Derviš Korkut - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-14T00:56:05Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 14. ožujak 2022. u 00:56
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Derviš Korkut'''-->~~{{Infookvir političar		{{Infookvir političar
	\|ime = Derviš [[Efendija\|ef.]] Korkut		\|ime = Derviš [[Efendija\|ef.]] Korkut
	\|slika = Derviš Korkut.jpg		\|slika = Derviš Korkut.jpg

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-12-22T00:15:12Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 22. prosinac 2021. u 00:15
Redak 53:		Redak 53:
	Derviš Korkut je rođen 5. svibnja 1888. u [[Travnik]]u od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Potjecao je iz poznate ulemanske obitelji Korkuta, koji su u Bosnu došli iz [[Turska\|Turske]] tijekom 16. stoljeća.<ref>Korkuti porijeklo vode iz [[Ortiješ]]a kod [[Mostar]]a. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između [[Blagaj]]a i [[Nevesinje\|Nevesinja]], a neki u Nevesinje.</ref> Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u [[Sarajevo\|Sarajevu]] završio je 1909., nakon čega je otišao na studije u [[Istanbul]]u i na [[Sorbonne\|Sorbonni]]. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. godine. Iako je kao svećeničko lice bio oslobođen vojne službe, u srpnju 1917. godine mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.		Derviš Korkut je rođen 5. svibnja 1888. u [[Travnik]]u od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Potjecao je iz poznate ulemanske obitelji Korkuta, koji su u Bosnu došli iz [[Turska\|Turske]] tijekom 16. stoljeća.<ref>Korkuti porijeklo vode iz [[Ortiješ]]a kod [[Mostar]]a. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između [[Blagaj]]a i [[Nevesinje\|Nevesinja]], a neki u Nevesinje.</ref> Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u [[Sarajevo\|Sarajevu]] završio je 1909., nakon čega je otišao na studije u [[Istanbul]]u i na [[Sorbonne\|Sorbonni]]. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. godine. Iako je kao svećeničko lice bio oslobođen vojne službe, u srpnju 1917. godine mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.

	Od srpnja 1916. do siječnja 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u [[Derventa\|Derventi]], nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u muslimanskom odjelu Ministarstva vjera u [[Beograd]]u radio je od 1921. do 1923. godine, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika [[Narodna radikalna stranka\|Narodne radikalne stranke]]. Od rujna 1923. do listopada 1925. bio je tajnik Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko [[Ibrahim Maglajlić\|Ibrahima Maglajlića]]. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u rujnu 1929. radio je kao kustos [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine\|Zemaljskog muzeja]]. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su [[Travnički muftiluk\|travničko]] i [[Bihaćki muftiluk\|bihaćko]] muftijstvo, čime prestaje obavljati dužnost muftije. Do 1937. radio je kao kustos [[Cetinje\|Cetinjskog]] muzeja i u Vrhovnom starješinstvu [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini\|Islamske zajednice]].<ref name=TR>{{~~cite web~~ \|url=https://travnicki.info/dervis-efendija-korkut/ \|title=Derviš Efendija Korkut \|publisher=travnicki.info}}</ref>		Od srpnja 1916. do siječnja 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u [[Derventa\|Derventi]], nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u muslimanskom odjelu Ministarstva vjera u [[Beograd]]u radio je od 1921. do 1923. godine, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika [[Narodna radikalna stranka\|Narodne radikalne stranke]]. Od rujna 1923. do listopada 1925. bio je tajnik Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko [[Ibrahim Maglajlić\|Ibrahima Maglajlića]]. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u rujnu 1929. radio je kao kustos [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine\|Zemaljskog muzeja]]. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su [[Travnički muftiluk\|travničko]] i [[Bihaćki muftiluk\|bihaćko]] muftijstvo, čime prestaje obavljati dužnost muftije. Do 1937. radio je kao kustos [[Cetinje\|Cetinjskog]] muzeja i u Vrhovnom starješinstvu [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini\|Islamske zajednice]].<ref name=TR>{{Citiranje weba \|url=https://travnicki.info/dervis-efendija-korkut/ \|title=Derviš Efendija Korkut \|publisher=travnicki.info}}</ref>
	[[Slika:Sarajevo Haggadah Ma Nishtana.jpg\|thumb\|lijevo\|Derviš ef. Korkut je tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] uspio sakriti i na taj način spasiti [[Sarajevska hagada\|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich\|njemačkog]] okupatora]]		[[Slika:Sarajevo Haggadah Ma Nishtana.jpg\|thumb\|lijevo\|Derviš ef. Korkut je tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] uspio sakriti i na taj način spasiti [[Sarajevska hagada\|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich\|njemačkog]] okupatora]]
	Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Godine 1940. oženio se Servet Ljužom, [[Albanci\|Albankom]] iz [[Kosovska Mitrovica\|Kosovske Mitrovice]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] uspio je sakriti [[Sarajevska hagada\|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich\|njemačkog]] okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, čiji su roditelji odvedeni u logor. Porodica Korkut je Miru primila u svoj dom, obukli su je kao muslimanku, nazvali je Amira i rekli joj da je Albanka koju su poslali njeni rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući. Mira je tako preživjela, a kasnije se priključila partizanima.<ref>{{~~cite web~~\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=		Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Godine 1940. oženio se Servet Ljužom, [[Albanci\|Albankom]] iz [[Kosovska Mitrovica\|Kosovske Mitrovice]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] uspio je sakriti [[Sarajevska hagada\|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich\|njemačkog]] okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, čiji su roditelji odvedeni u logor. Porodica Korkut je Miru primila u svoj dom, obukli su je kao muslimanku, nazvali je Amira i rekli joj da je Albanka koju su poslali njeni rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući. Mira je tako preživjela, a kasnije se priključila partizanima.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=
	Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref> Zbog ovog čina je sa suprugom 1999. godine proglašen ''Pravednikom među narodima''.		Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref> Zbog ovog čina je sa suprugom 1999. godine proglašen ''Pravednikom među narodima''.

	Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, [[Albanci]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine\|Židovima]].<ref>{{~~cite web~~ \|url=https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 \|title=Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu \|publisher=Radio Sarajevo \|accessdate=24. 9. 2017 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170501001120/http://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 \|archivedate=1. 5. 2017 \|url-status=dead }}</ref> Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "[[Gajret]]u", "[[Pravda (novine)\|Pravdi]]", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "[[Behar (časopis)\|Novom beharu]]" i dr. U radovima se uglavnom bavio razdobljem [[Osmansko Carstvo\|osmanske]] vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".		Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, [[Albanci]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine\|Židovima]].<ref>{{Citiranje weba \|url=https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 \|title=Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu \|publisher=Radio Sarajevo \|accessdate=24. 9. 2017 \|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170501001120/http://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 \|archivedate=1. 5. 2017 \|url-status=dead }}</ref> Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "[[Gajret]]u", "[[Pravda (novine)\|Pravdi]]", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "[[Behar (časopis)\|Novom beharu]]" i dr. U radovima se uglavnom bavio razdobljem [[Osmansko Carstvo\|osmanske]] vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".

	Uz brata [[Besim Korkut\|Besima]] bio je jedan od potpisnika [[Sarajevska rezolucija\|Sarajevske rezolucije]], kojom se osuđuju zločini nad [[Srbi]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine\|Židovima]]. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su [[Romi]] "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio [[Bošnjaci\|bošnjačkog]] naroda, zbog čega je Ministarstvo unutarnjih poslova [[Nezavisna Država Hrvatska\|NDH]] kolovoza 1941. naredilo obustavljanje progona Roma.<ref name=TR/> I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "suradnika okupatora". U rujnu 1947. godine počelo suđenje muslimanskim alimima i inteletualcima, na čelu sa [[Kasim Dobrača\|Kasimom ef. Dobračom]], a među njima je bio i Derviš Korkut. U optužnici stoji da su se Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Kasim Turković, Jusuf Tanović i [[Mehmed Handžić]] "stavili tokom okupacije u službu fašističke Njemačke" i da su nakon rata formirali ilegalnu organizaciju. Radilo se o jednom montiranom procesu. Naime, radi se o 1947. godini, kada je pokrenuta inicijativa za izbor novog [[reis-ul-ulema\|reis-ul-uleme]], obzirom da je [[Fehim Spaho\|Fehim ef. Spaho]] umro na dužnosti 1942. godine. Jugoslavenske vlasti su pripremale teren kako bi prošao njihov kandidat. Trebalo je eliminirati one za koje se pretpostavljalo da bi mogli biti ozbiljni protukandidati. Kasim Dobrača i Derviš Korkut zbog svega svoga, svoje prošlosti, zbog svog znanja koje su imali, bili su ozbiljni kandidati za reis-ul-ulemu. Derviš Korkut je na tom procesu osuđen na osam godina zatvora.<ref>{{~~cite web~~\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=		Uz brata [[Besim Korkut\|Besima]] bio je jedan od potpisnika [[Sarajevska rezolucija\|Sarajevske rezolucije]], kojom se osuđuju zločini nad [[Srbi]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine\|Židovima]]. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su [[Romi]] "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio [[Bošnjaci\|bošnjačkog]] naroda, zbog čega je Ministarstvo unutarnjih poslova [[Nezavisna Država Hrvatska\|NDH]] kolovoza 1941. naredilo obustavljanje progona Roma.<ref name=TR/> I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "suradnika okupatora". U rujnu 1947. godine počelo suđenje muslimanskim alimima i inteletualcima, na čelu sa [[Kasim Dobrača\|Kasimom ef. Dobračom]], a među njima je bio i Derviš Korkut. U optužnici stoji da su se Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Kasim Turković, Jusuf Tanović i [[Mehmed Handžić]] "stavili tokom okupacije u službu fašističke Njemačke" i da su nakon rata formirali ilegalnu organizaciju. Radilo se o jednom montiranom procesu. Naime, radi se o 1947. godini, kada je pokrenuta inicijativa za izbor novog [[reis-ul-ulema\|reis-ul-uleme]], obzirom da je [[Fehim Spaho\|Fehim ef. Spaho]] umro na dužnosti 1942. godine. Jugoslavenske vlasti su pripremale teren kako bi prošao njihov kandidat. Trebalo je eliminirati one za koje se pretpostavljalo da bi mogli biti ozbiljni protukandidati. Kasim Dobrača i Derviš Korkut zbog svega svoga, svoje prošlosti, zbog svog znanja koje su imali, bili su ozbiljni kandidati za reis-ul-ulemu. Derviš Korkut je na tom procesu osuđen na osam godina zatvora.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=
	Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref> Odležao je šest godina u zatvoru u [[Zenica\|Zenici]]. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva.		Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref> Odležao je šest godina u zatvoru u [[Zenica\|Zenici]]. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva.

Redak 70:		Redak 70:
	Druga priča je da ju je Derviš Korkut izmjestio iz zgrade Zemaljskog muzeja i prebacio negdje izvan [[Sarajevo\|Sarajeva]]. Pri čemu, postoji i treća mogućnost, a to je zapravo da je Hagada ostala u Zemaljskom muzeju, ali da je bila negdje smještena gdje je nitko ne bi mogao naći.		Druga priča je da ju je Derviš Korkut izmjestio iz zgrade Zemaljskog muzeja i prebacio negdje izvan [[Sarajevo\|Sarajeva]]. Pri čemu, postoji i treća mogućnost, a to je zapravo da je Hagada ostala u Zemaljskom muzeju, ali da je bila negdje smještena gdje je nitko ne bi mogao naći.

	Nova vlast već u svibnju 1945. godine hvali upravu i ljude koji su radili u Zemaljskom muzeju na njihovom doprinosu u spašavanju kulturnog blaga. U sarajevskom listu [[Oslobođenje]] je tada objavljen i članak u kojem je iznesena priča o tome, a novinari su u posebno istaknutom pasusu naveli kako je posebno puno na spašavanju predmeta u knjižnici Zemaljskog muzeja uradio glavni knjižnjičar. Nije navedeno ime, ali je bilo svakako poznato da je riječ o Dervišu Korkutu.<ref>{{~~cite web~~\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=		Nova vlast već u svibnju 1945. godine hvali upravu i ljude koji su radili u Zemaljskom muzeju na njihovom doprinosu u spašavanju kulturnog blaga. U sarajevskom listu [[Oslobođenje]] je tada objavljen i članak u kojem je iznesena priča o tome, a novinari su u posebno istaknutom pasusu naveli kako je posebno puno na spašavanju predmeta u knjižnici Zemaljskog muzeja uradio glavni knjižnjičar. Nije navedeno ime, ali je bilo svakako poznato da je riječ o Dervišu Korkutu.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902\|title=
	Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref>		Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima\|publisher=aa.com.tr\|date=5 August 2017 \|accessdate=2020-12-30}}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-11T18:43:17Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime = Derviš [[Efendija|ef.]] Korkut
|slika = Derviš Korkut.jpg
|veličina =
|opis slike =
|malaslika =
|opis male slike =
|datum rođenja = [[Travnik]], [[5. svibnja]] [[1888.]]
|datum smrti = [[Sarajevo]], [[28. kolovoza]] [[1969.]]

|položaj = [[Travnički muftiluk|travnički muftija]]
|mandat_start = 1929.
|mandat_kraj = 1930.
|podpredsjednik =
|podpremijer =
|zamjenik =
|premijer =
|predsjednik =
|prethodnik = Mustafa Sakib ef. Korkut
|nasljednik = Nusret ef. Abdibegović

|čin2 =
|mandat_start2 =
|mandat_kraj2 =
|podpredsjednik2 =
|podpremijer2 =
|zamjenik2 =
|premijer2 =
|predsjednik2 =
|prethodnik2 =
|nasljednik2 =

|čin3 =
|mandat_start3 =
|mandat_kraj3 =
|podpredsjednik3 =
|podpremijer3 =
|zamjenik3 =
|premijer3 =
|predsjednik3 =
|prethodnik3 =
|nasljednik3 =

|stranka =
|supruga =
|zanimanje = [[teolog]], knjižničar, orijentolog
|fusnote =
}}

'''Derviš [[Efendija|ef.]] Korkut''' ([[Travnik]], [[5. svibnja]] [[1888.]] — [[Sarajevo]], [[28. kolovoza]] [[1969.]]), [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] teolog, knjižničar, orijentolog i [[Travnički muftiluk|travnički muftija]] [[Albanci|albanskog]] podrijetla. Bio je jedan je od čelnika [[Odbor narodnog spasa|Odbora narodnog spasa]], koji je uspio spasiti [[Sarajevska hagada|Sarajevsku hagadu]] tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Brat je [[Besim Korkut|Besimu Korkutu]].

== Životopis ==
Derviš Korkut je rođen 5. svibnja 1888. u [[Travnik]]u od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Potjecao je iz poznate ulemanske obitelji Korkuta, koji su u Bosnu došli iz [[Turska|Turske]] tijekom 16. stoljeća.<ref>Korkuti porijeklo vode iz [[Ortiješ]]a kod [[Mostar]]a. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između [[Blagaj]]a i [[Nevesinje|Nevesinja]], a neki u Nevesinje.</ref> Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u [[Sarajevo|Sarajevu]] završio je 1909., nakon čega je otišao na studije u [[Istanbul]]u i na [[Sorbonne|Sorbonni]]. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. godine. Iako je kao svećeničko lice bio oslobođen vojne službe, u srpnju 1917. godine mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.

Od srpnja 1916. do siječnja 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u [[Derventa|Derventi]], nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u muslimanskom odjelu Ministarstva vjera u [[Beograd]]u radio je od 1921. do 1923. godine, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika [[Narodna radikalna stranka|Narodne radikalne stranke]]. Od rujna 1923. do listopada 1925. bio je tajnik Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko [[Ibrahim Maglajlić|Ibrahima Maglajlića]]. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u rujnu 1929. radio je kao kustos [[Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine|Zemaljskog muzeja]]. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su [[Travnički muftiluk|travničko]] i [[Bihaćki muftiluk|bihaćko]] muftijstvo, čime prestaje obavljati dužnost muftije. Do 1937. radio je kao kustos [[Cetinje|Cetinjskog]] muzeja i u Vrhovnom starješinstvu [[Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini|Islamske zajednice]].<ref name=TR>{{cite web |url=https://travnicki.info/dervis-efendija-korkut/ |title=Derviš Efendija Korkut |publisher=travnicki.info}}</ref>
[[Slika:Sarajevo Haggadah Ma Nishtana.jpg|thumb|lijevo|Derviš ef. Korkut je tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] uspio sakriti i na taj način spasiti [[Sarajevska hagada|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich|njemačkog]] okupatora]]
Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Godine 1940. oženio se Servet Ljužom, [[Albanci|Albankom]] iz [[Kosovska Mitrovica|Kosovske Mitrovice]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] uspio je sakriti [[Sarajevska hagada|Sarajevsku hagadu]] od [[Treći reich|njemačkog]] okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, čiji su roditelji odvedeni u logor. Porodica Korkut je Miru primila u svoj dom, obukli su je kao muslimanku, nazvali je Amira i rekli joj da je Albanka koju su poslali njeni rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući. Mira je tako preživjela, a kasnije se priključila partizanima.<ref>{{cite web|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902|title=
Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima|publisher=aa.com.tr|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> Zbog ovog čina je sa suprugom 1999. godine proglašen ''Pravednikom među narodima''.

Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, [[Albanci]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine|Židovima]].<ref>{{cite web |url=https://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 |title=Derviš Korkut: Musliman koji je spasio Hagadu |publisher=Radio Sarajevo |accessdate=24. 9. 2017 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20170501001120/http://www.radiosarajevo.ba/metromahala/lica/dervis-korkut-musliman-koji-je-spasio-hagadu/203642 |archivedate=1. 5. 2017 |url-status=dead }}</ref> Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "[[Gajret]]u", "[[Pravda (novine)|Pravdi]]", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "[[Behar (časopis)|Novom beharu]]" i dr. U radovima se uglavnom bavio razdobljem [[Osmansko Carstvo|osmanske]] vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".

Uz brata [[Besim Korkut|Besima]] bio je jedan od potpisnika [[Sarajevska rezolucija|Sarajevske rezolucije]], kojom se osuđuju zločini nad [[Srbi]]ma i [[Židovi Bosne i Hercegovine|Židovima]]. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su [[Romi]] "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio [[Bošnjaci|bošnjačkog]] naroda, zbog čega je Ministarstvo unutarnjih poslova [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] kolovoza 1941. naredilo obustavljanje progona Roma.<ref name=TR/> I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "suradnika okupatora". U rujnu 1947. godine počelo suđenje muslimanskim alimima i inteletualcima, na čelu sa [[Kasim Dobrača|Kasimom ef. Dobračom]], a među njima je bio i Derviš Korkut. U optužnici stoji da su se Kasim Dobrača, Derviš Korkut, Kasim Turković, Jusuf Tanović i [[Mehmed Handžić]] "stavili tokom okupacije u službu fašističke Njemačke" i da su nakon rata formirali ilegalnu organizaciju. Radilo se o jednom montiranom procesu. Naime, radi se o 1947. godini, kada je pokrenuta inicijativa za izbor novog [[reis-ul-ulema|reis-ul-uleme]], obzirom da je [[Fehim Spaho|Fehim ef. Spaho]] umro na dužnosti 1942. godine. Jugoslavenske vlasti su pripremale teren kako bi prošao njihov kandidat. Trebalo je eliminirati one za koje se pretpostavljalo da bi mogli biti ozbiljni protukandidati. Kasim Dobrača i Derviš Korkut zbog svega svoga, svoje prošlosti, zbog svog znanja koje su imali, bili su ozbiljni kandidati za reis-ul-ulemu. Derviš Korkut je na tom procesu osuđen na osam godina zatvora.<ref>{{cite web|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902|title=
Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima|publisher=aa.com.tr|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref> Odležao je šest godina u zatvoru u [[Zenica|Zenici]]. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva.

Preminuo je u Sarajevu, 28. kolovoza 1969. godine. Imao je troje djece, sina Muniba i kćerke Abidu i Lamiju.

== Spašavanje Hagade ==
Spašavanje [[Sarajevska hagada|Hagade]] je samo jedan fragment u briljantnoj i besprijekornom životopisu Derviša Korkuta. Kako poslije rata nikada nije pričao o spašavanju Hagade, postoji nekoliko pričao Korkutovom spašavanju Hagade. Ono što se sigurno zna jeste da je Hagada početkom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bila u [[Zemaljski muzej u Sarajevu|Zemaljskom muzeju]], gdje je u to vrijeme Derviš Korkut bio kustos i glavni knjižnjičar. Kod njega, kao glavnog knjižničara, nalazili su se reversi za Hagadu do kraja 1943. godine, kada ju je on, prema jednoj od priča, predao novoimenovanom ravnatelju Vejsilu Čurčiću, nakon čega je Hagada pohranjena u sef Narodne banke, a u kolovozu 1945. ponovo vraćena u Zemaljski muzej u Sarajevu.

Druga priča je da ju je Derviš Korkut izmjestio iz zgrade Zemaljskog muzeja i prebacio negdje izvan [[Sarajevo|Sarajeva]]. Pri čemu, postoji i treća mogućnost, a to je zapravo da je Hagada ostala u Zemaljskom muzeju, ali da je bila negdje smještena gdje je nitko ne bi mogao naći.

Nova vlast već u svibnju 1945. godine hvali upravu i ljude koji su radili u Zemaljskom muzeju na njihovom doprinosu u spašavanju kulturnog blaga. U sarajevskom listu [[Oslobođenje]] je tada objavljen i članak u kojem je iznesena priča o tome, a novinari su u posebno istaknutom pasusu naveli kako je posebno puno na spašavanju predmeta u knjižnici Zemaljskog muzeja uradio glavni knjižnjičar. Nije navedeno ime, ali je bilo svakako poznato da je riječ o Dervišu Korkutu.<ref>{{cite web|url=https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/pola-vijeka-od-smrti-dervi%C5%A1a-korkuta-spasilac-hagade-i-pravednik-me%C4%91u-narodima/1611902|title=
Pola vijeka od smrti Derviša Korkuta: Spasilac Hagade i Pravednik među narodima|publisher=aa.com.tr|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref>

== O Korkutu ==
* ''Derviš M. Korkut kao kulturni i javni radnik'' (Sarajevo, 1974) – Alija Bejtić
* ''Istaknuti [[Bošnjaci]]'' (Zagreb, 1994) – [[Mahmud Traljić]]
* ''Kazivanja o Travniku : Derviš M. Korkut'' (Travnik, 1998) – Mustafa Gafić
* ''Derviš ef. A. Korkut - Ibnul Ajn: život i djelo'' (Sarajevo, 2005) – Hajrudin A. Haračić
* ''Derviš M. Korkut: a biography: rescuer of the Sarajevo Haggadah'' (Sarajevo, 2020) – Hikmet Karčić

== Izvori ==
{{Izvori|2}}

== Vanjske povezice==
* [https://jfr.org/rescuer-stories/korkut-servet-and-dervis/ Servet and Derviš Korkut]
{{niz|
prethodi= Mustafa Sakib ef. Korkut |
sredina= [[Travnički muftiluk|Travnički muftija]]<br>[[1929.]] – [[1930.]] |
slijedi= Nusret ef. Abdibegović
}}
{{Potpisnici Sarajevske rezolucije}}

{{GLAVNIRASPORED:Korkut, Derviš}}
[[Kategorija:Životopisi, Travnik]]
[[Kategorija:Bošnjačke muftije]]