [[brzina svjetlosti|brzini svjetlosti]].
* '''Treći Newtonov zakon''' (zakon akcije i reakcije) tvrdi da uz svaku silu koja proizlazi iz djelovanja okoline na tijelo javlja protusila ili reakcija koja je iznosom jednaka sili, ali je suprotnoga smjera.
* [[Newtonov zakon gravitacije]] tvrdi da se bilo koja dva tijela ili čestice uzajamno privlače silom razmjernom njihovim masama ''m1'' i ''m2'', a obrnuto razmjernom kvadratu njihove udaljenosti ''r'' :

:::<math>F = G \cdot \frac{m_1 \cdot m_2}{r^2}\ </math>
gdje je:
* ''F'' - uzajamna sila privlačenja između dva tijela ([[kg]]), i vrijedi F = F1 = F2,
* ''G'' - univerzalna [[gravitacijska konstanta]] koja otprilike iznosi 6.67428 × 10−11 [[njutn|N]] [[Četvorni metar|m2]] kg−2,
* ''m''1 - masa prvog tijela (kg),
* ''m''2 - masa drugog tijela (kg), i
* ''r'' - međusobna udaljenost između središta dva tijela ([[metar|m]]). <ref> '''Newtonovi zakoni''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=43656], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

=== Galileijevo načelo relativnosti ===
{{Glavni|Galileo Galilei}}

Galileijevo načelo relativnosti je načelo klasične fizike za preračunavanje [[Koordinatni sustav|koordinata]] i brzina čestica između dvaju [[Inercijski referentni okvir|inercijskih sustava]] koji se jedan u odnosu na drugi gibaju stalnom brzinom. Vrijedi samo za male brzine. Za brzine bliske brzini svjetlosti vrijede [[Lorentzove transformacije]]. <ref> '''Galileijevo načelo relativnosti''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69778], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

==Vanjske poveznice==
* [https://web.archive.org/web/20120802174002/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/ Web courseware Povijest fizike]

[[Kategorija:Klasična mehanika]]

Dinamika - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica