David IV. Gruzijski - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|monarh}}' u '{{Infookvir monarh | ime = | slika = | opis = | titula = | vladavina = | krunidba = | prethodnik = | nasljednik = | regent = | titula1 = | vladavina1 = | krunidba1 = | prethodnik1 = | nasljednik1 = | regent1 = | titula2 = | vladavina2...

2025-04-15T22:14:22Z

Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|monarh}}' u '{{Infookvir monarh | ime = | slika = | opis = | titula = | vladavina = | krunidba = | prethodnik = | nasljednik = | regent = | titula1 = | vladavina1 = | krunidba1 = | prethodnik1 = | nasljednik1 = | regent1 = | titula2 = | vladavina2...

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{dodaj infookvir|monarh}}
+{{Infookvir monarh
 [[Slika:Davit_Agmashenebeli.jpg|mini|desno|150px|David Graditelj]]
 '''David IV. Gruzijski''' ili '''David Graditelj'''<ref>[http://www.britannica.com/eb/topic-152619/David-II-Aghmashenebeli Britannica online] {{eng oznaka}}</ref>, ''([[gruzijski jezik|gruz.]] დავით აღმაშენებელი, Davit Aghmashenebeli)'' ([[1073.]] – [[24. siječnja]] [[1125.]]), iz dinastije [[Bagration]]i, bio je kralj [[Kraljevina Gruzija|Gruzije]] od [[1089.]] godine, do svoje smrti 1125. godine.<ref>[http://www.parliament.ge/pages/archive_en/history/his4.html Georgia in the Developed Feudal Period (XI-the first quarter of the XIII c.)] www.parliament.ge/ ''posjećeno 13. kolovoza 2006.'' {{eng oznaka}}</ref>

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-13T19:17:43Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2022. u 19:17
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''David IV. Gruzijski'''-->~~{{dodaj infookvir\|monarh}}		{{dodaj infookvir\|monarh}}
	[[Slika:Davit_Agmashenebeli.jpg\|mini\|desno\|150px\|David Graditelj]]		[[Slika:Davit_Agmashenebeli.jpg\|mini\|desno\|150px\|David Graditelj]]
	'''David IV. Gruzijski''' ili '''David Graditelj'''<ref>[http://www.britannica.com/eb/topic-152619/David-II-Aghmashenebeli Britannica online] {{eng oznaka}}</ref>, ''([[gruzijski jezik\|gruz.]] დავით აღმაშენებელი, Davit Aghmashenebeli)'' ([[1073.]] – [[24. siječnja]] [[1125.]]), iz dinastije [[Bagration]]i, bio je kralj [[Kraljevina Gruzija\|Gruzije]] od [[1089.]] godine, do svoje smrti 1125. godine.<ref>[http://www.parliament.ge/pages/archive_en/history/his4.html Georgia in the Developed Feudal Period (XI-the first quarter of the XIII c.)] www.parliament.ge/ ''posjećeno 13. kolovoza 2006.'' {{eng oznaka}}</ref>		'''David IV. Gruzijski''' ili '''David Graditelj'''<ref>[http://www.britannica.com/eb/topic-152619/David-II-Aghmashenebeli Britannica online] {{eng oznaka}}</ref>, ''([[gruzijski jezik\|gruz.]] დავით აღმაშენებელი, Davit Aghmashenebeli)'' ([[1073.]] – [[24. siječnja]] [[1125.]]), iz dinastije [[Bagration]]i, bio je kralj [[Kraljevina Gruzija\|Gruzije]] od [[1089.]] godine, do svoje smrti 1125. godine.<ref>[http://www.parliament.ge/pages/archive_en/history/his4.html Georgia in the Developed Feudal Period (XI-the first quarter of the XIII c.)] www.parliament.ge/ ''posjećeno 13. kolovoza 2006.'' {{eng oznaka}}</ref>

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-16T07:04:20Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2021. u 07:04
Redak 107:		Redak 107:

	== Literatura ==		== Literatura ==
	* {{~~cite book~~ \|first=Mariam \|last=Lordkipanidze \|title=Georgia in the 11th–12th centuries \|location=[[Tbilisi]] \|year=1987 \|pages=80–118}}		* {{Citiranje knjige \|first=Mariam \|last=Lordkipanidze \|title=Georgia in the 11th–12th centuries \|location=[[Tbilisi]] \|year=1987 \|pages=80–118}}
	* {{cite encyclopedia \|encyclopedia=Grand Larousse encyclopédique \|title= David-II-Aghmashenebeli \|url= \|accessdate= \|edition= \|year=1962 \|volume=5 \|location=[[Pariz]] \|id= \|doi= \|pages=452–453 \|quote= \|language=}}		* {{cite encyclopedia \|encyclopedia=Grand Larousse encyclopédique \|title= David-II-Aghmashenebeli \|url= \|accessdate= \|edition= \|year=1962 \|volume=5 \|location=[[Pariz]] \|id= \|doi= \|pages=452–453 \|quote= \|language=}}
	* {{cite encyclopedia \|encyclopedia=Enciclopedia Italiana \|location=[[Rim]] \|year=1950 \|pages=641–643\|language=\|title=David-II-Aghmashenebeli}}		* {{cite encyclopedia \|encyclopedia=Enciclopedia Italiana \|location=[[Rim]] \|year=1950 \|pages=641–643\|language=\|title=David-II-Aghmashenebeli}}

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-22T15:19:23Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dodaj infookvir|monarh}}
[[Slika:Davit_Agmashenebeli.jpg|mini|desno|150px|David Graditelj]]
'''David IV. Gruzijski''' ili '''David Graditelj'''<ref>[http://www.britannica.com/eb/topic-152619/David-II-Aghmashenebeli Britannica online] {{eng oznaka}}</ref>, ''([[gruzijski jezik|gruz.]] დავით აღმაშენებელი, Davit Aghmashenebeli)'' ([[1073.]] – [[24. siječnja]] [[1125.]]), iz dinastije [[Bagration]]i, bio je kralj [[Kraljevina Gruzija|Gruzije]] od [[1089.]] godine, do svoje smrti 1125. godine.<ref>[http://www.parliament.ge/pages/archive_en/history/his4.html Georgia in the Developed Feudal Period (XI-the first quarter of the XIII c.)] www.parliament.ge/ ''posjećeno 13. kolovoza 2006.'' {{eng oznaka}}</ref>
Smatra se najvećim i najuspješnijim [[Gruzija|gruzijskim]] vladarom u povijesti, i začetnik je [[Gruzijsko zlatno doba|Gruzijskog zlatnog doba]]. Uspio je potjerati [[Seldžuci|seldžučke Turke]] iz zemlje, pobijedivši u [[Bitka kod Didgorija|bitki kod Didgorija]] [[1121.]] godine. Reformirao je vojsku i administraciju, što mu je omogućilo ujedinjavanje gruzijskih zemalja i dovođenje zemalja [[Kavkaz]]a pod gruzijsku vlast. Bio je prijatelj [[Kršćanstvo|crkve]] i promotor kršćanske kulture, a kanonizirala ga je [[Gruzijska pravoslavna Crkva]].

== Nadimak ==
Epitet ''Agmashenebeli (აღმაშენებელი)'', koji se prevodi kao ''"Graditelj"''<ref>{{harvnb|Rapp|2003|p=161}}</ref> (u smislu ''"u potpunosti izgrađena"'') ", ili "Restaurator"<ref>{{harvnb|Massingberd|1980|p=60}}</ref><ref>{{harvnb|Vasiliev|1936|p=4}}</ref>, prvi put se pojavljuje kao Davidov nadimak u povelji izdanoj u ime "Kralja Kraljeva Bagrata" [[1452.]] godine, kasnije za njega najčešće korištena u radovima povjesničara [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeća]], kao što su [[Parsadan Gurgenidze]], [[Beri Egnatašvili]] i [[Vahušti od Kartlije|princ Vahušti]]<ref>{{harvnb|Gabidzashvili|2007|pp=569–571}}</ref> . [[Epigrafika|Epigrafski]] podatci također pružaju dokaze za rano korištenje Davidova drugog epiteta, "Veliki" ''(დიდი, Didi)''<ref>{{harvnb|Otkhmezuri|2012|p=38}}</ref>.

Retrospektivno, David Graditelj se različito naziva kao David II., David III. ili David IV., odražavajući značajne varijacije u određivanju rednog broja dodijeljivanim gruzijskim Bagratidima, osobito u ranom razdoblju svoje povijesti, a sve zbog činjenice da se numeriranje sukcesivnih vladara vrši između mnogih grana obitelji. Učenjaci u Gruziji, preferiraju naziv David '''IV.''', u čast njegovih prethodnika, također Davida: [[David I. od Iberije|Davida I. Curopalatesa]] (umro [[881.]]), [[David II. od Iberije|Davida II od Iberije]] (umro [[937.]]) i [[David III. od Taoa|Davida III. Curopalatesa]] (umro [[1001.]]), sve članove vladarske dinastije [[Bagration]]i<ref>{{harvnb|Metreveli|1990|pp=10–11}}</ref>.

== Obiteljska pozadina i rani život ==
Godina Davidova rođenja može se izračunati po godini njegovog ustoličenja, zabilježenog u ''Životu kraljeva Kraljeva Davida (ცხორებაჲ მეფეთ-მეფისა დავითისი)'', napisanog 1123.-1126.<ref>{{harvnb|Toumanoff|1943|p=174}}</ref><ref>{{harvnb|Rapp|2007|p=210}}</ref>, kao ''k'oronikon'' (vazmeni ciklus) 309., odnosno 1089. kada je imao šesnaest godina. Dakle, bio je rođen u k'oronikonu 293. ili 294., što odgovara godini 1073. Prema istom izvoru, umro je u k'oronikonu 345., u 52. ili 53. godini života. Po poznatom profesoru Cyrilu Toumanoffu, rođen je [[1070.]], a umro [[24. siječnja]] [[1125.]] godine<ref name="Thomson-315">{{harvnb|Thomson|1996|p=315}}</ref>. Najstariji povijesni dokument koji spominje Davida su kronike njegova oca [[Đuro II. Gruzijski|Đure II.]] (vladao od [[1072.]] – [[1089.]]), u kojem stoji da je rođen 1073. godine<ref name="Samushia-17">{{harvnb|Samushia|2012|p=17}}</ref>.

Prema ''"Životu kralja kraljeva Davida"'', David je bio jedini sin Đure II. Istovremeno, armenski kroničar Matej od Edesse, spominje Davidovog brata Totorma<ref>{{harvnb|Dostourian|1993|p=231}}</ref>, koji je po suvremenom povjesničaru Robertu Thomsonu, njegova sestra<ref name="Thomson-315"/>. Ime Davidove majke, Elene, zabilježeno je na rubu Evanđelja po Mateju iz samostana Tskarostavi. Ona je inače nepoznata. David nosi ime po [[Biblija|biblijskom]] kralju-proroku, od kojeg gruzijski Bagratidi prisvajaju porijeklo, i čijim je 78. potomkom proglašen David Graditelj<ref name="Thomson-315"/>.

Davidov otac, Đuro II., bio je suočen s velikim prijetnjama Kraljevini Gruziji. Zemlju su napali Seldžuci, koji su bili iz istog vala koji je pregazio [[Anatolija|Anatoliju]], pobijedivši [[Bizant]]sko Carstvo, i zarobivši cara [[Roman IV. Diogen|Romana IV. Diogena]] u [[Bitka kod Malazgirta|bitci kod Malazgirta]] [[1071.]] godine<ref>{{harvnb|Rapp|2000|p=572}}</ref>. U onome na što srednjovjekovne gruzijske kronike nazivaju ''didi turkoba'' ili "Velika turksa invazija", nekoliko gruzijskih provincija ostalo je nenaseljeno, a Đuro je bio prisiljen tražiti mir, postajući tako dužnik [[sultan]]u [[Malik šah I.|Maliku šahu I.]] Velike plemićke kuće Gruzije, oslanjanjajući se na nepostojani karakter kralja, nastojale su zadobiti veću autonomiju; [[Tbilisi]], drevni glavni grad [[Kartlijci|Kartlije]], ostao je u rukama njegovih muslimanskih vladara, a mjesnu je dinastiju, na neko vrijeme potisnuo Đurin energični otac [[Bagrat IV. Gruzijski|Bagrat IV.]], te je zadržala svoju nesigurnu neovisnost u istočnoj regiji [[Kraljevina Kahetija|Kahetiji]] pod seldžuskom vlašću<ref name="Cambridge-624">{{harvnb|Toumanoff|1966|p=624}}</ref>.

== Uspinjanje na prijestolje ==
Gledajući kako njegovo kraljevstvo tone u kaos, Đuro je ustupio krunu njegovu šesnaestogodišnjem sinu Davidu [[1089.]] godine. Iako neki izvore tvrde da je David ustoličen nakon smrti njegova oca, drugi izvori dokazuju da je Đuro II. umro [[1112.]] godine i zadržao kraljevsku titulu sve do svoje smrti<ref name="Toumanoff-43-74">{{harvnb|Toumanoff|1943|pp=174–175, n. 63}}</ref><ref name="Eastmond-46">{{harvnb|Eastmond|1998|p=46}}</ref>, ali da nije igrao nikakvu značajniju političku ulogu, te da je stvarna moć bila u Davidovim rukama<ref name="Eastmond-46"/>. Štoviše, sâm David je bio suvladar ocu i prije 1089. godine, jer jedan dokument iz [[1085.]] godine spominje Davida kao kralja i ''sebastosa'' ([[sevast]]a), što je bila bizantska visoka dvorska titula<ref name="Toumanoff-43-74"/>, koju su često nosili ostali članovi gruzijske kraljevske obitelji. Postoji mogućnost da je to bilo i ranije, čak [[1083.]] godine, kada je Đuro II. bio napustio zemlju kako bi otišao na pregovore sa seldžučkim sultanom [[Malik šah I.|Malikom šahom I.]]<ref name="Samushia-17"/>

== Obnova gruzijske države ==
[[Slika:Caucasus 1124 AC en alt.svg|right|thumb|250px|Gruzija tijekom vladavine Davida IV.]]
Bez obzira na svoje godine, aktivno je sudjelovao u političkom životu Gruzije. Uz pomoć njegova učitelja i utjecajnog svećenika Giorgija od [[Manastir Martvili|Chqondidija]], David je provodio svrhovitu politiku, bez nesmotrenih poteza. Bio je odlučan uvesti reda u zemlju, zauzdati nepokorne svjetovne i crkvene feudalce, centralizirati državnu upravu, utemeljiti novi tip vojske koja bi se bolje nosila sa Seldžucima, a kasnije prijeći u isplanirani napad s ciljem protjerivanja Seldžuka, prvo iz Gruzije, a potom i s čitavog [[Kavkaz]]a. Između 1089. i 1100. godine, David je organizirao male odrede svojih odanih vojnika da vrati red i uništi izolirane neprijateljske vojnike. Počeo je preseljenje opustošenih područja i pomogao oživjeti veće gradove<ref>[http://oca.org/saints/lives/2014/01/26/100326-blessed-david-iv-the-king-of-georgia "Blessed David IV the King of Georgia", Orthodox Church in America] {{eng oznaka}}</ref>. Ohrabren uspjehom, i još važnije početkom [[Križarski ratovi|križarskog rata]] u [[Palestina|Palestini]], prestao je plaćati godišnje doprinose Seldžucima i staje na kraj njihovim sezonskim migracijama u Gruziji. Godine 1101., osvojio je utvrdu Zedazeni, stratešku točku u borbi za [[Kahetija|Kahetiju]] i [[Heretija|Heretiju]], a unutar sljedeće tri godine, oslobodio je najveći dio istočne Gruzije.

Godine [[1093.]] uhvaćen je moćni feudalac Liparit Bagvaši, dogogodišnji neprijatelj gruzijske krune i protjeran je iz Gruzije 1094. godine. Nakon smrti Liparitovog sina Ratija, David je ukinuo [[Vojvodstvo Kldekari]] [[1103.]] godine.

Polako je izgonio Seldžuke iz Gruzije, vraćao sve više i više ozemlja, kako bi bili prisiljeni usredotočiti se, ne samo na Gruziju, nego i na predstojeće križarske ratove na istočnom [[Sredozemlje|Sredozemlju]]. Do 1099. godine Davidova snaga je narasla toliko da je mogao odbiti plaćati danak Turcima. Do tog vremena također je odbacio bizantski naslov ''[[sevast|panhypersebastos]]'', što upućuje na to da će Gruzija u odnosima s Bizantom zauzeti ravnopravan položaj.

Godine 1103., na glavnom crkvenom kongresu, poznatom kao Sinoda Ruis-Urbnisi, održanog u samostanima Ruis i Urbnisi, David je uspio ukloniti opozicijske biskupe te postao ''Tchqondidel-Mtzignobartukhutsesi'', što bi odgovaralo naslovu premijera. Sljedeće godine, Davidove pristaše u istočnoj gruzijskoj pokrajini [[Kahetija|Kahetiji]], zarobili su mjesnog kralja Aghsartana II., odanog seldžučkom sultanu, tako je ujedinio Kahetiju s ostatkom Gruzije.

== Vojne kampanje ==
[[Slika:King David Aghmashenebeli.jpg|left|thumb|180px|David Graditelj, manastir Shio-Mghvime]]
Nakon aneksije Kahetije, David se usmjerio Seldžucima u kaznenom pohodu u bitki kod Ertzukhija, dobivši zamah koji mu je pomogao osigurati ključna utvrđenja Samshvilde, Rustavi, Gishi, i Lori između 1110. i 1118. godine.

Tek tada nastupaju problemi za Davida. Stanovništvu, koje je bilo u ratu dobrih dvadeset godina, trebalo je biti dopušteno da ponovo postanu produktivni. Također, njegovi plemići su mu i dalje pravili probleme, zajedno s gradom [[Tbilisi]]jem, koji se nije mogao osloboditi seldžučkog pritiska. Stoga je David bio prisiljen riješiti ove probleme, prije nego se mogao baviti prigovorima svog naroda. U tu svrhu, David je temeljito reformirao svoju vojsku. Preselio je [[Kipčaci|pleme Kipčaka]] s oko 14.000 ljudi sa [[Sjeverni Kavkaz|Sjevernog Kavkaza]] u Gruziju između 1118. i 1120. godine. Svaka gruzijska i kipčačka obitelj bila je prisiljena dati jednog vojnika s konjem i oružjem. Kipčaci su se raselili u različite dijelove Gruzije. Neki u [[Unutarnja Kartlija|Unutarnju Kartliju]], drugi uz granicu. Brzo su se asimilirali u gruzijsko društvo.

Godine [[1120.]], kada su Turci počeli haračiti gruzijske zemlje, David se preselio na zapad i iznenada ih napao. Samo je jedan beznačajni dio Seldžuka pobjegao. Kralj je ušao u susjedni [[Širvan]] i zauzeo [[Kabala|Kabalu]].

U zimu 1121./1122. gruzijske postrojbe su uspješno napale seldžučka naselja u istočnim i jugozapadnim prilazima Zakavkazja.

Muslimanske snage postaju sve zabrinutije zbog jačanja kršćanske države na jugu Kavkaza. 1121. godine sultan [[Mahmud II. Seldžuk]] (1118.-1131.) proglasio je [[džihad]] Gruziji i okupio veliki savez muslimanskih država na čelu s [[Artukidi|Artukidom]] [[Il Gazi]]jem i Togrulom Muhamadom. Veličina muslimanske vojske još uvijek je predmet rasprave. Procjene se kreću od 250.000 do 600.000 ljudi. No, prema svim izvorima, muslimanska vojska je bila višestruko mnogobrojnija od gruzijske, koja je imala oko 56.000 ljudi. Međutim, [[12. kolovoza]] [[1121.]], kralj David preusmjerava neprijateljsku vojsku na Didgori, postižući ono što se često smatra najvećim vojnim uspjehom u gruzijskoj povijesti. Pobjeda na Didgoriju označava pojavu Gruzije kao moćne vojne države i prevagnula je regionalnu ravnotežu u njihovu korist.

Nakon uspjeha, kralj David zauzima Tbilisi, posljednju muslimansku [[enklava|enklavu]], te tamo preselio prijestolnicu. David kao dobro obrazovan čovjek, propovijedao je toleranciju i prihvaćanje drugih religija, ukinuo poreze [[Židovi]]ma i Muslimanima i zaštitio [[Sufizam|sufiste]] i muslimanske učenjake. Godine [[1123.]], Davidova vojska zauzima [[Dmanisi]], posljednje seldžučko uporište u južnoj Gruziji. Godine 1124., David napokon zauzima Širvan i armenski grad [[Ani]] od muslimanskih emira, proširujući granice kraljevstva do sliva rijeke [[Aras]].

David je umro 24. siječnja 1125. godine, a nakon smrti je, po svojoj želji, pokopan ispod kamena glavne kapije [[Manastir Gelati|manastira Gelati]], tako da svatko tko dolazi tamo, prvo kroči na njegov grob odajući mu tako počast kao velikom čovjeku.

David je imao troje djece, [[Dmitar I. Gruzijski|Dmitra]], koji ga je naslijedio i nastavio njegovu pobjedničku vladavinu; [[Tamara Gruzijska|Tamaru]], koja je bila udana za Širvan šaha Aghsartana i [[Kata Gruzijska|Katu]], udanu za [[Izak Komnen|Izaka Komnena]], sina bizantskog cara [[Aleksije I. Komnen|Aleksija I. Komnena]]. Osim političkih i vojnih vještina, David je stekao slavu i kao pisac. Njegova crkvena pjesma kajanja ''Galobani sinanulisani'', pisana slobodnim stihom otkriva kraljevu poniznost i vjerski žar.

== Kulturni život ==
[[Slika:Georgia's Most Revered Kings.jpg|250px|thumb|[[Manastir Gelati]] [[freska]] kralja Davida, [[12. stoljeće]]]]
Kralj David Graditelj je poklanjao pozornost poučavanju svojih ljudi. Birao je djecu koja su slana u Bizant kako bi učila jezik i donosila kući prijevode koje su tamo radili. Mnogi od njih su kasnije postali poznati učenjaci. U vrijeme kralja Davia IV. bilo je poprilično škola i akademija u Gruziji, među kojima Gelati zauzima posebno mjesto. Povjesničari kralja Davida zovu Gelati
{{citat|drugi Jerusalem svega Istoka za učenje svega vrijednoga, za stjecanje znanja - druga [[Atena]], daleko prvi u božanskom zakonu, kanon za sve crkvene velikane.}}

Osim Gelatija, važna su i druga prosvjetiteljsko-kultirna i znanstvena središta, u Gruziji tog vremena, poput akademije [[Ikalto]].

David je također napisao "Himnu pokajanja" ''(გალობანი სინანულისანი, galobani sinanulisani)'' (oko 1120.), niz od osam psalama pisanih slobodnim stihom, gdje on sebe vidi kao reinkarnaciju [[Kralj David|biblijskog kralja Davida]], sa sličnim odnosom prema Bogu i svom narodu<ref>[[Donald Rayfield]], "Davit II", in: Robert B. Pynsent, S. I. Kanikova (1993), ''Reader's Encyclopedia of Eastern European Literature'', p. 82. HarperCollins, {{ISBN|0-06-270007-3}}. {{eng oznaka}}</ref>.

== Nasljednici ==
<div style="clear: both; width: 100%; padding: 0; text-align: left; border: none;" class="NavFrame">
<div style="background:#cdc; text-align:center; border:1px solid #676;" class="NavHead">'''Nasljednici Davida Graditelja'''
</div>
<div class="NavContent" >
<center>{{ahnentafel-compact5
|style=font-size: 120%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #9fe;
|1= 1. '''David IV. Gruzijski'''
|2= 2. [[Đuro II. Gruzijski]]
|3= 3. Elena
|4= 4. [[Bagrat IV. Gruzijski]]
|5= 5. [[Borena Alanska]]
|6=
|7=
|8= 8. [[Đuro I. Gruzijski]]
|9= 9. [[Mariam od Vaspurakana]]
|10=
|11=
|12=
|13=
|14=
|15=
|16= 16. [[Bagrat III. Gruzijski]]
|17= 17. Marta
|18= 18. Ivan-Senekerim II. Artsruni, Kralj Vaspurakana
|19= 19. Kašuš Bagratuni od [[Ani]]ja
|20=
|21=
|22=
|23=
|24=
|25=
|26=
|27=
|28=
|29=
|30=
|31= }}</center>
</div></div>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Literatura ==
* {{cite book |first=Mariam |last=Lordkipanidze |title=Georgia in the 11th–12th centuries |location=[[Tbilisi]] |year=1987 |pages=80–118}}
* {{cite encyclopedia |encyclopedia=Grand Larousse encyclopédique |title= David-II-Aghmashenebeli |url= |accessdate= |edition= |year=1962 |volume=5 |location=[[Pariz]] |id= |doi= |pages=452–453 |quote= |language=}}
* {{cite encyclopedia |encyclopedia=Enciclopedia Italiana |location=[[Rim]] |year=1950 |pages=641–643|language=|title=David-II-Aghmashenebeli}}
* Rapp, Stephen H. 2003. Studies In Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts. London: Peeters. {{ISBN|9789042913189}}
* Giorgi Otkhmezuri. Epigraphic Monuments of the Epoch of David the Builder (“Agmashenebeli”) (Summary), 2012.
* Synod of Ruis-Urbnisi (1103), ed. E. Gabidzashvili, Tbilisi, 1978, on Georgian language.
*Khuroshvili, Giorgi (2018), ''Conceptions of Political Thought in Medieval Georgia: David IV “the Builder”, Arson of Ikalto.'' In: Veritas et subtilitas. Truth and Subtlety in the History of Philosophy. John Benjamins Publishing Company. Amsterdam/Philadelphia. pp.149-156. {{ISBN|9789027200686}}
* {{cite journal |last1=KIZIRIA |first1=Dodona |title=The Prayers of Remorse of King David IV the Builder |journal=Le Muséon |date=1994 |volume=107 |issue=3 |pages=335–347 |doi=10.2143/MUS.107.3.2006012}}

{{Kraljevi ujedinjene Gruzije}}

[[Kategorija:Kraljevi Gruzije]]