Boris Bakrač - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

2022-04-30T01:19:13Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 01:19
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Boris Bakrač'''-->~~{{NPOV/popraviti\|autor=Tvrdisc}}{{stil pisanja}}'''Boris Bakrač''' ([[Požega]], [[25. ožujka]] [[1912.]] – [[Zagreb]], [[29. studenoga]] [[1989.]]), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika [[Glavni štab Hrvatske\|Glavnoga štaba]] partizanske vojske Hrvatske za [[razmjena zarobljenika\|razmjenu zarobljenika]] obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio [[ministarstvo građevinarstva SR Hrvatske\|ministar građevinarstva]] u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik [[Savez inženjera i tehničara Hrvatske\|Saveza inženjera i tehničara Hrvatske]], od 1974. do 1978. predsjednik [[Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske\|Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske]] te predsjednik [[Turistički savez Hrvatske\|Turističkog saveza Hrvatske]] (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. [[Hrvatski nogometni savez\|Hrvatskome nogometnom savezu]] (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao [[Saveza sportova Hrvatske\|Savezom sportova Hrvatske]]. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik [[Jugoslavenski olimpijski odbor\|Jugoslavenskim olimpijskim odborom]] (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik [[MOO\|Međunarodnoga olimpijskog odbora]] (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u [[Mediteranske igre 1979.\|Splitu 1979.]] i Univerzijade u [[Ljetna univerzijada 1987.\|Zagrebu 1987.]] godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara [[ZOI 1984.\|1984.]] godine te je tako bio drugi Hrvat uz [[Branko Mikulić]] koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. [[Savez za fizičku kulturu Hrvatske]] nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga [[Jugoslavenski nogometni savez]] (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. [[Juan Antonio Samaranch]], predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - [[Olimpijski red\|Olimpijskim redom]].<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon] ''Bakrač, Boris''. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51785/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Ažurirano: 5. rujna 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5384 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/index.php?option=com_content&view=article&id=1741&catid=73&lang=hr&Itemid=173 Hrvatski olimpijski odbor] Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/arhiva/raspad-i-slom-ndh-bleiburg-i-krizni-put/3915429/ Jutarnji list] AUTOR: Jutarnji.hr : ''Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put'', Objavljeno: 8. studenoga 2008. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.yugopapir.com/2013/07/boris-bakrac-bio-sam-prvi-partizan-u.html Yugopapir] Boris Bakrač: ''Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja'', Fokus, br. 1, siječanj 1973. Postavljeno srpnja 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref>		{{NPOV/popraviti\|autor=Tvrdisc}}{{stil pisanja}}'''Boris Bakrač''' ([[Požega]], [[25. ožujka]] [[1912.]] – [[Zagreb]], [[29. studenoga]] [[1989.]]), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika [[Glavni štab Hrvatske\|Glavnoga štaba]] partizanske vojske Hrvatske za [[razmjena zarobljenika\|razmjenu zarobljenika]] obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio [[ministarstvo građevinarstva SR Hrvatske\|ministar građevinarstva]] u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik [[Savez inženjera i tehničara Hrvatske\|Saveza inženjera i tehničara Hrvatske]], od 1974. do 1978. predsjednik [[Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske\|Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske]] te predsjednik [[Turistički savez Hrvatske\|Turističkog saveza Hrvatske]] (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. [[Hrvatski nogometni savez\|Hrvatskome nogometnom savezu]] (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao [[Saveza sportova Hrvatske\|Savezom sportova Hrvatske]]. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik [[Jugoslavenski olimpijski odbor\|Jugoslavenskim olimpijskim odborom]] (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik [[MOO\|Međunarodnoga olimpijskog odbora]] (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u [[Mediteranske igre 1979.\|Splitu 1979.]] i Univerzijade u [[Ljetna univerzijada 1987.\|Zagrebu 1987.]] godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara [[ZOI 1984.\|1984.]] godine te je tako bio drugi Hrvat uz [[Branko Mikulić]] koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. [[Savez za fizičku kulturu Hrvatske]] nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga [[Jugoslavenski nogometni savez]] (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. [[Juan Antonio Samaranch]], predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - [[Olimpijski red\|Olimpijskim redom]].<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon] ''Bakrač, Boris''. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51785/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Ažurirano: 5. rujna 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5384 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/index.php?option=com_content&view=article&id=1741&catid=73&lang=hr&Itemid=173 Hrvatski olimpijski odbor] Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/arhiva/raspad-i-slom-ndh-bleiburg-i-krizni-put/3915429/ Jutarnji list] AUTOR: Jutarnji.hr : ''Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put'', Objavljeno: 8. studenoga 2008. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.yugopapir.com/2013/07/boris-bakrac-bio-sam-prvi-partizan-u.html Yugopapir] Boris Bakrač: ''Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja'', Fokus, br. 1, siječanj 1973. Postavljeno srpnja 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref>

	== Izvori ==		== Izvori ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-31T07:16:00Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{NPOV/popraviti|autor=Tvrdisc}}{{stil pisanja}}'''Boris Bakrač''' ([[Požega]], [[25. ožujka]] [[1912.]] – [[Zagreb]], [[29. studenoga]] [[1989.]]), hrvatski društveno-politički i športski djelatnik. Po struci inženjer građevinarstva. Mnogo pridonio promičbi športa i olimpizma u Hrvata. Rođen u Požegi. Diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1936. godine. Sudionik pokreta otpora. Dužnost opunomoćenika [[Glavni štab Hrvatske|Glavnoga štaba]] partizanske vojske Hrvatske za [[razmjena zarobljenika|razmjenu zarobljenika]] obnašao od 1944. do kraja rata. 6. svibnja 1945. ušao u Zagreb sa specijalnom misijom da bi s njemačkim predstavnicima pregovarao o razmjeni zarobljenika. Bio je prvi partizan koji je ušao u Zagreb, tri dana prije dana koji se u Titovoj Jugoslaviji obilježavao kao dan oslobođenja Zagreba. Obnašao visoke državne, političke i gospodarstvene dužnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji počevši od 1945. godine. U hrvatskoj vladi bio [[ministarstvo građevinarstva SR Hrvatske|ministar građevinarstva]] u hrvatskoj vladi od 1948. do 1951., saborski zastupnik (1963.–67., 1969.–74.), predsjednik [[Savez inženjera i tehničara Hrvatske|Saveza inženjera i tehničara Hrvatske]], od 1974. do 1978. predsjednik [[Republičko vijeće Sabora SR Hrvatske|Republičkog vijeća Sabora SR Hrvatske]] te predsjednik [[Turistički savez Hrvatske|Turističkog saveza Hrvatske]] (1973.–80.). Bio je na istaknutim dužnostima u športu. [[Hrvatski nogometni savez|Hrvatskome nogometnom savezu]] (ondašnji Nogometni savez Hrvatske) bio je predsjednikom od 1950. do 1953. godine. Predsjedavao [[Saveza sportova Hrvatske|Savezom sportova Hrvatske]]. Visokopozicioniran u domaćim olimpijskim tijelima. Predsjednik [[Jugoslavenski olimpijski odbor|Jugoslavenskim olimpijskim odborom]] (1952.–61.) . Također obnašao visoke dužnosti u međunarodnom olimpijskom športu. Odbornik [[MOO|Međunarodnoga olimpijskog odbora]] (1960.–87.). U MOO-u bio u Kulturnoj komisiji članom i potpredsjednikom. Dragovoljno istupio 1987. godine iz članstva službeno obrazloživši to zdravstvenim razlozima, a stvarni razlog bilo je što se nije slagao s radom tajništva Jugoslavenskog olimpijskog komiteta u Beogradu. Napisao brojne članke na temu olimpizma koje je objavio u dnevnom i stručnom periodičnom tisku. Zaslužan za dobivanje domaćinstava velikih športskih natjecanja i konferencija. Njegovo zalaganje urodilo je plodom i Hrvatska je dobila organizaciju IV. Opće skupštine asambleje nacionalnih olimpijskih odbora u Dubrovniku 1969., Mediteranskih igara u [[Mediteranske igre 1979.|Splitu 1979.]] i Univerzijade u [[Ljetna univerzijada 1987.|Zagrebu 1987.]] godine. Na zagrebačkoj Univerzijadi potpredsjednik organizacijskog odbora. Zalagao se da Sarajevo dobije organizaciju Zimskih olimpijskih igara [[ZOI 1984.|1984.]] godine te je tako bio drugi Hrvat uz [[Branko Mikulić]] koji je zaslužan da je BiH dobila organizaciju Igara, premda je po svoj povijesnoj i infrastrukturnoj osnovi bilo logično da to dobije Slovenija. [[Savez za fizičku kulturu Hrvatske]] nagradio ga je trofejem 1958. godine. Za rad ga [[Jugoslavenski nogometni savez]] (ondašnji Nogometni savez Jugoslavije) nagradio svojom specijalnom plaketom 1969. godine. Republičkom nagradom fizičke kulture za životno djelo nagrađen je 1981. godine. 1987. nakon odluke o povlačenju iz MOO-a, proglašen počasnim članom Međunarodnog olimpijskog odbora. [[Juan Antonio Samaranch]], predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, odlikovao ga je visokim priznanjem - [[Olimpijski red|Olimpijskim redom]].<ref>[http://nogomet.lzmk.hr/clanak.aspx?id=118 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Nogometni leksikon] ''Bakrač, Boris''. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://proleksis.lzmk.hr/51785/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Proleksis enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Ažurirano: 5. rujna 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5384 Leksikografski zavod Miroslav Krleža -Hrvatska enciklopedija] ''Bakrač, Boris'' Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.hoo.hr/hr/hrvatski-olimpijski-odbor/index.php?option=com_content&view=article&id=1741&catid=73&lang=hr&Itemid=173 Hrvatski olimpijski odbor] Hrvati članovi MOO-a: Boris Bakrač, član MOO-a od 1961. do 1987. Objavljeno: 16. listopada 2007. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[https://www.jutarnji.hr/arhiva/raspad-i-slom-ndh-bleiburg-i-krizni-put/3915429/ Jutarnji list] AUTOR: Jutarnji.hr : ''Raspad i slom NDH, Bleiburg i križni put'', Objavljeno: 8. studenoga 2008. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref><ref>[http://www.yugopapir.com/2013/07/boris-bakrac-bio-sam-prvi-partizan-u.html Yugopapir] Boris Bakrač: ''Bio sam prvi partizan u Zagrebu - tri dana prije oslobođenja'', Fokus, br. 1, siječanj 1973. Postavljeno srpnja 2013. Preuzeto sa stranica 10. ožujka 2018.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
*[https://billiongraves.com/grave/Boris-Bakra%C4%8D/10945442 BillionGraves]

{{sport start}}{{Popis predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza}}{{sport kraj}}
{{GLAVNIRASPORED:Bakrač, Boris}}
[[Kategorija:Životopisi, Požega]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski športski djelatnici]]
[[Kategorija:Nogomet u Hrvatskoj]]
[[Kategorija:Olimpijske igre]]