Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar}}'

2026-03-10T03:29:06Z

Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar}}'

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 03:29
Redak 70:		Redak 70:
	Budući da je [[kadmij]] gotovo uvijek vezan za cink, pocinčana ambalaža je potencijalni izvor zagađenja kadmijem, posebice u prisustvu organskih kiselina. Zato je neophodno odlagati cinkove dijelove, baterije i ambalažu za recikliranje.		Budući da je [[kadmij]] gotovo uvijek vezan za cink, pocinčana ambalaža je potencijalni izvor zagađenja kadmijem, posebice u prisustvu organskih kiselina. Zato je neophodno odlagati cinkove dijelove, baterije i ambalažu za recikliranje.

	{{~~Wječnik~~}}		{{HIEslovar}}}}

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: bnz

2022-05-08T17:36:01Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 8. svibanj 2022. u 17:36
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Cink'''-->~~{{Kemijski_element		{{Kemijski_element
	\|ime = cink		\|ime = cink
	\|simbol = Zn		\|simbol = Zn

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-26T08:49:33Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Kemijski_element
|ime = cink
|simbol = Zn
|redni_broj = 30
|kemijska_skupina = prijelazni metali
|grupa = 12
|perioda = 4
|blok = d
|izgled = sivoplava [[Krutine|krutina]] [[Datoteka:Zinc-sample.jpg|170px]]
|gustoca = 7140
|tvrdoca = 412 MPa (HB), 2,5 ([[Mohsova skala]])
|atomska_masa = 65,409(4)
|specificni_toplinski_kapacitet = (25 °C) 25,470
|taliste = 419,53
|vreliste = 907
|toplina_taljenja = 7,32
|toplina_isparivanja = 123,6
|EK1 = argon
|EK2 = Ar
|e_konfiguracija = 3d10 4s2 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka) 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
}}
== Svojstva ==

'''Cink''' je kemijski element 12. skupine periodnoga sustava elemenata, plavkastobijela sjajna kovina. Pri sobnoj je temperaturi krhak i lomljiv. Na temperaturi 100 - 150 °C omekša i postane rastezljiv, pa se lako kuje, valja u tanke ploče i izvlači u žicu. Iznad 200 °C postaje ponovo krhak i mrvi se u prah. Burno reagira s metalnim oksidima, a s kisikom i dušikom stvara velik broj kompleksnih spojeva. 
Amfoteran je, otapa se u kiselinama i jakim lužinama, pa tvori [[soli]]. Ne [[korozija|korodira]] i na zraku je prilično stabilan, jer se na zraku prevlači zaštitnim slojem [[oksid]]a ili [[karbonat]]a, koji ga štiti od daljnje [[oksidacija|oksidacije]] i čine ga vrlo otpornim na utjecaj vlage, neutralnih i slabo lužnatih otopina. Dobar je [[Električna vodljivost|vodič električne struje]].

== Dobivanje ==

U prirodi se ne nalazi u elementarnom stanju. Najčešće se dobiva iz sulfidne [[rude|ruda]] [[sfalerit]]a (ZnS) /prženjem/, i karbonata [[smitsonit]]a (ZnCO3) /žarenjem/, te iz industrijskih cinčanih otpadaka ([[cinkovi pepeli]]). Rude se prije prerade koncetriraju flotacijom (sulfidne rude) ili redukcijsko-oksidacijskim žarenjem (cinkovi pepeli), a potom slijedi suhi (pirometalurški) postupak, ili mokri (hidrometalurški) postupak, tj. elektroliza.

ZnS(s) + 3 O2(g) → 2 ZnO(s) + 2 SO2(g)

Dobiveni ''cinkov oksid'' reducira se [[koks]]om u [[mufolna peć|mufolnim pećima]]:

ZnO(s) + C(s) → Zn(g) + CO(g)

Dobiveni cink je plinovit i [[ukapljivanje|ukapljuje]] se. Onečišćen je drugim [[metal]]ima, pa se podvrgava [[frakcijska destilacija|frakcijskoj destilaciji]].

Najveći svjetski proizvođači cinka su [[Kanada]], [[Australija]], [[Kina]], [[Peru]], [[Meksiko]] i [[Kazahstan]].

== Uporaba cinka ==

Najviše se primjenjuje od svih obojenih kovina, npr. za izradbu limova, cijevi, žica, dijelova motornih vozila, strojeva, kućanskih aparata, suhih baterija ([[Leclanchéov članak|Lechlanceov suhi članak]]), za zaštitu metala od korozije galvanizacijom, cinčanjem i katodnom zaštitom (oluci, karoserije auta, brodski propeleri itd.), u metalurgiji za izlučivanje drugih metala iz otopine, za legiranje bakra i aluminija, u kemijskoj industriji za proizvodnju pigmenata, u građevinarstvu za izradbu krovnih cijevi i ploča za pokrivanje zgrada, za izradbu ambalaže i igračaka, u pirotehnici, itd.. U zadnje vrijeme zbog dostupnosti korisnicima mobilnih telefona raste uloga [[cink-zrak baterija]] (Zn-Air) čija se praktičnost pokazala u hitnim situacijama, premda nije punjiva.

Cink na pocinčanim predmetima služi za [[anodna zaštita|anodnu zaštitu]], gdje se cink otapa umjesto željeza, kao manje plemenit metal. Zbog toga se željezni predmeti često zaštićuju cinkovim prevlakama.

U brodogradnji ima široku primjenu. Tzv. "[[cink protektor]]" je najbitnija zaštita broda, jer sprječava sakupljanje algi i jedenje metalnih dijelova broda na taj način što se on spoji na golu neopituranu oplatu broda.

== Najvažniji cinkovi spojevi i njihova uporaba ==

U spojevima je cink dvovalentan. Cink i njegovi spojevi, otrovni su, no bez cinka život nije moguć jer se on nalazi u mnogim enzimima važnima za život. Mnogi cinkovi spojevi upotrebljavaju se u velikoj mjeri u tehnici i medicini.

*[[Cinkov peroksid]] (cinkov dioksid, ZnO2) se u medicini koristi za liječenje čireva želudca, te kao dezinficijens u kirurških infekcija. Dobiva se djelovanjem koncentriranog vodikovog peroksida (od 15-50%) na cinkov oksid.
*[[Cinkov karbonat]] (ZnCO3) u prirodi se nalazi kao mineral smitsonit. Kao bezvodni dolazi u obliku bijelog praha koji je gotovo netopljiv u vodi. Zagrijavanjem iznad 150 °C; prelazi u ZnO i CO2. Dolazi i u hidratiziranom obliku kao bazni karbonat cinka, koji se upotrebljava kao puder u kozmetici. Upotrebljava se i kao bijeli pigment.
*[[Cinkov sulfid]] (ZnS) u prirodi se javlja u dvije kristalne modifikacije: kubičnoj kao sfalerit (sa strukturom analognoj dijamantu) i u heksagonskoj kao vurcit, čija se struktura razlikuje od sfaleritne samo u uzajamnoj orijentaciji pojedinih tetraedara. Dobiva se iz otopine cinkova sulfata taloženjem topljivim sulfidima. Također se može dobiti miješanjem cinka u prahu u rastaljenom sumporu u stehiometrijskom omjeru. Dodatkom mangana i bakra u tragovima u sfaleritnu strukturu ZnS postaje vrlo osjetljiv na ionizirajuće zračenje pokazujući efekt luminiscencije. Takav kristaliziran cinkov sulfid, koji sadrži malo teških metala, služi za izradbu detektora za ionizirajuće i rendgensko zračenje, te za zaslone katodnih cijevi (npr. televizijski zaslon /ekran/, rendgenski zaslon/ekran/), jer svjetluca djelovanjem toga zračenja, odnosno katodnih zraka.
*[[Cinkov sulfat]] (ZnSO4) s kristalnom vodom nastaje pri otapanju cinka ili cinkova oksida u sumpornoj kiselini. Iz vodene otopine kristalizira kao heptahidrat (ZnSO4 x 7 H2O; bijela galica) u obliku bezbojnih rompskih kristala koji se lako otapaju u vodi. Upotrebljava se u proizvodnji viskoznih vlakana, a najviše u industriji boja za pripravu litopona (tzv. „vitriol bijela boja“) i drugih mineralnih (uljanih) boja, u bojadisarstvu kao močilo, za dobivanje mnogih drugih cinkovih soli, za elektrolitsko pocinčavanje (galvanske cinčane kupke) i pomjeđivanje, kao adstrigens i dezinficijens u medicini, za impregniranje (konzerviranje) drva, itd.. Jako male količine se dodaju umjetnim gnojivima jer suzbija biljne bolesti.
*[[Cinkov oksid]] (ZnO) je najznačajniji spoj cinka i amfoteran je. U prirodi se nalazi kao mineral cinkit u obliku bijelih heksagonskih kristala. Pri sobnoj temperaturi je bijel amorfni prah koji zagrijavanjem reverzibilno postaje žut.
*[[Cinkov klorid]] (ZnCl2; bezvodni) je vrlo higroskopna sol. To je bijel zrnat prah ili bijela porculanska masa. Cinkov klorid rabi se u tekstilnoj industriji, u metalurgiji kao sastojak smjesa za otapanje metalnih oksida, za cinčanje, za zaštitu željeza od korozije pocinačvanjem, za meko lemljenje kovina, za protupožarno impregniranje drvene građe, za [[cink-klorid baterija|baterije]] itd..
*[[Cinkov hidroksiklorid]] (ZnOHCl) nastaje zagrijavanjem vodene otopine cinka (ili neke cinkove soli) u klorovodičnoj kiselini. Koncentrirana otopina ZnCl2 pomiješana sa ZnO također daje cinkov hidroksiklorid zbog kojeg se ova smjesa skrutne pa se onda i upotrebljava za izradu zubarskih plombi.
*[[Cinkov nitrat]] se koristi kao jeftin i ne baš dobar oksidans u motorima modelatorskih raketa, jer nije plemenit metal. Cinkov nitrat se može dobiti otapanjem cinka u dušičnoj kiselini ili pak uranjanjem cinkovog oksida u dušičnu kiselinu.
*[[Cinkov stereat]] se koristi u proizvodnji tableta za zgušnjavanje mase, a sastojak je i dječjih pudera.

==Cinkove slitine==

Cinkove slitine također su tehnički važne, posebno slitine s [[aluminij]]em i [[Bakar (element)|bakrom]]. 
Čvrstoća tih slitina bitno je veća od čvrstoće cinka, ali su one osjetljive prema koroziji. To se može ublažiti dodatkom malih količina magnezija i litija te ograničenjem udjela olova, kadmija i kositra. Najvažnije su slitine s 3,5 do 4,3% aluminija i 0,6 do 1% bakra, koje se upotrebljavaju u strojogradnji, proizvodnji vozila i kućanskih aparata te dijelova uređaja vrlo točnih izmjera koji se dobivaju lijevanjem. Velike se količine cinka troše za dobivanje slitina drugih kovina, u prvom red bakrenih slitina ([[mjed]], [[novo srebro]]).

==Opasnosti i štetnost==

Budući da je [[kadmij]] gotovo uvijek vezan za cink, pocinčana ambalaža je potencijalni izvor zagađenja kadmijem, posebice u prisustvu organskih kiselina. Zato je neophodno odlagati cinkove dijelove, baterije i ambalažu za recikliranje.

{{Wječnik}}

== Izvori ==
{{izvori}}

* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: [[Zvonimir Jakobović]]. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. {{ISBN|978-953-268-004-1}}, str. 112.
* [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]], Broj 2 (Be-Da), str. 540. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. {{ISBN|953-6036-32-0}}
*[https://web.archive.org/web/20160725203858/http://www.info-mob.com/clanci/baterije-liion-nimh-nicd.html Baterije - tehnologija i održavanje] Autor: Željko Harjač, Info-Mob.com

{{Kemijski elementi}}

{{Mrva-kem-el}}

[[Kategorija:Kemijski elementi]]
[[Kategorija:Spojevi cinka| ]]

Cink - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar}}'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica