WikiSysop: bnz

2022-05-07T22:54:35Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 22:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Cetin'''-->~~[[Datoteka:Cetin.jpg\|okvir\|Cetin]]		[[Datoteka:Cetin.jpg\|okvir\|Cetin]]
	[[Datoteka:Cetingrad 013.jpg\|thumb\|Cetinska tvrđava]]		[[Datoteka:Cetingrad 013.jpg\|thumb\|Cetinska tvrđava]]

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-14T12:53:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Cetin.jpg|okvir|Cetin]]
[[Datoteka:Cetingrad 013.jpg|thumb|Cetinska tvrđava]]

'''Tvrđava Cetin''' nalazi se 5 km južno od [[Cetingrad|Cetingrada]], iznad naselja [[Podcetin]]a. Tko je sagradio ovu tvrđavu, kada je sagrađena i po kojim kriterijima je odabrana ova lokacija, nije poznato. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali [[Stari Rim|Rimljani]], odnosno da je Cetin tada postojao.

== Zemljopisni položaj ==
U neposrednoj blizini tvrđave nalaze se dosta viša brda, što je dokaz da graditelji nisu znali za [[topništvo|topnička]] oružja. Pokraj tvrđave u prošlosti je vjerojatno vodio važan stari prometni put koji je povezivao sjeverne dijelove Hrvatske s Primorjem, još za hrvatskih narodnih vladara. U kasnijim fazama srednjeg vijeka ovuda je prolazila također važna cesta, koja je vodila iz slovenskih krajeva prema Bosni. Križala se s drugom važnom cestom kod nedalekog Klokoča. Ta druga cesta spajala je Senj i Modruš s Karlovcem i Siskom. Sve je to pogodovalo da se ovdje razvije veliki srednjovjekovni grad i važno trgovište, kojem je zbog osiguranja trebala utvrda.<ref name="Nadilo695">[http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-54-2002-11-06.pdf Časopis Građevinar] Branko Nadilo: ''Utvrde. Pregled utvrda južnog Korduna i ruševine Cetingrada'', 54 (2002) 11, str. 695 </ref> Istočno od Cetingrada je rječica Ruševica.

== Izgled ==
Cetinska utvrda postoji još od 14. stoljeća. Malo se zna o prvobitnom izgledu, zbog dugotrajne napuštenosti, zbog izostanka tlocrta, planova i dugotrajne turske vlasti. <ref name="Nadilo">[http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-54-2002-11-06.pdf Časopis Građevinar] Branko Nadilo: ''Utvrde. Pregled utvrda južnog Korduna i ruševine Cetingrada'', 54 (2002) 11, str. 693-694 </ref>
U stara je vremena grad bio jako utvrđen. Oko njega su bili dvostruki obrambeni bedemi visoki 18 metara. Na njima su bile kule i osmatračnice.<ref name="Cetingrad">[http://www.cetingrad.hr/o-nama/ Općina Cetingrad Službene stranice] ''Povijest Cetingrada'' (pristupljeno 1. ožujka 2017.) </ref> Izgledom je posvema drugačija od hrvatskih utvrda i zamkova. Poznato je da je na sjeverozapadu još prije Turaka bio [[bastion]], Lenkovićev bastion. Ali-paša Bosanski da je sagraditi Hergarsku kulu 1739., a Mehmed-paša glavnu kulu Drenđulu (pregrađena i nadograđivana stara srednjovjekovna [[branič-kul]]a) 1756./1757. [[Polukula]] i okruglih kula nema, nego višekutni bastioni, oni koji se grade u 16. st. kojima su sklonost pokazivali osmanski graditelji. Osmanski bastioni ("tabije") građeni su na mjestu starih dijelova utvrde.<ref name="Nadilo"/>
Begova tabija bila je kod ulaza na sjeveroistoku, na jugu Nebojša. Do nje je bio pašin stan, a do njega Hergarska tabija. Hergarska je bila na zapadu kod tzv. ciganskih vrata. Kroz njih se ulazilo u predvorje. Stara predturska Lenkovićeva tabija bila je na sjeverozapadu. [[Mošeja]] se nalazila pred glavnim ulazom. Nastambe stanovnika bile su oko Drenđule, glavne kule s drvenim čardacima. Nakon oslobođenja sačuvalo se više dokumentacije, a iz zadnjih dana postoji fotografija. Polovicom 19. stoljeća unutar utvrde je velika krajiška [[vojarna]]. Radikalno pretvaranje u vojarnu dosta je oštetilo utvrdu. Kao i u turskim vremenima, ovdje je bilo sjedište visokog vojnog zapovjednika. Sve do 1860. bila je boravištem vojnog zapovjednika Korduna. Fotografija iz 1866. zabilježila je gradski zid s kruništem ispred Drenđule, a desnog od njega ulaz s pokretnim mostom i Begova tabija. Uskoro je utvrda prodana i razorena po nalogu krajiške uprave. <ref name="Nadilo"/>

== Povijest ==
Župa Svih svetih prvi put se spominje [[1334.]] godine. Kralj [[Žigmund Luksemburški]] godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu V. [[Knezovi Krčki|Krčkom]].

Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se veliki [[franjevci|franjevački]] [[samostan]] i nekoliko [[crkva|crkava]] (sv. Mirka, stara crkva Marijina Uznesenja). Vodoopskrba je išla sa Kloštarskog vrela neposredno pod cetinskim zidinama.<ref name="Cetingrad"/> Nagađa se da je možda je upravo u relativno sačuvanom dijelu utvrde bio najprije franjevački samostan u kojem je održan [[Cetinski sabor]].<ref name="Nadilo695"/>

U to vrijeme Cetin je bio u posjedu [[Frankopani|Frankopana]]. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak poznat pod nazivom [[Frankopani Cetinski]]. [[Ivan Frankopan Cetinski]] poginuo je u [[Krbavska bitka|Bitki na Krbavskom polju]], a njegov brat Grgur i sin [[Franjo Frankopan]] postali su [[Kaločka nadbiskupija|kaločki]] nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke [[Frankopani Slunjski|Frankopana Slunjskih]].

U hrvatskoj povijesti Cetin je odigrao važnu ulogu. Poslije poraza u [[Mohačka bitka|Mohačkoj bitki]] između ugarsko-hrvatskih i turskih snaga [[1526.]]godine, dolazi do rasula u tadašnjem [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarskom-Hrvatskom kraljevstvu]]. [[Slika:Cetin tlocrt.svg|minijatura|desno|220px|Tlocrt Cetina po službenom planu vojne krajine oko 1790. iz [[Arheološki muzej u Zagrebu|Arheološkog muzeja u Zagrebu]]]] Krajem godine na [[Cetinski Sabor|saboru u Cetinu]] sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i [[1. siječnja]] [[1527.]] god. izabrao [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinanda Habsburškog]] za hrvatskog kralja. Tom je prilikom [[Grb Republike Hrvatske|grb s kvadratima]] prvi put korišten na hrvatskom državnom dokumentu. Novi kralj je obećao da će braniti sve povlastice, prava i slobode Kraljevine Hrvatske i njezinih stanovnika, te ih materijalno i vojno pomagati u boju za [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|obranu]] od Turaka. Od tada je sudbina Hrvata skoro 400 godina usko povezana s [[Austrija|Austrijom]], a cetinska tvrđava se našla na braniku hrvatske domovine.
[[Slika:Opsada Cetingrada 1790.JPG|minijatura|desno|220px|Suvremeni prikaz [[Oslobođenje Cetingrada|opsade utvrde kojom je oslobođena]] od turske vlasti]]

U stoljetnim bitkama s Turcima tvrđava je teško oštećena i postala je gotovo neupotrebljiva. U [[Hrvatski povijesni muzej|Hrvatskom povijesnom muzeju]] u Zagrebu pohranjene su dvije kamene ploče koje svjedoče o popravku tvrđave u 18. stoljeću dok je bila pod turskom vlašću. Nekoliko je puta mijenjala vlasnika. Premda granična i služila za obranu, upravo su ju hrvatske i austrijske snage učestalo rušile, vodeći se tad raširenom strategijom rušenja napuštenih utvrda, da ne bi poslužile neprijatelju.<ref name="Nadilo695"/>

Osmanlije su prvi put zauzele godine 1536., ali nakratko. Temeljito ga obnavljaju. Pod vlast Habsburške Monarhije opet je 1578. kad ga je preuzeo kralj Rudolf. Habsburške snage su srušile Cetin<ref name="Nadilo"/> (1584.)<ref name="arhinet"/> 1586. godine. Napušten je kao ruševina. Osmanlije su dobro shvaćale važnost Cetina kao oslonca kod njihova četovanja i napadanja na krajinu, te kao utočište i obranu iza stradanja.<ref name="arhinet">[http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/Cetin.htm Arhinet] Ivan Standl: ''Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Cetin. '' (pristupljeno 1. ožujka 2017.)</ref>
Dogodio se ugovor Frankopana i bosanskog paše, da će cetinska utvrda ostati pusta. Dogovoreno se nije poštovalo u potpunosti, a naposljetku je napuštena 1596. godine. Po dopuštenju Vuk Frankopan 1638. minirao je utvrdu.<ref name="Nadilo"/>
Osmanlije nisu propustili unatoč ustanovljenim primirjima od godine 1635. opet ga zauzeti i učvrstiti.<ref name="arhinet"/> Oštećenu je utvrdu oslobodio Gašpar Frankopan i ponovo ju srušio. Osmanska se vlast stabilizira od 1670., unatoč čestim opsadama carske austrijske vojske.

Godine 1739. vezir-paša Ećimović popravio je i dodatno utvrdio utvrdu.<ref name="Nadilo"/> Cetin je namjeravao zauzeti habsburški general [[Gideon Ernst Laudon|Laudon]] 1789. godine, no 1790. je godine general Wallisch krenuo pod Cetin. Snage su stigle nadomak grada 23. lipnja. Odmah su stali namještati bitnice i sipati vatru na grad. 20. srpnja austrijske su snage krenule u juriš. Prvi, koji se popne kroz provale i dopre do glavne kule Drenđule, zapalio je grad, koji je za pol sata sav bio u ognju. Turske su se snage povukle u neredu uz gubitke. Utvrda je gorjela četiri dana i izgorjeli su svi drveni objekti.<ref name="arhinet"/> Tako su 1790. god. austrijske čete pod zapovjedništvom generala Walischa konačno [[Oslobođenje Cetingrada|oslobodile i vratile Cetingrad]] u sastav Habsburške monarhije ([[Vojna krajina]]). Za zasluge u bitki, koja je trajala mjesec dana, više časnika je odlikovano. [[Svištovski mir|Svištovačkim mirom]] potvrđen je status područja Cetingrada, kao i [[Drežnik (stari grad)|starog grada Drežnika]] koji je oslobođen u isto vrijeme. 1809. godine, na poticaj Francuza, Turci su ponovo zauzeli utvrdu,<ref name="Nadilo"/> ali su ju već 1810. morali napustiti pod prijetnjom maršala [[Marmont]]a, upravitelja [[Ilirske provincije|Ilirskih provincija]]. U povijesnim zapisima iz tog vremena umjesto imena Cetin upotrebljava se naziv Czettin. Osmanlije su neuspješno opsjele grad 1813. i 1814. godine.<ref name="Nadilo"/>

Krajem 19. stoljeća, poslije austrijskog [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja Bosne i Hercegovine]], sva administrativna i upravna vlast iz Cetina je preseljena u novo naselje Vališ Selo (nazvano po austrijskom generalu,<ref name="Cetingrad"/> današnji Cetingrad), a cetinska tvrđava ostala je napuštena i zaboravljena. Ostaci zidina i gomila kamenja su danas jedini i nijemi svjedoci o burnoj prošlosti impozantne cetinske tvrđave. 

== Literatura ==

*Radoslav Lopašić: Oko Kupe i Korane, Matica Hrvatska, 1895, Zagreb 
*Dr. Milan Kruhek: Cetin, grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527, Karlovačka Županija, 1997, Karlovac 
*Iz memoara maršala Marmonta: ilirske uspomene 1806-1811, Čakavski Sabor, 1977, Split 

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[http://www.cetingrad.org Cetingrad] 
*[http://www.hismus.hr/ Hrvatski povijesni muzej] 
*[http://jagor.srce.hr/hpm/p0016002.htm Ploča s orijentalnim natpisom]
*[http://www.crohis.com/izvori/izbor-cetin.pdf Izvori za izbor Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja u Cetingradu]
*[http://images.google.hr/imgres?imgurl=http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/images/photos/Cetin.gif&imgrefurl=http://arhinet.arhiv.hr/_DigitalniArhiv/IvanStandl/Cetin.htm&usg=__Gk-YUdhfi1UL_mv6x4xgLW_A7BM=&h=489&w=700&sz=188&hl=hr&start=29&itbs=1&tbnid=3adtlMKoGHBr6M:&tbnh=98&tbnw=140&prev=/images%3Fq%3Dcetin%26start%3D20%26hl%3Dhr%26sa%3DN%26gbv%3D2%26ndsp%3D20%26tbs%3Disch:1 Stara fotografija i opis Cetingrada iz 1866. godine]

[[Kategorija:Utvrde u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Frankapani]]
{{coord|45.13831|N|15.73148|E|display=title}}

Cetin - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica