WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T02:35:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Kemijski_element
| ime = cezij
| simbol = Cs
| redni_broj = 55
| kemijska_skupina = alkalijski metali
| grupa = 1
| perioda = 6
| blok = s
| gustoca = 1,93
| izgled = srebrnozlatna [[Krutine|krutina]] [[Datoteka:Cesium.jpg|200px]]
| tvrdoca = 0,2
| specificni_toplinski_kapacitet = 32,210
| taliste = 28,44
| vreliste = 671
| toplina_taljenja = 2,09
| toplina_isparivanja = 63,9
| atomska_masa = 132,90545
| EK1 = ksenon
| EK2 = Xe
| e_konfiguracija = 6s1 <ref name="Sebastian Blumentritt">Sebastian Blumentritt ''Periodensystem der Elemente'', 6. izd., Blume-Verlag, Münster (Savezna Republika Njemačka), 2012., {{ISBN|978-3-942-53009-5}}, str. 1</ref>
}}
[[Datoteka:Caesium-3.jpg|mini|desno|250px|Cezij]]
[[Datoteka:Cs-137-decay.svg||mini|desno|250px|Raspadanje cezija-137]]
To je meki, srebrno zlatni [[Alkalijski metali|alkalijski metal]], s [[talište]]m na 28 °C, što ga čini jednim od pet [[Kovine|metala]] elemenata koji su [[Tekućine|tekući]] na sobnim temperaturama. Budući da je '''cezij''' alkalijski metal, njegova fizička i kemijska svojstva su slična [[rubidij]]u i [[kalij]]u. Izuzetno je reaktivan i u doticaju sa [[zrak]]om na sobnoj temperaturi ili blago povišenoj temperaturi [[Oksidacija|oksidira]] i sam se zapali ([[piroforni metali]]). Reagira s [[voda|vodom]] čak i na −116 °C. Cezij kao stabilni element ima najmanju [[elektronegativnost]] (0,79 po Paulingovoj ljestvici) od svih [[Kemijski element|elemenata]]. Od mnogobrojnih cezijevih [[izotop]]a, jedino je cezij-133 stabilan. Proizvodi se uglavnom od [[Mineralne sirovine|minerala]] polucita. Radioaktivni cezij-137 se dobiva iz [[Radioaktivnost|radioaktivnog]] otpada, koji nastaje u [[Nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]].

Cezij su [[1860.]] godine otkrili [[Robert Wilhelm Bunsen]] i [[Gustav Kirchhoff]] ([[Njemačka]]). Ime mu dolazi od latinske riječi ''caesius'' za nebesko plavu boju. To je veoma mekani, srebrno bijeli metal. Burno reagira s vodom. Na zraku izgara do superoksida (CsO2). Prva manja primjena je bila u [[Elektronska cijev|elektronskim cijevima]] (vezanje [[kisik]]a) i u [[Solarni članak|solarnim člancima]]. Godine 1967. je određena [[frekvencija]] cezija-133 izabrana od [[Međunarodni sustav mjernih jedinica|Međunarodnog sustava mjernih jedinica]] za određivanje trajanja jedne [[sekunda|sekunde]], jer se cezij već tada dosta koristio za [[atomski sat|atomske satove]]. Radioaktivni izotop cezij-137 ima [[vrijeme poluraspada]] oko 30 godina, a koristi se u [[medicina|medicini]], [[industrija|industriji]] i [[Hidrologija|hidrologiji]]. Iako je cezij srednje [[otrov]]an, vrlo je opasan kao metal i njegovi izotopi prestavljaju veliku opasnost za [[zdravlje]], u slučaju [[Radioaktivnost|radioaktivnog]] ispuštanja.

==Svojstva==

===Fizička svojstva===
Cezij je vrlo mekan (na [[Mohsova ljestvica|Mohsovoj ljestvici]] ima najmanju vrijednost od svih elemenata – 0,2), vrlo rastezljiv (duktilan) srebrno-bijeli metal, koji razvija srebrno-zlatnu boju u malom prisustvu [[kisik]]a. Ima [[talište]] na 28,4 °C, što ga čini jednim od pet metala elemenata koji su tekući na sobnim temperaturama. [[Živa]] je jedini metal koji ima talište niže od cezija. Osim toga, cezij ima nisko [[vrelište]] na 641 °C, najniže od svih metala osim žive. Njegovi spojevi [[Gorenje|izgaraju]] s plavom bojom.<ref>[http://pubs.usgs.gov/of/2004/1432/2004-1432.pdf] publisher = United States Geological Survey, 2009., "Mineral Commodity Profile: Cesium" William C. Butterman, William E. Brooks, Robert G. Reese Jr.</ref><ref>"Exploring Chemical Elements and their Compounds", Heiserman David L., publisher = McGraw-Hill, 1992.</ref>

Cezij stvara [[Legura|legure]] sa svim ostalim [[Alkalijski metali|alkalijskim metalima]], ali i sa [[zlato]]m i živinim amalgamima. Na temperaturama ispod 650 °C stvara legure s [[kobalt]]om, [[željezo]]m, [[molibden]]om, [[Nikal|niklom]], [[platina|platinom]], [[Tantal (element)|tantalom]] ili [[volfram]]om. On stvara dobro utvrđene međumetalne spojeve s [[antimon]]om, [[galij]]em, [[indij]]em i [[torij]]em, koji su [[Fotoelektrični učinak|fotoosjetljivi]]. S ostalim alkalijskim metalima se vrlo dobro miješa (osim s [[litij]]em), a legura s 41 % cezija, 47 % [[kalij]]a i 12 % natrija ima najniže talište od svih poznatih legura, samo −78 °C. Proučavano je samo nekoliko spojeva s amalgamima: CsHg2 je crn s ljubičastim metalnim sjajem, dok CsHg je zlatne boje i isto ima metalni sjaj.<ref>[http://pubs.acs.org/cen/80th/print/cesium.html] "It's Elemental: The Periodic Table – Cesium", publisher=American Chemical Society, 2010., Kaner Richard, 2003.</ref>

===Kemijska svojstva===
Cezij je izuzetno reaktivan i u doticaju sa [[zrak]]om na sobnoj temperaturi ili blago povišenoj temperaturi [[Oksidacija|oksidira]] i sam se zapali ([[piroforni metali]]). Osim toga, reagira vrlo [[Eksplozija|eksplozivno]] s vodom, čak i kod niskih temperatura. Cezij je reaktivniji od svih alkalijskih metala. Reagira s [[led]]om [[voda|vode]] čak i na temperaturi od −116 °C. Zbog toga se kao metal smatra opasnim materijalom. Skladišti se i prevozi u suhim zasićenim [[ugljikovodici]]ma, kao što je mineralno ulje. Može se slično zaštititi u inertnom plinu, kao što su [[argon]] ili [[dušik]]. Može se spremiti u malim vakuumskim ampulama od borosilikatnog [[Staklo|stakla]]. U količinama većim od 100 [[kilogram|grama]], cezij se prevozi u nepropusnim spremnicima od [[Nehrđajući čelik|nehrđajućeg čelika]].

Po kemijskim svojstvima je sličan ostalim alkalijskim metalima, a najviše s [[rubidij]]em. Male razlike nastaju jer ima veću [[Relativna atomska masa|atomsku masu]] i više je elektropozitivan od ostalih alkalijskih metala.<ref>Andreev S. V., Letokhov V. S., Mishin V. I.: "Laser resonance photoionization spectroscopy of Rydberg levels in Fr", journal = Physical Review Letters, 1987.</ref>

===Kemijski spojevi s cezijem===
U velikoj većini cezijevih spojeva, cezij je u obliku [[kation]]a Cs+, koji ima [[Ionska veza|ionsku vezu]] s velikom većinom [[anion]]a. Iznimka su alkidi i neki suboksidi. Cezijeve [[soli]] su uglavnom bezbojne. Većina jednostavnih soli je higroskopična i može vezati [[Molekula|molekule]] vode na sebe, ali manje od soli drugih alkalijskih metala. Cezijevi acetati, [[karbonati]], halidi, [[oksidi]], [[nitrat]]i i [[sulfati]] su [[Topljivost|topivi]] u vodi. Dvostruke soli su često slabije topive i to se svojstvo koristi za izdvajanje iz rude ili [[Mineralne sirovine|mineralnih sirovina]]. Dvostruke soli s [[antimon]]om (kao što je CsSbCl4), [[bizmut]]om, [[kadmij]]em, [[Bakar (element)|bakrom]], [[željezo]]m i [[Olovo (element)|olovom]] su vrlo slabo topive.<ref>journal = Angewandte Chemie, 1979., J. L. Dye: "Compounds of Alkali Metal Anions"</ref>

Cezijev [[Hidroksidi|hidroksid]] (CsOH) je higroskopičan i vrlo jaka [[Baza (kemija)|baza]]. On vrlo brzo nagriza površine [[poluvodič]]a, kao što je [[silicij]]. Prije se smatralo da je cezijev hidroksid (CsOH) najjača baza, zbog vrlo slabe veze izmedu velikog Cs+ iona i OH–, ali ima i još jačih baza.<ref>[http://books.google.com/?id=F-8SltAKSF8C&pg=PA90&lpg=PA90&dq=caesium+hydroxide+etch+quartz&q=cesium] "Etching in microsystem technology" Köhler Michael J., publisher = Wiley-VCH, 1999.</ref>

===Izotopi===
Cezij ima ukupno 39 poznatih [[izotop]]a i njihova [[Relativna atomska masa|atomska masa]] se kreće od 112 do 151. Neki od njih nastaju od lakših elemenata, sporim hvatanjem [[neutron]]a unutar starih [[zvijezda]] ili unutar eksplozija [[supernova]]. Ipak, jedini stabilan izotop je cezij-133, koji ima 78 neutrona i 55 protona. Iako ima veliki [[spin]] jezgre (7/2+), proučavanje [[Nuklearna magnetska rezonancija|nuklearne magnetne rezonancije]] može se obaviti kod [[Rezonancija|rezonantne]] [[frekvencija|frekvencije]] 11,7 [[Herc|MHz]].<ref>"Complexation of caesium and rubidium cations with crown ethers in N,N-dimethy", 1996., Goff C., journal=Polyhedron</ref>

[[Radioaktivnost|Radioaktivni]] cezij-135 ima vrlo dugo [[vrijeme poluraspada]] od 2,3 milijuna godina, dok cezij-137 ima 30 godina, a cezij-134 dvije godine. Cezij-137 se raspada u kratkotrajni [[barij]]-137, uz oslobađanje [[beta-čestica]], a zatim prelazi u neradioaktivni barij-134. Izotop cezij-134 odmah prelazi u barij-134. Izotopi s atomskom masom 129, 131, 132 i 136 imaju vrijeme poluraspada između jednog dana i dva tjedna. Ostali izotopi imaju vrijeme poluraspada od dijela sekunde do sekunde. Postoji najmanje 21 metastabilan nuklearni izomer, i jedino cezij-134m ima vrijeme poluraspada ispod 3 sata, dok su ostali vrlo nestabilni i raspadaju se za nekoliko minuta ili manje.<ref>"The half-life of Cs137", 1955., Brown F., Hall G.R., Walter A.J., journal = Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry</ref><ref>[http://www.nndc.bnl.gov/chart/] "Interactive Chart of Nuclides", publisher=Brookhaven National Laboratory, Sonzogni Alejandro, 2008,</ref>

Izotop cezij-135 je jedan od najtrajnijih produkata[[Nuklearna fisija|nuklearne fisije]] [[Uranij|urana]], koji se stvara u [[Nuklearni reaktor|nuklearnim reaktorima]]. Ipak, stvaranje tog izotopa je smanjeno u većini nuklearnih reaktora, jer njegov prethodnik [[ksenon]]-135, snažno reagira s [[neutron]]ima i pretvara se u stabilni ksenon-136, prije nego se raspadne u cezij-135.<ref>[http://canteach.candu.org/library/20040720.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110723231319/http://canteach.candu.org/library/20040720.pdf |date=23. srpnja 2011. }} "CANDU Fundamentals", publisher=CANDU Owners Group Inc., 2010.</ref><ref>journal = Journal of Environmental Radioactivity: "Preliminary evaluation of 135Cs/137Cs as a forensic tool for identifying source of radioactive contamination", V. F. Taylor, R. D. Evans, R. J. Cornett, 2008.</ref>

Kada se cezij-137 raspada u barij-137m i oslobađa beta-čestice, on isto snažno emitira [[Gama-čestica|gama-čestice]]. Zajedno sa [[stroncij]]em-90, čini osnovni izvor dugotrajnog [[Radioaktivnost|radioaktivnog zračenja]] u potrošenom nuklearnom gorivu, koji nakon nekoliko godina hlađenja emitira još nekoliko stotina godina. Tako na primjer, cezij-137 zajedno sa stroncijem-90, trenutno stvara najveći izvor radioaktivnosti nastao nakon [[Černobilska nesreća|Černobilske nesreće]]. Ne može se proces ubrzati s neutronima, jer slabo hvataju neutrone, pa se moraju ostaviti do potpunog raspada.<ref>"Transmutation of Cesium-137 Using Proton Accelerator" Takeshi Kase, Kenji Konashi, Hiroshi Takahashi, Yasuo Hirao, 1993., journal = Journal of Nuclear Science and Technology</ref>

Gotovo sav cezij dobiven iz [[Nuklearna fisija|nuklearne fisije]], koji stvara i [[Beta-čestica|beta-čestice]], nastaje od prethodnika bogatih neutronima, posebno [[jod]]a i [[ksenon]]a. Ali jod i ksenon su hlapljivi i mogu izaći iz [[Nuklearno gorivo|nuklearnog goriva]], pa se radioaktivni cezij može naći i dosta daleko od nuklearnog reaktora. Kada je počelo testiranje [[Nuklearno oružje|nuklearnog oružja]] 1945., cezij je oslobođen u [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]], a zatim se vratio na površinu Zemlje u obliku radioaktivne prašine.<ref>"Release of xenon-137 and iodine-137 from UO2 pellet by pulse neutron irradiation at NSRR" Ishiwatari N., Nagai H., journal = Nippon Genshiryoku Gakkaishi [http://www.osti.gov/energycitations/product.biblio.jsp?osti_id=5714707] 2010.</ref>

===Nalazišta===
[[Datoteka:Pollucite-RoyalOntarioMuseum-Jan18-09.jpg|mini|desno|250px|Polucit, mineral cezija]]
Cezij je relativno rijedak element u [[Zemljina kora|Zemljinoj kori]], s obzirom na to da ga ima oko 0,0003%. To ga čini 45. [[Kemijski element|elementom]] po zastupljenosti i 36. od svih metala. Ipak, ima ga više od [[antimon]]a, [[kadmij]]a, [[kositar|kositra]] i [[volfram]]a, i puno više od [[živa|žive]] ili [[srebro|srebra]], ali ima ga 30 puta manje od [[rubidij]]a, koji je kemijski vrlo sličan element.<ref>Turekian K.K., Wedepohl K. H., 1961., "Distribution of the elements in some major units of the Earth's crust", journal=Geological Society of America Bulletin</ref>

Zbog velikog [[Ionski radijus|ionskog polumjera]], za vrijeme [[kristal]]izacije [[Magma|magme]], cezij se kristalizira među posljednjima. Zbog toga, cezij ćemo naći samo u nekoliko minerala. Jedini ekonomski isplativ mineral je polucit Cs(AlSi2O6), koji se može naći samo na nekoliko mjesta u svijetu i često zajedno s [[litij]]evim mineralima. Jedan od najvećih rudnika cezija je u [[Kanada|Kanadi]], gdje ga ima oko 66 % svjetskih rezervi. Da bi polucit bio isplativ za vađenje, treba imati više od 19 % cezija. Ostala značajna nalazišta su u [[Zimbabve]]u i [[Namibija|Namibiji]].<ref>"The Tanco Pegmatite at Bernic Lake, Manitoba: X. Pollucite" Petr Černý, journal=Canadian Mineralogist, 1978., [http://rruff.geo.arizona.edu/doclib/cm/vol38/CM38_877.pdf] 2010.</ref>

==Povijest==
[[Datoteka:Kirchhoff Bunsen Roscoe.jpg|mini|desno|250px|Gustav Kirchhoff (lijevo) i Robert Bunsen (u centru) su otkrili cezij uz pomoć spektroskopije]]
1860. su [[Gustav Robert Kirchhoff|Gustav Kirchhoff]] i [[Robert Wilhelm Bunsen|Robert Bunsen]] otkrili cezij u mineralnoj vodi iz Dürkheima ([[Njemačka]]). Zbog jake plave linije u emisionom [[Spektar (fizika)|spektru]], nazvali su ga po [[Latinski jezik|latinskoj riječi]] ''caesius'', što znači plavo nebo. To je bio prvi element koji je otkriven uz pomoć [[Spektroskopija|spektroskopije]], samo godinu dana nakon otkriča [[Spektrometar|spektrometra]].<ref>"The discovery of the elements. XIII. Some spectroscopic discoveries" Weeks Mary Elvira, journal = Journal of Chemical Education, 1932.</ref>

Da bi dobili čisti uzorak cezija, bilo je potrebno [[Hlapljenje|ishlapiti]] 44 000 [[Litra|litara]] mineralne vode, da bi se dobilo 240 [[kilogram]]a koncentrirane otopine [[soli]]. [[Zemnoalkalijski metali]] su se odlobodili kao talog, ostavljajući [[alkalijski metali|alkalijske metale]] u [[Otopine|otopini]]. Zatim je dodavan [[etanol]], da bi se soli pretvorile u [[nitrat]]e i tako oslobodili [[natrij]]a. Iz te preostale smjese, [[litij]] je odvojen s amonijevim karbonatom [(NH4)2CO3]. [[Kalij]], [[rubidij]] i cezij stvaraju netopive soli s kloroplatinskom kiselinom [H2PtCl6•(H2O)6], ali te soli pokazuju laganu razliku u topivosti u vrućoj vodi. Zbog toga, slabije topivi cezij i rubidij heksakloroplatinat ((Cs,Rb)2PtCl6) se može izdvojiti djelomičnom [[kristal]]izacijom. Nakon redukcije heksakloroplatinata s [[vodik]]om, cezij i rubidij se mogu razdvojiti zbog razlike u topivosti njihovih [[Karbonati|karbonata]] u [[Alkoholi|alkoholu]]. Na kraju, Kirchhoff i Bunsen su dobili 9,2 grama rubidijevog klorida i 7,3 grama cezijevog klorida, iz 44 000 litara mineralne vode.<ref>"Chemische Analyse durch Spectralbeobachtungen" G. Kirchhoff, R. Bunsen, journal = Annalen der Physik|Annalen der Physik und Chemie, 1861.</ref>

U početku, cezij se više koristio u [[Istraživanje|istraživačke]] svrhe. Prva primjena je počela oko 1920., kada se cezij počeo upotrebljavati u [[Elektronska cijev|elektronskim cijevima]]. Imao je dvije uloge: da odstrani višak [[kisik]]a u cijevi nakon proizvodnje i kao premaz na grijanoj [[Katoda|katodi]], s ulogom povećanja [[Električni otpor|električne provodljivosti]]. Nakon toga, nije cezij imao drugih primjena sve do 1950-tih. Tada se počeo upotrebljavati cezij-133 u [[Solarni članak|solarnim člancima]], [[fotomultiplikator]]ima, optičkim dijelovima za [[spektroskopija|infracrvenu spektroskopiju]], kao [[katalizator]] za neke [[Organska kemija|organske reakcije]], kao kristal za scintilatorski brojač i u magnetohidrodinamičkim generatorima [[električna struja|električne struje]].<ref>"Ueber die Darstellung von Rubidium- und Cäsiumverbindungen und über die Gewinnung der Metalle selbst", 1882., Setterberg Carl, journal =Justus Liebig's Annalen der Chemie</ref>

0d 1967., [[Međunarodni sustav mjernih jedinica]] zasniva definiciju [[sekunda|sekunde]] na svojstvima cezija. [[Sekunda]] je trajanje od 9 192 631 770 [[period]]a [[Elektromagnetsko zračenje|zračenja]] koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 na temperaturi od 0 [[Kelvin|K]].

==Primjena==
[[Datoteka:FOCS-1.jpg|mini|desno|250px|Atomski sat FOCS-1 u Švicarskoj, koji je počeo raditi 2004., ima najveću grešku od 1 sekunde u 30 milijuna godina]]
[[Datoteka:Caesium chloride.jpg|mini|desno|250px|Uzorak cezijevog klorida]]
[[Datoteka:Ion engine.gif|mini|desno|250px|Prikaz rada ionskog pogona, koji je u početku koristio cezij ili živu kao gorivo]]
[[Datoteka:AirDoseChernobylVector.svg|mini|desno||250px|Udio radijacije nakon Černobilske nesreće, pokazuje da je cezij-137 postao najveći izvor radijacije nakon 200 dana od nesreće <ref name="OECD report">Data from the [http://atom.kaeri.re.kr/ OECD report ] and ''The radiochemical Manual'' (2nd ed.) B.J. Wilson (1966).</ref>]]
===Naftne bušotine===
Danas se cezij najviše upotrebljava kao cezijev format ili [[fluid]] za [[Naftna geologija|naftne bušotine]], koji pomaže kod geoloških bušenja. Tekuća otopina cezijevog formata (HCOO–Cs+), koji nastaje kemijskom reakcijom cezijevog [[Hidroksidi|hidroksida]] i [[Mravlja kiselina|mravlje kiseline]], je razvijena oko 1990. Uloga tog fluida je da podmazuje svrdla za bušenje [[Nafta|nafte]] i da održava povoljan [[tlak]] kod bušenja. Velika [[gustoća]] cezijevog formata (2,3 g/cm3) i njegov blag utjecaj na [[okoliš]] (može se [[Recikliranje|reciklirati]]), doveli su do njegove zamjene s puno agresivnijim sredstvima.

===Atomski sat===
[[Atomski sat]]ovi na bazi cezija koriste [[elektromagnetsko zračenje]], koje nastaje kod prijelaza između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 na temperaturi od 0 [[Kelvin|K]]. Prvi atomski sat je napravljen 1955. u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikoj Britaniji]]. Od tada, njegova izrada je toliko napredovala, da se smatra jednim od najpreciznijih uređaja, koje je čovjek napravio u svojoj [[povijest]]i. Najnovija generacija atomskih satova ima najveću grešku od 1 sekunde u 30 milijuna godina.

===Električna energija i elektronika===
Termionički generatori s cezijevim parama su uređaji malih [[snaga]], koji mogu pretvoriti [[toplina|toplinsku]] [[energija|energiju]] u [[električna energija|električnu energiju]]. To su [[Elektronska cijev|elektronske cijevi]], u kojima cezijeve pare stvaraju tok [[elektron]]a, ako dođe do zagrijavanja.<ref>Rasor Ned S., Charles Warner: "Correlation of Emission Processes for Adsorbed Alkali Films on Metal Surfaces", journal = Journal of Applied Physics, 1964.</ref>

Cezij ima isto primjenu kod [[Fotoelektrični učinak|fotoelektričnog učinka ili fotoefekta]], koji se koristi za [[solarni članak|solarne članke]], jer metalna smjesa K2CsSb ima vrlo nizak [[izlazni rad materijala]], što omogućuje lakše oslobađanje [[elektron]]a kod fotoefekta. To se koristi za uređaje za [[optičko prepoznavanje znakova]], [[fotomultiplikator]]e i cijevi za video kamere. Ipak, neki elementi kao [[germanij]], [[rubidij]], [[selen]], [[silicij]] i [[telurij]] mogu zamijeniti cezij za tu primjenu.<ref>"K 2CsSb Cathode Development", journal = American Institute of Physics Conference Proceedings, 2009., John Smedley, Triveni Rao, Erdong Wang, Crabb Donald G., Prok Yelena, Poelker Matt, Liuti Simonetta</ref>

Cezijev jodid (CsI), bromid (CsBr) i fluorid (CsF) su kristali koji se koriste za scintilator u scintilatorskom brojaču, koji služi za ispitivanje [[Minerali|minerala]] i u [[Fizika elementarnih čestica|fizici elementarnih čestica]], jer su pogodni za otkrivanje [[gama-čestica]] i [[Rendgenske zrake|rendgenskih zraka]]. Cezijevi spojevi pomažu boljem otkrivanju, bržem odgovoru (CsF) i manjoj higroskopičnosti (CsI).

Cezijeve pare se koriste kod većine magmetometara. Slično se koristi i kod [[spektrometar]]a. Kao i drugi alkalijski metali, cezij snažno veže [[kisik]] na sebe, pa se koristi u [[Elektronska cijev|elektronskim cijevima]]. Koristi se i kod [[laser]]a, [[Fluorescentna cijev|fluorescentnih cijevi]] i parnih ispravljača.<ref>"Comparison of discharge lamp and laser pumped cesium magnetometers" 2005., Groeger S., A. S. A., journal = Applied Physics B</ref><ref>[http://books.google.com/?id=z9SzvsSCHv4C&pg=PA108] chapter = Internal Standards, 1994., Mary C., Haven Gregory A., Tetrault, Jerald R. Schenken, publisher = John Wiley and Sons, "Laboratory instrumentation", 2010.</ref>

===Molekularna biologija===
Zbog svoje velike [[gustoća|gustoće]], cezijev klorid (CsCl), sulfat (Cs2SO4) i trifluoracetat [Cs(O2CCF3)] se koriste u [[Molekularna biologija|molekularnoj biologiji]] za [[Centrifugalna i centripetalna sila|centrifugiranje]], kada treba odvojiti uzorke [[Virusi|virusa]], [[organel]]a i dijelove [[Nukleinske kiseline|nukleinskih kiselina]] iz biološkog uzorka.

===Kemija i medicina===
U [[kemija|kemiji]] se cezij rijetko upotrebljava. Koristi se kao dodatak za [[katalizator]]e u dobivanju [[metanol]]a i [[Alkeni|alkena]], te za dobivanje [[Sumporna kiselina|sumporne kiseline]] iz [[Sumporov dioksid|sumporovog dioksida]]. Cezijev fluorid se koristi u [[Organska kemija|organskoj kemiji]] kao [[Baza (kemija)|baza]]. Cezijeve soli ponekad zamjenjuju kalijeve i natrijeve soli u postupku dobivanja [[Esteri|estera]] i [[Polimerizacija|polimerizaciji]].

===Nuklearna primjena izotopa cezija===
Cezij-137 je uobičajen [[Radioaktivnost|radioaktivni]] [[izotop]], koji se koristi za dobivanje [[gama-čestica]]. Prednost je jer [[vrijeme poluraspada]] traje 30 godina i raspada se u [[barij]]-137, koji nije radioaktivan. Njegova velika [[topljivost]] u vodi je nedostatak, koja mu ograničava primjenu. Koristio se u liječenju [[Rak (bolest)|raka]] i u [[Sterilizacija|sterilizaciji]] hrane, medicinske opreme i kanalizacije. Korištenje cezij-137 klorida za liječenje raka je prestalo, jer postoji mogućnost radioaktivnog trovanja hrane. Cezij-137 se koristi za razna industrijska mjerila, kao za mjerenje vlage, gustoće ili debljine nekog materijala.<ref>[http://earth1.epa.gov/radiation/docs/source-management/csfinallongtakeshi.pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110720163223/http://earth1.epa.gov/radiation/docs/source-management/csfinallongtakeshi.pdf |date=20. srpnja 2011. }} "The material flow of radioactive cesium-137 in the U.S. 2000" Takeshi Okumura, 2003., publisher = United States Environmental Protection Agency</ref>

Cezij-137 nastaje nakon pokusa s [[Nuklearno oružje|nuklearnim oružjem]] i oko [[Nuklearna elektrana|nuklearnih elektrana]]. Nuklearni pokusi od 1945. do 1980. su oslobodili cezij-137 u [[Zemljina atmosfera|atmosferu]], koji je na kraju završio u prašini i sedimentima. Cezij-134 se koristi za mjerenje ispuštanja cezija iz nuklearnih elektrana.

===Ostale primjene===
Cezij ili živa su se u početku koristili za [[ionski pogon]], a to je vrsta električnog pogona za [[svemirske letjelice]]. Hall ionski pogon ubrzava [[ion]]e korištenjem električnog potencijala između cilindrične anode i negativno nabijene [[plazma|plazme]], koja stvara katodu. Cezij je ulazio blizu anode, gdje odmah postaje ioniziran, pa ione privlači katoda koja ih ubrzava, uz put pokupi elektrone i neutralan napušta s velikim brzinama.

Cezijev nitrat se koristi kao oksidans u [[Pirotehnika|pirotehnici]], da bi izgorio [[silicij]] u crvenim bakljama. Cezij se koristio i kod vojnog aviona [[SR-71 Blackbird|Lockheed SR-71 Blackbird]], da bi ga teže otkrili [[radar]]i. Cezij i rubidij se koriste kao karbonati u proizvodnji stakla, za smanjenje električne provodljivosti, što je naslo primjenu u proizvodnji [[Optičko vlakno|optičkih vlakana]] i uređaja za noćno gledanje. Cezijev fluorid se koristi u lemljenju [[aluminij]]a, da bi se smanjila količina [[magnezij]]a.

==Opasnost po zdravlje==
Cezijevi spojevi se ubrajaju u srednje opasne po ljudsko zdravlje, a obično se ljudi rijetko s njima susreću. Cezij kao metal je vrlo reaktivan i [[eksploziv]]an kada dolazi u dodir s vodom, pa čak i s vrlo hladnom vodom ([[piroforni metali]]).<ref name="OECD report"/>

Cezij-134 i cezij-137 su [[Radioaktivnost|radioaktivni]], a njihova koncentracija ovisi o blizini nuklearnih izvora. Tako je nakon [[Černobilska nesreća|Černobilske nesreće]], cezij-137 postao najveći izvor radijacije nakon 200 dana od nesreće. Cezij-137 se ne nakuplja u tijelu tako jako kao radioaktivni [[jod]] ili [[stroncij]]. Obično se cezij-137 ispire s kože vrlo brzo, ili oslobađa iz tijela kroz znoj i [[urin]]. Ali zato se znatno nakuplja u tkivima biljaka, naročito u voću i povrću. Zabilježeno je da su [[gljive]] nakupile znatnu količinu cezija-137 u blizini Černobila. Cezij-137 se smatra biološki naročito opasnim po zdravlje.<ref>"Cesium in mammals: Acute toxicity, organ changes and tissue accumulation" 1981., Pinsky Carl, Ranjan J. R., Jasper Claude, journal = Journal of Environmental Science and Health, Part A</ref><ref>"Acute toxicity of cesium and rubidium compounds" 1975., Johnson Garland T., journal = Toxicology and Applied Pharmacology</ref>

== Izvori ==
{{izvori|3}}

{{wječnik}}

{{Kemijski elementi}}
{{Mrva-kem-el}}

[[Kategorija:Kemijski elementi]]

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 03:29
Redak 114:		Redak 114:
	{{izvori\|3}}		{{izvori\|3}}

	{{~~wječnik~~}}		{{HIEslovar}}}}

	{{Kemijski elementi}}		{{Kemijski elementi}}

Cezij - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ječnik' u '{{HIEslovar}}'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 23:10
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Cezij'''-->~~{{Kemijski_element		{{Kemijski_element
	\| ime = cezij		\| ime = cezij
	\| simbol = Cs		\| simbol = Cs