WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-13T19:19:38Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2022. u 19:19
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''David Jonathan Gross'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = David Jonathan Gross		\| ime = David Jonathan Gross
	\| slika = David Gross LANL.jpg		\| slika = David Gross LANL.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-11-27T23:57:28Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = David Jonathan Gross
| slika = David Gross LANL.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[19. veljače]] [[1941.]]
| mjesto_rođenja = [[Washington]], [[SAD]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Amerikanci|Amerikanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = [[Sveučilište Princeton]] [[Harvardovo sveučilište]] [[Kalifornija|Kalifornijsko]] sveučilište u [[Santa Barbara, Kalifornija|Santa Barbari]]
| alma_mater = Hebrejsko sveučilište u [[Jeruzalem]]u [[Sveučilište u Berkeleyu]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti = [[Frank Anthony Wilczek]]
| poznat_po = [[Asimptotska sloboda]] [[kvark]]ova [[Kvantna kromodinamika]] [[Teorija struna]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] ([[2004.]])
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Nuclear Force anim smaller.gif|mini|desno|300px|[[Animacija]] međudjelovanja [[Jaka nuklearna sila|jake nuklearne sile]] (ili [[Rezidualna jaka nuklearna sila|rezidualne jake nuklearne sile]]). Mali obojeni dvostruki diskovi su [[gluon]]i.]]

[[datoteka:Quark structure proton.svg|mini|desno|300px|[[Proton]] je građen od dvaju [[Gornji kvark|gornjih (u) kvarkova]] i jednoga [[donji kvark|donjega (d) kvarka]]. Odabir boja pojedinih kvarkova je proizvoljan, ali sve tri boje moraju biti prisutne. [[Jaka nuklearna sila|Jake nuklearne sile]] između kvarkova posredovane su [[gluon]]ima.]]

'''David Jonathan Gross''' ili samo '''David Gross''' ([[Washington]], 19. veljače 1941.), američki [[fizičar]]. Diplomirao (1962.) na Hebrejskom sveučilištu u [[Jeruzalem]]u, doktorirao (1966.) na [[Sveučilište u Berkeleyu|Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu]]. Bio je [[profesor]] na [[Sveučilište Princeton|Princetonskom sveučilištu]] (od 1969. do 1997.), ravnatelj Instituta za teorijsku fiziku Kavli na Kalifornijskom sveučilištu u [[Santa Barbara, Kalifornija|Santa Barbari]] (od 1997. do 2012.). Bavi se [[Teorija struna|teorijom struna]] i [[Kvantna kromodinamika|kvantnom kromodinamikom]]. Otkrio je da se [[kvark]]ovi kada su dovoljno blizu jedan drugomu gibaju gotovo kao slobodne [[čestica|čestice]], a da su na određenim udaljenostima privlačne [[sila|sile]] među njima tako jake da se ne mogu odvojiti kao zasebne čestice. Za otkriće [[Asimptotska sloboda|asimptotske slobode]] u teoriji jakoga međudjelovanja s [[Hugh David Politzer|H. D. Politzerom]] i [[Frank Anthony Wilczek|F. A. Wilczekom]] 2004. dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]]. Član je [[Američka akademija umjetnosti i znanosti|Američke akademije umjetnosti i znanosti]] (od 1985.), [[Nacionalna akademija znanosti|Nacionalne akademije znanosti SAD-a]] (od 1986.) i Kineske akademije znanosti (od 2011). <ref> '''Gross, David Jonathan''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49247] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 7. siječnja 2020.</ref>

== Kvark ==
{{glavni|Kvark}}

'''Kvark''' ([[Engleski jezik|eng]]. ''quark'', naziv što ga je uveo američki fizičar [[Murray Gell-Mann]] po riječi iz [[James Joyce|Joyceova]] romana ''Bdjenje nad Finneganom'') je [[elementarna čestica]], sastavnica [[Hadroni|hadrona]], [[električni naboj|električnoga naboja]] ±e/3 ili ±2e/3, podložna [[Jaka nuklearna sila|jakom međudjelovanju]]. Sve do otkrića Ω– [[čestica|čestice]] kvarkovima se pridjeljivalo čisto [[matematika|matematičko]] značenje. Prve naznake njihove fizikalne stvarnosti (realnosti) pojavile su se u [[pokus]]ima duboko neelastičnoga [[Raspršenje|raspršenja]] [[elektron]]a na [[proton]]ima, na [[Sveučilište Stanford|Stanfordskome]] [[ubrzivač čestica|linearnom ubrzivaču čestica]] 1962. Opažanje raspršenja pod velikim [[kut]]ovima (kakva su prije opažena u [[Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem|Rutherfordovim pokusima raspršenja alfa-čestica na listićima zlata]]) upućivalo je na postojanje tvrdih točkastih "jezgri" unutar protona. Slični pokusi provedeni potom [[neutrino|neutrinskim]] snopovima na [[CERN]]-u nedvojbeno su potvrdili da je riječ o česticama trećinskog električnog naboja i polucijeloga [[spin]]a. Za istraživanja putem duboko neelastičnih raspršenja kojima su ustanovljeni kvarkovi dodijeljena je [[Nobelova nagrada za fiziku]] 1990. J. I. Friedmanu, [[Henry Way Kendall|H. W. Kendallu]] i [[Richard Edward Taylor|R. E. Tayloru]].

Godine 1974. otkriven je c-kvark (Nobelova nagrada 1976. B. Richteru i [[Samuel Chao Chung Ting|S. C. C. Tingu]] za otkriće [[J/ψ mezon]]a). Slijedilo je i otkriće b-kvarka (1977.) i t-kvarka (1994.). Time je bio zaokružen skup kvarkova koji s [[lepton]]ima čine temeljne građevne blokove opažene tvari ([[fizika elementarnih čestica]]). Riječ je o česticama [[spin]]a 1/2, koje se pojavljuju u različitim vrstama, okusima, svrstanima u obitelji ili naraštaje. Tvari koje nas okružuju građene su od gornjega i donjega kvarka (u i d, od engl. ''up'' i ''down'') prvog naraštaja. Takav uzorak s donjim kvarkom električnoga naboja (–1/3)e i gornjim kvarkom naboja (+2/3)e ponavlja se u drugome naraštaju s kvarkovima stranog i čarobnog okusa (s i c, od engl. ''strange'' i ''charm'') te kvarkom ljepote i istine (b i t, od engl. ''beauty'' i ''truth'') trećega naraštaja. Svaki se od navedenih kvarkova pojavljuje u tri boje. Te se boje shvaćaju kao naboji na koje se vežu [[gluon]]i, prijenosnici [[Jaka nuklearna sila|jakoga međudjelovanja]] opisanoga [[Kvantna kromodinamika|kvantnom kromodinamikom]].

Na maloj međusobnoj udaljenosti (manjoj od 10–15 [[metar]]a) kvarkovi se gibaju kao slobodne čestice, a na većim udaljenostima djeluju iznimno velikim privlačnim [[sila]]ma te se zbog toga ne mogu izdvojiti iz [[Hadroni|hadrona]] kao zasebne čestice ([[asimptotska sloboda]]).

=== Asimptotska sloboda ===
{{glavni|Asimptotska sloboda}}

'''Asimptotska sloboda''' je svojstvo [[kvark]]ova da se [[gibanje|gibaju]] kao slobodne [[Elementarna čestica|elementarne čestice]] na maloj međusobnoj udaljenosti (manjoj od 10–15 [[metar]]a), a da djeluju iznimno velikim privlačnim [[sila]]ma na većim udaljenostima te da se zbog toga ne mogu izdvojiti iz [[Hadroni|hadrona]] kao zasebne čestice. Danas je ona jedna od temeljnih pretpostavki [[kvantna kromodinamika|kvantne kromodinamike]], a otkrili su je 1973. [[Frank Anthony Wilczek|F. A. Wilczek]], D. J. Gross i neovisno [[Hugh David Politzer|H. D. Politzer]] te za njezino otkriće dobili [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 2004.

=== Kvantna kromodinamika ===
{{glavni|Kvantna kromodinamika}}

'''Kvantna kromodinamika''' je [[fizika]]lna teorija koja opisuje djelovanje [[Jaka nuklearna sila|jake nuklearne sile]] unutar složenih [[subatomska čestica|subatomskih čestica]], između [[kvark]]ova i [[gluon]]a s pomoću triju svojstava nazvanih naboji boje: crveno, plavo i zeleno. Ona je važan dio [[standardni model|standardnog modela čestica]]. Kvantna kromodinamika se razvila potkraj 20. stoljeća kada je s pomoću sve snažnijih [[ubrzivač čestica|ubrzivača čestica]], [[Maglena komora|maglene ili Wilsonove komore]], [[Komora na mjehuriće|komore s mjehurićima]] i drugih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] otkriven velik broj vrsta subatomskih čestica i kada je postalo jasno da se neke od njih sastoje od sitnijih dijelova te su započela istraživanja njihove strukture.

Prema kvantnoj kromodinamici, s obzirom na naboj boje, čestice i [[antičestica|antičestice]] su neutralne (bijele). [[Barion]]i sadrže po 3 kvarka različitih boja koje skupa daju neutralni naboj boje, a [[mezon]]i su građeni od kvarka i antikvarka naboja i antinaboja neke od boja. [[Gluon]]i, prijenosnici [[sila|sile]] između kvarkova, također su nabijeni nabojem boje i djeluju i međusobno. S pomoću 8 vrsta gluona kvarkovi čine [[Hadroni|hadrone]]: na primjer [[proton]]e, [[neutron]]e i [[pion]]e. Međudjelovanje gluona objašnjava kratki doseg (manji od [[promjer]]a [[atomska jezgra|atomske jezgre]], oko 10–15 [[metar]]a) jakih sila i asimptotsku slobodu gibanja kvarkova, to jest nemogućnost opažanja kvarkova izvan hadrona.

== Teorija struna ==
{{glavni|Teorija struna}}

'''Teorija struna''' je [[Teorijska fizika|teorijski fizikalni]] i [[Kozmologija|kozmološki model]] kojim se povezuju [[kvantna fizika]] i teorija [[gravitacija|gravitacije]]. U tom se modelu čestice, predočene različitim načinima [[titranje|titranja]] [[Struna (razdvojba)|struna]], nalaze u desetodimenzionalnom [[Prostorvrijeme|prostorno-vremenskom]] svijetu. Strune, tanke niti duljine 10–31 [[metar]]a, titranjem na jedan način čine [[foton]]e, na drugi način [[graviton]]e, a na neki treći način [[elektron]]e. Teorija se ne može [[pokus]]ima provjeriti.

=== Teorija superstruna ===
'''Teorija superstruna''' proširena je teorija struna. Obuhvaća supersimetrije i još veći broj prostorno-vremenskih dimenzija. <ref> '''teorija struna''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69373] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 7. siječnja 2020.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Gross, David Jonathan}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Američki fizičari]]

David Jonathan Gross - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica