Suradnik10: /* Zagreb */

2026-01-28T05:14:59Z

Zagreb

←Starija inačica		Inačica od 28. siječanj 2026. u 05:14
Redak 55:		Redak 55:
	Za epidemije [[kolera\|kolere]] [[1853.]] dobio je Zagreb i treću bolnicu - tzv. ''Zemaljsku bolnicu'', koja je građena [[1856.]] – [[1860.]] na trošak zemaljske vlade za 200 kreveta. Neko su je vrijeme držale [[Sestre milosrdnice]], da bi zatim u nju bila smještena realna gimnazija. [[1864.]] se u njoj održavala [[Prva hrvatska izložba]], a [[1868.]] – [[1882.]] bila je iznajmljena državi za tvornicu [[duhan]]a. [[1882.]] godine predana je za glavnu zgradu današnjeg [[Sveučilište u Zagrebu\|sveučilišta]]. ''Državna bolnica'' osnovana je [[1941.]] u zgradi gradske ubožnice i [[ortopedija\|ortopedske]] bolnice na [[Sveti Duh (Zagreb)\|Svetom Duhu]] iz privremeno ondje smještene ''Zakladne bolnice''.		Za epidemije [[kolera\|kolere]] [[1853.]] dobio je Zagreb i treću bolnicu - tzv. ''Zemaljsku bolnicu'', koja je građena [[1856.]] – [[1860.]] na trošak zemaljske vlade za 200 kreveta. Neko su je vrijeme držale [[Sestre milosrdnice]], da bi zatim u nju bila smještena realna gimnazija. [[1864.]] se u njoj održavala [[Prva hrvatska izložba]], a [[1868.]] – [[1882.]] bila je iznajmljena državi za tvornicu [[duhan]]a. [[1882.]] godine predana je za glavnu zgradu današnjeg [[Sveučilište u Zagrebu\|sveučilišta]]. ''Državna bolnica'' osnovana je [[1941.]] u zgradi gradske ubožnice i [[ortopedija\|ortopedske]] bolnice na [[Sveti Duh (Zagreb)\|Svetom Duhu]] iz privremeno ondje smještene ''Zakladne bolnice''.

	U Hrvatskoj se, osim navedenih, od kraja XIX. st. spominju i bolnice gradovima:		U [[Dodatak:Popis bolnica u Hrvatskoj\|Hrvatskoj]] se, osim navedenih, od kraja XIX. st. spominju i bolnice gradovima:
	* [[Požega]] ([[1779.]]) - bila je zatvorena, pa [[1836.]] ponovno otvorena, a [[1936.]] obnovljena		* [[Požega]] ([[1779.]]) - bila je zatvorena, pa [[1836.]] ponovno otvorena, a [[1936.]] obnovljena
	* [[Split]] ([[1794.]])		* [[Split]] ([[1794.]])

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-19T23:54:15Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Hospital.gif|mini|'''H''' - međunarodni znak za bolnice]]
[[Datoteka:KB Dubrava Zagreb.jpg|mini|KB Dubrava u [[Zagreb]]u]]

'''Bolnica''' (u prošlosti ''hospital'' ili ''lazaret'') ustanova je za liječenje bolesnika. Zadaća je bolnice da prima bolesnike na liječenje i njegu; da stručno i statistički obrađuje svoj bolesnički materijal te da rezultate objavljuje službenim putem ili u stručnim i znanstvenim krugovima; da unapređuje medicinsku znanost i da odgaja liječnički podmladak i pomoćno zdravstveno osoblje.

== Vrste bolnica ==

=== U prošlosti ===

''Hospitali'' ([[latinski|lat.]] hospitalis "gostinjski") ili ''gostinjci'' najprije su bile sobe ili prostori za goste odnosno strance, koji su se poslije koristili za liječenje gostiju, putnika i drugih.

''Lazareti'' su isprva bili izolacijske bolnice ili skloništa, a dobili su ime po Hospitale [[sveti Lazar|Sancti Lazari]] u [[Rim]]u gdje su već u [[7. stoljeće|7. stoljeću]] izolirali [[guba]]vce. [[1374.]] određeno je u [[Mletačka Republika|Mlecima]] da se na Otoku sv. Lazara postavi [[karantena]] protiv [[kuga|kuge]], u kojoj su svi došljaci s Istoka morali proboraviti 40 dana ([[talijanski|tal.]] quaranta "četrdeset", odatle "karantena"), da se očiste i liječnički pregledaju. Kasnije su se lazaretom nazivale uglavnom vojne bolničke ustanove te previjališta i zavojišta ranjenika.

=== Danas ===

Bolnice su javne i privatne (lječilišta, [[sanatorij]]i itd.).

Javne bolnice moraju primati bolesnike bez obzira na platežnu sposobnost. Po svom radu su opće i specijalne. Opće bolnice liječe bolesnike svih vrsta bolesti, dok su specijalne bolnice namijenjene liječenju posebnih skupina oboljenja ([[umobolnica|umobolnice]], [[rodilište|rodilišta]], bolnice za [[rak (bolest)|tumore]], [[zarazne bolesti]] itd.) ili posebnih bolesnika (npr. dječje bolnice).

''Opće bolnice'' mogu biti uređene samo za najnužnije bolničko liječenje, a mogu imati i posebne odjele za stručno liječenje.

==Povijest==

===Antika===
Bolnice su poznate od davnina, ali su to isprva bila više primitivna sirotišta, ubožišta ili njegovališta staraca i nemoćnih. Ipak su se ovakve ustanove povremeno brinule i za liječenje bolesnika ili ranjenika. U [[Indija|Indiji]] su već u [[5. stoljeće pr. Kr.|5. st. pr. Kr.]] postojale ustanove slične današnjim bolnicama. Bolničkim se liječenjem može smatrati i ono liječenje, kojim su se bavili svećenici u [[Stari Egipat|staroegipatskim]] hramovima [[Izida|Izide]] i [[Serapis]]a ili u [[Stara Grčka|starogrčkim]] hramovima [[Asklepije|Asklepija]]. U krajevima pod utjecajem grčke kulture i medicine bolesnici su prvo bili smještani u [[hram]]ove, gdje su se molili za zdravlje, ležali i iščekivali ozdravljenje. Kasnije su se uz hramove gradile posebne prostorije za bolesnike, ''asklepijeji'', posvećeni bogu Asklepiju. Na liječenje u takvim prostorijama (lat. ''incubatio'') imali su pravo samo bolesnici koji su za života darivali hram. Asklepijeji u [[Atena|Ateni]] i u [[Epidaur]]u bili su glasoviti po čitavom tadašnjem civiliziranom svijetu. Naposljetku su ta skloništa postala školama [[terapeutika|terapeutike]], jer su uz njih bile uređene neke vrste kliničkih predavaonica, gdje se učio liječnički naraštaj. Takve su škole bile na [[Kos]]u (gdje se prema predaji školovao [[Hipokrat]]) i [[Knid]]u, gdje je cvala empirijska medicina i prirodno liječenje, a osobito [[hidroterapija]], [[masaža]] i [[tjelovježba]]. U isto doba postojali su u Grčkoj ''ksenodohiji'', posebne ustanove za starce. U doba Hipokrata ([[460. pr. Kr.|460.]]-[[377. pr. Kr.]]) nalazila se uz dom liječnika prostorija nalik na današnju ambulantu, u koje bi primao bolesnike na liječenje. U [[Pompeji]]ma je iskopana takva kuća iz [[4. stoljeće pr. Kr.|4. st. pr. Kr.]], poznata danas pod imenom ''Casa di chirurgo''. U [[Rim]]u su kasnije postojale posebne zgrade zvane ''valetudinarium'', gdje su bogati rimski građani i vojskovođe dali liječiti svoje [[rob]]ove i [[vojnik]]e.

===Srednji vijek===
U doba kršćanstva prve bolnice se spominju u [[Cezareja|Cezareji]], [[Bizant]]u, [[Rim]]u, a kasnije naročito na putu za [[Palestina|Palestinu]], kamo se hodočastilo na [[Uskrsnuće Isusa Krista#Polaganje u grob|grob Kristov]]. To su bila u glavnom ubožišta ili njegovališta staraca, nemoćnika ili [[putnik]]a i [[hodočasnik]]a, u kojima su radili po jedan [[liječnik]] i [[ljekarnik]]. U Cezareji je bolnicu sagradio kapadokijski biskup [[Bazilije]]. U Bizantu je u ll. st. bolnicu uz crkvu sv. Pavla sagradio car Aleksije Komneni nazvao je orfanotrofij. Osobito su glasovite bile bolnice u Jeruzalemu: Santa Maria Latina, koju su osnovali trgovci iz Amalfija u ll. st., i Bolnica sv . Ivana Krstitelja, jedna od najvećih bolnica svoga doba, koju su osnovali benediktinci. Od nje vuku svoje podrijetlo malteški vitezovi ivanovci (Rođani). Njihove ustanove za liječenje, kojih je 1236. bilo već četiri tisuće, među kojima i nekoliko bolnica, i danas razvijaju svoju plemenitu djelatnost. I mnogi drugi crkveni redovi (benediktinci, templari, vitezovi sv. groba, njemački vitezovi i dr.) posvećivali su se njezi bolesnika i osnivali bolnice. Kasnije, a osobito poslije zaključka [[crkveni sabor u Aachenu|crkvenog sabora u Aachenu]] [[816.]], u samostanima su se odvajale posebne prostorije (infirmariji od lat. ''domus infirmorum'') za bolesnu braću i za skloništa putnicima, hodočasnicima, ubogarima i bolesnicima iz okolice (hospitali, gostinjci). Istovremeno su samostanski vrtovi i podrumi služili za uzgajanje i spremanje ljekovitoga bilja. U takvim su samostanima radili redovnici koji su imali bolničarsko (''infirmarius''), ljekarničko i liječničko zvanje u pravom smislu riječi. Kasnije su se ovi samostanski hospitali (gostinjci) odijelili od samostana, a uprave gradova ili zemalja su ih nastojale preuzeti kao svoje bolnice.

[[Slika:Hotel-dieu-1500-nuns-detail.jpg|mini|lijevo|200px|Pariška bolnica ''Hotel-Dieu'' početkom 16. stoljeća]]
U Rimu je prva javna bolnica sagrađena oko [[400.]] godine, a do [[9. stoljeće|IX. st.]] je taj broj narastao na oko 24 samostalne bolnice ili u sklopu crkvenih zdanja. Veliki bolnički hospital Sv. Duha ([[talijanski jezik|tal.]] ''S. Spirito'') u Rimu s 300 postelja podignuo je u [[12. stoljeće|XII. st.]] [[papa]] [[Inocent III.]] , a obnovio ju je u razdoiblju [[1473.]] – [[1476.]] papa [[Siksto IV.]] U [[Španjolska|Španjolskoj]] je veliku bolnicu u [[Merida|Meridi]] (Badajoz) sagradio biskup [[Masona]] ([[573.]] – [[606.]]). Kako se podizanje bolnica smatralo boguugodnim djelom, [[crkveni sabor u Nici]] [[325.]] odlučio je da svaki veći grad sagradi i uzdržava skloništa za siromašne, nemoćne i bolesne putnike. Papa Inocent III. osnovao je, a kasnije i nobčano podupirao, posebnu bratovštinu Sv. Duha za njegu bolesnika uz istoimenu bolnicu u [[Rim]]u. Slične su bratovštine promicale podizanje bolnica u [[Francuska|Francuskoj]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Italija|Italiji]] i Španjolskoj. Santa Maria della Scali u [[Siena|Sieni]] bila je istodobno samostan, sirotište, bolnica, sklonište i izolaciona prostorija. U [[Pariz]]u je već u [[7. stoljeće|VII. st.]] bila podignuta bolnica Hotel-Dieu, koja je poslije renovirana, te i danas služi u bolničke svrhe.

Poznate su prostorije za [[guba|gubu]], [[kuga|kugu]] i [[sifilis]]. Od prvih je poznat ''hospitiolum ad suscipiendos leprosos'' [[sveti Otmar|sv. Otmara]] iz [[736.]] u blizini [[samostan]]a [[sveti Gallen|sv. Gallena]], dok manje leprozorije spominje [[biskup]] [[Grgur od Toursa]] ([[538.]] – [[593.]]), a kralj [[Rothari]] odredio je već u [[7. stoljeće|VII. st.]], da se gubavci u Rimu izoliraju u ''Hospitale Sancti Lazari''. U leprozorijskim lazaretima slabo se liječilo. Tu je bolesnik bio osuđen na doživotnu samoću i već živ proglašen mrtvim. Ni u lazaretima protiv kuge nije bilo bolje. Veći je uspjeh postignut [[profilaksa|profilaktičkom]] uredbom [[karantena|karantene]] u svakom većem [[grad]]u. Ali je posve svrsishodno liječenje protiv sifilisa započeto i provođeno upravo u hospitalima, iz čega se razvila prva specifična terapija. Podizanje i uzdržavanje bolnica je osobito bilo rasprostranjeno u srednjoj Europi. Osim samostanskih bolnica (hospitala), postojale su i građanske. Takve su podizali [[1183.]] u [[Erfurt]]u [[Friedrich Barbarossa]] i u [[Zürich]]u vojvoda [[Berthold V.]] ([[1186.]] – [[1218.]]), te [[1225.]] u [[Constansa|Constansi]] gradska općina. Istovremeno su bolnice postojale u svim većim gradovima srednje Europe. One su se redovito zvale bolnice Sv. Duha. U prvo vrijeme nisu imale bolničkog liječnika. Bolnički su propisi određivali, kako se trebaju liječiti bolesnici i tko se treba o njima skrbiti. Stalni se bolnički liječnici javljaju tek u [[14. stoljeće|XIV. st.]] Mnoge su od ovih bolnica imale i jak higijensko-prosvjetni z
načaj i mnoge dužnosti [[socijalna skrb|socijalne skrbi]].

[[Slika:Brugge - Sint Jan - Middeleeuwse ziekenzaal rond 1778.jpg|mini|desno|300px|Prizor iz bolnice 18. stoljeća]]
Za gradnju bolnica u [[srednja Europa|srednjoj Europi]] zaslužni su i redovi [[lazaristi|lazarista]] malteški vitezovi (Strasssburg, Freiburg itd.) i njemački vitezovi ([[njemački jezik|njem.]] ''Orden der Ritter des Hospitals St. Marien der Deutschen in Jerusalem''). Osobita je bila njihova djelatnost u [[Pruska|Pruskoj]], koju su osvojili, [[pokrštavanje|pokrstili]] i civilizirali u svakom pogledu, pa i u zdravstvenom. Za vrijeme najvećega cvata reda pod velikim meštrom [[Komad von Jungingen|Komadom von Jungingenom]] ([[1393.]] – [[1407.]]) bilo je u Pruskoj oko tisuću bolnica, kojima je upravljao nadzornik sa sjedištem u [[Elbing]]u. Stanje bolnica, isprva na visokoj razini, pogoršalo se tijekom vremena, pa ih [[Hipolit Gvarinonije]] ([[1571.]] – [[1625.]]), a kasnije i [[Friedrich Nikolai]], [[Lessingov]], [[Hamburg|hamburški]] liječnik [[Nootnagel]] i dr. u svojim spisima žestoko osuđuju. [[Ulm]]ski graditelj [[Joseph Furttenbach]] ([[1591.]] – [[1666.]]) u djelu ''[[Architeetura universalis]]'' ([[1635.]]) i drugi nastoje to stanje popraviti u građevnom pogledu, a istovremeno [[Christoph Ludwig Hoffmann]] ([[1721.]] – [[1806.]]) i [[Franz Anton Mai]] ([[1742.]] – [[1814.]]) uspijevaju svojim zdravstvenim zakonima stanje bolnica uskladiti s visokom razinom liječništva. Mnoge su bolnice tako postale znameniti rasadnici [[znanost]]i i odgoja mladoga liječničkog naraštaja te jezgra [[medicinski fakultet|medicinskih fakulteta]]. Neke su bolnice u povijesti medicine odigrale ponajveće uloge. Npr. bolnica u [[Palermo|Palermu]], u [[Montpellier]]u iz [[1195.]], ''Hotel-Dieu'' u [[Pariz]]u, ''Charite'' u [[Berlin]]u (podignuta od [[Friedrich I.|Friedricha I.]]), ''Allgemeines Kranken haus'' u [[Beč]]u ([[1784.]] podigao [[Josip II.]]). Prva vojna bolnica osnovana je na savjet kardinala [[Richelieu]]a za vrijeme opsade grada [[Casala|Casale]].

====Arapski svijet====
[[Islam]]ska medicina početkom [[8. stoljeće|VIII. st.]] ima vrlo glasovite bolnice u [[Damask]]u, [[Kairo|Kairu]] i [[Bagdad]]u, a njega bolesnika, preuzeta iz [[budizam|budističkih]] zasada i [[kršćanstvo|kršćanskog]] samaritanstva, veoma se usavršila. [[707.]] godine je u Kairu bolnicu osnovao [[kalif]] [[Al-Walid I.]] U njoj su, kao i u drugim arapskim bolnicama, različite skupine bolesti bile posebno i različito liječene. Bilo je i liječnika specijalista, osobito [[kirurgija|kirurga]] i [[oftalmologija|oftalmologa]], kao i posebnih odjela za [[guba]]vce, za [[očne bolesti]] itd. U [[9. stoljeće|IX. st.]] postojala je u velikoj mošeji u Kairu ambulanta, koja je imala poseban odjel za muškarce, a poseban za žene. Glasovita je bila i bolnica koju je u [[13. stoljeće|XIII. st.]] u Kairu sagradio [[El Mansur]]. Lijepih bolnica imalo je [[arapko|arapsko]] liječništvo u [[Španjolska|Španjolskoj]] za vrijeme svoga tamošnjega gospodstva. Za vrijeme pošasti osnovana su posebna lječilišta, koja su u prvo vrijeme bila samo neke primitivne izolacione prostorije, ali se u njima doskora (uz dušobrižništvo i dobrotvornost) počelo provoditi i neko liječenje.

===Hrvatska===
Najstariju bolnicu u hrvatskim krajevima gradi [[templari|templarski]] red [[1186.]] u [[Sveti Petar na Bojištu|Sv. Petru na Bojištu]] kod [[Nin]]a. Godine [[1347.]] osnovana je bolnica u [[Dubrovnik]]u. Zgrada se nalazila s južne strane ženskoga samostana [[sveta Klara|sv. Klare]]. Bolnica se zvala ''hospitale magnum'', da bi kasnije bila preimenovana u ''Domus Christi''. Bila je, kao i drugi hospitali onoga doba, više sklonište za starce negoli bolnica. Uz nju je [[1420.]] osnovana i [[ljekarna]] istog imena, koja i danas postoji. Ovaj je veliki hospital zaključkom senata od [[26. veljače]] [[1540.]] pretvoren u pravu javnu bolnicu i vjerojatno ili preseljen u novu zgradu, ili mu je postojeća bila znatno povećana i uređena. [[1888.]] Dubrovnik dobiva novu bolničku zgradu na [[Boninovo|Boninovu]], dok je stara pretvorena u ubožište. Tijekom srednjega vijeka hospitali-ubožnice javljaju se po svim većim mjestima po [[Hrvatsko Primorje|Primorju]]. U [[Zadar|Zadru]] je prije [[19. stoljeće|XIX. st.]] bilo desetak hospitala, među kojima jednome trag vodi čak u [[559.]] Od njega je kasnije nastala vojnička, a [[1904.]] građanska bolnica.

U kasnije vrijeme su bili poznati hospitali za posebne bolesti - leprozoriji u [[Zagreb]]u, [[Obrovo|Oborovu]], [[Čazma|Čazmi]], Dubrovniku, [[Trogir]]u, [[Kotor]]u, [[Ston]]u i [[Konavli|Konavlima]]. U Dubrovniku su bila dva, jedan iz [[1320.]] na [[Pile|Pilama]], a drugi iz [[1463.]] na [[Ploče (Dubrovnik)|Pločama]]. Trogirski je bio na otoku [[Čiovo|Čiovu]], a potječe iz [[1372.]] Kotorski je iz [[1435.]] i jedini nosi pravi naslov ''Hospitale sancti Lazari sive leprosorum''. Posebna je bila i bolnica protiv bolesti "škrljevo", prozvana po mjestu [[Škrljevo|Škrljevu]]. U njegovu se okolišu koncem [[18. stoljeće|XVIII. st.]] javljao, a po cijelom Hrvatskom primorju rasprostranio endemični [[sifilis]]. Bolnica je bila ustrojena u [[Frankopani|frankopanskom]] gradu u [[Kraljevica|Kraljevici]] [[1816.]] i radila do [[1878.]]

====Zagreb====
Godine [[1357.]] spominje se prvi od niza hospitala u [[Zagreb]]u, kojih je otada bilo i do četiri. ''Zakladna bolnica'' ili ''Bolnica milosrdne braće'' osnovana je [[1791.]], nakon što je Zagreb poharala [[epidemija]] [[gripa|gripe]], a iz Beča došao prijedlog da se po uzoru na [[Pariz|pariški]] ''Hotel-Dieu'', odnosno po uzoru na novu [[beč]]ku Opću bolnicu, sagrađenu po želji car [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]], sagrade slične bolnice "po svoj provinciji". Na [[Grič]]u, na [[Kaptol]]u i u [[Vlaška ulica|Vlaškoj ulici]] već su postojali ksenodohiji, azili za starce i ubožnice, s vlastitim zakladama. Grička bolnica se nalazila u Dugoj ulici, dok je ubožnica bila u Kožarskoj ulici. Osim toga postojale su kaptolska i biskupska bolnica te Zaklada građanina Stillera.

Sve navedene zaklade sabrane su u jedinstvenu bolnicu čija je gradnja započela [[1794.]], ali je dovršena tek [[1800.]] potporom biskupa [[Maksimilijan Vrhovac|Maksimilijana Vrhovca]]. Kako je to bilo doba [[Napoleonski ratovi|napoleonskih ratova]], zgrada je najprije postala vojna bolnica. Tek se od [[1803.]], na zauzimanje [[županija|županije]], zgrada počela upotrebljavati za liječenje građana. Bolnica je otvorena [[23. kolovoza]] [[1804.]] za 32 bolesnika, a uprava je dana [[Milosrdna braća|Milosrdnoj braći]] iz [[Bratislava|Bratislave]]. Oni su obavljali dužnosti [[ljekarništvo|ljekarnika]] i [[kirurgija|kirurga]]. Bolnica je uskoro došla na dobar glas, pa je [[21. siječnja]] [[1811.]] [[Rudolf Lamprecht]] u njoj pokušao osnovati privatnu kiruršku školu.
Puno službeno ime bolnice bilo je Javna opća bolnica Milosrdne Braće na Jelačićevom trgu, odnosno Bolnica Milosrdne braće.<ref name="DAZ">[http://www.daz.hr/vodic/f-zdravstvo-i-socijalne-ustanove/f1-zdravstvene-ustanove-i-sluzbe/350-hr-dazg-243-zakladna-bolnica-u-zagrebu HR-DAZG-243 Zakladna bolnica u Zagrebu ], Državni arhiv u Zagrebu</ref> Pravni status bolnice bio je da je privatna bolnica s pravom javnosti, odnosno za plaćanje bolno-opskrbnih troškova jamčila je kraljevska zemaljska vlada.<ref name="DAZ"/> Bolnička se zgrada isprva nalazila na [[Trg bana Josipa Jelačića|Jelačićevu trgu]], ali je [[1930.]] porušena i smještena u drugu zgradu.

Drugu bolnicu u Zagrebu, [[Bolnica sestara milosrdnica|Bolnicu sestara milosrdnica]], osnovao je [[1841.]] kardinal [[Juraj Haulik]]. Uz nju je sazidao zgradu današnjega [[Samostan Milosrdnih sestara u Zagrebu|samostan]]a u [[Frankopanska ulica|Frankopanskoj ulici]]. Bolnica je počela s radom [[1. siječnja]] [[1846.]] sa 12 kreveta. Bila je povjerena sestrama [[Vinko Paulski|sv. Vinka Paulskoga]], koje su došle iz [[Tirol]]a. Bolnica je dugo bila u sklopu samostana. Kasnije je za nju sagrađena zgrada u [[Ilica|Ilici]] br. 83, a danas je u velikim zgradama u Vinogradskoj ulici.

Za epidemije [[kolera|kolere]] [[1853.]] dobio je Zagreb i treću bolnicu - tzv. ''Zemaljsku bolnicu'', koja je građena [[1856.]] – [[1860.]] na trošak zemaljske vlade za 200 kreveta. Neko su je vrijeme držale [[Sestre milosrdnice]], da bi zatim u nju bila smještena realna gimnazija. [[1864.]] se u njoj održavala [[Prva hrvatska izložba]], a [[1868.]] – [[1882.]] bila je iznajmljena državi za tvornicu [[duhan]]a. [[1882.]] godine predana je za glavnu zgradu današnjeg [[Sveučilište u Zagrebu|sveučilišta]]. ''Državna bolnica'' osnovana je [[1941.]] u zgradi gradske ubožnice i [[ortopedija|ortopedske]] bolnice na [[Sveti Duh (Zagreb)|Svetom Duhu]] iz privremeno ondje smještene ''Zakladne bolnice''.

U Hrvatskoj se, osim navedenih, od kraja XIX. st. spominju i bolnice gradovima:
* [[Požega]] ([[1779.]]) - bila je zatvorena, pa [[1836.]] ponovno otvorena, a [[1936.]] obnovljena
* [[Split]] ([[1794.]])
* [[Rijeka]] ([[1835.]]) - služila za karantenu riječkoj luci
* [[Varaždin]] ([[1839.]]) - obnovljena [[1898.]]
* [[Karlovac]] ([[1844.]]) - sagradio dobrotvor Šebetić
* [[Nova Gradiška]] ([[1848.]])
* [[Vinkovci]]([[1852.]])
* [[Ogulin]] i [[Petrinja]] ([[1860.]])
* [[Zagreb]] ([[1873.]]) - danas [[psihijatrijska bolnica Vrapče]]
* [[Osijek]] ([[1874.]])
* [[Koprivnica]] i [[Bjelovar]] ([[1874.]])
* [[Zagreb]] ([[1876.]]) - Zemaljsko rodilište i primaljska škola
* [[Šibenik]] ([[1883.]]) - ispočetka psihijatrijska bolnica kojoj je [[1891.]] dograđena suvremena bolnica
* [[Sisak]] i [[Duga Resa]] ([[1897.]])
* [[Slavonski Brod]] i [[Travnik]] ([[1898.]])
* [[Pakrac]] ([[1898.]]) - na mjestu nekadašnjeg slavonskog "sifilis-hospitala"

==Gradnja i uređenje bolnica==

Gradnja i uređenje bolnica mijenjali su se kroz stoljeća. Stare [[Grčka|grčke]] bolnice bile su građene redovito uz [[more]] ili na obalama [[rijeka]], tako da imaju dovoljno [[voda|vode]]. Njihova se terapija uvelike svodila na [[pučko liječenje]] ili [[liječenje vodom]], pa je bilo potrebno mnogo vode. Te su bolnice često bile uz [[hram]]ove, a sastojale su se od jedne velike prostorije s ležajevima a ponekad i od prostorija za liječenje vodom. Prostor je bio natkriven [[krov]]om i bez stropa, koji je bio nepotreban zbog blage [[klima|klime]].

[[Samostan]]ski infirmariji bili su građeni poput samostana ili općenito [[sakralna zgrada|sakralnih zgrada]]. Služili su kao zaštita za stare, nemoćne i bolesne. Građeni su bez određenih propisa. Nalazimo ih u velikom prostoru s ležajevima, na čelu je [[oltar]] za služenje [[misa|mise]], a u sredini veliki prostor gdje se liječilo. Najčešće su [[bazilika]]lnoga oblika, a ima ih u obliku samostana sa ćelijama. Gradili su se uz [[crkva|crkve]], samostane ili uz zidine [[grad]]ova. Osobita se pažnja posvećivala vanjskoj [[arhitektura|arhitekturi]], pa često imaju [[umjetnost|umjetničku]] vrijednost. U kasnom srednjem vijeku opet se javljaju bolnice uz rijeke. Od najizrazitijih je tipova ona u [[Ulm]]u iz [[13. stoljeće|XIII. st.]] Građena je na rijeci [[Dunav]]u radi velike potrebe za vodom. Kasnije se odustaje od izgradnje uz rijeke, ali izgradnju i dalje obilježava veliki prostor s ležajevima. Ova značajka [[tloris]]a ide u [[19. stoljeće|XIX. st.]] Od toga se odustajalo tek u posebnim slučajevima, kada bi se gradile posebne građevine, primjerice [[umobolnica|umobolnice]], stanovi za [[liječnik]]e i [[medicinska sestra|sestre]], gospodarske gradnje, [[mrtvačnica|mrtvačnice]] itd.

Prvu tehnički dotjeranu bolnicu osnovao je ulmski graditelj [[Joseph Furttenbach]]. Tada se tek počinje razvijati tehnika gradnje bolnica i to u dva oblika: prvi je oblik koridora, bloksistem, a drugi je paviljonski sistem.

*'''Koridorski sistem''' razvija se iz oblika samostana s koridorom i ćelijama. Tu se iz jednoga prostora, [[koridor]]a, koji je redovito os cijele građevine, ide u pojedine bolesničke sobe i ostale prostorije. Jedna od većih i novijih bolnica u [[Europa|Europi]], ''Beaujon'' u [[Pariz]]u, građena je u sistemu koridora. Veliki broj novih i modernih bolnica u [[SAD]]-u građen je u tom sistemu, kao npr. ''Medical Center'' u [[New York]]u i ''Country General Hospital'' u [[Los Angeles]]u.

*Posebni način građenja u '''paviljonskom sistemu''' se razvio kako bi se što bolje odijelili bolesnici iste grupe [[bolest]]i, i kako bi se što bolje provelo pojedinačno liječenje nekih bolesti. Taj oblik nastaje iz bolnica s velikim [[dvorana]]ma, koje se izgrađuju u posebnim manjim ili većim zgradama, a vezane su natkrivenim [[trijem]]om. Tako se razvija način posebnih što manjih što većih građevina, no sve zajedno čine jednu cjelinu. Povezane su prometnim putovima (kadšto i [[tunel]]ima) koji su često natkriveni. Prva bolnica u Europi u paviljonskom sistemu je bolnica ''Lariboisiere'' u Parizu, izgrađena [[1858.]] Ovaj se tip gradnje razvio u [[Engleska|Engleskoj]].

U novije vrijeme se primjenjuje sistem koridora u kombinaciji s paviljonskim. Iskustvo je pokazalo, da je taj način gradnje najekonomičniji. Od bolnica u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] građenih početkom [[20. stoljeće|XX. stoljeća]], većina je bila građena u sistemu paviljona. Tako su [[Bolnica sestara milosrdnica]] u [[Zagreb]]u, bolnica u [[Osijek]]u i klinička bolnica u Zagrebu građene u paviljonskom sistemu. Zakladna bolnica na Rebru izgrađena je u mješovitom sistemu bloka.

Gdje će se bolnica graditi i kakva će biti određuje se prema potrebama kraja kao i prema [[teren]]skim, klimatskim i [[zdravstvo|zdravstvenim]] prilikama. Uvriježeno je da na 1.000 stanovnika postoji pet do deset kreveta racionalno raspoređenih na opće i posebne, veće i manje bolnice. Osim bolesnika, smještenih u bolnici, bolnice liječe bolesnike i u svojim [[ambulanta]]ma. Bolnice se redovito grade tako da bolesničke [[soba|sobe]] gledaju na [[jug]], [[istok]] ili [[zapad]], dakle na [[sunce|sunčanu]] stranu, a [[operacijska dvorana|operacijske dvorane]] kao i hodnici nalaze se na [[sjever]]u. Radi učinkovitijeg pružanja hitnih medicinskih usluga bolnicama je uveden [[OBHP]] - [[objedinjeni hitni bolnički prijam]].

Danas se češće grade velike bolnice, jer je gradnja jeftinija, a uzdržavanje lakše. Ondje gdje nema mogućnosti za prijevoz [[bolesnik]]a, u manjim mjestima ili u teško pristupačnom kraju, grade se i manje bolnice, ali ne manje od 120-150 kreveta. Veće [[država|države]] nastoje takve bolnice postaviti na svaki prostor promjera 50 [[kilometar|km]]. Gradske bolnice, koje služe kao glavne, grade se danas s 300-400 kreveta. Smjernice kod današnjeg građenja bolnica su dakle da se izgradi glavna velika bolnica u većem središtu, snabdjevena svim potrebnim [[higijena|higijenskim]] i [[tehnika|tehničkim]] pomagalima, a u kraju koji može obuhvatiti svojim djelovanjem da se izgrade male pomoćne bolnice, tako da bolesnik bude samo neko vrijeme u glavnoj velikoj bolnici, a onda se šalje u pomoćnu do konačnog ozdravljenja ili do prijelaza u [[kućna njega|kućnu njegu]].

== Izvori ==
{{hrvenc}}

[[Kategorija:Zdravstvene ustanove]]
[[Kategorija:Građevine]]
[[Kategorija:Bolnice| ]]

Bolnica - Povijest promjena

Suradnik10: /* Zagreb */

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 21:49
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bolnica'''-->~~[[Datoteka:Hospital.gif\|mini\|'''H''' - međunarodni znak za bolnice]]		[[Datoteka:Hospital.gif\|mini\|'''H''' - međunarodni znak za bolnice]]
	[[Datoteka:KB Dubrava Zagreb.jpg\|mini\|KB Dubrava u [[Zagreb]]u]]		[[Datoteka:KB Dubrava Zagreb.jpg\|mini\|KB Dubrava u [[Zagreb]]u]]