WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-13T19:18:58Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2022. u 19:18
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''David James Thouless'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = David James Thouless		\| ime = David James Thouless
	\| slika = DavidThouless 1995 UW.jpg		\| slika = DavidThouless 1995 UW.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-09T11:36:49Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = David James Thouless
| slika = DavidThouless 1995 UW.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[21. rujna]] [[1934.]]
| mjesto_rođenja = [[Bearsden]], [[East Dunbartonshire]], [[Škotska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]]
| datum_smrti = [[6. travnja]] [[2019.]]
| mjesto_smrti = [[Cambridge]], [[Cambridgeshire]], [[Engleska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|UK]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Škoti|Škot]], [[Britanci|Britanac]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u [[Birmingham]]u, [[Sveučilište u Cambridgeu]], [[Sveučilište Yale]], Sveučilište Washington u [[Seattle, Washington|Seattleu]]
| alma_mater = [[Sveučilište u Cambridgeu]], Sveučilištu Cornell u [[Ithaca, New York|Ithaci]]
| doktorski_mentor = [[Hans Albrecht Bethe|H. A. Bethe]]
| doktorski_studenti = [[John Michael Kosterlitz|J. M. Kosterlitz]]
| poznat_po = [[Supratekućina]] [[Fazni prijelazi]] [[Hallov učinak]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (2016.) Član [[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]] od 1979.
| religija =
| fusnote =
}}

[[datoteka:Liquid helium Rollin film.jpg|mini|desno|300px|Suprafluidni [[helij]] koji se nalazi u gornjoj posudi će pomalo isticati iz nje, kap po kap, sve dok se ne isprazni.]]

'''David James Thouless''' ([[Bearsden]], [[Škotska]], 21. rujna 1934. – [[Cambridge]], 6. travnja 2019.), britanski [[fizičar]]. [[Diploma|Diplomirao]] (1955.) na [[Sveučilište u Cambridgeu|Sveučilištu u Cambridgeu]], [[doktor]]irao (1958.) na Sveučilištu Cornell u [[Ithaca, New York|Ithaci]] ([[SAD]]). Radio je na Sveučilištu u [[Birmingham]]du (od 1959. do 1961. i od 1965. do 1978.), na [[Sveučilište u Cambridgeu|Sveučilištu u Cambridgeu]] (od 1961. do 1965.), [[Sveučilište Yale|Sveučilištu Yale]] u [[SAD]]-u (od 1979. do 1980.), Sveučilištu Washington u [[Seattle, Washington|Seattleu]] u SAD-u (od 1980. do 2003.). Bavio se [[Supratekućina |suprafluidnošću]] i [[Fazni prijelazi|faznim prijelazima]] dvodimenzionalnih [[materijal]]a. Topološki opisao fazni prijelaz nestajanja parova [[vrtlog]]a u [[suprafluid]]u s povećanjem [[temperatura |temperature]] ('''Kosterlitz-Thoulesseov prijelaz'''), topološki objasnio kvantni [[Hallov učinak]] kad se vodljivi sloj nalazi između dvaju [[poluvodič]]a na temperaturi bliskoj [[Apsolutna nula|apsolutnoj nuli]]. Za [[Teorijska fizika|teorijsko otkriće]] topoloških faznih prijelaza i topoloških faza tvari s [[Duncan Haldane|D. Haldaneom]] i [[John Michael Kosterlitz|J. M. Kosterlitzom]] dobio [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] (2016.). Bio je član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') od 1979. <ref> '''Thouless, David James''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70185] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 1. 5. 2020.</ref>

== Supratekućina ili suprafluidnost ==
{{Glavni|Supratekućina}}

'''Suprafluidnost''' je stanje [[Ukapljeni plin|ukapljenoga]] [[helij]]a koje se očituje gibanjem [[tekućine]] [[Viskoznost|bez trenja]] na ekstremno niskoj [[temperatura|temperaturi]] uz očuvana adhezijska svojstva. Otkrio ju je 1937. [[Pjotr Leonidovič Kapica]], a neovisno o njem otkrili su ju iste godine [[Donald Misener]] i [[John Frank Allen]] proučavajući pojave do kojih dolazi kada se helij ohladi na temperaturu nižu od 2.17 [[Kelvin|K]]. Ako se na primjer u suprafluidni helij djelomično uroni prazna posuda, po njezinim će se stijenkama u tankom sloju (do 30 [[metar|nm]]) helij penjati i spuštati u posudu sve dok se razina helija u posudi ne izjednači s razinom okolnoga helija; ako se [[Kapilarnost|kapilarna]] cjevčica jednim krajem uroni u suprafluidni helij i osvijetli, na njezinu će gornjem kraju istjecati helij poput vodoskoka visoka do 10 [[centimetar]]a (takozvani učinak vodoskoka). [[Danska]] [[fizičar]]ka [[Lena Hau]] uspjela je 1999. u suprafluidu [[brzina svjetlosti|usporiti svjetlost]] do brzine 17 [[Metar u sekundi|m/s]], a 2001. uspjela ju je zaustaviti.

Helijevi [[izotop]]i 4He i 3He imaju različita suprafluidna stanja, a zbog različitoga broja [[neutron]]a u [[atomska jezgra|atomskoj jezgri]] (različitog [[spin]]a) pripadaju različitim [[statistika]]ma ([[kvantna statistika]]). Izotop helija 4He, sa spinom 0, je [[bozon]], podvrgava se [[Bose-Einsteinova statistika|Bose-Einsteinovoj statististici]], ukapljuje se na 4.2 K i prelazi u suprafluidno stanje na temperaturi 2.17 K, a izotop 3He, sa spinom 1/2, podvrgava se [[Fermi-Diracova statistika|Fermi-Diracovoj statististici]], ukapljuje se na 3.19 K, postaje suprafluidan na temperaturi 2.6 mK i ima dva različita suprafluidna stanja.

Teorijski doprinos tumačenju suprafluidnosti helijeva izotopa 4He prvi su dali [[Laszlo Tisza]] i Lev Davidovič Landau 1941. u dvokomponentnom modelu s kvazičesticama [[fonon]]ima i [[roton]]ima, a [[Kvantna mehanika|kvantnomehanički]] ju je nadogradio [[Richard Feynman]]. Objašnjenje suprafluidnosti izotopa 3He uklopilo se u poopćenu [[BCS-teorija|BCS-teoriju]] ([[supravodljivost]]). Postizanje suprafluidnosti još je vrlo skupo zbog potrebnih izuzetno niskih temperatura i iznimne čistoće helija, pa se primjenjuje uglavnom u [[znanost|znanstvenim]] istraživanjima, na primjer pri proučavanju pojedinačnih [[molekula]] [[plin]]a u suprafluidu, gdje se one zbog nedostatka trenja gibaju potpuno slobodno; za održavanje osjetljivih [[mjerni instrument|mjernih instrumenata]] ili dijelova instrumenata na niskoj temperaturi (u astronomskom [[umjetni satelit|satelit]]u za opažanje [[Infracrveno zračenje|infracrvenoga zračenja]], IRAS, koji je lansiran 1983., s pomoću 720 litara suprafluidnoga helija instrumenti se čuvaju na temperaturi 1.6 K). U širem smislu stanje [[elektron]]a u supravodiču također je suprafluidno.

== Fazni prijelazi ==
{{glavni|Fazni prijelazi}}

'''Fazni prijelazi''' su promjene stanja pojedine [[Faza|faze]] (elementarne, spoja, [[Eutektik|eutektičke smjese]], peritektičkog spoja i slično) pri promjeni temperature. Razlikuju se fazni prijelazi I. vrste, kod kojih su u stanju ravnoteže slobodne [[entalpija|entalpije]] u obje faze jednake po vrijednosti, ali se pritom [[entropija]] i [[volumen]] skokovito mijenjaju, i fazni prijelazi II. vrste, kod kojih se u stanju ravnoteže ne mijenjaju ni entalpija, ni entropija, ni volumen. U fazne prijelaze I. vrste spadaju na primjer [[taljenje]], [[isparavanje]] i [[sublimacija]], a u fazne prijelaze II. vrste prijelazi kod kojih na primjer tvari gube [[Feromagnetizam|feromagnetička svojstva]] ([[Curiejeva temperatura]]), pojava [[supravodljivost]]i, procesi razlaganja i stvaranja međumetalnih spojeva u čvrstoj fazi i tako dalje.

== Hallov učinak ==
{{Glavni|Hallov učinak}}

'''Hallov učinak''' ili '''Hallov efekt''' (po [[Edwin Herbert Hall|E. H. Hallu]] koji ga je uočio 1879.) je pojava u tankoj [[metal]]noj ili [[poluvodič]]koj pločici kojom teče [[Gustoća električne struje|električna struja gustoće]] ''Jx'', pod djelovanjem okomitoga [[magnetsko polje|magnetskoga polja]] [[Magnetska indukcija|indukcije]] ''Bz'', stvaranja [[Transverzalni val|transverzalnoga]] [[električno polje|električnoga polja]] jakosti:

:<math> \mathbf{E_y} = R_H \cdot \mathbf{J_x} \cdot \mathbf{B_z} </math>

(''RH'' je Hallova konstanta ili Hallov otpor) i poprečnoga [[električni napon|električnoga napona]]. Električna struja, magnetsko polje i električno polje međusobno su okomiti i, ako tvore desni [[koordinatni sustav]], Hallov učinak je normalan (konstanta ''RH'' je negativna). U obratnom slučaju (konstanta ''RH'' je pozitivna) učinak je anomalan. Hallov je učinak jači za [[poluvodič]]e, a slabiji za [[električni vodič|električne vodiče]]. Objašnjenje anomalnoga Hallova učinka bila je jedna od najvećih teškoća klasične [[elektromagnet]]ske teorije. Protumačila ga je tek [[kvantna teorija]] čvrstih tijela.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Thouless, David James}}
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]
[[Kategorija:Britanski fizičari]]
[[Kategorija: Životopisi, Škotska]]

David James Thouless - Povijest promjena

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica