WikiSysop: bnz

2022-05-08T17:30:41Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 8. svibanj 2022. u 17:30
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Cinema Paradiso'''-->~~'''''Cinema Paradiso''''' je [[talijanska kinematografija\|talijanski film]] iz 1988. sa Salvatoreom Cascioom, Jacquesom Perrinom i Philippom Noiretom u glavnim ulogama. Scenarist i redatelj filma je [[Giuseppe Tornatore]]. Film je nagrađen s više nagrada, između ostalih na [[Filmski festival u Cannesu\|Filmskom festivalu u Cannesu]] a dobio je i [[Oscar za najbolji strani film\|Oscara za najbolji strani film]]. U lipnju 2013. film je bio na 73 mjestu IMdb ljestvice 250 najboljih filmova.<ref>http://www.imdb.com/title/tt0095765/</ref>		'''''Cinema Paradiso''''' je [[talijanska kinematografija\|talijanski film]] iz 1988. sa Salvatoreom Cascioom, Jacquesom Perrinom i Philippom Noiretom u glavnim ulogama. Scenarist i redatelj filma je [[Giuseppe Tornatore]]. Film je nagrađen s više nagrada, između ostalih na [[Filmski festival u Cannesu\|Filmskom festivalu u Cannesu]] a dobio je i [[Oscar za najbolji strani film\|Oscara za najbolji strani film]]. U lipnju 2013. film je bio na 73 mjestu IMdb ljestvice 250 najboljih filmova.<ref>http://www.imdb.com/title/tt0095765/</ref>
	Film je prvobitno prikazan u verziji dugoj 155 minute, ali kasnije je skraćen na 123 minute kako bi se prilagodio internacionalnoj premijeri. Od početka je doživio uspjeh i proricano mu je da će postati jedan od klasičnih filmova. Kasnije je izdana i 174 minute duga tzv. director`s-cut verzija.		Film je prvobitno prikazan u verziji dugoj 155 minute, ali kasnije je skraćen na 123 minute kako bi se prilagodio internacionalnoj premijeri. Od početka je doživio uspjeh i proricano mu je da će postati jedan od klasičnih filmova. Kasnije je izdana i 174 minute duga tzv. director`s-cut verzija.
	Glazbu za film je skladao [[Ennio Morricone]] zajedno sa svojim sinom Andreom Morricone. Računa se da je s ovim filmom završena kriza talijanskog filma koja je započela krajem 1970-ih godina.		Glazbu za film je skladao [[Ennio Morricone]] zajedno sa svojim sinom Andreom Morricone. Računa se da je s ovim filmom završena kriza talijanskog filma koja je započela krajem 1970-ih godina.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-08T16:52:52Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''''Cinema Paradiso''''' je [[talijanska kinematografija|talijanski film]] iz 1988. sa Salvatoreom Cascioom, Jacquesom Perrinom i Philippom Noiretom u glavnim ulogama. Scenarist i redatelj filma je [[Giuseppe Tornatore]]. Film je nagrađen s više nagrada, između ostalih na [[Filmski festival u Cannesu|Filmskom festivalu u Cannesu]] a dobio je i [[Oscar za najbolji strani film|Oscara za najbolji strani film]]. U lipnju 2013. film je bio na 73 mjestu IMdb ljestvice 250 najboljih filmova.<ref>http://www.imdb.com/title/tt0095765/</ref>
Film je prvobitno prikazan u verziji dugoj 155 minute, ali kasnije je skraćen na 123 minute kako bi se prilagodio internacionalnoj premijeri. Od početka je doživio uspjeh i proricano mu je da će postati jedan od klasičnih filmova. Kasnije je izdana i 174 minute duga tzv. director`s-cut verzija.
Glazbu za film je skladao [[Ennio Morricone]] zajedno sa svojim sinom Andreom Morricone. Računa se da je s ovim filmom završena kriza talijanskog filma koja je započela krajem 1970-ih godina.

==Radnja==
Film Cinema Paradiso govori o dječaku Salvatoreu Di Viti, s nadimkom Toto. Film počinje retrospektivno kada je Salvatore već odrasla osoba i govori o crticama iz svog djetinjstva. Toto je vrlo zainteresiran za film i kino. Postaje dobar prijatelj s Alfredom koji radi kao tehničar i koji pušta filmove u lokalnom [[kino|kinu]].
Jedno večer tijekom prikazivanja filma dolazi do nesreće. Cijelo kino je izgorjelo. Alfredo je pokušao zaustaviti požar ali mu to nije uspjelo. Petogodišnji dječak Toto utrčao je u požarom zahvaćeno kino i spasao život Alfredu. Uslijed posljedica požara Alfredo ostaje slijep i Toto preuzima njegov posao. U srednjoj školi Salvatore upoznaje djevojku Elenu u koju se zaljubljuje i bori za njenu ljubav. Na žalost, Elenin otac je protiv njihove ljubavi jer želi kćerku udati za prijateljevog sina. Nedugo zatim Toto seli u Rim.
Poslije 30 godina majka mu telefonski javlja da je Alfredo preminuo i on se vraća u grad u kojem je proveo djetinjstvo. Susreće rodbinu, Elenu i njenu kćerku, koja izgleda baš kao Elena kada je bila mlada.
Film završava kada Toto dobiva nasljeđe od Alfreda u vidu isječenih klipovima koje je crkva cenzurirala tijekom godina koje je Alfredo proveo na svom poslu, i kada još jednom proživljava cijelo djetinjstvo.

Film je također [[Postmoderna|postmodernistička]] nostalgična počast kinu kao instituciji.

==Izvori==
{{izvori}}
[[Kategorija:Talijanski filmovi]]

Cinema Paradiso - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica