WikiSysop: bnz

2022-04-30T13:23:08Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 13:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Branko Miljković'''-->~~{{Prijevod}}		{{Prijevod}}
	{{nedostaju izvori}}		{{nedostaju izvori}}
	{{Infookvir književnik		{{Infookvir književnik

WikiSysop: infookvir književnik

2022-04-15T03:38:24Z

infookvir književnik

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 03:38
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Branko Miljković'''-->{{Prijevod}}		<!--'''Branko Miljković'''-->{{Prijevod}}
	{{nedostaju izvori}}		{{nedostaju izvori}}
	{{~~Književnik~~		{{Infookvir književnik
	\| Ime = Branko Miljković		\| Ime = Branko Miljković
	\| slika = Bista Branka Miljkovića ispred Narodnog pozorišta u Nišu, rad vajara Nebojše Mitrića.JPG		\| slika = Bista Branka Miljkovića ispred Narodnog pozorišta u Nišu, rad vajara Nebojše Mitrića.JPG

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-27T08:36:48Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Prijevod}}
{{nedostaju izvori}}
{{Književnik
| Ime = Branko Miljković
| slika = Bista Branka Miljkovića ispred Narodnog pozorišta u Nišu, rad vajara Nebojše Mitrića.JPG
| veličina = 220px
| opis slike = Poprsje Branka Miljkovića ispred Narodnog pozorišta u Nišu, rad kipara Nebojše Mitrića
| puno ime = Branko Miljković
| pseudonim =
| rođenje = [[29. siječnja]] [[1934.]]<br>[[Niš]], [[Srbija]]
| smrt = [[12. veljače]] [[1961.]]<br>[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
| zanimanje = [[književnik]]
| nacionalnost = [[Srbi|Srbin]]
| period pisanja = [[1957.]] – [[1961.]]
| vrsta = [[poezija]], [[esej]]
| teme =
| period =
| supruga =
| suprug =
| djeca =
| djela = ''Uzalud je budim'', ''Poreklo nade'', ''Vatra i ništa'', ''Krv koja svetli''
| potpis =
| web =
|fusnote =
}}

'''Branko Miljković''' ([[Niš]], [[29. siječnja]] [[1934.]] – [[Zagreb]], [[12. veljače]] [[1961.]]), bio je jednim od najpoznatijih [[srbija]]nskih [[pjesnik]]a druge polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]].

== Životopis ==
Branko Miljković rođen je u [[Niš]]u 1934. godine. Majka Marija Brailo bila je [[Hrvati]]ca iz istoimene [[drniš]]ke plemićke obitelji.<ref>Blaženko Strižić, [http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/50852-subasic-je-navodno-srbin-a-miljkovic-i-dokovic-nisu-hrvati ''Subašić je navodno Srbin, a Miljković i Đoković nisu Hrvati''], ''hrsvijet.net'', 8. srpnja 2018. (pristupljeno 10. srpnja 2018.)</ref> Godine [[1953.]] s roditeljima se seli u [[Beograd]] u koji Branko stiže sa stotinjak već napisanih pjesama gdje će boriti se za njihovo objavljivanje. U Beogradu provodi narednih 8 godina pokušavajući istaknuti se u poezijskim krugovima. Ubrzo po dolasku upisuje se na [[Sveučilište u Beogradu|beogradsko sveučilište]], na [[Filozofski fakultet]], i stvara prijateljstva s drugim pjesnicima, [[Vasko Popa|Vaskom Popa]] i [[Ivan Lalić|Ivanom Lalićem]]. Njegove pjesme pokazuju utjecaj francuskih [[simbolizam|simbolista]] [[Paul Valéry|Valéryja]] i [[Stéphane Mallarmé|Mallarméa]], kao i filozofije [[Heraklit]]a. Pokraj poezije, pisao je [[esej]]e i [[kritika|kritike]] i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pjesnika. Krajem [[1960.]] godine preselio se u [[Zagreb]].

Uslijed geopolitičkih prilika u poslijeratnoj [[Europa|Europi]], ime Branka Miljkovića nije poznato široj publici zapadne Europe. Niš je u vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] bio svjedok masovnih pogubljenja, što se odrazilo na mladom Miljkoviću i njegovoj poeziji koja je slijedila.

Njegov talent i lakoća s kojom se koristio i igrao riječima nisu prošli neprimijećeni. Mladi Miljković odbija članstvo i vezu s Partijom, što je rezultiralo neobjavljivanjem njegovog pjesništva. Međutim, njegov uspjeh kod mladih bio je razvidan te je pet njegovih pjesama objavljeno u poznatom časopisu ''Delo'', čiji je glavni i odgovorni urednik u to vrijeme bio [[Oskar Davičo]]. Ubrzo potom slijedi njegova prva zbirka pjesama, iz [[1956.]] godine, pod nazivom ''Uzalud je budim''. Bila je uspješna kod publike kao i kod kritičara. Pjesma je postala klasik i jedna od najpoznatijih njegovih pjesama. Po Miljkoviću, jednog je dana posjetio svojega susjeda u Nišu i vidio na zidu sliku njegove umrle sestre. On se zaljubio u sliku s djevojkom, i u njezino ime napisao ovu pjesmu, za koju je kasnije govorio kako je trijumf pjesnika i života.

Često je viđan po kavanama u Beogradu, u kojem je Branko vodio boemski i bezbrižan život. Međutim uslijed stalnog konzumiranja alkohola, umio je pokazati i svoju agresivnu stranu kada je bio u pijanom stanju, zbog čega je stalno ulazio u tuče, koje je skoro uvijek gubio. Ovakvo ponašanje ga je često dovodilo u neprilike s režimom koji nije želio tolerirati takve ispade. Na sreću, imao je puno prijatelja, pisaca, koji su u to vrijeme bili veoma bliski režimu i koji su ga izbavljali iz raznih neprilika. Kao rezultat ovakvoga ponašanja i neprilika u koje bi upadao, uvijek bi govorio, kuneći se, kako više nikad neće pisati. Godine [[1958.]] njegova druga zbirka pjesama objavljena je pod nazivom ''Smrću protiv Smrti''. Godine [[1958.]] [[Jean-Paul Sartre]] posjećuje [[Beograd]] kao gost [[Srpska akademija znanosti i umjetnosti|Srpske akademije znanosti i umjetnosti]]. Miljković prima posebno priznanje od francuskoga filozofa i njih dvojica su se nakon posjeta ubrzo sprijateljili.

U jesen [[1960.]] godine Branko se našao u okruženju članova Partije i neprijateljske atmosfere. Čak i njegove bliske kolege okrenuli su se protiv njega, što je on teško podnosio, te je donio odluku zauvijek napustiti [[Beograd]] i naći novi dom u [[Zagreb|Zagrebu]], u kojem ga je čekao posao kulturnog urednika [[Radio Zagreb|Radio Zagreba]]. Po odlasku šalje pismo novinama ''[[Duga|Dugi]]'' i odriče se nagrade koju je dobio. U Zagrebu, Branko je nastavio pisati, ali i piti. U posljednjoj noći njegovog života, viđen je kako je pio u društvu nekolicine djevojaka. Po iskazu svjedoka, bio je u dobru raspoloženju, čuli su ga kako je govorio da je završio s uobraženim urednicima, političkim ulizicima i Partijom, te kako je spremao objavljivanje nove zbirke pjesama. Ubrzo nakon polnoći, napustio je prijatelje za stolom, rekavši da se mora sastati s nekim. Sljedeći put kada je bio viđen, visio je na drvetu u parku.

U svojoj zbirci pjesama ''Izvor Nade'', napisao je [[epitaf]] - ''ubi me prejaka reč''. Zvuči gotovo proročki.

U noći između 12. i 13. veljače [[1961.]] godine nađeno je tijelo srpskog pjesnika Branka Miljkovića obješeno o drvo u parku u središtu [[Zagreb]]a, u kojem je živio duže vremena. U vrijeme smrti imao je 27 godina. Službeni nalazi govore da je bilo samoubojstvo.


Do danas, ne postoji konkretan zaključak o njegovoj smrti.

== Djela ==
Zbirke pjesama:
* ''Uzalud je budim'', 1957.
* ''Smrću protiv smrti'', 1959., s [[Blažo Šćepanović|Blažom Šćepanovićem]]
* ''Poreklo nade'', 1960.
* ''Vatra i ništa'', 1960.
* ''Krv koja svetli'', 1961.
Posmrtno:
* ''Pesme'', Prosveta, Beograd, 1965.
* ''Sabrana dela'', 1-4, Gradina, Niš, 1972.<ref name="narodnimuzejnis.rs">[http://narodnimuzejnis.rs/o-muzeju/odeljenja/odeljenje-knjizevne-zaostavstine/?lang=RS Narodni muzej Niš: Odeljenje za proučavanje književne zaostavštine: Memorijalna zbirka Branko Miljković], narodnimuzejnis.rs, pristupljeno 3. rujna 2018. {{srp oznaka}}</ref>

== Nagrade ==
* [[1960.]]: Dobio je [[Oktobarska nagrada|Oktobarsku nagradu]] [[Oktobarska nagrada grada Beograda|grada Beograda]], za zbirku pjesama ''Vatra i ništa''.<ref name="narodnimuzejnis.rs"/>

== Spomen ==
* Spomen soba Branko Miljković. U [[Narodni muzej u Nišu|Narodnom muzeju u Nišu]] čuva se cjelokupna ostavština pjesnika Branka Miljkovića. Formirana je i zaklada istoimene muzejske zbirke. Godine [[1971.]] povodom desetogodišnjice pjesnikove smrti njegovi roditelji, Marija i Gligorije, i brat Dragiša, poklonili su Narodnom muzeju u Nišu sačuvanu ostavštinu: osobne predmete, odjeću, isprave, fotografije, rukopise, namještaj iz roditeljske kuće u Nišu i Beogradu, dopisivanje, osobnu knjižnicu s oko 400 knjiga i časopisa i bogatu hemeroteku s izrescima pjesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i časopisa.
* Jedna od najprestižnijih nagrada za najbolju knjigu pjesama nazvana je po njemu. Nagradu od 1971. godine dodjeljuje Skupština grada Niša. Iscrpni podatci o povijesti nagrade i dobitnicima nalaze se u časopisu ''[[Gradina]]'', Nova serija broj 4/2004. Vidi tekst [[Vase Pavkovića]] ''Nad istorijom nagrade Branko Miljković''.

== Knjige kritika o Miljkoviću i njegovom životu ==
* Petar Džadžić, ''Branko Miljković ili neukrotiva reč'', Beograd 1965.
* ''Kritičari o Branku Miljkoviću'', zbornik radova (prir. Sava Penčić), Niš 1973.
* ''Branko Miljković u sećanju savremenika'', zbornik (prir. Vidosav Petrović), Niš 1973.
* Vidosav Petrović, ''Pesnikov uzlet – Sećanja na Branka Miljkovića'', Niš 1988.
* Miodrag Petrović, ''Pesnički svet Branka Miljkovića'', Niš 1991.
* ''Poezija i poetika Branka Miljkovića'', zbornik radova (ured. Novica Petković), Beograd 1996.
* Branko Miljković i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje Mikić), Gadžin Han / Beograd 1997.
* Radivoje M. Petković, ''Branko Miljković – školski dani'', Niš 1999.
* Radivoje Mikić, ''Orfejev dvojnik – o poeziji i poetici Branka Miljkovića'', Beograd 2002.
* Radovan Popović, ''Princ pesnika'', životopis Branka Miljkovića, Niš 2002.
* Kosta Dimitrijević, ''Ubijeni pesnik'', roman o Branku Miljkoviću, Beograd 2002.
* Kosta Lozanić, ''Slike iz života Miljkovića'', [Roman o Branku Miljkoviću u 77 slika], Obrenovac 2003.
* ''Poezija Branka Miljkovića – nova tumačenja'', Zbornik (prir. Radivoje Mikić), Niš 2003.
* Gojko M. Tešić, ''Bio-bibliografija Branka Miljkovića i radova o njemu (1951.–1973.)'', I–II, Književna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974.): 151–197, 343–396.
* ''Gradina'', Nova serija broj 4/2004., tematski broj časopisa posvećen Branku Miljkoviću i Nagradi Branko Miljković

== Doktorske disertacije o Branku Miljkoviću ==
* Ljubisav Stanojević (1927. - 2005.): ''Poezija i poetika Branka Miljkovića - orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog'' (1973.)

== Filmovi o Branku Miljkoviću ==
* [[Vatra i ništa]] (Igrano-dokumentarni film, Niš, 1995., proizvodnja: PP Krug, uz materijalnu podršku Ministarstva kulture Republike Srbije i Skupštine grada Niša, režija: Marislav Radisavljević, direktor fotografije filma: Ivan Zdravković, snimatelj: Darko Ković, scenograf: Boris Čerškov, kostimograf: Jelka Ašanin, skladatelj: Blagoje Radojević, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, Slađana Vlajović)

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Miljković, Branko}}
[[Kategorija:Srpski pjesnici]]
[[Kategorija:Srpski esejisti]]

[[Kategorija:Životopisi, Niš]]

Branko Miljković - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: infookvir književnik

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica