Branimir Jelić - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

2025-04-08T02:54:11Z

Zamjena teksta - '.-2' u '. — 2'

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 02:54
Redak 2:		Redak 2:

	==Životopis==		==Životopis==
	Branko Jelić rodio se Donjem Docu kraj Omiša [[1905.]] godine. Rodio se kao četvrto dijete od osmero u obitelji Ike (Ivana) Jelića i Ive Jelić rođ. Simunić.<ref name="Bio-biblio">[[Milan Blažeković]], ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN\|953-160-107-0}}, str. 200.-201.</ref> Pučku školu pohađa u rodnom mjestu od [[1911.]] do [[1915.]] godine a u [[Split]]u klasičnu gimnaziju na kojoj je maturirao [[1923.]] godine. Nakon završene gimnazije odlazi u [[Zagreb]]u gdje upisuje studij medicine i ostaje sljedećih pet godina. Već od đačkih dana djeluje politički a djelovanje nastavlja i u Zagrebu tijekom studija.<ref name="Bio-biblio" /> Jelić se aktivirao u Hrvatskoj pravaškoj revolucionarnoj omladini (HPRO), koja je djelovala u okviru Hrvatske stranke prava od [[1926.]] godine kada je pokrenut i njezin organ ''[[Starčević]]''. Početkom listopada [[1928.]] godine osnovano je društvo [[Hrvatski Domobran]] koje je pod plaštom legalnog športskog društva trebalo vježbati omladince za ilegalne borbene akcije.<ref name="Matković">[http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Matkovic_Povijest_NDH.pdf Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske], Drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002., str. 11., preuzeto 29. veljače 2012.</ref> Ne dobivši dozvolu za legalno djelovanje društvo ipak nastavlja potajno okupljati omladince i pripremati ih za terorističke aktivnosti.<ref name="Matković" />		Branko Jelić rodio se Donjem Docu kraj Omiša [[1905.]] godine. Rodio se kao četvrto dijete od osmero u obitelji Ike (Ivana) Jelića i Ive Jelić rođ. Simunić.<ref name="Bio-biblio">[[Milan Blažeković]], ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN\|953-160-107-0}}, str. 200. — 201.</ref> Pučku školu pohađa u rodnom mjestu od [[1911.]] do [[1915.]] godine a u [[Split]]u klasičnu gimnaziju na kojoj je maturirao [[1923.]] godine. Nakon završene gimnazije odlazi u [[Zagreb]]u gdje upisuje studij medicine i ostaje sljedećih pet godina. Već od đačkih dana djeluje politički a djelovanje nastavlja i u Zagrebu tijekom studija.<ref name="Bio-biblio" /> Jelić se aktivirao u Hrvatskoj pravaškoj revolucionarnoj omladini (HPRO), koja je djelovala u okviru Hrvatske stranke prava od [[1926.]] godine kada je pokrenut i njezin organ ''[[Starčević]]''. Početkom listopada [[1928.]] godine osnovano je društvo [[Hrvatski Domobran]] koje je pod plaštom legalnog športskog društva trebalo vježbati omladince za ilegalne borbene akcije.<ref name="Matković">[http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Matkovic_Povijest_NDH.pdf Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske], Drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002., str. 11., preuzeto 29. veljače 2012.</ref> Ne dobivši dozvolu za legalno djelovanje društvo ipak nastavlja potajno okupljati omladince i pripremati ih za terorističke aktivnosti.<ref name="Matković" />

	Iz knjige [[Hrvoje Matković\|Hrvoja Matkovića]] [[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)\|Povijest Nezavisne Države Hrvatske]]: ''"Aktivnost pravaške omladine došla je do izražaja u demonstracijama 1. decembra 1928. povodom proslave 10-godišnjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebačke katedrale, u trenutku okupljanja viših oficira i državnih službenika, izvješene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva omladinca (sudionika incidenta), te ih sprovodila do policijske postaje, došlo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata i krvoprolića. Organizatori te akcije Branimir Jelić i [[Gustav Perčec]] tada su ilegalno napustili zemlju."''<ref name="Matković" />		Iz knjige [[Hrvoje Matković\|Hrvoja Matkovića]] [[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)\|Povijest Nezavisne Države Hrvatske]]: ''"Aktivnost pravaške omladine došla je do izražaja u demonstracijama 1. decembra 1928. povodom proslave 10-godišnjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebačke katedrale, u trenutku okupljanja viših oficira i državnih službenika, izvješene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva omladinca (sudionika incidenta), te ih sprovodila do policijske postaje, došlo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata i krvoprolića. Organizatori te akcije Branimir Jelić i [[Gustav Perčec]] tada su ilegalno napustili zemlju."''<ref name="Matković" />

WikiSysop: bnz

2022-04-30T12:18:14Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 12:18
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Branimir Jelić'''-->~~'''Branimir Branko Jelić''' ([[Donji Dolac]] kraj [[Omiš]]a, [[28. veljače]] [[1905.]] - [[Berlin]], [[31. svibnja]] [[1972.]]) bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[političar]], [[liječnik]] i [[publicistika\|publicist]].		'''Branimir Branko Jelić''' ([[Donji Dolac]] kraj [[Omiš]]a, [[28. veljače]] [[1905.]] - [[Berlin]], [[31. svibnja]] [[1972.]]) bio je [[Hrvatska\|hrvatski]] [[političar]], [[liječnik]] i [[publicistika\|publicist]].

	==Životopis==		==Životopis==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-29T09:29:38Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Branimir Branko Jelić''' ([[Donji Dolac]] kraj [[Omiš]]a, [[28. veljače]] [[1905.]] - [[Berlin]], [[31. svibnja]] [[1972.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[liječnik]] i [[publicistika|publicist]].

==Životopis==
Branko Jelić rodio se Donjem Docu kraj Omiša [[1905.]] godine. Rodio se kao četvrto dijete od osmero u obitelji Ike (Ivana) Jelića i Ive Jelić rođ. Simunić.<ref name="Bio-biblio">[[Milan Blažeković]], ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-107-0}}, str. 200.-201.</ref> Pučku školu pohađa u rodnom mjestu od [[1911.]] do [[1915.]] godine a u [[Split]]u klasičnu gimnaziju na kojoj je maturirao [[1923.]] godine. Nakon završene gimnazije odlazi u [[Zagreb]]u gdje upisuje studij medicine i ostaje sljedećih pet godina. Već od đačkih dana djeluje politički a djelovanje nastavlja i u Zagrebu tijekom studija.<ref name="Bio-biblio" /> Jelić se aktivirao u Hrvatskoj pravaškoj revolucionarnoj omladini (HPRO), koja je djelovala u okviru Hrvatske stranke prava od [[1926.]] godine kada je pokrenut i njezin organ ''[[Starčević]]''. Početkom listopada [[1928.]] godine osnovano je društvo [[Hrvatski Domobran]] koje je pod plaštom legalnog športskog društva trebalo vježbati omladince za ilegalne borbene akcije.<ref name="Matković">[http://www.hercegbosna.org/STARO/download-hr/Matkovic_Povijest_NDH.pdf Hrvoje Matković: Povijest Nezavisne Države Hrvatske], Drugo, dopunjeno izdanje, Zagreb, 2002., str. 11., preuzeto 29. veljače 2012.</ref> Ne dobivši dozvolu za legalno djelovanje društvo ipak nastavlja potajno okupljati omladince i pripremati ih za terorističke aktivnosti.<ref name="Matković" />

Iz knjige [[Hrvoje Matković|Hrvoja Matkovića]] [[Povijest Nezavisne Države Hrvatske (Matković)|Povijest Nezavisne Države Hrvatske]]: ''"Aktivnost pravaške omladine došla je do izražaja u demonstracijama 1. decembra 1928. povodom proslave 10-godišnjice ujedinjenja. Naime, na toranj zagrebačke katedrale, u trenutku okupljanja viših oficira i državnih službenika, izvješene su dvije crne i jedna hrvatska zastava. Obje crne zastave su pale na okupljene uzvanike pred ulazom u katedralu. Kada je policija uhitila dva omladinca (sudionika incidenta), te ih sprovodila do policijske postaje, došlo je u Petrinjskoj ulici do sukoba s grupom demonstranata i krvoprolića. Organizatori te akcije Branimir Jelić i [[Gustav Perčec]] tada su ilegalno napustili zemlju."''<ref name="Matković" />

Nakon organiziranja demonstracija Jelić odlazi u [[Graz]] gdje nastavlja i završava studij medicine.

==Emigracija==
===Prije Drugog svjetskog rata===
Jelić se u emigraciji priključio pokretu [[Ante Pavelić]]a i dobiva položaj poglavnog pobočnika i mogućnost političkog djelovanja među [[Hrvatsko iseljeništvo|hrvatskim iseljenicima]] u [[Europa|Europi]] te [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]].<ref name="hdpz">[http://www.hdpz.htnet.hr/broj235/Matkovic.htm Politički zatvorenik: Dr. sc. Stjepan Matković: Narušeni "američki san": nepoznati prilog o radu dr. Branimira Jelića], preuzeto 29. veljače 2012.</ref> U jednom od svojih zapisa bilježi osobno viđenje prijelomne odluke o novom pokušaju internacionalizacije hrvatskog pitanja i odlasku u [[Hrvatska politička emigracija|političku]] [[Iseljeništvo|emigraciju]]: ''"Vodstvo hrvatskog domobranskog pokreta odlazi u inozemstvo, da od tamo vodi daljnju borbu, jer je to u domovini zakonito bilo nemoguće. Borba izmedju krvavog [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandar]]-[[Petar Živković|Živkovićevog]] režima i domobranskog pokreta, koji se onda prozvao domobransko-ustaški, biva sve žešća i dobiva čisto revolucionarni karakter."''<ref name="hdpz" /> Kasnije Jelić odlazi u Južnu Ameriku gdje organizira Hrvatski Domobran, zatim to isto čini i u Sjevernoj Americi.<ref name="Bio-biblio" /> Po drugom dolasku u [[SAD]] u veljači [[1939.]] godine biva interniran 56 dana a nakon kampanje američkih Hrvata i nekih američkih političara, otvorenog pisma predsjedniku SAD-a [[Franklin D. Roosevelt|Franklinu D. Rooseveltu]] bio mu je dopušten ulazak u SAD.<ref name="hdpz" /> U listopadu [[1939.]] godine prilikom povratka u Europu [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanske]] [[Tajna služba|tajne službe]] skidaju ga s [[Italija|talijanskog]] [[brod]]a ''Conte di Savoia''<ref name="mi5">{{eng oznaka}} [https://web.archive.org/web/20120215104809/https://www.mi5.gov.uk/output/branimir-jelic.html MI5: Branimir Jelić], preuzeto 29. veljače 2012.</ref> u [[Gibraltar]]u i interniraju na [[otok]]u [[Otok Man|Man]] u [[Irsko more|Irskom moru]], gdje je, uz povremena prebacivanja u druga mjesta zatočenja, boravio od lipnja [[1940.]] godine<ref name="mi5" /> do prosinca [[1945.]] godine.<ref name="hdpz" />

===Nakon Drugog svjetskog rata===
Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Jelić nastavlja političku djelatnost i borbu za samostalnu Hrvatsku.

Godine [[1949.]] dolazi u [[Njemačka|Njemačku]], u [[München]], gdje [[1950.]] godine osniva Hrvatski narodni odbor te počinje izdavati novine ''[[Hrvatska država (München)|Hrvatska Država]]''.<ref name="Bio-biblio" /> Kao predsjednik HNO sudjeluje na Svehrvatskom Kongresu održanom u [[New York]]u od [[29. kolovoza]] do [[2. rujna]] [[1962.]] godine, iz kojega proizlazi prvo [[Hrvatsko narodno vijeće]] pod predsjedanjem dra [[Ibrahimbeg Džinić|Ibrahimbega Džinića]].<ref name="Bio-biblio" />

Povjesničar dr. [[Jere Jareb]] je prikupio, uredio i bilješkama popratio Jelićeve pisane uspomene i memorijalne članke te ih objavio kao ''Političke uspomene i rad dra Branimira Jelića'', [[1982.]] godine.<ref name="Bio-biblio" />

== Ubojstvo ==
Još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije Beograd je razmišljao o ubojstvu Branka Jelića, [[Milan Stojadinović]] u svojim je memoarima napisao kako je knez [[Pavle Karađorđević]] namjeravao zatražiti od [[Hitler]]ove vlade izručenje Jelića, da bi ga, prilikom transporta za Jugoslaviju, izbacili iz zrakoplova negdje nad [[Karavanke|Karavankama]] u [[Slovenija|Sloveniji]].<ref name="Komisija">[http://www.safaric-safaric.si/udruge/hsk/201012%20Izvjesce%20vijeca%20komisije.pdf Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava: Poratne žrtave državnog terora SFRJ u inozemstvu], str. 16.-17., safaric-safaric.si, preuzeto 5. ožujka 2012.</ref> Nakon pokušaja otmice [[1950.]] godine u [[Düsseldorf]]u i [[atentat]]a [[10. rujna]] [[1970.]] godine u [[Berlin]]u, kada je lakše ranjen od postavljenog eksploziva, [[UDBA]] organizira drugi pokušaj bombaškog atentata, [[5. svibnja]] [[1971.]] godine, postavljajući bombu pred ulazom u Jelićevu liječničku ordinaciju.<ref name="Komisija" /> Jelić je zadobio teže ozljede na nogama i desnom ramenu a njegova tajnica Waltraud Gorski zadobila je lakše povrede. Prebačen je u berlinsku bolnicu gdje je dva dana kasnije, [[7. svibnja]] [[1971.]] godine, ponovno pokušan atentat na njega.<ref name="Komisija" /> Dragica Jeremić pokušala je ući u Jelićevu bolesničku sobu ali je od policije spriječena a kod nje je pronađen pištolj s prigušivačem i nekoliko ručnih bombi.<ref name="Komisija" /> Nakon izlaska iz bolnice Jelić se odselio na sigurnije područje, u München, a umro je [[31. svibnja]] [[1972.]] godine od posljedica trovanja.<ref name="Komisija" />

Nalogodavci i počinitelj zločina još nisu procesuirani.

== Članci objavljeni u [[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]] ==
* ''Memorandum Hrvatskog Narodnog Odbora u Münchenu Predsjedniku 6. Skupštine Ujedinjenih Naroda'', sv. 2., str. 159-165. (Dokumenti), 1952.
* ''Za jedinstvo hrvatske emigracije'', sv. 3., str. 195-197., 1952.
* ''Prigodne uspomene. Povodom 25.-god. Hrvatskog Domobrana u Buenos Airesu.'' U spomen pok. Ivanu Žuvaniću i inž. Ivanu Marion Kolusiu. Sv. 4., str. 531-534., 1955.
* ''Tko je odgovoran za [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburg]]? Razgovor dra Branimira Jelića i dra [[Jure Petričević]]a.'' Sv. 2-4., str. 382-385., 1966.

== Povezani članak ==
* [[državni terorizam]]

==Izvori==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Jelić, Branimir}}
[[Kategorija:Hrvatski oporbeni političari u iseljeništvu (1945.-1989.)]]