WikiSysop: bnz

2022-05-13T03:34:51Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 13. svibanj 2022. u 03:34
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Coccolemocco'''-->~~'''Coccolemocco''' [[hrvatsko kazalište\|hrvatska]] je kazališna skupina alternativnog izričaja koja je djelovala između [[1971.]] i [[1986.]] Osnovali su je učenici II. e razreda Pete zagrebačke gimnazije kao učeničku dramsku skupinu. Svrstava se u red [[novi val\|novovalnih]] ili mladoteatarskih skupina sedamdesetih i osamdesetih godina u Hrvatskoj. Začetnik i umjetnički voditelj bio je [[Branko Brezovec]], a skupina je kasnije prerasla u jednu od najznačajnijih izvaninstitucionalnih kazališnih skupina u Hrvatskoj i na području ondašnje SFRJ. Neki od značajnijih članova u Coccolemoccu bili su, osim već spomenutog Brezovca, [[Branko Matan]], [[Gordana Vnuk]], [[Asja Jovanović]], [[Maja Šoljan]], [[Mladen Blaić]], [[Božo Kovačević]], [[Branko Krištofić]], [[Darijo Bulić]], [[Tihomir Milovac]].		'''Coccolemocco''' [[hrvatsko kazalište\|hrvatska]] je kazališna skupina alternativnog izričaja koja je djelovala između [[1971.]] i [[1986.]] Osnovali su je učenici II. e razreda Pete zagrebačke gimnazije kao učeničku dramsku skupinu. Svrstava se u red [[novi val\|novovalnih]] ili mladoteatarskih skupina sedamdesetih i osamdesetih godina u Hrvatskoj. Začetnik i umjetnički voditelj bio je [[Branko Brezovec]], a skupina je kasnije prerasla u jednu od najznačajnijih izvaninstitucionalnih kazališnih skupina u Hrvatskoj i na području ondašnje SFRJ. Neki od značajnijih članova u Coccolemoccu bili su, osim već spomenutog Brezovca, [[Branko Matan]], [[Gordana Vnuk]], [[Asja Jovanović]], [[Maja Šoljan]], [[Mladen Blaić]], [[Božo Kovačević]], [[Branko Krištofić]], [[Darijo Bulić]], [[Tihomir Milovac]].
	===== Naziv skupine =====		===== Naziv skupine =====
	Ime skupine inspirirano je filmom ''Toto le Moko'' poznatog talijanskog komičara [[Toto\|Tota]].<ref>Brezovčev teatar u retro/vizoru ili Coccolemoccovi tragovi. Zarez, 73, 31. siječnja 2002., str. 33</ref> Ustvari nema skrivenog značenja, nego se namjerno ciljalo na izbjegavanje značenja: „…zvuči kao rokoko mješavina kokosa i kave“ (Brezovec, B.).<ref>Blažević, Marin (2007): Razgovori o novom kazalištu 1. CDU: Zagreb, Brezovec Branko</ref>		Ime skupine inspirirano je filmom ''Toto le Moko'' poznatog talijanskog komičara [[Toto\|Tota]].<ref>Brezovčev teatar u retro/vizoru ili Coccolemoccovi tragovi. Zarez, 73, 31. siječnja 2002., str. 33</ref> Ustvari nema skrivenog značenja, nego se namjerno ciljalo na izbjegavanje značenja: „…zvuči kao rokoko mješavina kokosa i kave“ (Brezovec, B.).<ref>Blažević, Marin (2007): Razgovori o novom kazalištu 1. CDU: Zagreb, Brezovec Branko</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-17T05:02:32Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Coccolemocco''' [[hrvatsko kazalište|hrvatska]] je kazališna skupina alternativnog izričaja koja je djelovala između [[1971.]] i [[1986.]] Osnovali su je učenici II. e razreda Pete zagrebačke gimnazije kao učeničku dramsku skupinu. Svrstava se u red [[novi val|novovalnih]] ili mladoteatarskih skupina sedamdesetih i osamdesetih godina u Hrvatskoj. Začetnik i umjetnički voditelj bio je [[Branko Brezovec]], a skupina je kasnije prerasla u jednu od najznačajnijih izvaninstitucionalnih kazališnih skupina u Hrvatskoj i na području ondašnje SFRJ. Neki od značajnijih članova u Coccolemoccu bili su, osim već spomenutog Brezovca, [[Branko Matan]], [[Gordana Vnuk]], [[Asja Jovanović]], [[Maja Šoljan]], [[Mladen Blaić]], [[Božo Kovačević]], [[Branko Krištofić]], [[Darijo Bulić]], [[Tihomir Milovac]].
===== Naziv skupine =====
Ime skupine inspirirano je filmom ''Toto le Moko'' poznatog talijanskog komičara [[Toto|Tota]].<ref>Brezovčev teatar u retro/vizoru ili Coccolemoccovi tragovi. Zarez, 73, 31. siječnja 2002., str. 33</ref> Ustvari nema skrivenog značenja, nego se namjerno ciljalo na izbjegavanje značenja: „…zvuči kao rokoko mješavina kokosa i kave“ (Brezovec, B.).<ref>Blažević, Marin (2007): Razgovori o novom kazalištu 1. CDU: Zagreb, Brezovec Branko</ref>
== Gimnazijska faza Coccolemocca ==
=== Onaj koji govori da i onaj koji govori ne ===
Godine 1971. učenici Pete gimnazije u Zagrebu izveli su komade [[Bertolt Brecht|Bertolta Brechta]] ''Onaj koji govori „da“'' i ''Onaj koji govori „ne“'' kao jedinstvenu predstavu, a koje su prvotno zapazili u knjizi [[Darko Suvin|Darka Suvina]] Uvod u Brechta. Predstava je bila izvedena u učionici na školskim klupama, a glumačka odluka gimnazijalaca bila je da se ne glumi, već da se [[recitat]]ivnim nastupima proizvede brehtijanski efekt začudnosti. Nije bilo druge scene osim okoliša razredne učionice, niti je bilo [[Kostimografija|kostimografije]]. Prvi dio ''Onaj koji govori „da“'' bio je „vrlo suzdržan, kontroliran, gotovo ikonoklastički“. Publika je sjedila na stolcima za školskim klupama, dok su glumci igrali na stolovima, a bilo je i neugodnih fizičkih kontakata. U drugom dijelu ''Onaj koji govori „ne“'' klupe su podignute na klupe, a glumci su se spustili dolje među gledatelje te sjeli među njih<ref>Razgovori o novom kazalištu 1</ref>. B. Brezovec kaže da su se Brechtovi didaktični komadi nametnuli „kao logičan izbor jer su nas otvarali više kao debatni klub nego kao tašto prenemaganje“. Igrali su Brechtovu ''formulu o promjenjivosti svijeta, ali namjera im nije bila mijenjati svijet kazalištem, niti su ga mijenjali. Nisu prikazivali svijet u smislu djelatnog [[mimesis]]a nego [[semiosis]]a''.<ref>Blažević, Marin (2012.). Izboren poraz: novo kazalište u hrvatskome glumištu od Gavelle do - - -. Disput: Zagreb </ref>

=== Badenski poučak o suglasnosti ===
Poneseni uspjehom i kazališnim poletom, članovi skupine obraćaju se [[Ante Stamać|Anti Stamaću]] za prijevod [[Bertold Brecht|Brechtova]] komada ''Badenski poučak o suglasnosti'', koji izvode 1973., u maniri [[rock]]-[[mjuzikl]]a. Za probe ove predstave odmah su se obratili [[Vjeran Zuppa|Vjeranu Zuppi]] koji je tada bio voditelj kazališta ITD te koji im je i ustupio prostorije kazališta za probe. Probe su trajale pune dvije godine. Prolog predstave, zbor Palih letača, izveli su na šanku ITD-a, a zatim su se preselili u dvoranu „gdje se hodalo po bijelim kožnatim stolcima, iznad glava“.<ref>Izboren poraz</ref> Glazba je bila u brehtijanskom stilu, a koristili su i lutku za Gospodina Schmidta, malog čovjeka koji si dopušta da ga vozaju cijelo vrijeme, naposljetku i da mu amputiraju cijelo tijelo, ne bi li se sveo na najmanju moguću mjeru. S ovom predstavom, Coccolemocco pobijedio je na [[IFSK]]-ovu natječaju, [[BRAMS]]-u (Beogradskoj reviji amaterskih malih scena) i [[FDAH]]-u (Festivalu dramskih amatera Hrvatske).<ref>Razgovori o novom kazalištu 1</ref>
=== Iznimka i pravilo ===
1974. Coccolemocco izvodi Brechtov komad ''Iznimka i pravilo''. Glavna načela u predstavi bila su ''disperzija, montaža atrakcije i sveopća razbarušenost''.<ref>Izboren poraz</ref> Glavna glumica je pred premijeru slomila nogu, pa je Branko Brezovec morao igrati Vodiča.<ref>Razgovori o novom kazalištu 1</ref>
=== Biblija ===
Iste godine u ljeto Coccolemocco uprizoruje Brechtov tekst ''Biblija'', svojevrsnu parafrazu biblijske priče o [[Judita|Juditi]], također najraniju Brechtovu dramu koja je tada u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] imala svoju svjetsku premijeru. Predstavu su ilegalno uvježbavali u Dubrovniku, a u tom trenutku [[Asja Jovanović]] i Maja Šoljan pridružuju se skupini. Predstava je trajala sedamnaest minuta: kod Onofrijeve česme bio je postavljen crveni tepih u obliku slova L, a izvedba je završavala tako što se velika haljina napravljena od jute, koja je iznutra bila crvena, zapalila i pokazano je Juditino spolovilo. Savez socijalističke omladine Dubrovnika nije dozvolio da se predstava igra na javnim površinama, ali Coccolemocco uspio je predstavu odigrati devet puta na raznim mjestima u gradu.<ref>Razgovori o novom kazalištu 1</ref>
Ovom predstavom Coccolemocco ujedno prestaje biti razredna dramska grupa te postaje kazališna skupina.
== Faza Ignaca Goloba ==
U jesen 1974. članovi Coccolemocca dolaze na ideju za novu predstavu, nakon što su na [[BITEF]]-u gledali Wilsonovu predstavu. Tada su se prvi put upoznali s pojmom ''spori pokret'' te odlučili napraviti predstavu s lutkama. Rezultiralo je premijerom predstave ''Jedan dan u životu Ignaca Goloba'' 1977.
CKD ([[Centar za kulturnu djelatnost omladine]]) im je tad bio producent, a probe su imali u ITD-u. [[Kazalište ITD]] tad je bilo pod producentskom palicom Centra za kulturnu djelatnost omladine, a na vlasti je bio [[Žiro Radić]] koji ih je izbacio iz njihovih prostorija. Već na samom početku pokusa za ''Jedan dan u životu Ignaca Goloba'', skupina je morala potražiti alternativni prostor. Pronašla ga je u KUD-u „[[Vinko Jeđut]]“, ali se morala predstaviti kao njegova dramska sekcija. Tijekom tri godine rada na predstavi promijenilo se nekoliko glumačkih ekipa, a najveći broj sudionika tada je došao s [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskog fakulteta]]. U predstavi je sudjelovalo oko 25 ljudi, a igralo se na tri scene: Ignac na poslu, Ignac doma, Ignac u dućanu, na način srednjovjekovnih pasionskih stanica. [[Libreto]] je napisao Branko Matan, a za izvedbu su se koristile trometarske lutke izvedene prema predlošku slikarice [[Jadranka Fatur|Jadranke Fatur]]. Tihomir Milovac izradio je rekvizitu, a [[Božo Kovačević]] davao je Ignacu glas, dok je Mladen Blaić davao glas svim ostalim lutkama. Veliku ulogu imao je i ženski pjevački zbor, a bio je prisutan i orkestar. Predstava je govorila o „odgovornosti malog čovjeka za 'smrt svih naših jezika'“.<ref>Razgovori o novom kazalištu 1/Izboren poraz</ref>
S obzirom da je Coccolemocco višeznačno profitirao radom u sklopu „Jeđuta“ skupina kreće s probama nove predstave-recitala "Čega nema tog se ne odreci".
== Kvantitativna faza ==
=== Čega nema tog se ne odreci ===
1979. prikazuje se predstava ''Čega nema tog se ne odreci'' koju je dramaturški uobličio Branko Matan koristeći tekstove [[Mladen Stilinović|Stilinovića]], [[August Cesarec|Cesarca]], [[Radovan Ivšić|Ivšića]], [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]] i drugih, a koja se bavila revolucijom, proleterstvom i ljevičarskim aktivizmom. Forma je zamišljena oratorijski: hladno i statično, ali snovito i suvremeno. Na sceni se nalazila velika konstrukcija kocke presvučene tilom u kojoj se sve odigravalo uz pomoć pokretnog zida koji se micao naprijed-natrag. Scenografiju je radio Tihomir Milovac. Predstava je počinjala zalaskom sunca, a zatim je zasvirala glazba [[Dario Bulić|Darija Bulića]], „simfonijska poema na [[Gustav Mahler|mahlerovske]] teme“. Na sceni su se pojavile tri božice [[Dijana (mitologija)|Dijane]] koje su pucale iz luka, a sunce je zatim nestalo. U njoj je izvođački sudjelovalo više od 150 ljudi, mahom pripadnici ostalih sekcija „Vinka Jeđuta“ poput folklora i tamburaša, maski i zborova. Čega nema tog se ne odreci [[parodija|parodijski]] je komentar na socijalističke [[slet]]ove i masovne parade tada vrlo prisutne i učestale.<ref>Izboren poraz</ref>
Najspektakularnija izvedba dogodila se u kazališno-koncertnoj [[Dvorana Vatroslav Lisinski|dvorani Lisinski]], a zatim i na Trgu Republike. Coccolemocco je tada okupljao 120-ak članova, mahom studenata Filozofskog fakulteta, Škole za primijenjenu umjetnost i dr.<ref>Razgovori o novom kazalištu</ref>
=== Suradnja s Kugla glumištem – Ljetno popodne ===
1980. Coccolemocco je pozvan na [[Dubrovački dani mladog teatra|Dubrovačke dane mladog teatra]] gdje nastupaju s predstavom ''Ljetno popodne'' u suradnji s Kugla glumištem. Koncept predstave osmislila je [[Kugla glumište]], a osim Coccolemocca sudjelovale su i ostale kazališne skupine, sudionici dana mladog teatra: Lero, Dagtroep i Bustric.
''Ljetno popodne ili što se dogodilo s Vlastom Hršak'' bila je dramaturški ozbiljna predstava. Coccolemocco doprinijeli su teatrom sjena. Uvodne predstave-instalacije zbivale su se u gradu, a jedan dio scenografije prikazivao je slavonsko dvorište s domaćim životinjama. Drugi dio bio je velika procesija, a treći dio uprizoren je ispod [[Lovrijenac|Lovrijenca]] gdje Vlasta Hršak, Lopudska sirotica, odlazi u more.
=== Ormitha Macarounada i nekoliko kuhara ===
Predstava u kojoj su korišteni tekstovi H. [[Harold Pinter|Pintera]] ''Lift za kuhinju'' te A. [[André Gide|Gidea]] ''Krivotvoritelji novca'' premijerno je izvedena 1982. Žanrovski je određena kao ''polifonijska sotija'', „bizarno žanrovsko sparivanje“.<ref>Izboren poraz</ref> Branko Brezovec bio je zaslužen za scensku provedbu i montažu, Tihomir Milovac za scenografiju: prostorni raspored i i vizualnost, Dario Bulić za glazbu, a Mirko Gruber za tonske odnose, Anastazija Debelli i Krešo Kovačićek za likovne detalje. Inzistiralo se na ''nemogućem, forsiranju materijala, dramatiziranoj tautologiji''. Bila je to ''višeplanska i višedimenzionalna i multimedijska instalacija s intertekstualnom montažom''.<ref>Izboren poraz</ref>
Scenografija:
Predstava je izvođena u pravokutnoj dvorani Studentskog doma „Nina Maraković". U dvoranu je bilo umetnuto stepenasto gledalište, nasuprot zidu koji je kroz staklenu stijenu s nekoliko vrata omogućavao i pogled u dvorišni prostor. Zid na desnoj strani od gledališta pretvoren je u deset metarski „svjetleći zid“, na kojemu su se pomoću nekoliko stotina žarulja ispisivali različiti znakovi, riječi, tlocrt mizanscena. Na lijevoj strani od gledališta nalazio se niz pomičnih panela od tila, a iza njih „male studentske sobice“ složene od „kašeta“ za mlijeko, od kojih su neke i bile napunjene štrucama kruha i bocama mlijeka. Staklena stijena podijeljena je na pet pokretnih projekcijskih platna koja su se dizala i spuštala tijekom predstave te otvarala pogled na zbivanja u dvije izgrađene replike studenskih soba s pokretnim liftom u sredini. Na ta su platna pomoću dijaprojektora projicirani odlomci teksta, kolorirane ambijentalne fotografije Pariza ili apstraktni i geometrijski crteži izvedeni direktno na filmu. S vanjske strane staklene stijene, u dvorištu, postavljeni su „fantastični vitraji 'crkvenog' ugođaja, svojevrstan roman u stripu. Usto, ljetna pozornica u dvorištu također je pretvorena u scenu koja igra u predstavi i na kojoj družina izvodi različite prizore u tehnici teatra sjena. Lijevo od gledališta, u bazenu od plastificirane cerade, nalazio se bijeli klavir u vodi.<ref>Valent, Milko (1997.): "Noć sočnih fraktala: promemorijalna skica uz premijeru predstave Ormitha Macarounada i nekoliko kuhara". Frakcija, br.5</ref>
== Estetika družine Coccolemocco ==
Početnu, ''dijalektičko-didaktičku debatnu dramaturgiju'' mijenjaju ''strategije hiper-teatarske parodije, tautologije, polifonije i ikonoklastije''. Brezovec je iskušavao ''izravne govorne komunikacije ili fizičkog kontakta između glumca i gledatelja''. Coccolemocco se u kasnijoj fazi uvelike oslanjao na ''Wilsonov „pronalazak“, novo „kazalište sporosti“ koje otkriva „estetiku trajanja“, a ljudska tijela preobražava u „kinetičke skulpture“''.<ref>Izboren poraz</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.studio-artless.hr/?q=hr/node/112 Kazališna družina Coccolemocco], Festival prvih

[[Kategorija:Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatsko kazalište]]

Coccolemocco - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica