WikiSysop: bnz

2022-04-30T11:54:11Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 11:54
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Brajci'''-->~~Naziv '''Brajci''' je uz nazive [[Pauri\|Pauri]] i [[Kostenjari]] (Kostanjari) naziv za dio stanovništva u sjeverozapadnom dijelu [[Karlovačka županija\|Karlovačke županije]] u [[Republika Hrvatska\|Republici Hrvatskoj]] tj. u [[Pokuplje\|Karlovačkom Pokuplju]]. Naziv Brajci se može gledati usporedno s ostalim sličnim regionalnim i mjesnim nazivima za stanovništvo diljem [[Republika Hrvatska\|Hrvatske]] koji vuku određeno podrijetlo iz povijesti poput Bez(j)aki, [[Šokci]], Boduli itd.		Naziv '''Brajci''' je uz nazive [[Pauri\|Pauri]] i [[Kostenjari]] (Kostanjari) naziv za dio stanovništva u sjeverozapadnom dijelu [[Karlovačka županija\|Karlovačke županije]] u [[Republika Hrvatska\|Republici Hrvatskoj]] tj. u [[Pokuplje\|Karlovačkom Pokuplju]]. Naziv Brajci se može gledati usporedno s ostalim sličnim regionalnim i mjesnim nazivima za stanovništvo diljem [[Republika Hrvatska\|Hrvatske]] koji vuku određeno podrijetlo iz povijesti poput Bez(j)aki, [[Šokci]], Boduli itd.

	== Zemljopisni smještaj ==		== Zemljopisni smještaj ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-09-02T23:48:24Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

Naziv '''Brajci''' je uz nazive [[Pauri|Pauri]] i [[Kostenjari]] (Kostanjari) naziv za dio stanovništva u sjeverozapadnom dijelu [[Karlovačka županija|Karlovačke županije]] u [[Republika Hrvatska|Republici Hrvatskoj]] tj. u [[Pokuplje|Karlovačkom Pokuplju]]. Naziv Brajci se može gledati usporedno s ostalim sličnim regionalnim i mjesnim nazivima za stanovništvo diljem [[Republika Hrvatska|Hrvatske]] koji vuku određeno podrijetlo iz povijesti poput Bez(j)aki, [[Šokci]], Boduli itd.

== Zemljopisni smještaj ==

Tri susjedna grada čija područja zajedno s pripadajućim općinama sačinjavaju i omeđuju prostor čiji žitelji se označavaju jednim od ova tri naziva su [[Karlovac]], [[Duga Resa]] i [[Ozalj]]. To je kraj [[Pokuplje|Gornjeg Pokuplja]] ili Međurječja koji spada u prostor hrvatske mikroregije [[Pokuplje|Pokuplja]] između rijeka gornje [[Kupa|Kupe]], donje [[Dobra|Dobre]] i [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnice]]. To je ujedno jugozapadni rub [[Panonska nizina|Panonske nizine]] koji graniči s [[Gorski Kotar|Gorskim Kotrom]] na jugu, [[Slovenija|Slovenijom]] na zapadu i [[Kordun|Kordunom]] na istoku.

Taj prostor se nalazi na samom početku [[Dinaridi|preddinarskog]] [[krš|krškog]] krajolika te ga obilježavaju prekrasne, još uvijek očuvane prirodne ljepote kao što su bistre rijeke [[Dobra]], [[Mrežnica]], [[Kupa]] i [[Korana]] s prekrasnim kanjonima, brojni potoci, izvori, slapovi, nepregledne šume, krške jame, zeleni brežuljci s kojih puca pogled sve do [[Slovenija|Slovenije]], planine [[Klek]] u [[Ogulin|Ogulinu]] ili [[Petrova gora|Petrove gore]].

Također je važno spomenuti i brojne povijesne i kulturne znamenitosti poput dvoraca [[Novigrad na Dobri]], [[Ribnik]], [[Ozalj]], Dubovac, [[Barilović]] i [[Bosiljevo]], kamenog mosta u [[Novigrad na Dobri|Novigradu na Dobri]], brojnih crkvi, kapelica, plemićkih kurija i ostataka brojnih nekadašnjih utvrda i zamaka.

== Brajski kraj (Brajsko) ==

Naziv Brajci (za žene se kaže Brajice) se danas pretežito odnosi na stanovnike tzv. ''Brajskog kraja'' ili kraće ''Brajskog'', duž obale rijeke Dobre te uokolo mjesta [[Netretić|Netretić]] iako nije posve točno određeno koja mjesta taj naziv obuhvaća. Također se naziv Brajci najčešće poistovjećuje s prostorom rimokatoličke župe [[Završje Netretićko]] (Župa Uzvišenja sv. Križa). Neki Brajcima smatraju samo one na lijevoj obali Dobre, neki sve u dolini Dobre, a neki sve između rijeka [[Dobra|Dobre]] i [[Kupa|Kupe]] s [[Netretić|Netretićem]] kao središnjim brajskim mjestom. Brajcima se tako smatraju žitelji [[Netretić|Netretića]], [[Brajakovo Brdo|Brajak Brda]], [[Vinski Vrh|Vinskog Vrha]], [[Završje Netretićko|Završja Netretićkog]], [[Tomašnica|Tomašnice]], [[Grdun|Grduna]] i okolnih mjesta. Taj kraj se često naziva ''Brajski kraj''.

Zanimljivo je da se često mještani pojedinih sela, čak i susjednih, ne slažu uvijek u tome gdje prestaje, a gdje počinje "Brajski kraj", pa će tako mještani [[Zadobarje|Zadobarja]] uvijek tvrditi da oni nikako nisu Brajci te da su Brajci samo na lijevoj obali [[Dobra|Dobre]] dok će netko i [[Zadobarje|Zadobarce]] smatrati Brajcima.

Određeni povjesničari Brajcima smatraju svo hrvatsko stanovništvo od Bele Krajine u [[Slovenija|Sloveniji]] pa sve do Karlovca. U širem smislu naziv obuhvaća većinu okolnog, pretežito brdskog karlovačkog stanovništva. Podrijetlo tog pojma je također nejasno. Po objašnjenju mjesnog stanovništva taj naziv dolazi od starinskog naziva ''Dobrajsko'' za područje uz Dobru pa bi stanovnici bili (Do)Brajci. Pojam Brajac se također još izvodi iz imenice "brajda" odnosno pridjeva "brajdski", dovodi se u vezu s obližnjim nazivom mjesta [[Brajakovo Brdo|Brajak Brdo]] i prezimenima Brajak i Brajković.

Najvjerojatnija teorija o podrijetlu naziva Brajci spominje moćni [[Iliri|ilirski]] narod Breuca koji je nekada živio na prostorima današnje središnje Hrvatske, a spomen na njih se sačuvao na karlovačkom području upravo u nazivu Brajci. [[Iliri|Ilirski]] narod Breuca je u povijesti ostao zapamćen zbog sudjelovanja u protu-rimskom [[Batonski rat|Batonskom ratu]] od 6. - 9. godine. To je povijesno najutemeljenija teorija o podrijetlu tog naziva koja bi vjerojatno objasnila i njegovu široku raspostranjenost diljem [[Karlovačka županija|Karlovačke županije]].

[[Radoslav Lopašić]], istaknuti [[Karlovac|karlovački]] povjesničar iz 19. stoljeća koji je iznio tezu o [[Iliri|ilirskom]] podrijetlu naziva Brajci, u svome djelu Oko [[Kupa|Kupe]] i [[Korana|Korane]] ističe da je središte tzv. ''Brajskog kraja'' u njegovo vrijeme susjedni stari grad [[Ribnik]].

[[Iliri|Ilirski]] narod Breuca je također živio na prostoru današnje [[Brodsko-posavska županija|slavonske]] i [[Bosanska Posavina|bosanske Posavine]] te je zanimljivo da se žitelji tih prostora i danas također smatraju Brajcima.

Za stanovnike nekih [[Pokuplje|karlovačkih]] brajskih naselja se nekada govorilo i da su "'''''Živičari'''''" jer žive u "živici" tj. šumi. Taj naziv, ponekad upotrijebljen i u pogrdnom smislu, je u širem smislu označavao fizički i psihički čvrste, neslomljive, "žilave" ljude ovog kraja i njihov naporan seljački i težački život.

Budući da je pojam "Brajci" vrlo diskutabilan i rasprostranjen, neki taj naziv vežu i za kraj između rijeka [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnice]] i [[Korana|Korane]] (mjesta [[Barilović]], Bukovlje itd.) te ga navode u svezi s vojskom [[Vojna krajina|Vojne granice (krajine)]] koja je nekada bila smještena na tom području nasuprot nazivu [[Pauri]] (seljaci) za civilne stanovnike. Stanovnici tog kraja se također smatraju Brajcima. Postoje još neka mjesta i krajevi, najčešće brdski za koja se veže naziv Brajci.

== Brajski govor ==

Kao jedna od najvažnijih posebnosti kulturne i narodne baštine tog kraja može se navesti i specifični govor. Taj govor je karakterističan za cijelu karlovačko-dugoreško-ozaljsku regiju s određenim varijacijama od kraja do kraja. To je izvorno [[Čakavsko narječje|čakavski ikavski govor]] u koji su s vremenom ušle mnoge [[Kajkavsko narječje|kajkavske]] , a zatim i [[Štokavsko narječje|štokavske]] riječi pa se tako izgubila upitna zamjenica ''ča'' u korist riječi ''kaj'', ali su očuvani i mnogi čakavski elementi (npr. zamjenice zač=zašto, vač=u što, poč=po što, nač=na što, ki=tko, va=u itd.) te se alternacija staroslavenskog glasa ''jat'' najčešće ostvaruje kao ''i'' tj. na čakavskoj ikavici (npr. riječi lipo, dite, lik, tribati, cviće, mliko, sikira, sime, vrime, kripost, nimati, vriditi, mišati, miriti, rizati, ispovid, grih, grišiti i mnoge druge).

Također su očuvani mnogi arhaični oblici i riječi (npr. družina=obitelj, braća=članovi obitelji, stara mati=baka, gospodinjstvo=domaćinstvo, gospodinja=domaćica, tanjir=tanjur, točka=jučer, sinoć, kadi=gdje, peteh=pijetao, kršćenik=krćanin, osoba, nu=poštapalica koja se može označiti kao : samo daj, izvoli, i mnogi drugi). Samoglasnik ''o'' se često zamjenjuje samoglasnikom ''u'' npr. riječi uno=ono, una=ona, unaj=onaj, smu=smo i dr.

Taj se izmiješani, hibridni govor stručno naziva ''govor ozaljskog književnog kruga'', "[[Čakavsko narječje|čakavsko]]-[[Kajkavsko narječje|kajkavski]] govor", ili tzv. ''brajski govor''.
Kajkavske su osobine izrazitije na istočnom rubu tog područja ([[Ozalj]], Pribić, Bregana, Kobilić), a čakavske u zapadnijim krajevima ([[Duga Resa]], [[Barilović]], [[Ogulin]]). Tzv. brajski govor ima dodirnih točaka i sa susjednim slovenskim govorima. Također su od štokavskih govora susjednog Korduna ovi čakavsko-kajkavski govori poprimili i poneku štokavsku osobinu (npr. divan, divaniti=govor, govoriti i dr...).

U razgovornom žargonu je prisutan velik broj germanizama (fajercek=upaljač, cajt=vrijeme, luteran (hoturan)=nevjeran i loš čovjek) itd.

Govorom ozaljskog književnog kruga su pisali slavni hrvatski plemići [[knezovi Zrinski|Zrinski]] i [[Frankopani|Frankopani]], književnici i jezikoslovci okupljeni u ozaljskom književnom krugu poput slavnog autora ''Gazophylaciuma'', svećenika pavlina [[Ivan Belostenec|Ivana Belostenca]].Tom je jezičnom tipu npr. pripadao ''Raj duše'' Nikole Dešića iz 1560, a to je bio molitvenik Ane Katarine Zrinske, supruge Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Tim su govorom,odnosno četvrtim hrvatskim narječjem u potpunosti ili djelomično pisali također Ferenc Črnko, Franjo Glavinić, Juraj Ratkaj Velikotaborski, Matija Magdalenić, Pavao Ritter Vitezović i drugi.Cijelo to područje je nekada bilo većinom u posjedu moćnih hrvatskih plemićkih obitelji [[Knezovi Zrinski|Zrinskih]] i [[Frankapani|Frankopana]] koje su ostavile svoj trag u kulturnoj i povijesnoj baštini kraja.

== Povijest ==

[[Hrvati]] su te prostore naselili već u 7. stoljeću te se za vrijeme [[Hrvatski vladari|hrvatskih narodnih vladara]] i kasnije organiziraju u [[Hrvatske županije|župe]] ili [[Hrvatske županije|županije]]. Ovaj dio [[Srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovne Hrvatske]] je obuhvaćala ''gorička županija'' koja se prostirala južno od rijeke [[Kupa|Kupe]]. U opsegu stare goričke [[Hrvatske županije|županije]] živjelo je već u najstarije vrijeme više slobodnih plemenskih općina, ili kako su se one same nazivale: ''bratstva plemenitih ljudi''.

[[Karlovac|Karlovački]] povjesničar iz 19. stoljeća [[Radoslav Lopašić]] u svom djelu Oko [[Kupa|Kupe]] i [[Korana|Korane]] donosi pregled [[Hrvati|hrvatskih]] slobodnih plemenskih općina na području goričke županije. Za kraj oko rijeke [[Dobra|Dobre]] kaže kako tamo već u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] nalazimo slobodnu općinu [[Zadobarje|zadobarsku]], oštrovršku, [[Gornje Stative|stativsku]], [[Završje Netretićko|završku]] i [[Tomašnica|tomašničku]] te kaže da su već u 16. stoljeću ove općine spadale pod grad [[Ozalj]]. Ozljem i okolicom kao i velikim dijelom Hrvatske tada vladaju ugledne hrvatske plemićke obitelji knezova [[Knezovi Zrinski|Zrinskih]] i [[Frankopani|Frankopana]]. Na čelu općinama je stajao ''sudac'', kod nekih nazivan ''rihtarom'', dok je u [[Zadobarje|Zadoborju]] kao i u [[Draganić|Draganiću]] nazivan starim [[Hrvati|hrvatskim]] imenom ''župan''. Ove su slobodne plemenske općine imale svoje običaje i uredbe, bile su vrlo samostalne i neovisne, radnje koje su imale obavljati bile su namijenjene općem dobru, a poglavito obrani od neprijatelja. No to se s vremenom sve više mijenjalo.

Sve ove plemenske općine u području grada [[Ozalj|Ozlja]] su tijekom 16. stoljeća izgubile svoju slobodu i nezavisnost, a slobodni žitelji su većinom postali [[kmetstvo|kmetovi]]. Tome je posebno pogodovalo što su [[Knezovi Zrinski|Zrinski]] i [[Frankopani|Frankopani]] počeli dijeliti dijelove ogromnog [[Ozalj|ozaljskog]] vlastelinstva svojim miljenicima i odanim vazalima. Tako već početkom 15. stoljeća na plemićkom dobru Tomašnica (naziv Tomašnica se i danas u užem smislu odnosi najviše na stari plemićki dvor i okolna polja uz [[Dobra|Dobru]] koja su sačinjavala nekadašnje plemićko imanje) nalazimo ozaljskog vazala Stjepana Tatara Mlačkog (Mlaka na [[Mrežnica (rijeka)|Mrežnici]]), a kasnije Fabijana Šafara od Doljana u Gackoj, koji je po svemu sudeći također bio pripadnik porodice Tatarića. Vjerojatno su ovi [[Mrežnica (rijeka)|mrežnički]] Tatari potomci [[Tatari|Tatara]], koji su za kralja Bele IV. provalili u [[Hrvatska|Hrvatsku]] i tu trajno ostali.

U uvodnici kaptola [[Zagreb|zagrebačkog]] iz 1441. godine se spominje da Fabijana Šafara od Doljana u Gackoj, kaštelana grada [[Ozalj|Ozlja]] u dvor Tomašnicu na [[Dobra|Dobri]] uvedoše plemići Ivan [[Grdun|Grdunski]] (de Gardo), Franjo [[Novigrad na Dobri|Dobranski]] (de Dobrijan), Luka Ivanković [[Gornje Stative|Stativski]] (Ztathauich), Matija Fabijanov od [[Zadobarje|Zadoborja]] (Zadobran) i Juraj Miklić, župan u [[Zadobarje|Zadoborju]] dok je svjedok bio vlastelin Juraj sin Mateja od [[Zvečaj|Zvečaja]]. Godine 1453. uvedoše po nalogu [[ban|bana]] Fridrika Celjskoga, Petar, Andrija i Gjurko [[Barilović|Barilovići]] od Gorice, kao povjerenici banovi, sinove Fabijana Doljanskoga, kaštelana ozaljskoga i plemića gackoga, Jurja, Ivana, Bartola i Šimuna u dobro Tomašnicu na [[Dobra|Dobri]] dok su svjedoci bili plemići Ivan Grdanec od Tomašnice, Martin Pertatić od [[Gornje Stative|Stativa]], pa Martin Dionižev i Urban sin Blagoje od [[Gornje Stative|Stativa]], Grdoc od [[Završje Netretićko|Zavrha (Sv. Križa – Završja)]] i napokon Martin od [[Piščetke|Pišćetaka]].

Župa Sv. Križa - [[Završje Netretićko|Završje]] je poznata po tome što se u njoj dugo održalo [[glagoljica|glagoljaštvo]] i glagoljsko hrvatsko pismo, a vizita župe [[1686.]] godine kaže da u župi nema latinskog misala, već samo glagoljski. O očuvanosti glagoljske tradicije u tom kraju govore i nedavno otkrivene bogate freske i glagoljski natpisi u kapeli [[Sveti Antun Pustinjak|Sv. Antuna Pustinjaka]] u [[Zadobarje|Zadobarju]] čiji je najstariji dio sagrađen još u srednjem vijeku. Bogate glagoljske freske su također pronađene u susjednoj crkvi BD Marije u [[Novigrad na Dobri|Novigradu na Dobri]]. Na [[glagoljica|glagoljici]] su bili pisani i spisi i pečati plemenskih općina i sučija.

== Iseljavanje ==

Cijeli taj kraj je počevši od [[Osmanlijsko Carstvo|turskih]] provala pa u novije vrijeme od iseljavanja krajem 19. stoljeća, zatim prvom polovicom 20. stoljeća, a posebice u desetljećima nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] opustošen iseljavanjem tzv. [[bijela kuga|bijelom kugom]].

Tako postoje brojne zajednice Hrvata iz tih krajeva prvenstveno u [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u, zatim u [[Njemačka|Njemačkoj]], zemljama [[Južna Amerika|Južne Amerike]], [[Europa|Europe]] i diljem svijeta i [[Hrvatska|Hrvatske]] što ga svrstava u jedne od najraseljenijih i iseljavanjem najopustošenijih [[Hrvatska|hrvatskih]] krajeva s brojnom iseljeničkom zajednicom u [[Hrvatsko iseljeništvo|dijaspori]].

Velik je i broj gostujućih radnika (gastarbajtera) u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Slovenija|Sloveniji]] iako je taj broj danas puno manji nego prije. Brojne zajednice [[Hrvati|hrvatskih]] [[Hrvatsko iseljeništvo|iseljenika]] održavaju čvrste i žive veze s [[Republika Hrvatska|domovinom]].

Depopulacija, iseljavanje i katastrofalna demografska slika i danas predstavljaju jedan od najvećih problema ovog kraja.

==Izvori==
{{izvori}}
* Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane, mjestopisne i povjestne crtice

== Vanjske poveznice ==

*[http://www.archive.org/stream/okokupeikoranem00lopagoog/okokupeikoranem00lopagoog_djvu.txt Radoslav Lopašić - Oko Kupe i Korane, mjestopisne i povjestne crtice.]
*[http://www.tzkz.hr Stranice Turističke zajednice Karlovačke županije.]

{{mrva-etno}}

[[Kategorija:Hrvati]]
[[Kategorija:Karlovačka županija]]

Brajci - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica