WikiSysop: bnz

2022-04-30T17:36:31Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 17:36
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Brekinja'''-->~~{{dz\|[[Brekinja (Bosanska Dubica, BiH)]]\|naselje u općini [[Bosanska Dubica]], [[BiH]]}}		{{dz\|[[Brekinja (Bosanska Dubica, BiH)]]\|naselje u općini [[Bosanska Dubica]], [[BiH]]}}
	{{naslov u kurzivu}}		{{naslov u kurzivu}}
	{{Taksokvir		{{Taksokvir

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-21T11:51:54Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{dz|[[Brekinja (Bosanska Dubica, BiH)]]|naselje u općini [[Bosanska Dubica]], [[BiH]]}}
{{naslov u kurzivu}}
{{Taksokvir
| boja = lightgreen
| naziv = ''Brekinja''
| slika = Sorbus torminalis Full tree.jpg
| slika_širina = 240px
| slika_opis = Odraslo stablo brekinje u proljeće
| regnum = [[Biljke]]
| divisio = [[Cvjetnjače|Magnoliophyta]]
| classis = [[Magnoliopsida]]
| ordo = [[Rosales]]
| familia = [[Rosaceae]]
| subfamilia = [[Amygdaloideae]]
| tribus = [[Maleae]]
| genus = ''[[Torminalis]]''
| genus_autorstvo = <small>Medik.</small>
| species = '''''T. glaberrima'''''
| dvoimeno = ''Torminalis glaberrima''
| dvoimeno_autorstvo = <small>(Gand.) Sennikov & Kurtto</small>
}}

'''Brekinja''' (bokunja, oskoruša divja, makolonica, [[latinski jezik|lat.]] ''Torminalis glaberrima''; sin. ''Sorbus torminalis'') je monotipski biljni rod nekada, [[Bjelogorica|bjelogorična]] vrsta [[Drvo|drveća]] iz porodice [[Rosaceae]] nrekada ukjljučivana u rod ''[[Sorbus]]''.

== Rasprostranjenost ==
Prirodno je rasprostranjena u zapadnoj, srednjoj i južnoj [[Europa|Europi]], sjevernoj [[Afrika|Africi]], [[Krim]]u, [[Mala Azija|Maloj Aziji]], [[Kavkaz]]u i [[Transkavkazija|Transkavkaziji]]. U visinu dolazi do 900 m [[nadmorska visina|nadmorske visine]]. Raste mozaično, tj. pojedinačno ili u manjim skupinama, pomiješana s ostalim vrstama, uglavnom u termofilnim [[šuma|šumskim]] zajednicama [[hrast medunac|hrasta medunca]] i u zajednicama [[hrast kitnjak|hrasta kitnjaka]], na [[prisoj]]nim položajima. U [[mediteran]]skoj zoni brekinja je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] rijetka.
Češća je u submediteranskoj zoni, posebno u vlažnijem i hladnijem dijelu. Obilnije je prisutna na višim položajima mediteransko-montanskog pojasa do 700 m nadmorske visine u zajednici hrasta medunca i [[crni grab|crnog graba]]. U kontinentalnoj Hrvatskoj brekinja obilnije dolazi na brežuljkastim terenima (150-400 m nadmorske visine) na dubokim, [[humus|humoznim]] [[tlo|tlima]], u zajednici hrasta kitnjaka i [[Obični grab|običnog graba]]. Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici [[hrast lužnjak|hrasta lužnjaka]] i običnog graba u [[Slavonija|Slavoniji]], na sušim terenima.

== Izgled ==

Brekinja naraste kao [[stablo]] do 25 (-30) m. Ima okruglastu, gustu krošnju te ravno [[deblo]], prsnog promjera 50-70
(-100) cm.
[[Kora (biljke)|Kora]] brekinje u mladosti je [[siva boja|siva]], sjajna i glatka, s velikim lenticelama, a kasnije tamnosiva, krupno nepravilno raspucana, mjestimice se odlupljuje.
[[Korijen (biljke)|Korjenov]] sustav u početku je sa žilom srčanicom, kasnije [[srce|srcast]].
Izbojci su zelenkastosmeđi do crvenkastosmeđi, sjajni, posuti sitnim, bjelkastim lenticelama.
[[Pup]]ovi su spiralno raspoređeni, jajasti ili kuglasti, tupovrhi, pokriveni sa svjetlo zelenim do crvenkastim, sjajnim i golim ljuskama. Vršni pup veći je od postranih.
[[List|Lišće]] je jednostavno, lapovito, do 18 cm dugačko i do 10 cm široko, sa svake strane sa 3-5 lapova. Lapovi su ušiljeni, najdonji par je najveći i gotovo okomit na glavnu žilu plojke. Prema vrhu [[list]]a, lapovi su sve manji, a vrh je kratko ušiljen. Rub lapova jednostruko je ili dvostruko napiljen.
Plojka je s gornje strane tamnozelena, sjajna i gola, a s donje strane svjetlija, u početku dlakava, kasnije gola ili samo uz žile dlakava. Peteljka je dugačka 2-5 cm. U [[jesen]] je lišće žućkastonarančasto do crvenkasto.
[[Cvijet|Cvjetovi]] su 10-15 mm široki, dvospolni, entomogamni, 30-50 zajedno u vršnim uspravnim gronjama veličine 10-12 cm.
Lapova i latica ima po 5, prašnika 20, vratova tučka 2, plodnica je podrasla. Latice su jajaste, bijele. Cvatne stapke dlakave. Cvijeta u [[svibanj|svibnju]] i [[lipanj|lipnju]].
Fruktificirati počinje u starosti izmedju 20 i 30 godina. [[Plod]]ovi su obrnuto jajasti, smeđi sa svijetljim točkicama, 14-18 mm dugački, 8-15 mm široki, jestivi, po 5-10 zajedno.
U 1 kg ima 2600 - 2950 plodova. Dozrijevaju u [[rujan|rujnu]] i [[listopad]]u. Sadrže do [[četiri]] izdužene, tamnosmeđe,oko 7 mm dugačke [[Sjeme|sjemenke]], a rasprostranjuju ih [[životinja|životinje]], najviše [[ptice]].
[[Sjeme]] posijano u jesen klije sljedećeg [[proljeće|proljeća]] ili vrlo često, preleži 1-2 godine pa ga je potrebno [[Stratifikacija|stratificirati]].
Puni urod je svake dvije godine ili [[tri]] puta u četiri godine, a u sastojini plodonose stabla koja imaju osvjetljenu krošnju.
Brekinja ima jaku izbojnu snagu iz [[korijen (biljke)|korijen]]a te su u krug oko majčinskoga stabla mogu naći [[biljka|biljke]] istoga [[genotip]]a. Takav način vegetativnog razmnožavanja čest je kod potisnutih, zasjenjenih stabala manja je njena izdanačka snaga iz [[panj]]a.
[[Datoteka:Sorbus-torminalis.JPG|mini|desno|200px|Lišće i plodovi brekinje]]

== Ekološka svojstva ==

Brekinja je pionirska vrsta, sa širokom [[Ekologija|ekološkom]] valencijom. Poluskiofilna je vrsta, u mladosti dobro podnosi zasjenu, a kasnije traži dosta [[svjetlost|svjetla]]. Termofilna je do mezofilna vrsta otporna na [[suša|sušu]], hladnoću i kasne proljetne [[mraz]]ove. U našim je [[šuma]]ma sporedna vrsta, koja doprinosi [[biologija|biološkoj]] raznolikosti, stabilnosti sastojine, potpori glavnim vrstama [[drvo|drveća]] i poboljšanju kvalitete tla. Vrlo je osjetljiva na kompeticiju ostalih vrsta u zajednici te su za njen uspješan razvoj neophodne prikladne uzgojne mjere.
Stabla u sjeni rastu sporo, no u optimalnim svjetlosnim i drugim stanišnim uvjetima raste brže od [[hrast]]a. Doživi starost oko 100 godina, a prema nekim izvorima i preko 200 godina. U [[Zapadna Europa|zapadnoj Europi]] izvješteno je o vrlo visokim cijenama koje u nekoliko posljednjih godina postiže [[drvo]] brekinje, a kao posljedica toga dolazi do intezivnog iskorištavanja s malo brige o kvalitetnoj obnovi te plemenite vrste.
[[Datoteka:Sorbus torminalis Trunk and canopy.jpg|mini|desno|200px|Krošnja brekinje]]

==Korisnost==

[[Plod]]ovi brekinje poslije [[mraz]]ova kad sagnjile, postaju kašasti, slatki i ukusni. Jedu se sirovi ili se od njih rade [[kompot]]i i [[marmalada|marmalade]], koje imaju okus sličan marmeladama od [[šipak|šipka]]. Prije su služili kao [[hrana]] siromaha i za dobivanje [[brašno|brašna]] od osušenih plodova. U davna vremena, plodovi brekinje prodavali su se na [[tržnica]]ma u [[London]]u, [[Beč]]u i [[Prag]]u. Sadrže mnogo [[trijeslovina]] pa su se od starih vremena, upotrebljavale za zaustavljanje [[proljev]]a. U plodovima ima mnogo [[šećer]]a i organskih [[kiselina]], a malo [[vitamin C|vitamina C]] (oko 10 mg%). Jedu ih [[ptice]], [[Srna|srne]], [[Obični jelen|jeleni]], [[miš]]evi, [[vjeverica|vjeverice]] i [[puh]]ovi. Lišće brekinje u samom je vrhu, najomiljenije prehrane srna i jelena.
Kora i plodovi brekinje imaju ljekovito svojstvo u liječenju [[šećerna bolest|šećerne bolesti]], i u narodnoj medicini se smatraju prirodnim [[inzulin]]om. Za liječenje šećerne bolesti od mlade kore i podkorne mase priprema se čaj, a plodovi se jedu svježi, prerađeni u marmelade i đemove, osušeni kao čaj ili kao kompot.
Drvo brekinje, koristi se za izradu [[flauta]], [[klavir]]skih tipki, [[orgulje|orgulja]], [[čembalo|čembala]] i [[Škotska|škotskih]] [[gajde|gajdi]]. Budući da se [[drvo]] brekinje ne širi i ne skuplja, upotrebljava se za izradu mjernih instrumenata, a cijenjeno je i u industriji [[furnir]]a, ali je jako malo zastupljeno.

==Povijest==
Najstariji pisani izvori o brekinji sežu u daleku prošlost. [[Rim]]ski veleposjednik i pisac Marcus Porcius Cato Censorius ([[234. pr. Kr.|234.]] - [[149. pr. Kr.|149.]] prije [[Isus|Krist]]a) u svojem djelu „''De re rustica''”, koristi ime „Sorbum” bez podjele na vrste. Nakon 200 godina, prvi put se pojavilo ime „Sorbum torminale” u djelu [[Aulus Cornelius Celsus|Aulusa Corneliusa Celsusa]], između [[25.]] i [[35.]] nakon Krista.
Temeljit opis brekinje dao je [[Gaj Plinije Drugi]] (Stariji) ([[23.]] - [[79.]]), koji je opisao u nizu knjiga „''Historia Naturalis''” [[četiri]] vrste iz roda Sorbus. Plinije Drugi naziva brekinju imenom „Sorbus torminalis“.
U razdoblju od Plinija Drugog do [[Njemačka|njemačkog]] reformatora [[Martin Luther|Martina Luthera]] nema nikakvih pisanih zapisa o brekinji. Luther u dopisivanju s prijateljem Agricolom spominje brekinju i njene [[plod]]ove.
Godine [[1546.]], [[Hieronimus Bock]], prvi je tiskao sliku brekinje. Najstariji sačuvani [[herbarij]] s [[list]]ovima brekinje potječe iz [[1531.]] Sakupio ga je Cibo, a čuva se u [[Rim]]u. Samo nekoliko godina kasnije, pojavio se [[Aldrovandi]]jev herbarij, koji se čuva u [[Bologna|Bologni]]. Isti autor je objavio 10 [[knjiga]] sa slikovnim prikazima i [[akvarel]]ima [[biljka|biljnih]] vrsta. Tamo se prvi put pojavljuje slika brekinje u [[boja|boji]].
[[Carl Linne]], brekinju je imenovao znanstvenim nazivom „Crataegus torminalis“ ([[1753.]]). Deset godina kasnije, Crantz brekinji ponovno daje ime „Sorbus torminalis“, koje su mu već prije dali Celsus i Plinije Stariji. Zato se danas koristi znanstveno ime „Sorbus torminalis Crantz“. Ime „torminalis“ potječe od [[latinski jezik|latinske]] riječi „torminosus“ - zgrčen, grčenje u [[trbuh]]u, što proizlazi iz [[zdravlje|zdravstvenih]] učinaka plodova brekinje, koji liječe probavne smetnje.
U [[Hrvatska|hrvatskoj]] literaturi, brekinja se spominje [[tri]] puta u ranim brojevima [[Šumarski list|Šumarskog lista]] iz [[1891.]], [[1893.]] i [[1900.]]

{{Sporedni šumski proizvodi}}
[[Kategorija:Maleae]]
[[Kategorija:Divlje voće]]

Brekinja - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica