Bosanska Banovina - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-04-30T04:30:48Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 04:30
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bosanska Banovina'''-->~~
	{{Okvir bivše zemlje svijeta		{{Okvir bivše zemlje svijeta
	\| ime = Banovina Bosna		\| ime = Banovina Bosna

WikiSysop: file u datoteka

2022-04-15T05:26:03Z

file u datoteka

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 05:26
Redak 73:		Redak 73:
	Papini izaslanici u to su vrijeme Kulina oslovljavali kao "vladara Bosne".{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Kulina su njegovi suvremenici nazivali "velikim banom bosanskim", a tu je tradiciju nastavio i njegov nasljednik Matej Ninoslav.{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Godine 1189. Kulin je napisao prvi bosanski dokument, poznat kao ''[[Povelja Kulina bana]]''. Napisan je na [[hrvatska ćirilica\|arvatici]], a radi se o diplomatskom dokumentu kojim su uređeni trgovački odnosi između Bosanske banovine i Dubrovačke Republike.{{sfn\|Suarez, S.J.\|Woudhuysen\|2013.\|pp=506-07}} Njegova vladavina također je dovela i do polemika oko autohtone [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]] (ogranka [[Bogumilstvo\|bogumilzma]]), Crkve koju su Rimokaatolička i Pravoslavna Crkva smatrale krivovjernom.		Papini izaslanici u to su vrijeme Kulina oslovljavali kao "vladara Bosne".{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Kulina su njegovi suvremenici nazivali "velikim banom bosanskim", a tu je tradiciju nastavio i njegov nasljednik Matej Ninoslav.{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Godine 1189. Kulin je napisao prvi bosanski dokument, poznat kao ''[[Povelja Kulina bana]]''. Napisan je na [[hrvatska ćirilica\|arvatici]], a radi se o diplomatskom dokumentu kojim su uređeni trgovački odnosi između Bosanske banovine i Dubrovačke Republike.{{sfn\|Suarez, S.J.\|Woudhuysen\|2013.\|pp=506-07}} Njegova vladavina također je dovela i do polemika oko autohtone [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]] (ogranka [[Bogumilstvo\|bogumilzma]]), Crkve koju su Rimokaatolička i Pravoslavna Crkva smatrale krivovjernom.
	==== Hereza i zbor na Bilinom polju ====		==== Hereza i zbor na Bilinom polju ====
	[[Slika:Ploča_Kulina_bana.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Plo%C4%8Da_Kulina_bana.jpg\|alt=\|mini\|200x200px\|Povelja Kulina bana iz 1193. pronađena u [[Biskupići]]ma.\|lijevo]]		[[Slika:Ploča_Kulina_bana.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Plo%C4%8Da_Kulina_bana.jpg\|alt=\|mini\|200x200px\|Povelja Kulina bana iz 1193. pronađena u [[Biskupići]]ma.\|lijevo]]
	[[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg\|alt=Bosanska Banovina za vrijeme Kulina bana\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Kulina]]		[[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg\|alt=Bosanska Banovina za vrijeme Kulina bana\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Kulina]]
	Godine 1203. veliki župan Raške [[Vukan Nemanjić]] optužio je bosanskog bana da podržava [[Krivovjerje\|heretike]]. Na [[Bilino polje\|Bilinom polju]] je potom održan zbor, poznat kao bilinopoljska abjuracija, javno odricanje od krivovjerja predstavnika "bosanskih krstjana" što su ga 8. rujna 1203. dali u nazočnosti bana Kulina papinskomu izaslaniku Ivanu de Casamarisu, čime je spriječio miješanje drugih država u politiku Bosanske banovine.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7642\|title=bilinopoljska abjuracija {{!}} Hrvatska enciklopedija\|work=enciklopedija.hr\|accessdate=2020-12-18}}</ref> Uspio je sačuvati [[Bosanska biskupija\|Bosansku biskupiju]] unutar [[Dubrovačka nadbiskupija\|Dubrovačke nadbiskupije]]; ispostavilo se da su greške koje su priznane bile uglavnom zbog neznanja i nepoznavanja propisa, a ne zbog heretičkih doktrina.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}} Kulin je tad još jednom potvrdio svoju odanost hrvatsko-ugarskom kralju iako je njegova vlast nad Bosnom većinom bila nominalna.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}}		Godine 1203. veliki župan Raške [[Vukan Nemanjić]] optužio je bosanskog bana da podržava [[Krivovjerje\|heretike]]. Na [[Bilino polje\|Bilinom polju]] je potom održan zbor, poznat kao bilinopoljska abjuracija, javno odricanje od krivovjerja predstavnika "bosanskih krstjana" što su ga 8. rujna 1203. dali u nazočnosti bana Kulina papinskomu izaslaniku Ivanu de Casamarisu, čime je spriječio miješanje drugih država u politiku Bosanske banovine.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7642\|title=bilinopoljska abjuracija {{!}} Hrvatska enciklopedija\|work=enciklopedija.hr\|accessdate=2020-12-18}}</ref> Uspio je sačuvati [[Bosanska biskupija\|Bosansku biskupiju]] unutar [[Dubrovačka nadbiskupija\|Dubrovačke nadbiskupije]]; ispostavilo se da su greške koje su priznane bile uglavnom zbog neznanja i nepoznavanja propisa, a ne zbog heretičkih doktrina.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}} Kulin je tad još jednom potvrdio svoju odanost hrvatsko-ugarskom kralju iako je njegova vlast nad Bosnom većinom bila nominalna.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}}
Redak 102:		Redak 102:

	=== Mladi ban Tvrtko ===		=== Mladi ban Tvrtko ===
	[[~~File~~:TvrtkoPoveljaMoštre.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:TvrtkoPoveljaMo%C5%A1tre.jpg\|alt=\|lijevo\|mini\|200x200px\|Tvrtkova povelja pisana u Moštrima kod Visokog.]]		[[Datoteka:TvrtkoPoveljaMoštre.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:TvrtkoPoveljaMo%C5%A1tre.jpg\|alt=\|lijevo\|mini\|200x200px\|Tvrtkova povelja pisana u Moštrima kod Visokog.]]
	Nakon iznenadne smrti Stjepana, banovinu je naslijedio 14-godišnji Tvrtko, sin Stjepanovog brata i suvladara Vladislava,<ref name=":0">{{Citiranje časopisa\|author=Enes Dedić, Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku (Žrnovnice, 10. april 1378. - Trstivnica, 17. juni 1378)\|url=https://www.academia.edu/32763406/Povelja_kralja_Tvrtka_I_Kotromani%C4%87a_Dubrovniku_%C5%BDrnovnice_10_april_1378_Trstivnica_17_juni_1378_The_Royal_Charter_of_king_Tvrtko_I_Kotromani%C4%87_issued_to_the_Ragusan_commune_%C5%BDrnovnice_10th_April_1378_Trstivnica_17th_June_1378_\|date=\|year=\|month=\|journal=Godišnjak Centra za Balkanološka istraživanja 45 (2017)\|volume=\|issue=\|pages=225-226\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-17}}</ref> koji je bio na vlasti kao [[regent]], dok je Tvrtko sa svojom majkom [[Jelena Šubić\|Jelenom Šubić]] putovao širom banovine kako bi uredio odnose sa svojim vazalima.{{sfn\|Ćošković\|2009\|p=}} Nakon smrti Vladislava 1354. regentkinja je postala Jelena koja će odmah otputovati u Ugarsku kako bi dobila pristanak [[Ludovik I. Anžuvinac\|Ludovika I]] za mladog bana. Odmah po povratku održala je stanak u Milama kojim je dobila potvrdu svih posjeda i privilegija vlastele "sve Bosne, Donjih Krajeva, Zagorja i Huma".{{sfn\|Ćirković\|1964\|p=122}}		Nakon iznenadne smrti Stjepana, banovinu je naslijedio 14-godišnji Tvrtko, sin Stjepanovog brata i suvladara Vladislava,<ref name=":0">{{Citiranje časopisa\|author=Enes Dedić, Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku (Žrnovnice, 10. april 1378. - Trstivnica, 17. juni 1378)\|url=https://www.academia.edu/32763406/Povelja_kralja_Tvrtka_I_Kotromani%C4%87a_Dubrovniku_%C5%BDrnovnice_10_april_1378_Trstivnica_17_juni_1378_The_Royal_Charter_of_king_Tvrtko_I_Kotromani%C4%87_issued_to_the_Ragusan_commune_%C5%BDrnovnice_10th_April_1378_Trstivnica_17th_June_1378_\|date=\|year=\|month=\|journal=Godišnjak Centra za Balkanološka istraživanja 45 (2017)\|volume=\|issue=\|pages=225-226\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-17}}</ref> koji je bio na vlasti kao [[regent]], dok je Tvrtko sa svojom majkom [[Jelena Šubić\|Jelenom Šubić]] putovao širom banovine kako bi uredio odnose sa svojim vazalima.{{sfn\|Ćošković\|2009\|p=}} Nakon smrti Vladislava 1354. regentkinja je postala Jelena koja će odmah otputovati u Ugarsku kako bi dobila pristanak [[Ludovik I. Anžuvinac\|Ludovika I]] za mladog bana. Odmah po povratku održala je stanak u Milama kojim je dobila potvrdu svih posjeda i privilegija vlastele "sve Bosne, Donjih Krajeva, Zagorja i Huma".{{sfn\|Ćirković\|1964\|p=122}}

	Iako je na početku vladavine povećao svoju moć,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} godine 1363. izbiti će rat s Ugarskom.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Stvarni uzrok rata nije poznat, ali sam Ludovik u jednoj povelji piše da naređuje da osvoje Usoru i iskorijene iz Bosne „bezbrojno mnoštvo heretika i patarena“ te da „da unište drskost nekih pobunjenika“.		Iako je na početku vladavine povećao svoju moć,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} godine 1363. izbiti će rat s Ugarskom.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Stvarni uzrok rata nije poznat, ali sam Ludovik u jednoj povelji piše da naređuje da osvoje Usoru i iskorijene iz Bosne „bezbrojno mnoštvo heretika i patarena“ te da „da unište drskost nekih pobunjenika“.

	Ludovik je prvo napao Donje kraje, područje s podijeljenim plemstvom gdje su jedni podržavali Tvrtka, a drugi hrvatsko-ugarskog kralja.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} [[Vlatko Vukoslavić]] priklonio se Ludoviku i predao tvrđavu u Ključu, ali je [[Vukac Hrvatinić]] uspio obraniti tvrđavu Soko grad u župi Pliva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Mjesec dana kasnije napadnuta je i Usora te je i nju napala velika kraljevska vojska,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} međutim tvrđava u Srebreniku je odoljela napadima te je čak uspjela zarobiti kraljev pečat. To je bila prva Tvrtkova pobjeda protiv hrvatsko-ugarskog kralja koji će se sa svojom vojskom vratiti u Mađarsku. Jedinstvo lokalnog plemstva nije dugo trajalo, pa su u veljači 1366. svrgnuli Tvrtka{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} i zamijenili s njegovim mlađim bratom Vukom.[[Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Zadar_Treaty_1358.png\|alt=\|mini\|200x200px\|Bosanska Banovina 1358. nakon [[Zadarski mir\|Zadarskog mira]].]]		Ludovik je prvo napao Donje kraje, područje s podijeljenim plemstvom gdje su jedni podržavali Tvrtka, a drugi hrvatsko-ugarskog kralja.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} [[Vlatko Vukoslavić]] priklonio se Ludoviku i predao tvrđavu u Ključu, ali je [[Vukac Hrvatinić]] uspio obraniti tvrđavu Soko grad u župi Pliva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Mjesec dana kasnije napadnuta je i Usora te je i nju napala velika kraljevska vojska,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} međutim tvrđava u Srebreniku je odoljela napadima te je čak uspjela zarobiti kraljev pečat. To je bila prva Tvrtkova pobjeda protiv hrvatsko-ugarskog kralja koji će se sa svojom vojskom vratiti u Mađarsku. Jedinstvo lokalnog plemstva nije dugo trajalo, pa su u veljači 1366. svrgnuli Tvrtka{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} i zamijenili s njegovim mlađim bratom Vukom.[[Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|alt=\|mini\|200x200px\|Bosanska Banovina 1358. nakon [[Zadarski mir\|Zadarskog mira]].]]
	Tvrtko je pobjegao na ugarski dvor gdje ga je primio hrvatsko-ugarski kralj, njegov dojučerašnji neprijatelj.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Prihvativši ponovno ugarsko suverenstvo, Tvrtko je dobio pomoć od Ugarske i vratio se u Bosnu tijekom ožujka 1366. Do kraja mjeseca vratio je neke dijelove svoje banovine, ali ne sve. Imao je podršku gospodara Donjih Kraja. U ovaj sukob uključili su se razni plemići i često su mijenjali strane. Najznačajnija prebjeglica u ovom sukobu bio je Sanko Miltenović, vodeći humski velikaš pod čijom se vlašću nalazio veliki dio Huma između Nevesinja, Konjica i obale. U drugoj polovici 1367. on se nagodio s Tvrtkom,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} pa je zaključen mir kojim je Sanko zadržao svoje posjede, ali ponovo priznao Tvrtkovu vlast.{{sfn\|Fine\|1994\|p=370}}		Tvrtko je pobjegao na ugarski dvor gdje ga je primio hrvatsko-ugarski kralj, njegov dojučerašnji neprijatelj.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Prihvativši ponovno ugarsko suverenstvo, Tvrtko je dobio pomoć od Ugarske i vratio se u Bosnu tijekom ožujka 1366. Do kraja mjeseca vratio je neke dijelove svoje banovine, ali ne sve. Imao je podršku gospodara Donjih Kraja. U ovaj sukob uključili su se razni plemići i često su mijenjali strane. Najznačajnija prebjeglica u ovom sukobu bio je Sanko Miltenović, vodeći humski velikaš pod čijom se vlašću nalazio veliki dio Huma između Nevesinja, Konjica i obale. U drugoj polovici 1367. on se nagodio s Tvrtkom,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} pa je zaključen mir kojim je Sanko zadržao svoje posjede, ali ponovo priznao Tvrtkovu vlast.{{sfn\|Fine\|1994\|p=370}}

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

2022-01-02T05:15:20Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

2022-01-02T02:55:58Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{izdvojeni članak(.*?)}} +)

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 02:55
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Bosanska Banovina'''-->~~{{izdvojeni članak\|svibanj 2021.}}~~		<!--'''Bosanska Banovina'''-->
	{{Okvir bivše zemlje svijeta		{{Okvir bivše zemlje svijeta
	\| ime = Banovina Bosna		\| ime = Banovina Bosna

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

2021-11-26T01:52:56Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite journal +{{Citiranje časopisa)

←Starija inačica		Inačica od 26. studeni 2021. u 01:52
Redak 119:		Redak 119:

	==== Krunidba ====		==== Krunidba ====
	Tvrtko je zbog krvne povezanosti s Nemanjićima uzeo titularno vladarsko ime Stefan,<ref name=":1" /> otkada je počela bizantizacija titula na bosanskom dvoru, uslijed ulaska utjecaja iz Srbije.<ref name=":1">{{~~Cite journal~~\|last=Dautović\|first=Dženan\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku\|url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf\|date=2016\|journal=Godišnjak\|volume=45\|pages=233\|language=Bosanski\|access-date=\|last2=Dedić\|first2=Enes\|publisher=[[ANUBiH]]\|doi=\|quote=\|via=}}</ref> To mu je srodstvo poslužilo da dobije pravo na ''sugubi vijenac'' (dvostruku krunu), jednu po nasljedstvu bosanskih predaka, a na drugu srpsku, po tom što je izumiranjem Nemanjića Srbija ostala bez svojih "praroditelja".<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=To mu je srodstvo poslužilo da polaže pravo na »sugubi vijenac« (dvostruka kruna) kao simbol dviju država, na jednu po nasljedstvu bosanskih predaka, za koje se uvriježilo mišljenje da su vladali Bosnom od njezina postanka, a na drugu po tom što je nakon smrti njegovih »praroditelja« ostala bez vladara.}}</ref>		Tvrtko je zbog krvne povezanosti s Nemanjićima uzeo titularno vladarsko ime Stefan,<ref name=":1" /> otkada je počela bizantizacija titula na bosanskom dvoru, uslijed ulaska utjecaja iz Srbije.<ref name=":1">{{Citiranje časopisa\|last=Dautović\|first=Dženan\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku\|url=http://www.anubih.ba/godisnjak/god45/Godisnjak45-full.pdf\|date=2016\|journal=Godišnjak\|volume=45\|pages=233\|language=Bosanski\|access-date=\|last2=Dedić\|first2=Enes\|publisher=[[ANUBiH]]\|doi=\|quote=\|via=}}</ref> To mu je srodstvo poslužilo da dobije pravo na ''sugubi vijenac'' (dvostruku krunu), jednu po nasljedstvu bosanskih predaka, a na drugu srpsku, po tom što je izumiranjem Nemanjića Srbija ostala bez svojih "praroditelja".<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=To mu je srodstvo poslužilo da polaže pravo na »sugubi vijenac« (dvostruka kruna) kao simbol dviju država, na jednu po nasljedstvu bosanskih predaka, za koje se uvriježilo mišljenje da su vladali Bosnom od njezina postanka, a na drugu po tom što je nakon smrti njegovih »praroditelja« ostala bez vladara.}}</ref>

	Krunjenje Tvrtka I. izvršeno je 26. listopada 1377. godine.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=Tim činom dovršio je teritorijalno širenje svoje države, pa je u jesen, vjerojatno 26. listopada, uzeo kraljevski naslov i okrunio se za kralja »Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama«. Pojedinosti oko toga njegova čina u historiografiji još nisu razriješene.}}</ref> Ne postoji konsenzus oko toga gdje se krunidba dogodila (Mileševo ili Mile kod Visokog) ili koja je priroda krunidbe bila (jednokratno s dvije krune ili dvokratno), kao i osobe krunitelja (djed Crkve bosanske, franjevački vikar ili pravoslavni mitropolit). U srpskoj historiografiji uglavnom se smatra da je to manastir u [[Mileševo\|Mileševu]] za koji je izvor Orbinijevo ''[[Kraljevstvo Slavena]]'', dok većina hrvatskih i bosanskohercegovačkih povjesničara, nakon povijesno-arheoloških istraživanja, zagovara krunjenje u [[Mile (Visoko, BiH)\|Milima]] kod Visokog.<ref>{{Citiranje časopisa\|author=Dejan Zadro\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Srednjovjekovna franjevačka crkva sv. Nikole u Milima (Arnautovići kod Visokog). Kritički osvrt na dosadašnja povijesno-arheološka istraživanja\|url=https://www.academia.edu/856482/Srednjovjekovna_franjeva%C4%8Dka_crkva_sv_Nikole_u_Milima_Arnautovi%C4%87i_kod_Visokog_Kriti%C4%8Dki_osvrt_na_dosada%C5%A1nja_povijesno_arheolo%C5%A1ka_istra%C5%BEivanja\|date=\|year=\|month=\|journal=Prilozi\|volume=\|issue=\|pages=63\|id=\|language=en\|accessdate=2020-12-17}}</ref> Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su mu isplaćivati [[Svetodmitarski dohodak]], a titulu su priznavali i Mlečani, dok [[Žigmund Luksemburški]] i ostali hrvatsko-ugarski kraljevi, Tvrtka odbijaju nazivati kraljem.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=Naslov su mu priznavali Mlečani i Dubrovčani, kraljem ga je nazivala i Ludovikova nasljednica, kraljica Marija, tek mu ga je Žigmund Luksemburgovac uskratio, nazvavši ga 1389. banom.}}</ref> Tvrtkovim krunjenjem njegova država se uzdiže u rang [[Bosansko Kraljevstvo\|kraljevine]].		Krunjenje Tvrtka I. izvršeno je 26. listopada 1377. godine.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=Tim činom dovršio je teritorijalno širenje svoje države, pa je u jesen, vjerojatno 26. listopada, uzeo kraljevski naslov i okrunio se za kralja »Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama«. Pojedinosti oko toga njegova čina u historiografiji još nisu razriješene.}}</ref> Ne postoji konsenzus oko toga gdje se krunidba dogodila (Mileševo ili Mile kod Visokog) ili koja je priroda krunidbe bila (jednokratno s dvije krune ili dvokratno), kao i osobe krunitelja (djed Crkve bosanske, franjevački vikar ili pravoslavni mitropolit). U srpskoj historiografiji uglavnom se smatra da je to manastir u [[Mileševo\|Mileševu]] za koji je izvor Orbinijevo ''[[Kraljevstvo Slavena]]'', dok većina hrvatskih i bosanskohercegovačkih povjesničara, nakon povijesno-arheoloških istraživanja, zagovara krunjenje u [[Mile (Visoko, BiH)\|Milima]] kod Visokog.<ref>{{Citiranje časopisa\|author=Dejan Zadro\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Srednjovjekovna franjevačka crkva sv. Nikole u Milima (Arnautovići kod Visokog). Kritički osvrt na dosadašnja povijesno-arheološka istraživanja\|url=https://www.academia.edu/856482/Srednjovjekovna_franjeva%C4%8Dka_crkva_sv_Nikole_u_Milima_Arnautovi%C4%87i_kod_Visokog_Kriti%C4%8Dki_osvrt_na_dosada%C5%A1nja_povijesno_arheolo%C5%A1ka_istra%C5%BEivanja\|date=\|year=\|month=\|journal=Prilozi\|volume=\|issue=\|pages=63\|id=\|language=en\|accessdate=2020-12-17}}</ref> Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su mu isplaćivati [[Svetodmitarski dohodak]], a titulu su priznavali i Mlečani, dok [[Žigmund Luksemburški]] i ostali hrvatsko-ugarski kraljevi, Tvrtka odbijaju nazivati kraljem.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#TvrtkoI\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=hr\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=Naslov su mu priznavali Mlečani i Dubrovčani, kraljem ga je nazivala i Ludovikova nasljednica, kraljica Marija, tek mu ga je Žigmund Luksemburgovac uskratio, nazvavši ga 1389. banom.}}</ref> Tvrtkovim krunjenjem njegova država se uzdiže u rang [[Bosansko Kraljevstvo\|kraljevine]].

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

2021-11-16T06:16:29Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

2021-11-16T04:29:42Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2021. u 04:29
Redak 136:		Redak 136:
	{{Glavni\|Crkva bosanska\|Bosanska biskupija}}Kao sjecište dvije velike religije, planinsko područje Bosne, nominalno je pripadalo Rimokatoličkoj Crkvi,{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} ali se [[rimokatoličanstvo]] nikada nije čvrsto ukorijenilo zbog slabe crkvene organizacije{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} i loših puteva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=17}} Srednjovjekovna Bosna ostala je ničija zemlja što je dovelo do stvaranja "odvojene i donekle heretičke crkve" – [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]].{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} Ta zajednica pod tim imenom prvi put je zabilježena u povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića knezu Grguru Stipaniću 1329.		{{Glavni\|Crkva bosanska\|Bosanska biskupija}}Kao sjecište dvije velike religije, planinsko područje Bosne, nominalno je pripadalo Rimokatoličkoj Crkvi,{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} ali se [[rimokatoličanstvo]] nikada nije čvrsto ukorijenilo zbog slabe crkvene organizacije{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} i loših puteva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=17}} Srednjovjekovna Bosna ostala je ničija zemlja što je dovelo do stvaranja "odvojene i donekle heretičke crkve" – [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]].{{sfn\|Fine\|1991\|p=8}} Ta zajednica pod tim imenom prvi put je zabilježena u povelji bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića knezu Grguru Stipaniću 1329.

	Iako je Bosna nominalno bila rimokatolička, a Rim je tražio da se koristi [[Latinski jezik\|latinski]] kao liturgijski jezik, bosanski rimokatolici uglavnom su koristili [[Crkvenoslavenski jezik\|crkvenoslavenski]].{{sfn\|Fine\|1994\|p=18}} Franjevci su u Bosnu došli u kasnoj polovici 13. stoljeća kako bi iskorijenili učenja Crkve bosanske, pa je tako vikarijat osnovan 1340.,<ref name="svjetlorijeci">{{~~cite web~~\|url=http://www.svjetlorijeci.ba/stranica/7/bosna-srebrena\|title=Bosna Srebrena u prošlosti i sadašnjosti \| FMC Svjetlo riječi\|website=Svjetlorijeci.ba\|accessdate=2016-08-17}}</ref> posredstvom Stjepana II. Kotromanića, za čije će se vladavine podignuti više samostana. Do 1385. bili su u Olovu, Milama, [[Kraljeva Sutjeska\|Kraljevoj Sutjesci]] i Lašvi.{{Sfn\|Fine\|1994\|p=281, 282}}		Iako je Bosna nominalno bila rimokatolička, a Rim je tražio da se koristi [[Latinski jezik\|latinski]] kao liturgijski jezik, bosanski rimokatolici uglavnom su koristili [[Crkvenoslavenski jezik\|crkvenoslavenski]].{{sfn\|Fine\|1994\|p=18}} Franjevci su u Bosnu došli u kasnoj polovici 13. stoljeća kako bi iskorijenili učenja Crkve bosanske, pa je tako vikarijat osnovan 1340.,<ref name="svjetlorijeci">{{Citiranje weba\|url=http://www.svjetlorijeci.ba/stranica/7/bosna-srebrena\|title=Bosna Srebrena u prošlosti i sadašnjosti \| FMC Svjetlo riječi\|website=Svjetlorijeci.ba\|accessdate=2016-08-17}}</ref> posredstvom Stjepana II. Kotromanića, za čije će se vladavine podignuti više samostana. Do 1385. bili su u Olovu, Milama, [[Kraljeva Sutjeska\|Kraljevoj Sutjesci]] i Lašvi.{{Sfn\|Fine\|1994\|p=281, 282}}

	== Popis bosanskih banova ==		== Popis bosanskih banova ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-20T14:51:44Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 05:26
Redak 73:		Redak 73:
	Papini izaslanici u to su vrijeme Kulina oslovljavali kao "vladara Bosne".{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Kulina su njegovi suvremenici nazivali "velikim banom bosanskim", a tu je tradiciju nastavio i njegov nasljednik Matej Ninoslav.{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Godine 1189. Kulin je napisao prvi bosanski dokument, poznat kao ''[[Povelja Kulina bana]]''. Napisan je na [[hrvatska ćirilica\|arvatici]], a radi se o diplomatskom dokumentu kojim su uređeni trgovački odnosi između Bosanske banovine i Dubrovačke Republike.{{sfn\|Suarez, S.J.\|Woudhuysen\|2013.\|pp=506-07}} Njegova vladavina također je dovela i do polemika oko autohtone [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]] (ogranka [[Bogumilstvo\|bogumilzma]]), Crkve koju su Rimokaatolička i Pravoslavna Crkva smatrale krivovjernom.		Papini izaslanici u to su vrijeme Kulina oslovljavali kao "vladara Bosne".{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Kulina su njegovi suvremenici nazivali "velikim banom bosanskim", a tu je tradiciju nastavio i njegov nasljednik Matej Ninoslav.{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} Godine 1189. Kulin je napisao prvi bosanski dokument, poznat kao ''[[Povelja Kulina bana]]''. Napisan je na [[hrvatska ćirilica\|arvatici]], a radi se o diplomatskom dokumentu kojim su uređeni trgovački odnosi između Bosanske banovine i Dubrovačke Republike.{{sfn\|Suarez, S.J.\|Woudhuysen\|2013.\|pp=506-07}} Njegova vladavina također je dovela i do polemika oko autohtone [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]] (ogranka [[Bogumilstvo\|bogumilzma]]), Crkve koju su Rimokaatolička i Pravoslavna Crkva smatrale krivovjernom.
	==== Hereza i zbor na Bilinom polju ====		==== Hereza i zbor na Bilinom polju ====
	[[Slika:Ploča_Kulina_bana.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Plo%C4%8Da_Kulina_bana.jpg\|alt=\|mini\|200x200px\|Povelja Kulina bana iz 1193. pronađena u [[Biskupići]]ma.\|lijevo]]		[[Slika:Ploča_Kulina_bana.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Plo%C4%8Da_Kulina_bana.jpg\|alt=\|mini\|200x200px\|Povelja Kulina bana iz 1193. pronađena u [[Biskupići]]ma.\|lijevo]]
	[[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg\|alt=Bosanska Banovina za vrijeme Kulina bana\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Kulina]]		[[Datoteka:Bosnian Banate in 1204.svg\|alt=Bosanska Banovina za vrijeme Kulina bana\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Kulina]]
	Godine 1203. veliki župan Raške [[Vukan Nemanjić]] optužio je bosanskog bana da podržava [[Krivovjerje\|heretike]]. Na [[Bilino polje\|Bilinom polju]] je potom održan zbor, poznat kao bilinopoljska abjuracija, javno odricanje od krivovjerja predstavnika "bosanskih krstjana" što su ga 8. rujna 1203. dali u nazočnosti bana Kulina papinskomu izaslaniku Ivanu de Casamarisu, čime je spriječio miješanje drugih država u politiku Bosanske banovine.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7642\|title=bilinopoljska abjuracija {{!}} Hrvatska enciklopedija\|work=enciklopedija.hr\|accessdate=2020-12-18}}</ref> Uspio je sačuvati [[Bosanska biskupija\|Bosansku biskupiju]] unutar [[Dubrovačka nadbiskupija\|Dubrovačke nadbiskupije]]; ispostavilo se da su greške koje su priznane bile uglavnom zbog neznanja i nepoznavanja propisa, a ne zbog heretičkih doktrina.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}} Kulin je tad još jednom potvrdio svoju odanost hrvatsko-ugarskom kralju iako je njegova vlast nad Bosnom većinom bila nominalna.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}}		Godine 1203. veliki župan Raške [[Vukan Nemanjić]] optužio je bosanskog bana da podržava [[Krivovjerje\|heretike]]. Na [[Bilino polje\|Bilinom polju]] je potom održan zbor, poznat kao bilinopoljska abjuracija, javno odricanje od krivovjerja predstavnika "bosanskih krstjana" što su ga 8. rujna 1203. dali u nazočnosti bana Kulina papinskomu izaslaniku Ivanu de Casamarisu, čime je spriječio miješanje drugih država u politiku Bosanske banovine.<ref>{{Citiranje weba\|url=https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=7642\|title=bilinopoljska abjuracija {{!}} Hrvatska enciklopedija\|work=enciklopedija.hr\|accessdate=2020-12-18}}</ref> Uspio je sačuvati [[Bosanska biskupija\|Bosansku biskupiju]] unutar [[Dubrovačka nadbiskupija\|Dubrovačke nadbiskupije]]; ispostavilo se da su greške koje su priznane bile uglavnom zbog neznanja i nepoznavanja propisa, a ne zbog heretičkih doktrina.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}} Kulin je tad još jednom potvrdio svoju odanost hrvatsko-ugarskom kralju iako je njegova vlast nad Bosnom većinom bila nominalna.{{sfn\|Fine\|1994\|p=47}}
Redak 102:		Redak 102:

	=== Mladi ban Tvrtko ===		=== Mladi ban Tvrtko ===
	[[~~File~~:TvrtkoPoveljaMoštre.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:TvrtkoPoveljaMo%C5%A1tre.jpg\|alt=\|lijevo\|mini\|200x200px\|Tvrtkova povelja pisana u Moštrima kod Visokog.]]		[[Datoteka:TvrtkoPoveljaMoštre.jpg\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:TvrtkoPoveljaMo%C5%A1tre.jpg\|alt=\|lijevo\|mini\|200x200px\|Tvrtkova povelja pisana u Moštrima kod Visokog.]]
	Nakon iznenadne smrti Stjepana, banovinu je naslijedio 14-godišnji Tvrtko, sin Stjepanovog brata i suvladara Vladislava,<ref name=":0">{{Citiranje časopisa\|author=Enes Dedić, Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku (Žrnovnice, 10. april 1378. - Trstivnica, 17. juni 1378)\|url=https://www.academia.edu/32763406/Povelja_kralja_Tvrtka_I_Kotromani%C4%87a_Dubrovniku_%C5%BDrnovnice_10_april_1378_Trstivnica_17_juni_1378_The_Royal_Charter_of_king_Tvrtko_I_Kotromani%C4%87_issued_to_the_Ragusan_commune_%C5%BDrnovnice_10th_April_1378_Trstivnica_17th_June_1378_\|date=\|year=\|month=\|journal=Godišnjak Centra za Balkanološka istraživanja 45 (2017)\|volume=\|issue=\|pages=225-226\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-17}}</ref> koji je bio na vlasti kao [[regent]], dok je Tvrtko sa svojom majkom [[Jelena Šubić\|Jelenom Šubić]] putovao širom banovine kako bi uredio odnose sa svojim vazalima.{{sfn\|Ćošković\|2009\|p=}} Nakon smrti Vladislava 1354. regentkinja je postala Jelena koja će odmah otputovati u Ugarsku kako bi dobila pristanak [[Ludovik I. Anžuvinac\|Ludovika I]] za mladog bana. Odmah po povratku održala je stanak u Milama kojim je dobila potvrdu svih posjeda i privilegija vlastele "sve Bosne, Donjih Krajeva, Zagorja i Huma".{{sfn\|Ćirković\|1964\|p=122}}		Nakon iznenadne smrti Stjepana, banovinu je naslijedio 14-godišnji Tvrtko, sin Stjepanovog brata i suvladara Vladislava,<ref name=":0">{{Citiranje časopisa\|author=Enes Dedić, Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Dubrovniku (Žrnovnice, 10. april 1378. - Trstivnica, 17. juni 1378)\|url=https://www.academia.edu/32763406/Povelja_kralja_Tvrtka_I_Kotromani%C4%87a_Dubrovniku_%C5%BDrnovnice_10_april_1378_Trstivnica_17_juni_1378_The_Royal_Charter_of_king_Tvrtko_I_Kotromani%C4%87_issued_to_the_Ragusan_commune_%C5%BDrnovnice_10th_April_1378_Trstivnica_17th_June_1378_\|date=\|year=\|month=\|journal=Godišnjak Centra za Balkanološka istraživanja 45 (2017)\|volume=\|issue=\|pages=225-226\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-17}}</ref> koji je bio na vlasti kao [[regent]], dok je Tvrtko sa svojom majkom [[Jelena Šubić\|Jelenom Šubić]] putovao širom banovine kako bi uredio odnose sa svojim vazalima.{{sfn\|Ćošković\|2009\|p=}} Nakon smrti Vladislava 1354. regentkinja je postala Jelena koja će odmah otputovati u Ugarsku kako bi dobila pristanak [[Ludovik I. Anžuvinac\|Ludovika I]] za mladog bana. Odmah po povratku održala je stanak u Milama kojim je dobila potvrdu svih posjeda i privilegija vlastele "sve Bosne, Donjih Krajeva, Zagorja i Huma".{{sfn\|Ćirković\|1964\|p=122}}

	Iako je na početku vladavine povećao svoju moć,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} godine 1363. izbiti će rat s Ugarskom.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Stvarni uzrok rata nije poznat, ali sam Ludovik u jednoj povelji piše da naređuje da osvoje Usoru i iskorijene iz Bosne „bezbrojno mnoštvo heretika i patarena“ te da „da unište drskost nekih pobunjenika“.		Iako je na početku vladavine povećao svoju moć,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} godine 1363. izbiti će rat s Ugarskom.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Stvarni uzrok rata nije poznat, ali sam Ludovik u jednoj povelji piše da naređuje da osvoje Usoru i iskorijene iz Bosne „bezbrojno mnoštvo heretika i patarena“ te da „da unište drskost nekih pobunjenika“.

	Ludovik je prvo napao Donje kraje, područje s podijeljenim plemstvom gdje su jedni podržavali Tvrtka, a drugi hrvatsko-ugarskog kralja.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} [[Vlatko Vukoslavić]] priklonio se Ludoviku i predao tvrđavu u Ključu, ali je [[Vukac Hrvatinić]] uspio obraniti tvrđavu Soko grad u župi Pliva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Mjesec dana kasnije napadnuta je i Usora te je i nju napala velika kraljevska vojska,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} međutim tvrđava u Srebreniku je odoljela napadima te je čak uspjela zarobiti kraljev pečat. To je bila prva Tvrtkova pobjeda protiv hrvatsko-ugarskog kralja koji će se sa svojom vojskom vratiti u Mađarsku. Jedinstvo lokalnog plemstva nije dugo trajalo, pa su u veljači 1366. svrgnuli Tvrtka{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} i zamijenili s njegovim mlađim bratom Vukom.[[Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/~~File~~:Zadar_Treaty_1358.png\|alt=\|mini\|200x200px\|Bosanska Banovina 1358. nakon [[Zadarski mir\|Zadarskog mira]].]]		Ludovik je prvo napao Donje kraje, područje s podijeljenim plemstvom gdje su jedni podržavali Tvrtka, a drugi hrvatsko-ugarskog kralja.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} [[Vlatko Vukoslavić]] priklonio se Ludoviku i predao tvrđavu u Ključu, ali je [[Vukac Hrvatinić]] uspio obraniti tvrđavu Soko grad u župi Pliva.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Mjesec dana kasnije napadnuta je i Usora te je i nju napala velika kraljevska vojska,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} međutim tvrđava u Srebreniku je odoljela napadima te je čak uspjela zarobiti kraljev pečat. To je bila prva Tvrtkova pobjeda protiv hrvatsko-ugarskog kralja koji će se sa svojom vojskom vratiti u Mađarsku. Jedinstvo lokalnog plemstva nije dugo trajalo, pa su u veljači 1366. svrgnuli Tvrtka{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} i zamijenili s njegovim mlađim bratom Vukom.[[Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|poveznica=https://en.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Zadar_Treaty_1358.png\|alt=\|mini\|200x200px\|Bosanska Banovina 1358. nakon [[Zadarski mir\|Zadarskog mira]].]]
	Tvrtko je pobjegao na ugarski dvor gdje ga je primio hrvatsko-ugarski kralj, njegov dojučerašnji neprijatelj.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Prihvativši ponovno ugarsko suverenstvo, Tvrtko je dobio pomoć od Ugarske i vratio se u Bosnu tijekom ožujka 1366. Do kraja mjeseca vratio je neke dijelove svoje banovine, ali ne sve. Imao je podršku gospodara Donjih Kraja. U ovaj sukob uključili su se razni plemići i često su mijenjali strane. Najznačajnija prebjeglica u ovom sukobu bio je Sanko Miltenović, vodeći humski velikaš pod čijom se vlašću nalazio veliki dio Huma između Nevesinja, Konjica i obale. U drugoj polovici 1367. on se nagodio s Tvrtkom,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} pa je zaključen mir kojim je Sanko zadržao svoje posjede, ali ponovo priznao Tvrtkovu vlast.{{sfn\|Fine\|1994\|p=370}}		Tvrtko je pobjegao na ugarski dvor gdje ga je primio hrvatsko-ugarski kralj, njegov dojučerašnji neprijatelj.{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} Prihvativši ponovno ugarsko suverenstvo, Tvrtko je dobio pomoć od Ugarske i vratio se u Bosnu tijekom ožujka 1366. Do kraja mjeseca vratio je neke dijelove svoje banovine, ali ne sve. Imao je podršku gospodara Donjih Kraja. U ovaj sukob uključili su se razni plemići i često su mijenjali strane. Najznačajnija prebjeglica u ovom sukobu bio je Sanko Miltenović, vodeći humski velikaš pod čijom se vlašću nalazio veliki dio Huma između Nevesinja, Konjica i obale. U drugoj polovici 1367. on se nagodio s Tvrtkom,{{sfn\|Fine\|1994\|p=369}} pa je zaključen mir kojim je Sanko zadržao svoje posjede, ali ponovo priznao Tvrtkovu vlast.{{sfn\|Fine\|1994\|p=370}}

←Starija inačica		Inačica od 2. siječanj 2022. u 05:15
Redak 66:		Redak 66:

	=== Rana povijest i ban Kulin ===		=== Rana povijest i ban Kulin ===
	Prvi imenom poznati vladar bio je [[Borić (ban)\|ban Borić]],<ref>{{~~Cite book~~\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ&q=Ban+Bori%C4%87+%E2%80%94+prvi+poznati+samostalni+bosanski+vladar\|title=Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g\|last=Klaić\|first=Nada\|date=1989.\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|language=hr}}</ref> koji je od 1154. djelovao kao hrvatsko-ugarski vazal{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=44, 148\|p=14}}{{sfn\|Vego\|1982\|pp=44, 148\|p=104}} ili saveznik<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2447\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=U ratu ugarsko-hrvatskog kralja Gejze II protiv Bizanta sredinom šestog desetljeća XII st. sudjelovao je u borbama oko Braničeva kao saveznik (σύμμαχος), što navodi bizantinski ljetopisac Ivan Kinam u djelu ’Eπιτομή, a ne vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji.}}</ref> i koji je sa snagama hrvatsko-ugarskog kralja sudjelovao u [[Opsada Braničeva (1154.)\|Opsadi Braničeva]].<ref>Mladen ANČIĆ, 1997., Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.		Prvi imenom poznati vladar bio je [[Borić (ban)\|ban Borić]],<ref>{{Citiranje knjige\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ&q=Ban+Bori%C4%87+%E2%80%94+prvi+poznati+samostalni+bosanski+vladar\|title=Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g\|last=Klaić\|first=Nada\|date=1989.\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|language=hr}}</ref> koji je od 1154. djelovao kao hrvatsko-ugarski vazal{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=44, 148\|p=14}}{{sfn\|Vego\|1982\|pp=44, 148\|p=104}} ili saveznik<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2447\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=U ratu ugarsko-hrvatskog kralja Gejze II protiv Bizanta sredinom šestog desetljeća XII st. sudjelovao je u borbama oko Braničeva kao saveznik (σύμμαχος), što navodi bizantinski ljetopisac Ivan Kinam u djelu ’Eπιτομή, a ne vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji.}}</ref> i koji je sa snagama hrvatsko-ugarskog kralja sudjelovao u [[Opsada Braničeva (1154.)\|Opsadi Braničeva]].<ref>Mladen ANČIĆ, 1997., Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.
	https://www.bib.irb.hr/40904#page=55</ref><ref>Goldstein, Ivo. (1997.), Bizantska vlast u Dalmaciji od [[1165.]] do [[1180.]] godine, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6319/#page=18</ref> Godine [[1167.]] umiješao se u rat Ugarskog kraljevstva protiv Bizanta,{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} koji će završiti povlačenjem Ugarske vojske pored Beograda iste godine u [[Srijemska bitka (1167.)\|Srijemskoj bitci]].{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} Sudjelovanje Borića i njegove vojske pokazuje da je hrvatsko-ugarsku vlast u Bosni.<ref>{{Citiranje knjige\|title=Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu\|author=\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=\|date=2005.\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=https://www.ceeol.com/search/book-detail?id=308376\|format=\|edition=\|language=Croatian\|pages=129–178\|publisher=Hrvatski institut za povijest\|location=Zagreb\|others=\|quote=U ratu što ga je protiv cara Emanuela vodio kralj Gejza II., sudjelovao je i ban Borić (1154.-1163.), prvi poznati bosanski ban. Borićevo sudjelovanje u ratu na strani ugarsko-hrvatskog vladara svjedoči da je Bosna u to doba zakonito pripadala Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Bizantski je pisac Cinam opisao taj rat i izričito naveo da je bosanski ban bio saveznik ugarsko-hrvatskog vladara. Taj je rat trajao osam godina (1148.-1155.), a završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske u blizini Beograda.\|accessdate=15 December 2019\|isbn=978-9985-9642-5-5\|id=\|editor1-last=Šanjek\|editor1-first=Franjo\|author1=Brkovic, Milko [https://www.ceeol.com/search/chapter-detail?id=308407 ''Bosansko-humski kršćani u križištu papinske i ugarske politike prema Bosni i Humu'']}}</ref> Ugri su priznali poraz i Bizantu predali kontrolu nad Bosnom, Dalmacijom i Hrvatskom južno od [[Krka\|Krke]].<ref>{{harvnb\|Treadgold\|1997.\|p=646}}</ref> Bosna je tad postala dio Bizantskog Carstva od 1167. do 1180., ali zbog njezine udaljenosti kontrola nad njom vjerojatno je bila samo nominalna.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}		https://www.bib.irb.hr/40904#page=55</ref><ref>Goldstein, Ivo. (1997.), Bizantska vlast u Dalmaciji od [[1165.]] do [[1180.]] godine, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6319/#page=18</ref> Godine [[1167.]] umiješao se u rat Ugarskog kraljevstva protiv Bizanta,{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} koji će završiti povlačenjem Ugarske vojske pored Beograda iste godine u [[Srijemska bitka (1167.)\|Srijemskoj bitci]].{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} Sudjelovanje Borića i njegove vojske pokazuje da je hrvatsko-ugarsku vlast u Bosni.<ref>{{Citiranje knjige\|title=Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu\|author=\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=\|date=2005.\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=https://www.ceeol.com/search/book-detail?id=308376\|format=\|edition=\|language=Croatian\|pages=129–178\|publisher=Hrvatski institut za povijest\|location=Zagreb\|others=\|quote=U ratu što ga je protiv cara Emanuela vodio kralj Gejza II., sudjelovao je i ban Borić (1154.-1163.), prvi poznati bosanski ban. Borićevo sudjelovanje u ratu na strani ugarsko-hrvatskog vladara svjedoči da je Bosna u to doba zakonito pripadala Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Bizantski je pisac Cinam opisao taj rat i izričito naveo da je bosanski ban bio saveznik ugarsko-hrvatskog vladara. Taj je rat trajao osam godina (1148.-1155.), a završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske u blizini Beograda.\|accessdate=15 December 2019\|isbn=978-9985-9642-5-5\|id=\|editor1-last=Šanjek\|editor1-first=Franjo\|author1=Brkovic, Milko [https://www.ceeol.com/search/chapter-detail?id=308407 ''Bosansko-humski kršćani u križištu papinske i ugarske politike prema Bosni i Humu'']}}</ref> Ugri su priznali poraz i Bizantu predali kontrolu nad Bosnom, Dalmacijom i Hrvatskom južno od [[Krka\|Krke]].<ref>{{harvnb\|Treadgold\|1997.\|p=646}}</ref> Bosna je tad postala dio Bizantskog Carstva od 1167. do 1180., ali zbog njezine udaljenosti kontrola nad njom vjerojatno je bila samo nominalna.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}

Redak 160:		Redak 160:
	* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=https://hrcak.srce.hr/146615?lang=en\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1973\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=https://hrcak.srce.hr/146615?lang=en\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1973\|website=}}
	* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019\|first=Esad\|last=Kurtović\|date=\|url=https://www.academia.edu/40800003/Esad_Kurtovi%C4%87_Kratka_historija_srednjovjekovne_Bosne_Sarajevo_2019_144_str\|language=bs\|publisher=Dobra knjiga, Sarajevo\|accessdate=\|isbn=\|year=2019\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019\|first=Esad\|last=Kurtović\|date=\|url=https://www.academia.edu/40800003/Esad_Kurtovi%C4%87_Kratka_historija_srednjovjekovne_Bosne_Sarajevo_2019_144_str\|language=bs\|publisher=Dobra knjiga, Sarajevo\|accessdate=\|isbn=\|year=2019\|website=}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Klaić\|first=Nada\|author-link=Nada Klaić\|title=Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.)\|year=1989\|location=Zagreb\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Klaić\|first=Nada\|author-link=Nada Klaić\|title=Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.)\|year=1989\|location=Zagreb\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Orbini\|first=Mauro\|author-link=Mauro Orbini\|year=1601\|title=Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni\|location=Pesaro\|publisher=Apresso Girolamo Concordia\|url=https://books.google.com/books?id=Fx3OntcdUkQC}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Orbini\|first=Mauro\|author-link=Mauro Orbini\|year=1601\|title=Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni\|location=Pesaro\|publisher=Apresso Girolamo Concordia\|url=https://books.google.com/books?id=Fx3OntcdUkQC}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Curta\|first=Florin\|author-link=Florin Curta\|title=Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250\|year=2006\|location=Cambridge\|publisher=Cambridge University Press\|url=https://archive.org/details/southeasterneuro0000curt\|url-access=registration}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Curta\|first=Florin\|author-link=Florin Curta\|title=Southeastern Europe in the Middle Ages, 500–1250\|year=2006\|location=Cambridge\|publisher=Cambridge University Press\|url=https://archive.org/details/southeasterneuro0000curt\|url-access=registration}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Fine\|first=John Van Antwerp Jr.\|author-link=John Van Antwerp Fine Jr.\|title=The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century\|date=1991\|orig-year=1983\|location=Ann Arbor, Michigan\|publisher=University of Michigan Press\|isbn=0472081497\|url=https://books.google.com/books?id=Y0NBxG9Id58C}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Fine\|first=John Van Antwerp Jr.\|author-link=John Van Antwerp Fine Jr.\|title=The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century\|date=1991\|orig-year=1983\|location=Ann Arbor, Michigan\|publisher=University of Michigan Press\|isbn=0472081497\|url=https://books.google.com/books?id=Y0NBxG9Id58C}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Fine\|first=John Van Antwerp Jr.\|author-link=John Van Antwerp Fine Jr.\|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest\|year=1994\|orig-year=1987\|location=Ann Arbor, Michigan\|publisher=University of Michigan Press\|isbn=0472082604\|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Fine\|first=John Van Antwerp Jr.\|author-link=John Van Antwerp Fine Jr.\|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest\|year=1994\|orig-year=1987\|location=Ann Arbor, Michigan\|publisher=University of Michigan Press\|isbn=0472082604\|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC}}
	* {{~~Cite book~~\|ref=harv\|last=Fine\|first=Sima\|last=Ćirković\|author-link=\|title=Istorija srednjovekovne bosanske države.\|year=1964\|orig-year=1964\|location=Beograd\|publisher=Srpska književna zadruga\|isbn=\|url=https://www.worldcat.org/title/istorija-srednjovekovne-bosanske-drzave/oclc/10307689}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|last=Fine\|first=Sima\|last=Ćirković\|author-link=\|title=Istorija srednjovekovne bosanske države.\|year=1964\|orig-year=1964\|location=Beograd\|publisher=Srpska književna zadruga\|isbn=\|url=https://www.worldcat.org/title/istorija-srednjovekovne-bosanske-drzave/oclc/10307689}}

	[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]		[[Kategorija:Povijest Bosne i Hercegovine (1102. – 1463.)]]

←Starija inačica		Inačica od 16. studeni 2021. u 06:16
Redak 67:		Redak 67:
	=== Rana povijest i ban Kulin ===		=== Rana povijest i ban Kulin ===
	Prvi imenom poznati vladar bio je [[Borić (ban)\|ban Borić]],<ref>{{Cite book\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ&q=Ban+Bori%C4%87+%E2%80%94+prvi+poznati+samostalni+bosanski+vladar\|title=Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g\|last=Klaić\|first=Nada\|date=1989.\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|language=hr}}</ref> koji je od 1154. djelovao kao hrvatsko-ugarski vazal{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=44, 148\|p=14}}{{sfn\|Vego\|1982\|pp=44, 148\|p=104}} ili saveznik<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2447\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=U ratu ugarsko-hrvatskog kralja Gejze II protiv Bizanta sredinom šestog desetljeća XII st. sudjelovao je u borbama oko Braničeva kao saveznik (σύμμαχος), što navodi bizantinski ljetopisac Ivan Kinam u djelu ’Eπιτομή, a ne vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji.}}</ref> i koji je sa snagama hrvatsko-ugarskog kralja sudjelovao u [[Opsada Braničeva (1154.)\|Opsadi Braničeva]].<ref>Mladen ANČIĆ, 1997., Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.		Prvi imenom poznati vladar bio je [[Borić (ban)\|ban Borić]],<ref>{{Cite book\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ&q=Ban+Bori%C4%87+%E2%80%94+prvi+poznati+samostalni+bosanski+vladar\|title=Srednjovjekovna Bosna: politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe, 1377. g\|last=Klaić\|first=Nada\|date=1989.\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|language=hr}}</ref> koji je od 1154. djelovao kao hrvatsko-ugarski vazal{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=44, 148\|p=14}}{{sfn\|Vego\|1982\|pp=44, 148\|p=104}} ili saveznik<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2447\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-19\|quote=U ratu ugarsko-hrvatskog kralja Gejze II protiv Bizanta sredinom šestog desetljeća XII st. sudjelovao je u borbama oko Braničeva kao saveznik (σύμμαχος), što navodi bizantinski ljetopisac Ivan Kinam u djelu ’Eπιτομή, a ne vazal, kao što je to tvrđeno u gotovo cjelokupnoj dosadašnjoj historiografiji.}}</ref> i koji je sa snagama hrvatsko-ugarskog kralja sudjelovao u [[Opsada Braničeva (1154.)\|Opsadi Braničeva]].<ref>Mladen ANČIĆ, 1997., Putanja klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću. Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru.
	https://www.bib.irb.hr/40904#page=55</ref><ref>Goldstein, Ivo. (1997.), Bizantska vlast u Dalmaciji od [[1165.]] do [[1180.]] godine, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6319/#page=18</ref> Godine [[1167.]] umiješao se u rat Ugarskog kraljevstva protiv Bizanta,{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} koji će završiti povlačenjem Ugarske vojske pored Beograda iste godine u [[Srijemska bitka (1167.)\|Srijemskoj bitci]].{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} Sudjelovanje Borića i njegove vojske pokazuje da je hrvatsko-ugarsku vlast u Bosni.<ref>{{~~cite book~~\|title=Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu\|author=\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=\|date=2005.\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=https://www.ceeol.com/search/book-detail?id=308376\|format=\|edition=\|language=Croatian\|pages=129–178\|publisher=Hrvatski institut za povijest\|location=Zagreb\|others=\|quote=U ratu što ga je protiv cara Emanuela vodio kralj Gejza II., sudjelovao je i ban Borić (1154.-1163.), prvi poznati bosanski ban. Borićevo sudjelovanje u ratu na strani ugarsko-hrvatskog vladara svjedoči da je Bosna u to doba zakonito pripadala Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Bizantski je pisac Cinam opisao taj rat i izričito naveo da je bosanski ban bio saveznik ugarsko-hrvatskog vladara. Taj je rat trajao osam godina (1148.-1155.), a završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske u blizini Beograda.\|accessdate=15 December 2019\|isbn=978-9985-9642-5-5\|id=\|editor1-last=Šanjek\|editor1-first=Franjo\|author1=Brkovic, Milko [https://www.ceeol.com/search/chapter-detail?id=308407 ''Bosansko-humski kršćani u križištu papinske i ugarske politike prema Bosni i Humu'']}}</ref> Ugri su priznali poraz i Bizantu predali kontrolu nad Bosnom, Dalmacijom i Hrvatskom južno od [[Krka\|Krke]].<ref>{{harvnb\|Treadgold\|1997.\|p=646}}</ref> Bosna je tad postala dio Bizantskog Carstva od 1167. do 1180., ali zbog njezine udaljenosti kontrola nad njom vjerojatno je bila samo nominalna.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}		https://www.bib.irb.hr/40904#page=55</ref><ref>Goldstein, Ivo. (1997.), Bizantska vlast u Dalmaciji od [[1165.]] do [[1180.]] godine, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6319/#page=18</ref> Godine [[1167.]] umiješao se u rat Ugarskog kraljevstva protiv Bizanta,{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} koji će završiti povlačenjem Ugarske vojske pored Beograda iste godine u [[Srijemska bitka (1167.)\|Srijemskoj bitci]].{{sfn\|Fine\|1994\|pp=44, 148\|p=14}} Sudjelovanje Borića i njegove vojske pokazuje da je hrvatsko-ugarsku vlast u Bosni.<ref>{{Citiranje knjige\|title=Fenomen "Krstjani" u srednjovjekovnoj Bosni i Humu\|author=\|authorlink=\|coauthors=\|origdate=\|date=2005.\|chapter=\|chapterurl=\|editor=\|url=https://www.ceeol.com/search/book-detail?id=308376\|format=\|edition=\|language=Croatian\|pages=129–178\|publisher=Hrvatski institut za povijest\|location=Zagreb\|others=\|quote=U ratu što ga je protiv cara Emanuela vodio kralj Gejza II., sudjelovao je i ban Borić (1154.-1163.), prvi poznati bosanski ban. Borićevo sudjelovanje u ratu na strani ugarsko-hrvatskog vladara svjedoči da je Bosna u to doba zakonito pripadala Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Bizantski je pisac Cinam opisao taj rat i izričito naveo da je bosanski ban bio saveznik ugarsko-hrvatskog vladara. Taj je rat trajao osam godina (1148.-1155.), a završio je pobjedom ugarsko-hrvatske vojske u blizini Beograda.\|accessdate=15 December 2019\|isbn=978-9985-9642-5-5\|id=\|editor1-last=Šanjek\|editor1-first=Franjo\|author1=Brkovic, Milko [https://www.ceeol.com/search/chapter-detail?id=308407 ''Bosansko-humski kršćani u križištu papinske i ugarske politike prema Bosni i Humu'']}}</ref> Ugri su priznali poraz i Bizantu predali kontrolu nad Bosnom, Dalmacijom i Hrvatskom južno od [[Krka\|Krke]].<ref>{{harvnb\|Treadgold\|1997.\|p=646}}</ref> Bosna je tad postala dio Bizantskog Carstva od 1167. do 1180., ali zbog njezine udaljenosti kontrola nad njom vjerojatno je bila samo nominalna.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}

	Nakon smrti [[Manuel I. Komnen\|Manuela I. Komnena]] 1180. vlast nad Bosnom preuzima [[Kulin (ban)\|ban Kulin]], koji se zahvaljujući savezništvu s hrvatsko-ugarskim kraljem [[Bela III.\|Belom III.]] i pomoći srpskog vladara [[Stefan Nemanja\|Stefana Nemanje]] i njegova brata [[Miroslav Zavidović\|Miroslava]] uspio osloboditi bizantskog utjecaja i osigurati mir. Time je ban u Bosni ponovno postao nominalni vazal prema hrvatsko-ugarskom kralju{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} iako u samoj banovini Bosni nije bilo znakova veće ugarske prisutnosti.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}		Nakon smrti [[Manuel I. Komnen\|Manuela I. Komnena]] 1180. vlast nad Bosnom preuzima [[Kulin (ban)\|ban Kulin]], koji se zahvaljujući savezništvu s hrvatsko-ugarskim kraljem [[Bela III.\|Belom III.]] i pomoći srpskog vladara [[Stefan Nemanja\|Stefana Nemanje]] i njegova brata [[Miroslav Zavidović\|Miroslava]] uspio osloboditi bizantskog utjecaja i osigurati mir. Time je ban u Bosni ponovno postao nominalni vazal prema hrvatsko-ugarskom kralju{{sfn\|Vego\|1982.\|pp=44, 148\|p=105}} iako u samoj banovini Bosni nije bilo znakova veće ugarske prisutnosti.{{sfn\|Fine\|1994.\|pp=\|p=14}}
Redak 95:		Redak 95:

	[[Datoteka:Bosnian Banate in 1326.svg\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Stjepana II]]		[[Datoteka:Bosnian Banate in 1326.svg\|mini\|Bosanska Banovina za vrijeme Stjepana II]]
	Godine [[1326.]] Kotromanići će svoju vlast proširiti i izlazom na [[Jadransko more]], kada je Stjepan II. odvojio [[Humska zemlja\|Humsku zemlju]] od Srbije,{{sfn\|Fine\|1994\|p=278}} i time dobio pristup od ušća [[Neretva\|Neretve]] do [[Konavle\|Konavala]].<ref name="Fine-20">{{~~cite book~~\|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest\|date=1994\|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC&q=Ston&pg=PA20\|language=en\|publisher=University of Michigan Press\|accessdate=16 October 2018\|isbn=0472082604\|last1=Fine\|first1=John V. A.\|page=20}}</ref> Nakon smrti srpskog vladara [[Uroš II. Milutin\|Uroša II. Milutina]] 1321. proširio je vlast na i Usoru i Soli 1324., koji su bili u zajedničkoj banovini s Mačvom{{sfn\|Fine\|1994\|p=277}} Uspio je značajno povećati područje kojim je vladao i time je ostvario nezavisnost koju su mu priznavali i okolni vladari.{{sfn\|Fine\|1994\|p=280}} Ratovanjem je dovršio teritorijalno širenje kojim je udvostručio područje Bosanske Banovine koja se prostirala "od [[Sava\|Save]] do mora i od [[Cetina\|Cetine]] do [[Drina\|Drine]]".<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-20\|quote=Tim ratovanjem dovršeno je teritorijalno širenje kojim je Stjepan udvostručio područje bosanske države i u njoj učvrstio vlast, pa je njegov dijak Pribislav mogao u ispravi napisati (nakon 1329) kako njegov gospodar drži zemlje »od Save do mora i od Cetine do Drine«.}}</ref> Tada se razvijaju [[rudarstvo]] (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#StjepanII\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-20\|quote=Razdoblje mira pogodovalo je gospodarskomu oporavku zemlje; razvijaju se rudarstvo (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).}}</ref>		Godine [[1326.]] Kotromanići će svoju vlast proširiti i izlazom na [[Jadransko more]], kada je Stjepan II. odvojio [[Humska zemlja\|Humsku zemlju]] od Srbije,{{sfn\|Fine\|1994\|p=278}} i time dobio pristup od ušća [[Neretva\|Neretve]] do [[Konavle\|Konavala]].<ref name="Fine-20">{{Citiranje knjige\|title=The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest\|date=1994\|url=https://books.google.com/books?id=LvVbRrH1QBgC&q=Ston&pg=PA20\|language=en\|publisher=University of Michigan Press\|accessdate=16 October 2018\|isbn=0472082604\|last1=Fine\|first1=John V. A.\|page=20}}</ref> Nakon smrti srpskog vladara [[Uroš II. Milutin\|Uroša II. Milutina]] 1321. proširio je vlast na i Usoru i Soli 1324., koji su bili u zajedničkoj banovini s Mačvom{{sfn\|Fine\|1994\|p=277}} Uspio je značajno povećati područje kojim je vladao i time je ostvario nezavisnost koju su mu priznavali i okolni vladari.{{sfn\|Fine\|1994\|p=280}} Ratovanjem je dovršio teritorijalno širenje kojim je udvostručio područje Bosanske Banovine koja se prostirala "od [[Sava\|Save]] do mora i od [[Cetina\|Cetine]] do [[Drina\|Drine]]".<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-20\|quote=Tim ratovanjem dovršeno je teritorijalno širenje kojim je Stjepan udvostručio područje bosanske države i u njoj učvrstio vlast, pa je njegov dijak Pribislav mogao u ispravi napisati (nakon 1329) kako njegov gospodar drži zemlje »od Save do mora i od Cetine do Drine«.}}</ref> Tada se razvijaju [[rudarstvo]] (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).<ref>{{Citiranje weba\|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=249#StjepanII\|title=Hrvatski biografski leksikon\|author=Pejo Ćošković\|date=\|work=hbl.lzmk.hr\|language=\|publisher=\|accessdate=2020-12-20\|quote=Razdoblje mira pogodovalo je gospodarskomu oporavku zemlje; razvijaju se rudarstvo (Ostružnica, Fojnica, Deževice, Kreševo, Olovo, Srebrenica), obrti i trgovina (Visoko, Drijeva).}}</ref>

	Za vrijeme njegove vlasti uspostavljen je Franjevački vikarijat 1342.,{{sfn\|Fine\|1994\|p=281}} a područje kojim je vladao uključivalo je tri crkve: rimokatoličku, pravoslavnu, kao i odmetnute krstjane. Stjepan II. uspio je podići ugled Kotromanića u srednjovjekovnom svijetu, pa je na ugarski dvor otišla njegova kćerka [[Elizabeta Kotromanić\|Elizabeta]] i udala se za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I.<ref>{{Citiranje časopisa\|author=Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka Ludovika I Velikog i Elizabete, kćerke Stjepana II Kotromanića\|url=https://www.academia.edu/7118585/Bosansko_ugarski_odnosi_kroz_prizmu_braka_Ludovika_I_Velikog_i_Elizabete_k%C4%87erke_Stjepana_II_Kotromani%C4%87a_Relations_between_Bosnia_and_Hungary_through_the_prism_of_the_Marriage_between_Louis_the_Great_and_Elizabeth_the_Daughter_of_Stjepan_II_Kotromani%C4%87_\|date=\|year=\|month=\|journal=\|volume=\|issue=\|pages=145\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-16}}</ref>		Za vrijeme njegove vlasti uspostavljen je Franjevački vikarijat 1342.,{{sfn\|Fine\|1994\|p=281}} a područje kojim je vladao uključivalo je tri crkve: rimokatoličku, pravoslavnu, kao i odmetnute krstjane. Stjepan II. uspio je podići ugled Kotromanića u srednjovjekovnom svijetu, pa je na ugarski dvor otišla njegova kćerka [[Elizabeta Kotromanić\|Elizabeta]] i udala se za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I.<ref>{{Citiranje časopisa\|author=Dženan Dautović\|last=\|first=\|authorlink=\|coauthors=\|title=Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka Ludovika I Velikog i Elizabete, kćerke Stjepana II Kotromanića\|url=https://www.academia.edu/7118585/Bosansko_ugarski_odnosi_kroz_prizmu_braka_Ludovika_I_Velikog_i_Elizabete_k%C4%87erke_Stjepana_II_Kotromani%C4%87a_Relations_between_Bosnia_and_Hungary_through_the_prism_of_the_Marriage_between_Louis_the_Great_and_Elizabeth_the_Daughter_of_Stjepan_II_Kotromani%C4%87_\|date=\|year=\|month=\|journal=\|volume=\|issue=\|pages=145\|id=\|language=bs\|accessdate=2020-12-16}}</ref>
Redak 156:		Redak 156:

	=== Literatura ===		=== Literatura ===
	* {{~~cite book~~\|ref=harv\|title=Postanak srednjovjekovne bosanske države\|first=Marko\|last=Vego\|date=\|url=https://books.google.ba/books/about/Postanak_srednjovjekovne_bosanske_dr%C5%BEav.html?id=7sFpAAAAMAAJ&redir_esc=y\|language=\|publisher=Svjetlost\|accessdate=\|isbn=\|year=1982\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Postanak srednjovjekovne bosanske države\|first=Marko\|last=Vego\|date=\|url=https://books.google.ba/books/about/Postanak_srednjovjekovne_bosanske_dr%C5%BEav.html?id=7sFpAAAAMAAJ&redir_esc=y\|language=\|publisher=Svjetlost\|accessdate=\|isbn=\|year=1982\|website=}}
	* {{~~cite book~~\|ref=harv\|title=Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovićima) kod Visokog\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1979\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovićima) kod Visokog\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1979\|website=}}
	* {{~~cite book~~\|ref=harv\|title=Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=https://hrcak.srce.hr/146615?lang=en\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1973\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo\|first=Pavao\|last=Anđelić\|date=\|url=https://hrcak.srce.hr/146615?lang=en\|language=\|publisher=\|accessdate=\|isbn=\|year=1973\|website=}}
	* {{~~cite book~~\|ref=harv\|title=Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019\|first=Esad\|last=Kurtović\|date=\|url=https://www.academia.edu/40800003/Esad_Kurtovi%C4%87_Kratka_historija_srednjovjekovne_Bosne_Sarajevo_2019_144_str\|language=bs\|publisher=Dobra knjiga, Sarajevo\|accessdate=\|isbn=\|year=2019\|website=}}		* {{Citiranje knjige\|ref=harv\|title=Kratka historija srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 2019\|first=Esad\|last=Kurtović\|date=\|url=https://www.academia.edu/40800003/Esad_Kurtovi%C4%87_Kratka_historija_srednjovjekovne_Bosne_Sarajevo_2019_144_str\|language=bs\|publisher=Dobra knjiga, Sarajevo\|accessdate=\|isbn=\|year=2019\|website=}}
	* {{Cite book\|ref=harv\|last=Klaić\|first=Nada\|author-link=Nada Klaić\|title=Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.)\|year=1989\|location=Zagreb\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ}}		* {{Cite book\|ref=harv\|last=Klaić\|first=Nada\|author-link=Nada Klaić\|title=Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.)\|year=1989\|location=Zagreb\|publisher=Grafički zavod Hrvatske\|url=https://books.google.com/books?id=fm5pAAAAMAAJ}}
	* {{Cite book\|ref=harv\|last=Orbini\|first=Mauro\|author-link=Mauro Orbini\|year=1601\|title=Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni\|location=Pesaro\|publisher=Apresso Girolamo Concordia\|url=https://books.google.com/books?id=Fx3OntcdUkQC}}		* {{Cite book\|ref=harv\|last=Orbini\|first=Mauro\|author-link=Mauro Orbini\|year=1601\|title=Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni\|location=Pesaro\|publisher=Apresso Girolamo Concordia\|url=https://books.google.com/books?id=Fx3OntcdUkQC}}