Suradnik10 u (test) 18:09, 10. veljača 2026.

2026-02-10T18:09:24Z

←Starija inačica		Inačica od 10. veljača 2026. u 18:09
Redak 86:		Redak 86:
	{{izbori u Hrvatskoj pod Habsburzima}}		{{izbori u Hrvatskoj pod Habsburzima}}

	[[Kategorija:Austro-~~Ugarska~~]]		[[Kategorija:Politika Austro-Ugarske]]
	[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]		[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]
	[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]		[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
	[[Kategorija:Dalmacija]]		[[Kategorija:Dalmacija]]
	[[Kategorija:Izbori za Dalmatinski sabor\| ]]		[[Kategorija:Izbori za Dalmatinski sabor\| ]]
			[[Kategorija:Parlamenti]]

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

2022-03-13T13:16:17Z

brisanje nepotrebnih znakova

←Starija inačica		Inačica od 13. ožujak 2022. u 13:16
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Dalmatinski sabor'''-->~~'''Dalmatinski sabor''' bio je [[skupština\|predstavničko tijelo]] [[Kraljevina Dalmacija\|Kraljevine Dalmacije]] pod [[Austro-Ugarska\|austrijskom]] upravom nakon [[Bachov apsolutizam\|Bachova apsolutizma]]. Osnovan je [[1861.]] u [[Zadar\|Zadru]].		'''Dalmatinski sabor''' bio je [[skupština\|predstavničko tijelo]] [[Kraljevina Dalmacija\|Kraljevine Dalmacije]] pod [[Austro-Ugarska\|austrijskom]] upravom nakon [[Bachov apsolutizam\|Bachova apsolutizma]]. Osnovan je [[1861.]] u [[Zadar\|Zadru]].

	[[Datoteka:Dalmatinski sabor (spomen ploca).jpg\|mini\|Spomen ploča u povodu održavanja Dalmatinskog sabora]]		[[Datoteka:Dalmatinski sabor (spomen ploca).jpg\|mini\|Spomen ploča u povodu održavanja Dalmatinskog sabora]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-23T23:49:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Dalmatinski sabor''' bio je [[skupština|predstavničko tijelo]] [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevine Dalmacije]] pod [[Austro-Ugarska|austrijskom]] upravom nakon [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]]. Osnovan je [[1861.]] u [[Zadar|Zadru]].

[[Datoteka:Dalmatinski sabor (spomen ploca).jpg|mini|Spomen ploča u povodu održavanja Dalmatinskog sabora]]

== Srednjovjekovni sabori ==
U kasnom [[srednji vijek|srednjem vijeku]] nije postojao zaseban sabor za Dalmaciju, nego se sastajao zajednički [[Hrvatsko-dalmatinski sabor]]. Taj je sabor sazivan od druge polovice [[13. stoljeće|13. stoljeća]] do srpnja [[1558.]] godine, a najčešće se sastajao u [[Knin]]u. Posljednju sjednicu održao je u Steničnjaku. Jedna od sjednica toga sabora bio je i poznati [[Cetinski sabor]] kojim je hrvatsko plemstvo izabralo kralja iz [[Habsburg|Habsburške dinastije]], što će ući i u ''Izvorišne osnove'' današnjeg [[Ustav Republike Hrvatske|Ustava Republike Hrvatske]]. Nakon 1558. sastajat će se jedinstveni hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor.

== Sabor Kraljevine Dalmacije ==
Dokumenti kojima je utemeljen Dalmatinski sabor u Habsburškoj Monarhiji su [[Veljački patent|Veljačkim patentom]] od [[26. veljače]] [[1861.]], zatim Red zemaljski i Red izbornim za Sabor zemaljski Kraljevine Dalmacije.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13759 Dalmatinski sabor], [[Hrvatska enciklopedija]]</ref>

Dalmatinski sabor koji je bio utemeljen u austrijskoj Dalmaciji od svoga je početka ([[izbori za Dalmatinski sabor 1861.|1861]].) bio pod znatnom dominacijom [[autonomaši (Dalmacija)|autonomaša]], koji su se zalagali za javnu uporabu [[talijanski jezik|talijanskog jezika]]. Njihov istaknuti vođa bio je omiljeni [[split]]ski gradonačelnik [[Antonio Bajamonti]]. S vremenom se takvo stanje mijenjalo, sve dok većinu nije preuzela [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodna stranka]] koju su vodili [[Mihovil Pavlinović]], [[Miho Klaić]], [[Šime Ljubić]] i [[Juraj Biankini]].

Tako su od [[1861.]] do [[1866.]] autonomaši imali veliku većinu u Saboru, te su svi izaslanici u [[Carevinsko vijeće|Carevinskom vijeću]] u [[Beč]]u bili iz njihovih redova. Autonomaši su u Saboru tada imali 27 zastupnika, a narodnjaci samo 14. Predsjednik tog prvog Sabora bio je potalijančeni Srbin, dr. Špiro Petrović, a potpredsjednik Antonio Bajamonti, obojica su bili autonomaši. Već [[1862.]] autonomaši su sklopili savez s „aneksionistima“, to jest narodnjacima koji su se zauzimali za pripajanje [[Trojednica|Hrvatskoj i Slavoniji]], te stvorili Liberalni savez. Razlog takvog saveza bilo je odupiranje austrijskom [[centralizam|centralizmu]] i talijanskom [[iredentizam|iredentizmu]]. Ipak, taj je savez bio kratka vijeka.

U izborima za Dalmatinski sabor [[izbori za Dalmatinski sabor 1867.|1867.]] ponovno većinu dobivaju autonomaši potpomognuti bogatim [[talijani|talijanskim]] građanstvom, no sve je snažnije djelovanje sitnog [[Hrvati|hrvatskog]] građanstva potpomognutog [[Katolička Crkva|katoličkim]] [[kler]]om. Stoga na izborima za Sabor održanima [[izbori za Dalmatinski sabor 1870.|1870.]] sastav Dalmatinskog sabora sasvim mijenja sliku, a premoć je narodnjacima dalo područje [[Sinj]]a. Narodnjaci imaju 26 od ukupno 43 sabornika, pa formiraju i Zemaljski odbor, to jest najvišu izvršnu vlast Kraljevine Dalmacije. Nakon pobjede u bitci za Sabor, narodnjaci polako osvajaju i gradove. Prvi u kojem su osvojili vlast bio je [[Šibenik]] ([[1873.]]). Na izborima [[izbori za Dalmatinski sabor 1876.|1877.]] narodnjaci osvajaju 29 mjesta u Saboru. Oko [[1880.]] [[Srbi]] se stranački odvajaju od Hrvata, a autonomaši sve više postaju talijanaši i zagovornici [[iredentizam|iredentizma]]. Ove dvije stranke počinju sve tješnje surađivati kako bi spriječile pripajanje Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji.

Uoči [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] talijanska je stranka u Dalmatinskom saboru imala samo šest zastupnika.

=== Izborni sustav ===
Izborni sustav bio je sljedeći. <ref name="Hrvatska enciklopedija"/><ref>[http://hrcak.srce.hr/file/18767 Radovi povijesnog zavoda HAZU u Zadru br. 43/2001.] Marjan Diklić: Don Ivo Prodan u Dalmatinskom saboru </ref> Dalmatinski sabor se sastojao od 43 zastupnika, od čega se 41 biralo, a 2 su bili [[Virilist|virilisti]]: nadbiskup [[zadarska nadbiskupija|Zadarske nadbiskupije]] i pravoslavni episkop. Sabor se sastajao u [[Zadar|Zadru]]. 
Zastupnički mandat je trajao 6 godina, a dok je trajao, birači ga nisu mogli opozvati. Mandat nije bio ograničen. Zastupnici su po isteku mandata mogli biti ponovno izabrani. Zastupnički kandidat je morao imati 30 ili više godina da bi mogao imati izborno pravo. 
Izborno pravo nije bilo sveopće; smjelo je glasovati samo bogatije i obrazovanije pučanstvo, kojih je bilo 12%, a ni po kurijama nije bilo isto. Žene nisu smjele glasovati. Glas odnosno utjecaj svakog birača nije bio jednak, nego su izbori bili organizirani po društvenim slojevima. Sve skupa, favorizirao je gradsko i bogatije biračko tijelo. 
Sabor je sazivao i raspuštao car. 
Izbori su se sprovodili prema Izbornom redu donesenom [[1860.]] i takav je ostao dok nije prestala postojati Austro-Ugarska. Sprovodio se po izbornim kurijama (razredima), a za Kraljevinu Dalmaciju bile su predviđene:
* veleporeznička kurija (10 zastupnika)
* kurija gradova (8 zastupnika)
* kurija trgovačko-obrtničkih komora (3 zastupnika)
* kurija vanjskih ili seoskih općina (20 zastupnika). 
Sustav je davao prednost bogatom sloju stanovnika, njih oko 10%, koji su bili grupirani u veleporezničku, kuriju gradova te kuriju trgovačko-obrtničkih komora. Uz to, ondje su izbori bili neposredni, a te tri kurije su davale 21 zastupnika. 
S druge strane, preostalih 90% stanovnika iz kurije vanjskih ili seoskih općina je moglo birati samo 20 zastupnika i to posredno, odnosno preko biranih birača. Birani birači su se odabirali za svakih 500 stanovnika (ponegdje je prag bio manji). 
U kuriji vanjskih ili seoskih općina su imali pravo birati i biti izabrane muške osobe sa 24 i više godina, no dobni prag nije bio ona "previsoka letvica". Najveću prepreku je predstavljao imovinski prag, kojeg je predstavljala najniža porezna stopa (barem 1 fiorin izravnog poreza godišnje). Čak i to je bio preveliki filtar koji je izbacivao iz biračkog stroja veliku većinu stanovništva Kraljevine Dalmacije (seljaka krajnje niskog imovinskog i obrazovnog statusa), najsiromašnije habsburške pokrajine. Tako je i u ovoj podređenoj kuriji bio okljaštren interes većine stanovnika Kraljevine Dalmacije, jer jednostavno nisu mogli birati. 
Nakon što bi se izabrali posredni birači, ti posredni birači bi na sastanku u sjedištu svog izbornog kotara glasovanjem izabrali zastupnika za Dalmatinski sabor. <ref>[http://hrcak.srce.hr/file/18767 Radovi povijesnog zavoda HAZU u Zadru br. 43/2001.] Marjan Diklić: Don Ivo Prodan u Dalmatinskom saboru </ref>.

=== Rad Sabora ===
Sabor je sazivao car koji je, među zastupnicima, imenovao i predsjednika. Sazivanje je uglavnom bilo jednom tijekom godine. Mandat je zastupnicima trajao 6 godina. Sabor je smio izglasovati neki pokrajinski zakon, no nije mogao stupiti na snagu ako ga nije prihvatio car (vladarsko pravo sankcije kao apsolutni veto). <ref name="Hrvatska enciklopedija"/>

Zakonodavstvo je bilo ograničeno. Moglo se zakonski regulirati obrazovanje, zdravstvo, socijalnu skrb, neka gospodarska pitanja poput unaprjeđenja poljodjelstva ili izgradnje javnih građevina, ali samo ako su se financirale pokrajinskim troškom. Mogao je razrezati poreze i prireze pokrajinske snage. Sabor je vodio skrbio o imovini, zakladama i zavodima pokrajine.<ref name="Hrvatska enciklopedija"/>

Sabor je birao i 4 člana ("prisjednika") i 4 zamjenika članova Zemaljskog odbora (izvršna vlast u autonomnim poslovima), dok je predsjednik odbora bio i predsjednik Sabora.

=== Stranke ===
Stranke koje su djelovale u Dalmatinskom saboru bile su:<ref name="Hrvatska enciklopedija"/>
* [[Narodna hrvatska stranka]] (narodnjaci ili aneksionisti)
* [[Autonomaši|Autonomaška stranka]]
* [[Narodno-srednjačka stranka]] (od 1873.)
* [[Srpska narodna stranka u Primorju|Srpska stranka]] (od 1879.)
* [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranka prava]] (od 1894.)
* [[Čista stranka prava (Dalmacija)|Čista stranka prava]] (od 1898.)
* [[Hrvatska stranka (1905.)|Hrvatska stranka]] (od 1905.)
* [[Hrvatska pučka napredna stranka]] (od 1905.)

== Borba za hrvatski jezik ==
Odnos snaga u Dalmatinskom saboru očitovao se i u uspjehu borbe za službenu uporabu narodnoga, hrvatskog jezika, kako u Saboru tako i u čitavoj zemlji.

Već na prvoj sjednici, [[6. travnja]] [[1861.]], vodila se rasprava o tome kojim bi jezikom valjalo govoriti u Saboru. Narodnjaci su tada imali manjinu, a većina je bila na strani [[autonomaši (Dalmacija)|autonomaša]] koji su se zalagali za [[talijanski jezik]], što ga je već ranije uvela [[Austro-Ugarska|austrijska]] uprava kao službeni jezik u [[Dalmacija|Dalmaciji]]. Ipak, zahvaljujući Mihovilu Pavlinoviću koji je govorio [[hrvatski jezik|hrvatskim jezikom]], odlučeno je da se u Saboru može govoriti i tim jezikom.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD">[https://web.archive.org/web/20090222022731/http://gimnazija.hr/?200_godina_gimnazije:OD_1897._DO_1921. Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar] Gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom</ref>

Na sjednici Dalmatinskog sabora koja je održana [[12. siječnja]] [[1863.]] [[Narodna stranka (Dalmacija)|Narodna stranka]], na čelu s Mihovilom Pavlinovićem, zauzela se za uvođenje hrvatskog jezika kao službenog u Saboru, [[obrazovanje|školstvu]], [[sudstvo|sudstvu]] i [[državna uprava|vladinim uredima]].<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/> Ipak, ta je borba bila dugotrajna, tako da su saborskom odlukom tek od [[25. srpnja]] [[1870.]] zapisnici saborskih sjednica pisani hrvatskim jezikom,<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/> a [[21. srpnja]] [[1883.]] prihvaćen je prijedlog prema kojem hrvatski postaje službeni jezik u Dalmatinskom saboru i Zemaljskom odboru.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>Također je donesena i odluka da se u državnoj upravi strankama obraća hrvatskim jezikom, te da u državnu službu ne može biti primljen nitko tko ne govori hrvatski, no to se poslije često kršilo u praksi.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/> Ove odluke Dalmatinskog sabora o hrvatskom jeziku u potpunosti će biti provedene tek [[26. travnja]] [[1909.]]{{pojasniti|naći sadržaj za wikiizvor}},<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/> kad je hrvatski uredbom ministra [[Richard von Bienerth-Schmerling|Bienertha]] u potpunosti uveden kao [[službeni jezik]] u Dalmaciji (a dokinuta službena uporaba talijanskoga{{pojasniti|izvor ne navodi da je dokinuta uporaba talijanskog tog dana}}), što se počelo u stvarnosti primjenjivati [[1. siječnja]] [[1912.]] godine.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>

Austrijske vlasti nisu pokazivale zanimanje za pravedno stanje kojim bi hrvatski bio službeni, odnosno da većinski Hrvati ne moraju biti prisiljeni govoriti i pisati njima stranim talijanskim, jer su tako pomažući sitnu, ali vrlo gospodarski moćnu autonomašku i talijansku zajednicu, držali pod kontrolom većinske Hrvate. Stanje se promijenilo kad se Italija ujedinila, kad se na granicama pojavila supersila koja je ozbiljno mogla ugroziti Austriju i koja je otvoreno pokazivala zanimanje za teritorije Habsburške Monarhije.

Iako je zakonskim aktima hrvatski uzdignut na razinu koja mu je pripadala, austrijske vlasti su i dalje držale na životu talijanaške snage, da bi držali na uzdi Hrvate koji su s pravom tražili svoja veća prava, odnosno, odgađajući suočavanje sa sve izraženijim pitanjem ujedinjenja hrvatskih zemalja koje je bilo uvjet koje su hrvatski staleži naveli kad su prihvatili Habsburgovce za kraljeve. Tako je primjerice Austrija i dalje držala na životu gimnaziju s talijanskim nastavnim jezikom koja je imala sve manje đaka, jer su tako podupirali autonomaše protiv većinskih Hrvata.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/> Čak i odluke kojima su austrijske vlasti uvele hrvatski, nije bilo radi njihove brige za hrvatski jezik, nego zato što im je to bilo sredstvo kojim bi u Dalmaciju uvele njemački kao službeni jezik.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>

Za uvođenje hrvatskog u Dalmaciju osobito su značajni nadnevci:
* [[29. listopada]] [[1890.]], kad je na četvrtoj sjednici Dalmatinskog sabora zastupnik [[Miho Klaić]] predložio da se u zadarskoj gimnaziji umjesto talijanskog uvede hrvatski kao naukovni jezik<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>
* [[6. studenoga]] [[1890.]], kad je bila 9. sjednica Dalmatinskog sabora, na kojoj se je raspravljalo o Klaićevom prijedlogu od 29. listopada 1890. godine; usvojen je s 33 glasa za, 1 protiv, 4 nisu glasovali.<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>
* [[22. rujna]] [[1896.]] bečka je vlada tek tad obznanila (u svezi s usvojenom saborskom odlukom od 6. studenoga 1890.) da se može u Zadru otvoriti nova gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom za školsku godinu 1897./1898. <ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>
* [[3. listopada]] [[1897.]] - počela je nastava u novoosnovanoj hrvatskoj gimnaziji u Zadru, glavnom gradu carske pokrajine<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>
* [[20. listopada]] [[1897.]] bečka je vlada odlučila u ratnu mornaricu uvesti hrvatski kao službeni jezik umjesto talijanskog (sama se odluka nije u potpunosti ostvarila).<ref name="gimnazija V. Nazora, ZD"/>

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije ([[1918.]]) prestao je s radom i Dalmatinski sabor.

== Povezani članci ==
* [[Hrvatski sabor]]
* [[Slavonski sabor]]
* [[Istarski sabor]]
* [[Bosanski sabor]]

== Izvori ==
*[[Ivan Lucić|I. Lucii]], ''De regno Dalmatiae et Croatiae'', Amsterdam [[1666.]]
*L. Vojnović, ''La Dalmatie, l'Italie, et l'unité Yougoslave'', Ženeva [[1917.]]
*''Enciclopedia italiana'', XII, Milano [[1931.]] – [[1940.]], str. 255-256.
*I. Perić, ''Dalmatinski sabor 1861-1912 (1918)'', Zadar [[1978.]]
*[[Duško Kečkemet]], ''Bajamonti i Split'', Slobodna Dalmacija: Split [[2007.]]
{{izvori}}

{{izbori u Hrvatskoj pod Habsburzima}}

[[Kategorija:Austro-Ugarska]]
[[Kategorija:Hrvatski narodni preporod]]
[[Kategorija:Hrvatska povijest (1790. – 1918.)]]
[[Kategorija:Dalmacija]]
[[Kategorija:Izbori za Dalmatinski sabor| ]]

Dalmatinski sabor - Povijest promjena

Suradnik10 u (test) 18:09, 10. veljača 2026.

WikiSysop: brisanje nepotrebnih znakova

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica