Caravaggio - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

2026-03-10T04:54:13Z

Zamjena teksta - '{{(.)ommons(.*)}}' u ''

←Starija inačica		Inačica od 10. ožujak 2026. u 04:54
Redak 70:		Redak 70:
	* [[Caravaggisti]]		* [[Caravaggisti]]

	~~{{commons\|Michelangelo Merisi da Caravaggio}}~~

	==Bilješke==		==Bilješke==

Suradnik10: Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

2025-04-28T22:27:27Z

Zamjena teksta - '{{Likovni umjetnik↵|' u '{{infookvir likovni umjetnik |'

←Starija inačica		Inačica od 28. travanj 2025. u 22:27
Redak 1:		Redak 1:
	{{~~Likovni~~ umjetnik		{{infookvir likovni umjetnik
	\|ime = Caravaggio		\|ime = Caravaggio
	\|period = [[Barok]]		\|period = [[Barok]]

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T02:32:54Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:32
Redak 33:		Redak 33:
	Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi za tada uspješnog slikara [[Giuseppe Cesari\|Giuseppea Cesarija]], najdražeg slikara pape [[Klement VIII.\|Klementa VIII.]], slikajući voće i cvijeće u njegovom studiju koji je bio nalik tvorničkom pogonu. Njegova djela pod nazivom "Dječak s korpom" ili "Dječak koji guli voćku", te njegov autoportret "Bolesni mladi Bakus", potječu iz tog vremena. Sva tri djela odišu fizičkim realizmom po kojemu je Caravaggio postao poznat.		Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi za tada uspješnog slikara [[Giuseppe Cesari\|Giuseppea Cesarija]], najdražeg slikara pape [[Klement VIII.\|Klementa VIII.]], slikajući voće i cvijeće u njegovom studiju koji je bio nalik tvorničkom pogonu. Njegova djela pod nazivom "Dječak s korpom" ili "Dječak koji guli voćku", te njegov autoportret "Bolesni mladi Bakus", potječu iz tog vremena. Sva tri djela odišu fizičkim realizmom po kojemu je Caravaggio postao poznat.

	Caravaggio se odlučio osamostaliti i napustio je Cesarija u siječnju 1594. godine. U tomu mu je pomoglo njegovo prijateljstvo sa slikarom [[Prospero Orsi\|Prosperom Orsijem]] koji ga upoznaje s kolekcionarima, arhitektom [[Onorio Longhi]]jem koji ga upoznaje s uličnim životom, i šesnaestogodišnjim [[Sicilija]]ncem [[Mario Minniti\|Mariem Minnitijem]] koji mu je dugo bio modelom, a kasnije posrednikom na Siciliji.<ref>Catherine Puglisi, "Caravaggio", str.79. Longhi je bio prisutan tu noć kada se Caravaggio zavadio s nesretnim Tomassonijem.</ref> ''[[Proročica]]'', njegova prva grupna kompozicija, prikazuje kako ciganka vara Maria. Tema potpuno nova u Rimu pokazala se kao izrazito utjecajna u kasnijoj umjetnosti, ali je tada Caravaggio bio primoran prodati u bescijenje. Njegova slika ''Kartaši'', prva prava psihološka studija i rano remek-djelo, je privukla [[kardinal]]a [[Francesco Maria Del Monte\|Del Monte]], vodećeg otkupitelja u Rimu tog vremena. Za njega i njegov krug Caravaggio je naslikao nekoliko slika na kojima su Minniti i drugi dječaci. Vjerojatnoća homoseksualne erotike na ovim slikama je dugo bila temom znanstvenika i biografa u 20-tom stoljeću.<ref>Donald Posner, "Caravaggiova rana homo-erotična djela" (Art Quarterly 24 (1971.), str.301.-26.: [http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html "Sins Against Nature:: Homoeroticism and the epistemology of Caravaggio"] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20071219033744/http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html \|date=19. prosinca 2007. }} Nasuprot tome, Maurizio Calvesi u svom djelu "Caravaggio" (ArtDossier 1986., na talijanskom) kaže da slike iz te faze više govore o ukusu kardinala Del Montea, nego o Caravaggiovom, jer se još nije pojavila umjetnost u kojoj se umjetnik osobno izražavao.</ref>		Caravaggio se odlučio osamostaliti i napustio je Cesarija u siječnju 1594. godine. U tomu mu je pomoglo njegovo prijateljstvo sa slikarom [[Prospero Orsi\|Prosperom Orsijem]] koji ga upoznaje s kolekcionarima, arhitektom [[Onorio Longhi]]jem koji ga upoznaje s uličnim životom, i šesnaestogodišnjim [[Sicilija]]ncem [[Mario Minniti\|Mariem Minnitijem]] koji mu je dugo bio modelom, a kasnije posrednikom na Siciliji.<ref>Catherine Puglisi, "Caravaggio", str.79. Longhi je bio prisutan tu noć kada se Caravaggio zavadio s nesretnim Tomassonijem.</ref> ''[[Proročica]]'', njegova prva grupna kompozicija, prikazuje kako ciganka vara Maria. Tema potpuno nova u Rimu pokazala se kao izrazito utjecajna u kasnijoj umjetnosti, ali je tada Caravaggio bio primoran prodati u bescijenje. Njegova slika ''Kartaši'', prva prava psihološka studija i rano remek-djelo, je privukla [[kardinal]]a [[Francesco Maria Del Monte\|Del Monte]], vodećeg otkupitelja u Rimu tog vremena. Za njega i njegov krug Caravaggio je naslikao nekoliko slika na kojima su Minniti i drugi dječaci. Vjerojatnoća homoseksualne erotike na ovim slikama je dugo bila temom znanstvenika i biografa u 20-tom stoljeću.<ref>Donald Posner, "Caravaggiova rana homo-erotična djela" (Art Quarterly 24 (1971.), str.301. — 26.: [http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html "Sins Against Nature:: Homoeroticism and the epistemology of Caravaggio"] {{Webarchive\|url=https://web.archive.org/web/20071219033744/http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html \|date=19. prosinca 2007. }} Nasuprot tome, Maurizio Calvesi u svom djelu "Caravaggio" (ArtDossier 1986., na talijanskom) kaže da slike iz te faze više govore o ukusu kardinala Del Montea, nego o Caravaggiovom, jer se još nije pojavila umjetnost u kojoj se umjetnik osobno izražavao.</ref>

	Caravaggio se vratio realizmu u svojim prvim religijskim slikama iznimne duhovnosti. Prva takva bila je ''[[Magdalena pokajnica]]'' koja je prikazivala [[Marija Magdalena\|Mariju Magdalenu]] u trenutku kada se odrekla promiskuitetnog života, te plače s biserima razasutim na podu. Uslijedile su brojne slične slike kojima je učvrstio svoju slavu i kod naručitelja, ali i kolega slikara		Caravaggio se vratio realizmu u svojim prvim religijskim slikama iznimne duhovnosti. Prva takva bila je ''[[Magdalena pokajnica]]'' koja je prikazivala [[Marija Magdalena\|Mariju Magdalenu]] u trenutku kada se odrekla promiskuitetnog života, te plače s biserima razasutim na podu. Uslijedile su brojne slične slike kojima je učvrstio svoju slavu i kod naručitelja, ali i kolega slikara

WikiSysop: bnz

2022-05-07T09:15:09Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 7. svibanj 2022. u 09:15
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Caravaggio'''-->~~{{Likovni umjetnik		{{Likovni umjetnik
	\|ime = Caravaggio		\|ime = Caravaggio
	\|period = [[Barok]]		\|period = [[Barok]]

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

2021-12-02T03:17:35Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina)

←Starija inačica		Inačica od 2. prosinac 2021. u 03:17
Redak 63:		Redak 63:
	U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po oprost od pape koji mu je bio obećan zahvaljujući brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje posljednje tri slike kao poklon kardinalu Scipioniju: ''Zataja Petrova'', posljednji ''Ivan Krstitelj'' i zadnja slika koju je naslikao ''Mučeništvo svete Uršule''.		U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po oprost od pape koji mu je bio obećan zahvaljujući brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje posljednje tri slike kao poklon kardinalu Scipioniju: ''Zataja Petrova'', posljednji ''Ivan Krstitelj'' i zadnja slika koju je naslikao ''Mučeništvo svete Uršule''.

	Ono što je uslijedilo je i dan danas temom mnogih rasprava i podijeljenih mišljenja. Činjenica je da je [[28. srpnja]] anonimni ''avviso'' (privatni poštonoša) iz Rima dojavio vojvodskom dvoru u Urbinu da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je preminuo od groznice i da tijelo nije pronađeno. Nikada i nije. To su najraniji zapisi o njegovoj smrti. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je Caravaggio preminuo [[18. srpnja]], što je potvrđeno skorijim istraživanjem, te je i pronađena smrtovnica koja navodi da je umjetnik preminuo od groznice u Porto Ercole,<ref>{{~~cite news~~ \| title=BBC News : ARTS : Caravaggio death certificate 'found' \| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1723833.stm \| accessdate=2005-12-22\|publisher=BBC }}There seems to be no later confirmation of this report.</ref> u blizini [[Grosseto\|Grosseta]] u [[Toskana\|Toskani]].		Ono što je uslijedilo je i dan danas temom mnogih rasprava i podijeljenih mišljenja. Činjenica je da je [[28. srpnja]] anonimni ''avviso'' (privatni poštonoša) iz Rima dojavio vojvodskom dvoru u Urbinu da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je preminuo od groznice i da tijelo nije pronađeno. Nikada i nije. To su najraniji zapisi o njegovoj smrti. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je Caravaggio preminuo [[18. srpnja]], što je potvrđeno skorijim istraživanjem, te je i pronađena smrtovnica koja navodi da je umjetnik preminuo od groznice u Porto Ercole,<ref>{{Citiranje novina \| title=BBC News : ARTS : Caravaggio death certificate 'found' \| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1723833.stm \| accessdate=2005-12-22\|publisher=BBC }}There seems to be no later confirmation of this report.</ref> u blizini [[Grosseto\|Grosseta]] u [[Toskana\|Toskani]].

	==Poveznice==		==Poveznice==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-24T00:07:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Likovni umjetnik
|ime = Caravaggio
|period = [[Barok]]
|slika = Bild-Ottavio Leoni, Caravaggio.jpg
|veličina = 200px
|opis =
|rođenje = [[28. rujna]] [[1571.]]<br> [[Milano]], [[Italija]]
|smrt = [[18. srpnja]] [[1610.]]<br>Porto Ercole pokraj [[Grosseto|Grosseta]] u [[Toskana|Toskani]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]]
|praksa = [[Firenca]], [[Venecija]], [[Rim]], [[Milano]], [[Amboise]]
|utjecao = [[Jusepe de Ribera]], [[Rembrandt]], [[Georges de La Tour]], itd.
|utjecali = [[Simone Peterzano|Peterzano]], [[Tizian]], [[Michelangelo]]
|djela = vidi [[Kronologija Caravaggiovih djela]]
}}

'''Michelangelo Merisi da Caravaggio''', poznatiji samo i kao '''Caravaggio''' ([[Milano]] [[28. rujna]] [[1571.]] — Porto Ercole, [[18. srpnja]] [[1610.]]) bio je [[Talijani|talijanski]] [[slikar]] koji je radio u [[Rim]]u, [[Napulj]]u, na [[Malta|Malti]] i na [[Sicilija|Siciliji]] između 1593. i 1610. godine. Bio je začetnik [[barok]]nog slikarstva i prvi pravi slikar ovog pravca.

Još za njegova života smatrali su ga tajanstvenom, začuđujućom, buntovnom i opasnom osobom. Na umjetničku scenu Rima stupio je 1600. godine i otada je uvijek imao naručitelja i zaštitnika te dobro prodavao svoja djela, ali se i ponašao kao razmažena zvijezda. Podaci iz 1604. godine govore kakvog je bio karaktera: „Nakon dvotjednog rada on bi se vucarao mjesec dana od bala do bala s mačem za pasom i slugom uz sebe, uvijek spreman za svađu ili tuču i veoma je teško bilo biti s njime u društvu”<ref>Floris Claes van Dijk, suvremenik Caravaggia o njemu 1601., citirano od Johna Gasha, "Caravaggio", str.13. Citat potječe od Carl (ili Karel) van Manderove knjige ''Het Schilder-Boek'' iz 1604.</ref>. Godine 1606. ubio je mladića u dvoboju i pobjegao iz Rima s ucjenjenom glavom. Na [[Malta|Malti]] je 1608. godine ponovno sudjelovao u još jednoj kavgi, te 1609. u Napulju; vjerojatno namjerno isprovociran kako bi mu se neprijatelji osvetili. Već sljedeće godine preminuo je, nakon samo desetogodišnje karijere.

Koncem 16-tog i početkom 17-tog stoljeća u gradu Rimu nastajale su velike nove crkve i [[Palača|palače]], te se javila potreba za velikim slikama kako bi se one ispunile. Crkvena [[protureformacija]] je vapila za autentičnom religijskom umjetnošću kao otporom [[Protestantizam|Protestantizmu]], za što se se umjetne odrednice aktualnog pravca [[Manirizam|manirizma]] pokazale neodgovarajuće. Caravaggiova novina bio je radikalan [[naturalizam]] koji je kombinirao s pažljivim psihološkim zapažanjima i dramatičnim, skoro teatralnim pristupom [[kjaroskuro]]m – uporabom svjetla i sjene.

Za života izrazito slavan i utjecajan, Caravaggio je skoro bio potpuno zaboravljen stoljećima nakon smrti. Tek je u 20-tom stoljeću prepoznat njegov utjecaj na razvoj [[Zapadna umjetnost|zapadne umjetnosti]]. O njegovom utjecaju na [[barok]], tajnik Paula Valérya, Andre Berne-Joffroy, je rekao: „Ono što započinje s Caravaggiovim djelima je jednostavno – moderno slikarstvo”<ref>Citat iz knjige Gillesa Lamberta, "Caravaggio", str. 8.</ref>.
[[Datoteka:Sick young Bacchus by Caravaggio.jpg|mini|200px|lijevo|<center>''Bolesni mladi Bakho'', oko 1593., ulje na platnu, 67 x 53 cm, [[Galleria Borghese]], [[Rim]]. Za lik mladog boga Caravaggio se poslužio svojim autoportretom za vrijeme bolesti.]]
==Životopis==

===Rane godine (1571.–1592.)===

Caravaggio je rođen u selu Caravaggio pored [[Milano|Milana]]<ref>Potvrđeno rodnim listom: [http://www.italica.rai.it/index.php?categoria=bio&scheda=caravaggio_prima_parte Rai International Online] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090416123558/http://www.italica.rai.it/index.php?categoria=bio&scheda=caravaggio_prima_parte |date=16. travnja 2009. }}.</ref>, gdje je njegov otac, Fermo Merisi, bio upravitelj doma te arhitekt-dekorator vojvodstva Caravaggio. Njegova majka, Lucia Aratori, došla je iz ugledne obitelji iz iste pokrajine. Obitelj se 1576. godine preselila iz Milana natrag u Caravaggio u bijegu od kuge. Caravaggiov otac je preminuo tamo 1577. godine, ali maleni Caravaggio je odrastao pod zaštitom njegovih prijatelja, obitelji [[Sforza]] i [[Colonna]]. Godine 1584. pristupio je naukovanju kod lombardijskog umjetnika [[Simone Peterzano|Simonea Peterzana]], [[Tizian]]ovog učenika. Caravaggio je posjetio [[Venecija|Veneciju]] i upoznao se s djelima Tiziana i [[Giorgione]]a, za koga je kasnije optužen da ga kopira. Također je poznavao slike iz Milana, kao što je [[Leonardo da Vinci|Leonardova]] ''[[Posljednja večera (Leonardo)|Posljednja večera]]'', ili lokalni lombardijski stil koji je bio karakterističan „jednostavnošću i pažnjom prema naturalističkim detaljima”<ref>Rosa Giorgi, ''Caravaggio: Majstor svjetla i tame – njegov život kroz slike'', str.12.</ref>, i bio je bliži njemačkom [[Naturalizam|naturalizmu]] nego stiliziranom formalizmu i ukrašavanju rimskog [[Manirizam|manirizma]].

[[Datoteka:Caravaggio-The Conversion on the Way to Damascus.jpg|mini|<center>''[[Obraćenje sv. Pavla na putu u Damask]]'', 1601., ulje na platnu, 230 × 175 cm, kapela Cerasi, Santa Maria del Popolo, [[Rim]].]]
===Rim (1592.–1600.)===
[[Datoteka:Calling-of-st-matthew.jpg|mini|lijevo|250px|''[[Pozivanje Svetog Mateja]]'', 1599.-1600., ulje na platnu, 322 x 340 cm, kapela Contarelli, [[San Luigi dei Francesi]], [[Rim]]. Zraka svjetla koja na sliku dolazi iz pravca gdje stvarno stoji prozor, trenutno izražava obraćenje [[Sveti Matej|svetog Mateja]], bez ikakvih anđela koji lete, nebesa koja se otvaraju ili drugih stereotipnih simbola.]]
Sredinom 1592. godine Caravaggio je bez novaca stigao u Rim, te je bio primoran nekoliko mjeseci raditi za tada uspješnog slikara [[Giuseppe Cesari|Giuseppea Cesarija]], najdražeg slikara pape [[Klement VIII.|Klementa VIII.]], slikajući voće i cvijeće u njegovom studiju koji je bio nalik tvorničkom pogonu. Njegova djela pod nazivom "Dječak s korpom" ili "Dječak koji guli voćku", te njegov autoportret "Bolesni mladi Bakus", potječu iz tog vremena. Sva tri djela odišu fizičkim realizmom po kojemu je Caravaggio postao poznat.

Caravaggio se odlučio osamostaliti i napustio je Cesarija u siječnju 1594. godine. U tomu mu je pomoglo njegovo prijateljstvo sa slikarom [[Prospero Orsi|Prosperom Orsijem]] koji ga upoznaje s kolekcionarima, arhitektom [[Onorio Longhi]]jem koji ga upoznaje s uličnim životom, i šesnaestogodišnjim [[Sicilija]]ncem [[Mario Minniti|Mariem Minnitijem]] koji mu je dugo bio modelom, a kasnije posrednikom na Siciliji.<ref>Catherine Puglisi, "Caravaggio", str.79. Longhi je bio prisutan tu noć kada se Caravaggio zavadio s nesretnim Tomassonijem.</ref> ''[[Proročica]]'', njegova prva grupna kompozicija, prikazuje kako ciganka vara Maria. Tema potpuno nova u Rimu pokazala se kao izrazito utjecajna u kasnijoj umjetnosti, ali je tada Caravaggio bio primoran prodati u bescijenje. Njegova slika ''Kartaši'', prva prava psihološka studija i rano remek-djelo, je privukla [[kardinal]]a [[Francesco Maria Del Monte|Del Monte]], vodećeg otkupitelja u Rimu tog vremena. Za njega i njegov krug Caravaggio je naslikao nekoliko slika na kojima su Minniti i drugi dječaci. Vjerojatnoća homoseksualne erotike na ovim slikama je dugo bila temom znanstvenika i biografa u 20-tom stoljeću.<ref>Donald Posner, "Caravaggiova rana homo-erotična djela" (Art Quarterly 24 (1971.), str.301.-26.: [http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html "Sins Against Nature:: Homoeroticism and the epistemology of Caravaggio"] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20071219033744/http://emedia.art.sunysb.edu/britov/ess2.html |date=19. prosinca 2007. }} Nasuprot tome, Maurizio Calvesi u svom djelu "Caravaggio" (ArtDossier 1986., na talijanskom) kaže da slike iz te faze više govore o ukusu kardinala Del Montea, nego o Caravaggiovom, jer se još nije pojavila umjetnost u kojoj se umjetnik osobno izražavao.</ref>

Caravaggio se vratio realizmu u svojim prvim religijskim slikama iznimne duhovnosti. Prva takva bila je ''[[Magdalena pokajnica]]'' koja je prikazivala [[Marija Magdalena|Mariju Magdalenu]] u trenutku kada se odrekla promiskuitetnog života, te plače s biserima razasutim na podu. Uslijedile su brojne slične slike kojima je učvrstio svoju slavu i kod naručitelja, ali i kolega slikara

==='Najslavniji slikar u Rimu' (1600.–1606.)===
[[Datoteka:Michelangelo Caravaggio 069.jpg|mini|desno|<center>''[[Smrt Bogorodice (Caravaggio)|Smrt Bogorodice]]'', 1601. - 1606., ulje na platnu, 396 x 245 cm, [[Louvre]], [[Pariz]].]][[Datoteka:Amor Victorious.jpg|mini|lijevo|<center>''Pobjedonosna [[ljubav]]'', 1602. - 1603., ulje na platnu, 156 x 113 cm, Gemäldegalerie, [[Berlin]]. Caravaggio prikazuje [[Kupid]]a koji svladava ljudske preokupacije: rat, glazbu, znanost i upravu.]]
Godine 1599. kardinal Del Monte je utjecao na odluku da se Caravaggio-u dodijeli ukrašavanje kapela Contarelli u crkvi [[Sveti Ljudevit|svetog Ljudevita]] francuskog. Dva velika njegova djela, ''[[Mučenje sv. Mateja]]'' i ''[[Pozivanje Svetog Mateja]]'', isporučena 1600., bila su trenutna senzacija. Caravaggiov [[tenebrizam]] (pojačani [[kjaroskuro]]) postiže snažnu dramu njegovih likova, dok je njegov precizni realizam doveo do novog nivoa emocionalne napetosti. Opet, mišljenja njegovih nadređenih su bila podijeljena: jedni su mu spočitavali slikanje po modelima bez prethodnih crteža, ali drugi su ga nazivali spasiteljem umjetnosti.<ref>Bellori. „Svi slikari u Rimu su bili zatečeni njegoivim novitetima, a mladi su se okupljali oko njega i slavili njegovu imitaciju prirode kao neko čudo; Umjesto da studiraju u ateljejima i radionicama, počeli su izlaziti na ulice Rima i kopirati iz prirode.“</ref>
Caravaggio je nastavio slikati prema prestižnim narudžbama vjerske slike prepune nasilja, grotesknih obezglavljenja, mučenja i smrti. Svakom novom slikom uvećavao je svoju slavu, ali nekoliko slika su naručitelji odbili primiti bez velikih prepravki, a neke su morale naći i druge kupce. Glavni problem je bio u tomu što je Caravaggiov dramatični realizam smatran neumjesnim i vulgarnim.<ref>Za politiku protureformatorke dekoracije u umjetnosti vidi Giorgi, str.80.</ref> Njegova prva verzije slike ''Sveti Matej s anđelom'', koja je prikazivala je sveca kao ćelavog seljaka prljavih nogu osvjetljenog svijećom kojega posjećuje isuviše prepoznatljiv dječak-anđeo, odbijena je i morao je naslikati ''Inspiraciju sv Mateja''.
Na isti način, ''[[Preobraćenje Svetog Pavla]]'' je odbijena i slikar je morao naslikati drugu slične tematike: ''[[Preobraćenje sv. Pavla na putu u Damask]]''. Na toj slici svečev konj ispunjava veći dio slike, veći od samoga sveca, te je isprovocirani službenik crkve Santa Maria del Popolo upitao: „Zašto ste stavili konja u sredinu, a [[Sveti Pavao|Svetog Pavla]] na tlu?” “Eto, zato!” “Je li konj Bog?” “Ne, ali stoji u božjem svjetlu!”<ref>Citat kod Lamberta, str.66.</ref>
Uslijedile su slike ''[[Polaganje Krista u grob (Caravaggio)|Polaganje Krista u grob]]'' i nekoliko verzija ''[[Gospa|Bogorodica]]''. Njegova slika „Gospa s Djetetom i sv Anom“ poznata i „Gospa dei palafrenieri“ ostala je na svom mjestu u malenom oltaru crkve [[Bazilika Sv. Petra|Sv Petra u Rimu]] samo dva dana prije no što je bila skinuta. Tajnik kardinala je napisao: „Na ovoj slici nema ništa osim vulgarnosti, svetogrđa i odbojnosti … Reklo bi se kako ju je naslikao izvrstan slikar, ali tamnog duha, i dugo odsutan od Boga, od njegova obožavanja i od dobrih misli uopće …“

Slika ''Smrt Bogorodice'' iz 1601., naslikana za karmelićanski samostan, odbijena je jer je Caravaggio koristio poznatu prostitutku kao model za Gospu. Drugi kažu da je odbijena jer je naslikao Gospu trudnu i ogoljene noge, a treći opet da je bilo teološko pitanje jer je doktrina tog vremena prihvaćala doktrinu da je Gospa [[Uznesenje Marijino|uzašla]] na Nebesa s korom anđela, a ne preminula kao obična osoba. Samo što je skinuta iz crkve, ovu sliku je [[Peter Paul Rubens|Rubens]] kupio za vojvodu od [[Mantova|Mantove]], a kasnije [[Karlo I., kralj Engleske]], prije no što je postala dijelom francuske Kraljevske kolekcije 1671.

===Progon i smrt (1606.–1610.)===
[[Datoteka:Michelangelo Caravaggio 021.jpg|mini|lijevo|<center>'Pogubljenje svetog Ivana'', 1608., katedrala Valletta Co, [[Malta]]]]
Caravaggio je vodio buran život, zloglasan po svađama, te o njima postoje brojni policijski izvještaji i sudske zabilješke. [[29. svibnja]] [[1606.]] godine ubio je mladića Ranuccia Tomassonija.<ref>Detalji bitke i smrti Ranuccia Tomassonija su tajanstveni, a nekolicina suvremenih znanstvenika navodi svađu oko kockarskog duga vezanog za teniski meč, te se ovo ustoličilo u popularnoj kulturi. Skoriji nalazi navode da je mnogo više bilo razloga za svađu, uključujući pitanje renesasne časti i simbolične povrede ([[Andrew Graham-Dixon]]: [http://www.telegraph.co.uk/news/main.jhtml?xml=/news/2002/06/02/wcara02.xml&sSheet=/news/2002/06/02/ixworld.html&_requestid=254296]</ref>
[[Datoteka:Michelangelo_Caravaggio_006.jpg|mini|200px|<center>''[[Uskrsnuće Lazara]]'', 1609., Museo Regionale Uffici, [[Messina]].]]
Prije toga uvijek je u zakonu imao zaštitu i podršku svojih patrona, ali ovaj put mu ni oni nisu mogli pomoći. Bjegunac od zakona, Caravaggio je pobjegao u [[Napulj]]. Tamo je, izvan rimske jurisdikcije, i pod zaštitom obitelji Colonna, najpoznatiji slikar Rima postao i najpoznatijim slikarom Napulja. Zahvaljujući vezama s obitelji Colonna, uspio je dobiti brojne narudžbe za crkve, uljučujući: ''Gospa od Ružarija'', koju je naslikao po narudžbi dubrovčanina Nikole Radulovića<ref>Gilles Lambert, "Caravaggio", str. 81.</ref>. i ''Sedam milostivih djela''.

Usprkos uspjehu u Napulju, Caravaggio se uputio na [[Malta|Maltu]], sjedište [[Malteški vitezovi|malteških vitezova]], vjerojatno u nadi da će mu Veliki viteški vojvoda [[Alof de Wignacourt]] uspjeti osigurati oprost kod pape za ubojstvo Tomassonija. De Wignacourt je bio toliko zadovoljan Caravaggiovim umijećem da je slavni slikar postao službeni slikar malteškog reda te ga je i samog proglasio jednim od malteških vitezova. Na Malti je Caravaggio naslikao veliku sliku ''Pogubljenje svetog Ivana Krstitelja'' (jedina njegova potpisana slika), ''Portret Alofa de Wignacourta i njegova paža'', kao i portrete vodećih malteških vitezova. Koncem kolovoza 1608. godine Caravaggio je iznenada došao u nemilost malteških vitezova te je na Malti uhićen i zatvoren. Saznanja o tome događaju govore o još jednoj kavgi u kojoj su vrata kuće srušena, a jedan vitez ozbiljno ranjen.<ref>O ovoj svađi nas izvještava Dr Keith Sciberras sa Svceučilišta na Malti u "Fratar Michael Angelus: razlozi Caravaggiovog zatvaranja na Malti", ''The Burlington Magazine'', CXLV, travanj 2002., str.229-232. Njegovi nalazi u skraćenoj verziji se nalaze na web stranici: [http://caravaggio.com/preview/attach/data01/D000199.htm Caravaggio.com] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060310151813/http://caravaggio.com/preview/attach/data01/D000199.htm |date=10. ožujka 2006. }}.</ref> U prosincu je već bio izbačen iz reda kao "budala i truli član" – uobičajen izraz za nepodobne članove.<ref>Stariji članovi Reda su anonimno odlučili da ga izbace, ne zbog zločina, nego zato što se nije četiri puta pojavio na suđenju i što je napustio Maltu bez dozvole (tj. u bijegu).</ref>
[[Datoteka:Caravaggio denial.jpg|mini|lijevo|<center>''Zataja Petrova'', oko 1610., ulje na platnu, 94x125cm. [[Metropolitan]], [[New York]].]]
[[Datoteka:Michelangelo Caravaggio 018.jpg|mini|200px|<center>''[[David s Golijatovom glavom]]'', 1610., ulje na platnu, 125x100cm, [[Galleria Borghese]], Rim. Golijat na ovoj slici je vjerojatno posljednji Caravaggiov autoportret.]]
Prije izgona Caravaggio je pobjegao na [[Sicilija|Siciliju]] u pratnji starog prijatelja Maria Minnitija, koji je tada bio oženjen i živio je u [[Sirakuza|Sirakuzi]]. Na svojoj turneji od Sirakuze, preko [[Messina|Messine]] do glavnog grada [[Palermo|Palerma]], Caravaggio je nastavio slikati prestižne narudžbe. Na slikama kao što su ''Pogreb svete Lucije'', ''Lazarovo Uskrnuće'' i ''Poklonstvo pastira'', njegov stil je evoluirao te je sada prikazivao frizove likova nasuprot velikih praznih i tamnih pozadina. "Njegove siclijanske oltarne slike ističu se sjenovitim i jadnim figurama u velikoj praznoj tami; nagovještavaju očajne ljdske strahove i u isto vrijeme sadrže jednu novu nježnost, ljepotu skrušenosti i pokornih, koji će neslijediti zemlju."<ref>Langdon, str.365.</ref> Bilješke iz tog doba govore da je bio iznimno bizarnog ponašanja, da je spavao naoružan i u odjeći, te da je znao pokidati sliku kao odgovor na najmanju kritiku, uvijek se rugajući lokalnim slikarima.

Nakon samo devet mjeseci na Siciliji Caravaggio se vratio u Napulj. Navodno progonjen od neidentificiranih neprijatelja, osjećao se sigurniji pod zaštitom obitelji Colonna, do trenutka kada se odlučio uputiti novom papi [[Pavao V.|Pavlu V.]] u Rim po oprost. U Napulju je na njega pokušan atentat u kojemu mu je ozbiljno ozlijeđeno lice. Na sljedećoj slici: ''Saloma s glavom Ivana Krstitelja'' naslikao je svoju glavu na pladnju, a sliku poslao Wignacourtu kao zalog za oprost. Vjerojatno je u ovo vrijeme naslikao i ''Davida s Golijatovom glavom'' na kojoj mladoliki David prepun tuge gleda odsječenu divovu glavu koja je još jedan Caravaggiov autoportret.

Snažnim [[kjaroskuro]]m žena upire dva prsta u Petra dok vojnik upire treći. Caravaggio na ovaj način priča priču o Petrovoj izdaji na jedan simboličan način.

U ljeto 1610. godine uputio se brodom prema Rimu po oprost od pape koji mu je bio obećan zahvaljujući brojnim rimskim prijateljima. Sa sobom je ponio svoje posljednje tri slike kao poklon kardinalu Scipioniju: ''Zataja Petrova'', posljednji ''Ivan Krstitelj'' i zadnja slika koju je naslikao ''Mučeništvo svete Uršule''.

Ono što je uslijedilo je i dan danas temom mnogih rasprava i podijeljenih mišljenja. Činjenica je da je [[28. srpnja]] anonimni ''avviso'' (privatni poštonoša) iz Rima dojavio vojvodskom dvoru u Urbinu da je Caravaggio mrtav. Tri dana kasnije, drugi je javio da je preminuo od groznice i da tijelo nije pronađeno. Nikada i nije. To su najraniji zapisi o njegovoj smrti. Njegov prijatelj pjesnik je kasnije izjavio da je Caravaggio preminuo [[18. srpnja]], što je potvrđeno skorijim istraživanjem, te je i pronađena smrtovnica koja navodi da je umjetnik preminuo od groznice u Porto Ercole,<ref>{{cite news | title=BBC News : ARTS : Caravaggio death certificate 'found' | url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/entertainment/1723833.stm | accessdate=2005-12-22|publisher=BBC }}There seems to be no later confirmation of this report.</ref> u blizini [[Grosseto|Grosseta]] u [[Toskana|Toskani]].

==Poveznice==
*
* [[Kronologija Caravaggiovih djela]]
* [[Caravaggisti]]

{{commons|Michelangelo Merisi da Caravaggio}}

==Bilješke==
{{izvori|3}}

== Izvori ==

* Giulio Mancini, komentari o Caravggio-u u ''Considerazioni sulla pittura'', oko 1617.-1621.
* Giovanni Baglione, ''Le vite de' pittori'', 1642.
* Giovanni Pietro Bellori, ''Le Vite de' pittori, scultori et architetti moderni'', 1672.
* Gilles Lambert, ''Caravaggio'', Taschen, (2000.) {{ISBN|978-3-8228-6305-3}}
* Pietro Koch, ''Caravaggio – Slikar krvi i tame'', Gunther Edition, (Rome – 2004.)
* John Gash, ''Caravaggio'', Chaucer Press, (2004.) {{ISBN|1904449220}})
* Rosa Giorgi, ''Caravaggio: Majstor svjetla i sjene – njegov život kroz slike'', Dorling Kindersley (1999.) {{ISBN|978-0-7894-4138-6}}
* Howard Hibbard, ''Caravaggio'' (1983.) {{ISBN|978-0-06-433322-1}}
* Helen Langdon, ''Caravaggio: Život'', Farrar, Straus and Giroux, 1999. {{ISBN|978-0-374-11894-5}}
* Catherine Puglisi, ''Caravaggio'', Phaidon (1998.) {{ISBN|978-0-7148-3966-0}}
* Maurizio Calvesi, ''Caravaggio'', Art Dossier 1986., Giunti Editori (1986)

{{barok}}

[[Kategorija:Caravaggiove slike]]
[[Kategorija:Talijanski slikari|Caravaggio, Michelangelo Merisi de]]
[[Kategorija:Barokni slikari|Caravaggio, Michelangelo Merisi de]]