WikiSysop: bnz

2022-05-08T10:14:35Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 8. svibanj 2022. u 10:14
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Chen Ning Yang'''-->~~{{Znanstvenik		{{Znanstvenik
	\| ime = Chen Ning Yang		\| ime = Chen Ning Yang
	\| slika = CNYang.jpg		\| slika = CNYang.jpg

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-23T23:01:40Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = Chen Ning Yang
| slika = CNYang.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[22. rujna]] [[1922.]]
| mjesto_rođenja = [[Hofei]], [[Anhui]], [[Kina]]
| datum_smrti =
| mjesto_smrti =
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Amerikanci|Amerikanac]] [[Kinezi|Kinez]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]]
| radna_institucija = Sveučilište u Chicagu, Sveučilište u Stony Brooku, Sveučilište Tsinghua u [[Peking]]u, Sveučilište Advanced Study u Princetonu, [[New Jersey]], Kinesko sveučilište u [[Hong Kong]]u
| alma_mater = Sveučilištu Tsinghua u Pekingu, Sveučilište u Chicagu
| doktorski_mentor = [[Edward Teller]] [[Enrico Fermi]]
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Narušavanje načela [[parnost]]i
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade = [[Nobelova nagrada za fiziku]] (1957.)
| religija =
| fusnote =
}}

'''Chen Ning Yang''' ([[Hofei]], [[Kina]], 22. rujna 1922.), američki [[fizičar]] kineskog podrijetla. Studirao u [[Kunming]]u, [[doktor]]irao na Sveučilištu Tsinghua (1944.). Godine 1946. upisao se na Sveučilište u Chicagu, gdje je surađivao s [[Enrico Fermi|E. Fermijem]], te doktorirao 1948. Od 1949. radio u Princetonu, gdje je postao profesor 1955. S [[Tsung-Dao Lee|T.-D. Leejem]] teorijski je predvidio da se kod nekih [[Nuklearna reakcija|nuklearnih procesa]] ([[beta raspad]]) narušava načelo parnosti. Za taj rad obojica su dobila [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu za fiziku]] 1957. <ref> '''Yang, Chen Ning''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66486] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Parnost ==
{{Glavni|Parnost}}

'''Parnost''' (oznaka ''P'') je [[fizikalna veličina]] koja opisuje promjene fizikalnoga sustava prilikom prostornoga zrcaljenja, kada se [[os]]i [[Koordinatni sustav|koordinatnoga sustava]] zamijene osima suprotnoga smjera (na primjer lijevi koordinatni sustav prelazi u desni). Pritom su sustavi parni (pozitivne parnosti, ''P'' = +1) ili neparni (negativne parnosti, ''P'' = –1), ovisno o tome prelaze li sami u sebe ili u sebi suprotan sustav. Primjerice, [[jakost]] [[električno polje|električnoga polja]] je [[vektor]] negativne parnosti (''P'' = –1), a jakost [[magnetsko polje|magnetskoga polja]] [[aksijalan|aksijalni]] vektor pozitivne parnosti (''P'' = +1), tako da je pločasti [[električni kondenzator]] negativne, a [[električna zavojnica]] pozitivne parnosti.

U [[kvantna fizika|kvantnoj fizici]] parnost je [[Kvantni brojevi|kvantni broj]] koji označuje ponašanje [[val]]ne funkcije prilikom prostornoga zrcaljenja koje zamjenjuje lijevi i desni koordinatni sustav. Budući da stanje sustava ne može ovisiti o tome rabi li se desni ili lijevi koordinatni sustav, transformacija ''r'' u ''–r'' ostavlja valnu funkciju nepromijenjenom ili joj samo mijenja predznak. Ako se promjenom ''r'' u ''–r'' valna funkcija ne mijenja, njezina je parnost parna, a ako se predznak valne funkcije mijenja, parnost je neparna. Pojam parnosti uveo je 1927. [[Eugene Wigner|E. P. Wigner]] i sve do 1957. smatralo se da za sve procese u prirodi vrijedi zakon očuvanja parnosti, to jest da se ne može razlikovati stvarni događaj od njegove zrcalne slike. Naznake odstupanja od očuvanja parnosti pojavile su se pri procesima [[Slaba nuklearna sila|slabih raspada]] [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]]. Mjerenje [[kut]]ne razdiobe [[elektron]]a (e–) iz uzorka [[kobalt]]ova [[izotop]]a 60Co, kojemu su [[atomska jezgra|atomske jezgre]] bile [[polarizacija|polarizirane]] u jakome magnetskom polju primjenom niske temperature, pokazalo je (1957.) da su elektroni emitirani većim dijelom suprotno od smjera nuklearnoga [[spin]]a. Time je dokazano da parnost u tom procesu nije očuvana. Gotovo istodobna mjerenja kutne razdiobe elektrona nastalih (uz antineutrine ν̄e) raspadom [[mion]]a, koji nastaju raspadom π-[[mezon]]a, pokazala su njihovu nesimetričnost pa parnost nije očuvana ni u tom slučaju. Za to otkriće dobili su [[Tsung-Dao Lee|T.-D. Lee]] i Ch. N. Yang 1957. Nobelovu nagradu za fiziku.

Očuvanje parnosti dio je mnogo općenitijega [[teorem]]a (CPT teorem) koji izriče da je invarijantnost s obzirom na kombiniranu transformaciju C (promjena [[čestica]] u [[Antitvar|antičestice]]), P (inverzija prostora) i T (inverzija vremena), izravna posljedica invarijantnosti prema grupi vlastitih [[Lorentzove transformacije|Lorentzovih transformacija]]. Ako, dakle, nije očuvana parnost P, nije očuvan ni produkt TC i obratno.

Narušavanje parnosti u slabim međudjelovanjima povezano je s činjenicom da se u prirodi pojavljuju samo lijevi [[neutrino|neutrini]] (takozvanog lijevoga heliciteta, kojih je [[spin]] usmjeren suprotno od smjera [[gibanje|gibanja]]). Tako [[Standardni model|standardni model čestica]] ima različit broj lijevih i desnih temeljnih čestica i time odražava temeljnu razliku lijevog i desnoga. No izbor naziva između lijevog i desnoga ostao je stvar dogovora sve do otkrića procesa (1964.) u kojima je narušena kombinirana [[CP-simetrija]]. Riječ je o slabim raspadima s pomoću kojih je moguće apsolutno odrediti što je lijevo i što je desno nego i razlikovati materiju od antimaterije (utvrditi što je čestica, a što antičestica). <ref> '''parnost''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=69922] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

==Izvori==
{{izvori}}

{{Nobelova nagrada za fiziku}}

{{GLAVNIRASPORED:Yang, Chen Ning}}
[[Kategorija:Američki fizičari]]
[[Kategorija:Teoretski fizičari]]
[[Kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za fiziku]]

Chen Ning Yang - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica