WikiSysop: bnz

2022-04-29T19:01:05Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 19:01
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bojni brod'''-->~~[[Datoteka: BB61 USS Iowa BB61 broadside USN.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pokazna vježba bojnog broda [[USS Iowa]]]]		[[Datoteka: BB61 USS Iowa BB61 broadside USN.jpg\|mini\|desno\|200px\|Pokazna vježba bojnog broda [[USS Iowa]]]]
	'''Bojni brod''' je najveći, najotporniji, teško naoružani [[ratni brod]], odnosno ratna plovna jedinica najjačega tipa u ofenzivnom i defenzivnom smislu. Bojni brod je nekoć sačinjavao okosnicu ili jezgru [[ratna mornarica\|ratnih mornarica]]. Poslije [[2. svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], uloga i upotreba bojnih brodova jenjava pojavom [[krstareća raketa\|krstarećih raketa]] i brzih ratnih brodova, te imaju sve manju ulogu u mornaricama velikih sila u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]].		'''Bojni brod''' je najveći, najotporniji, teško naoružani [[ratni brod]], odnosno ratna plovna jedinica najjačega tipa u ofenzivnom i defenzivnom smislu. Bojni brod je nekoć sačinjavao okosnicu ili jezgru [[ratna mornarica\|ratnih mornarica]]. Poslije [[2. svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], uloga i upotreba bojnih brodova jenjava pojavom [[krstareća raketa\|krstarećih raketa]] i brzih ratnih brodova, te imaju sve manju ulogu u mornaricama velikih sila u [[21. stoljeće\|21. stoljeću]].

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-12-21T08:51:39Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka: BB61 USS Iowa BB61 broadside USN.jpg|mini|desno|200px|Pokazna vježba bojnog broda [[USS Iowa]]]]
'''Bojni brod''' je najveći, najotporniji, teško naoružani [[ratni brod]], odnosno ratna plovna jedinica najjačega tipa u ofenzivnom i defenzivnom smislu. Bojni brod je nekoć sačinjavao okosnicu ili jezgru [[ratna mornarica|ratnih mornarica]]. Poslije [[2. svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], uloga i upotreba bojnih brodova jenjava pojavom [[krstareća raketa|krstarećih raketa]] i brzih ratnih brodova, te imaju sve manju ulogu u mornaricama velikih sila u [[21. stoljeće|21. stoljeću]].

== Razvoj ==
===Linijski brodovi===
{{glavni|Linijski brod}}
[[Datoteka:Hendrik Cornelisz. Vroom - The Arrival at Vlissingen of the Elector Palatinate Frederick V (detail) - WGA25403.jpg|mini|200px|Tipičan bojni brod 17. stoljeća, slika [[Hendrik Cornelisz Vroom|Hendrika Cornelisza Vrooma]]]]
[[taktika|Taktičko]]-[[strategija|strateška]], tehnička i pomorska koncepcija ovog tipa ratnih brodova potječe iz doba starih [[jedrenjak|jedrenjačkih]] [[flota]]. Tu se vrsta ovakvih [[brod]]ova pojavljuje pod imenom ''[[linijski brod|linijskih brodova]]'' ([[engleski|engl.]] ''ship of the line'') početkom i sredinom [[17. stoljeće|17. stoljeća]]. Tadašnji snažni razvitak [[pomorstvo|pomorstva]] u vezi s eksploatacijom pojedinih velikih i novo-otkrivenih [[kolonija]] i vodenih putova donio je ne samo jačanje trgovačkih, nego i stvaranje posebnih snažnih ratnih flota. Dok su se prije ratne flote najznatnijim dijelom sastojale iz pojačanih i preuređenih [[trgovački brod|trgovačkih brodova]], počinju se u to doba organizirati i graditi posebne ratne mornarice. Prijašnje su se flote upotrebljavale manje ili više za lokalne sukobe ili pothvate u ograničenim morskim područjima, a sadašnje posebne ratne flote služe za borbu do prevlasti na moru, da bi se što jače omogućila prekomorska ekspanzija i proširile kolonijalne interesne sfere u novim dijelovima svijeta. Zato je apsolutno potrebno, da se pojača udarna snaga pojedinih brodova i stvore posebne vrste i tipovi podesni za borbu na pučini i na oceanima. Novovjekovni izumi i napredak u [[naoružanje|naoružanju]] i [[brodogradnja|brodogradnji]] omogućili su uspješno postavljanje jačeg i bolje raspoređenog [[topništvo|topništva]], negoli je to bio slučaj na starim [[galera]]ma, [[galijun]]ima i [[galeasa]]ma. Umjesto na [[pramac|pramcu]] i na [[krma|krmi]], postavljaju se, počevši od prve polovine 17. stoljeća, [[top]]ovi na brodskim bokovima, u dvostrukim i trostrukim redovima u [[paluba|palubnim]] katovima. U vezi s tim napušta se dosadanja frontalna taktika borbe i napada i prelazi se na linearnu taktiku. Flote se susreću, jedre manje ili više usporedo i bore se u linearnim formacijama iskorišćujući na taj način svoje najdjelotvornije topništvo. Brodovi, koji mogu da se uspješno bore i brane u ovakvim ''bojnim linijama'' moraju biti osobito dobro i solidno građeni i naoružani i moraju imati što bolja nautička i manevarska svojstva. Takvi brodovi tvore otada posebne razrede i nazivaju se ''linijskim'' za razliku od slabijih [[fregata]] i [[korveta]], koje su opet predviđene za druge zadatke i svrhe.

[[Datoteka:Sovereign_of_the_Seas.jpg|mini|200px|desno|HMS ''Sovereign of the Seas'', gravura J.Paynea]]
Kao prvi takav ''linijski brod'' i preteča današnjih bojnih brodova može se označiti (osim drugih sličnih) [[Engleska|engleski]] ratni brod ''The Sovereign of the seas'', koji je bio sagrađen i porinut [[1637.]] godine. Taj brod može najbolje poslužiti kao tip, po kojemu su se više od dva stoljeća gradili daljni i poboljšani tipovi vrste linijskih brodova ratnih flota svih pomorskih naroda. Njegov deplasman je iznosio oko 1680 [[tona]], dužina mu je bila 167 [[stopa]], širina 48, a gaz 19 stopa. Naoružanje se sastojalo iz 100 topova raspoređenih u tri [[Bitnica|baterijske]] palube, samo jedan mali dio topova bio je na pramcu odnosno na krmi, posada je iznosila 600 momaka.

I [[Španjolci]], a naročito [[Francuzi]] gradili su u to doba mnoge druge, znatno bolje jedinice ovog tipa, s jačim deplasmanom (do 5000 t), većim dimenzijama i naoružanjem. Tako je npr. [[Španjolska|španjolski]] linijski brod ''Santissima Trinidad'' imao oko 140 topova. Opće je poznat i engleski [[admiral]]ski brod ''Victory''«, na kojem je poginuo [[Nelson]] u [[Bitka kod Trafalgara|bitki kod Trafalgara]] i koji je izdržao izvanredno velik broj borbi i okršaja. Taj se linijski brod još i danas brižljivo čuva u jednome suhom doku u [[Portsmouth]]u.

Linijski brodovi bili su, u pogledu svogih [[jedro|jedara]], svi penokrižnjaci sa tri jarbola, sošnim jedrima i prečkama. Kao konstrukcijski materijal služilo je isključivo [[drvo]], koje je kasnije pojačano pojedinim [[željezo|željeznim]] dijelovima. Glavna artilerija bili su glatki kratki topovi s punim zrnima.

U ovom obliku održao se linijski brod s vrlo malim preinakama sve do [[Krimski rat|Krimskoga rata]], u kojem su se [[1855.]] borili posljednji drveni linijski brodovi na jedra. [[Parni stroj]], naročito onaj na brodski pogon kotačima, nije dugo mogao prodrijeti i biti ugrađen na linijske brodove, iako je ubrzo bio primijenjen na ratnim plovnim jedinicama manjega tipa. Razlog je tome bila velika osjetljivost kotača, koji su bili u borbi vrlo izloženi i koji osim toga nisu omogućivali tradicionalni i prokušani smještaj glavne artilerije u baterijama duž obaju brodskih bokova. Zato je i na linijskim brodovima pogon na paru, uz onaj na jedra, bio uveden tek s parnim strojevima na [[brodski vijak|vijak]]. Posljednji linijski brodovi s isključivim pogonom na jedra građeni su još sredinom 19. stoljeća. Njihove glavne karakteristike bile su ove: deplasman oko 5.500 t, dužina 64 m, širina 17 m, gaz oko 8 m, naoružanje se sastojalo od oko 100 topova, 16 haubica, 16 karonada, posada je brojila 1300 momaka, a jedra su imala površinu od 3500 m<sup>2</sup>.

[[Datoteka:Napoleon%281850%29.jpg|mini|desno|200px|'''Le Napoléon''' ([[1850.]]), posljednji veliki linijski brod s kombiniranim pogonom]]Uvođenje brodskoga parnog stroja na vijak omogućilo je kombinirani pogon linijskih brodova, tj. na jedra i na [[para|paru]], i u prvo vrijeme je stroj poglavito služio za ulaženje broda u [[luka|luku]] i njegovo izlaženje, kao i kretanje kod potpune tišine. Taj se kombinirani pogon još dugo održao pa čak i onda, kada je tradicionalni starinski oblik bojnog broda s baterijama u palubnim katovima bio već davno napušten. Primjer ovakvog tipa linijskog broda s kombiniranim pogonom bio je [[Austrougarska|austrijski]] ''Kaiser'', koji se sa svojom posadom, sastavljenom najvećim dijelom od [[Hrvati|hrvatskih]] mornara, uspješno borio u bitci kod [[Vis]]a. Inače se u stručnome svijetu kao posljednji veliki linijski brod s kombiniranim pogonom označuje francuski ratni brod ''Napoleon'', iz sredine 19. stoljeća.

===Brodovi sa željeznim oklopom===
{{glavni|Oklopnjača}}
Znatnu izmjenu konstrukcije i oblika linijskoga broda i njegova dosadašnjeg imena uzrokovao je početak borbe između zrna i [[oklop]]a. Umjesto prijašnjih glatkih topovskih cijevi počele su se konstruirati izolučene, a umjesto punih zrna eksplozivna taneta, koja su imala znatno veću prodornu snagu i mogla su jače oštećivati brodske stijene. Isto tako se povećao djelotvorni domet topova, a zbog toga se borba vodila iz veće udaljenosti. Sve je to tražilo jače, po mogućnosti željezne konstrukcije brodova kao i oklop. U početku se pomagalo različnim improvizacijama. Tako je u [[Viška bitka 1866.|bitci kod Visa]] spomenuti ''Kaiser'' svoju drvenu oplatu pojačao oblogom od sidrenih lanaca. No prijašnja iskustva (iz Krimskoga rata i napose ona iz bitke kod Sinope, u kojoj su [[Rusi]] potpuno uništili drvene [[Osmansko Carstvo|turske]] linijske brodove), tražila su i dovela do vrlo znatnih promjena u konstrukciji brodova kao i u sistematskom smještaju oklopa. Linijski brod dobiva polagano naziv [[oklopnjača]] ([[talijanski|tal.]] ''corazzata'', [[francuski|franc.]] ''cuirasse'', [[njemački|njem.]] ''Panzerschiff''), iako se pod tim imenom u prvo vrijeme razumijevaju i manji oklopljeni brodovi, kao npr. oklopljene fregate. Prve oklopnjače građene su sredinom 19. stoljeća, a bile su izrađene iz drveta, a oklop iz teških željeznih ploča pričvršćenih vijcima na drvenu oplatu, i to duž oba boka i na visini baterija. Ipak je drvena konstrukcija morala biti ubrzo napuštena, jer su novi pogon na paru, modernija artiljerija i sve veća upotreba oklopa tražile ne samo jaču konstrukciju, nego i druge brodske forme. [[Datoteka:Hms_warrior.jpg|mini|desno|200px|HMS ''Warrior'' (1860.)]] Tako se u bitci kod Visa, pokraj staroga ''Kaisera'', bore potpuno novi tipovi bojnih brodova (uz drvene oklopnjače i željezne), među kojima se naročito ističe poznati ''Affondatore'' koji međutim nije postigao osobit uspjeh. Taj je bojni brod bio od željeza, kao glavno naoružanje imao je dva topa od 254 mm, a oklop je poput pojasa sezao duž cijeloga broda nad vodenom linijom i pod njom. Engleski ''Warrior'' iz [[1860.]] bio je također od željeza, ali je još imao jedra, pokraj vrlo snažnog parnog stroja, koji je brodu davao brzinu od 14,5 [[čvor]]ova kod deplasman od 9200 t. Za razliku od ''Affondatorea'', ''Warrior'' je imao oklop samo duž svoje baterije, i to iz kovanog željeza u pločama veličine od oko 115 mm.

''Warrior'', kao i velika većina brodova iz tog razdoblja imali su svoje glavno naoružanje smješteno u baterijama na pramcu i na krmi, gdje su se nalazili samo manji topovi. Baterije su kod nekih novijih tipova bile podijeljene u oklopljene kazemate, koje su doduše pružale dovoljnu zaštitu, ali su dosta smanjivale sektore gađanja. Počinjale su se uvoditi oklopljene palube, redute, neka vrsta citadela kao i primitivne forme sustava ćelija, koje ne propuštaju [[voda|vodu]]. Što se tiče kazemata i baterija, već je rečeno, da su znatno smanjivale sektore gađanja, pa kako je sama zaštita bila inače dovoljna, išlo se za tim, da se pronađe bolji smještaj topova, po mogućnosti u oklopljenim i pokretnim kulama, koje bi dopuštale gađanje preko oba brodska boka, i to u vrlo znatnim sektorima. Ovo je postajalo mogućim, nakon što se je konačno napustilo pogon na jedra te kombinirani pogon na paru i jedra, koji je inače davao loše rezultate u pogledu stabiliteta i doveo čak do katastrofa. Napuštanjem pogona na jedra paluba je postala gotovo potpuno slobodna, a brodovi znatno stabilniji, te je uklonjena svaka smetnja za novi način smještaja glavnih topova.

[[Datoteka:USSMonitor1862.2.ws.jpg|mini|desno|200px|[[USS Monitor]]]]
Ovakav novi smještaj topova, u pokretnim i oklopljenim tornjevima i kulama, prvi put je ostvario [[Švedska|švedski]] inženjer Ericson na [[SAD|američkom]] brodu [[USS Monitor|USS ''Monitor'']] za vrijeme [[Američki građanski rat|Američkog građanskog rata]]. Poznati dvoboj između ''[[CSS Virginia|Virginije]]'' i ''Monitora'' pokazao je prednosti novoga sustava, kako u smještaju artiljerije, tako i u konstrukciji oklopa. Prijelaz na novi sustav bio je očit, ali ipak dosta spor. ''Monitor'' je bio manji brod od jedva 1200 t, građen poglavito za borbu na [[rijeka (vodotok)rijekama]]; njegov stabilitet je bio malen, djelatni radius i smještajne prilike vrlo skromne. Ratnim flotama su trebali brodovi znatno veće tonaže, s brojnijom artilerijom i drugim jačim svojstvima. Bitka kod Visa pokazala je i osobitu djelotvornost napada pramcem, pa je sve to bilo razlogom, da se još dugo održao kazematni bojni brod s teškim kratkim topovima i odličnim manevarskim svojstvima, koja su omogućavala brze okrete i upotrebu pramčanoga kljuna. Ostatke ovakvih tipova nalazimo još i danas u formi dobro očuvanih hulkova. Ipak, već u 70-tim godinama 19. stoljeća prelaze sve važnije ratne mornarice na oklopnjače s novim sistemom, to jest sa smještajem glavne artilerije u tornjevima. Francuski ''Ocean'' iz [[1868.]] predstavlja još jedan polutip s miješanim smještajem glavne artilerije u tornjevima i bateriji, dok su engleski ''Devastation'' iz [[1869.]] i još više [[Italija|talijanski]] ''Duilio'', kao i austrijski ''Kronprinz Rudolf'' ([[1887.]]) izraziti predstavnici novoga sustava.

Ovi brodovi imaju uglavnom dva tornja s po dva ili tri topa od 305 do 450 mm, [[deplacement]] od 6 do 10.000 t, strojeve od preko 6.000 KS i brzine do 16 čvorova. Srednja artilerija od 120 do 150 mm raspoređena je u baterijama i u neke vrste reduitama. Poglavito je oklopljena sredina broda i kule, i to novim ''compound'' oklopom iz kovanog željeza i [[čelik]]a. Topovske kule odnosno tornjevi imaju [[hidraulički pogon]], znatno se bolje okreću, a isto tako se poboljšala i brzina vatre. Pojava novog neprijatelja bojnog broda — [[torpedo|torpeda]] i [[torpiljarka|torpiljarke]] — pridonijela je pojačanju lake i srednje artilerije. Lako protutorpedno brzometno naoružanje postavlja se na palubu otvoreno i sa što većim sektorom djelotvornosti. Znatno je poboljšana i podvodna zaštita, i to oklopom i još više usavršenjem sustava nepropusnih pregrada i ćelija. Za obranu od noćnih napada torpiljarki, bojni brodovi imali su jake reflektore koji su radili u tijesnoj vezi s brojnim brzometnim lakim i automatskim topovima. Osim toga, oklopnjače su imale i zasebne protutorpedne mreže, koje su se spuštale na sidrištu, te se i na taj način pokušale osigurati od torpednih napada.

=== Preddreadnoughtska era===
{{glavni|Preddreadnought}}
Prve godine [[20. stoljeće|20. stoljeća]] nazivaju se još i preddreadnoughtska era, koju karakterizira golem napredak brodske artiljerije, za kojom zaostaje sve drugo pomorsko oružje. Velike oklopnjače ovog razdoblja nazivaju se od tada gotovo isključivo ''bojnim brodovima'' ([[engleski|engl.]] ''battle ships'', [[talijanski|tal.]] ''navi di battaglia'', [[njemački|njem.]] ''Schlachtschiff'') te imaju ove karakteristike: [[deplasman]] od 12—16.000 t, četiri teška topa od 340 do 305 mm, 10 do 12 topova srednjeg kalibra i 15 do
20 lakih brzometnih topova i [[mitraljez]]a. Brzine se kreću : od 18 do 20 čvorova. Oklop je od najotpornijega [[nikal|niklova]] čelika, i to u pojasu 250 do 300 mm, na palubama 50 do 70 mm, na kulama teških topova do 300 mm, na zapovjednim tornjevima i stanicama do 305 mm. Napredak je osobito velik kod artiljerije, i to najviše kod teških, automatskih i brzometnih topova. Povećani domet topova, brzina vatre, naročite metode gađanja i upravljanja vatre s optičkim i električkim uređajima obećavaju teškim topovima premoć, kao i brzo i odlučno svladavanje slabije naoružana pa eventualno i bržega protivnika. Rađa se i ubrzo prevladava doktrina ''all big gun'' (sve je teški top). Pored njega treba samo još što jače protutorpedno naoružanje i većim brojem lakih i automatskih topova.

=== Dreadnoughtska era===
{{glavni|Dreadnought}}
[[1906.]] godine porinut je revolucionarni [[HMS Dreadnought|HMS ''Dreadnought'']], koji je postavio nove kriterije za gradnju bojnih brodova, a uzrokovao da postojeći bojni brodovi budu zastarjeli. Kombinirajući 'all-big-gun' naoružanje od deset 305-milimetarskih topova s brzinom i zaštitom, potaknuo je i druge mornarice da prilagode svoje programe gradnje brodova novim izazovima. Glavne osobine ''dreadnought'' tipa su: 18.000 t, 10 topova od 305 mm i 24 laka topa od 76 mm, 24.700 KS, brzina od 18 [[čvor]]ova, oklop je bio uglavnom istih dimenzija, kako je gore spomenuto. Za dreadnoughtima su slijedili još veći i jači brodovi super-tipa (super-dreadnought), u eri kojih je započeo [[1. svjetski rat]].

=== Prvi svjetski rat ===
U pojedinim susretima, napose u [[Bitka kod Jyllanda|bitki kod Jyllanda]], pokazalo se da su mnogi od bojnih brodova bili doduše odlično naoružani, imali su i dovoljnu brzinu, ali da se suviše malo marilo za njihovu defenzivnu moć, naročito u pogledu čvstoće brodskog tijela i podvodne zaštite. Ovo se odnosilo na obranu od prodiranja zrna i njegove razorne moći. Unuutrašnjost broda kao i na zaštitu od torpednih pogodaka. Ovi posljednji bili su često još znatno opasniji, jer je punjenje torpeda znatno poraslo, i učinak je podvodnih eksplozija bio znatno jači od učinka nadvodnih. [[Torpiljarka|Torpiljarke]] i [[razarač]]i bili su znatno manje opasni, jer je za obranu i odbijanje njihovih torpednih napada često bila potpuno dovoljna brojna laka artiljerija. Znatno opasniji protivnik bojnog broda bila je [[podmornica]]. Mora se priznati, da su se vojno-pomorski krugovi i tehničari premalo obazirali na toga novog neprijatelja. Ipak u tijeku cijeloga svjetskoga rata podmornica nije nikada ozbiljno ugrozila prevlast velikoga modernoga bojnog broda, i on je zadržao svoju punu moć na pučini, no svakako uz potrebne taktičke i tehničke mjere. Stariji bojni brodovi iz tzv. preddreadnoughtske ere zaista nisu mogli izdržati uspješne torpedne napade, i jedan do dva torpeda lansirana bilo iz podmornice bilo iz torpiljarke mogli su ih potopiti ili potpuno onesposobiti za borbu. Dreadnoughti i super-dreadnoughti izdržali su mnogo više, i nijedan od takvih brodova nije potopljen za vrijeme spomenutog rata, no ipak je zbog torpednih pogodaka njihova ubojna moć bila smanjena, brzina reducirana itd. Imajući sve to u vidu (tj. jak učinak zrna i torpeda), izvršene su mnoge konstruktivne preinake brodskih tijela, pojačan oklop i podvodna zaštita osobitim vanjskim valjkastim tankovima (''bulges''), uvedene su sprave za osluškivanje i lociranje podmornica, paravani za obranu od mina itd. Osim toga su bojni brodovi polazili na veće i dalje akcije samo uz pratnju većega broja sitnih jedinica. Dalji protivnici bojnog broda bili su pod kraj ovog rata i mali brzi [[torpedni čamac|torpedni čamci]], koji su znatno podesniji za napade (kod mirnog vremena i u obalskim vodama) negoli velike torpiljarke i razarači. Poznato je, da je jedan takav čamac potopio austrougarski bojni brod [[Bojni brod Szent Istvan|''Szent Istvan'']] [[1918.]] u blizini [[Premuda|Premude]].

Napadi iz zraka bombama ili torpedima poduzimali su se u oba svjetska rata, ali su vrlo rijetko mogli potpuno onesposobiti brodove ovog tipa. ([[Napad na Taranto]] [[1940.]] godine).

===Međuratno razdoblje===
U prvim godinama nakon Prvog svjetskoga rata nastao je zastoj u gradnji bojnih brodova. S mnogih se strana nastojala smanjiti njihova važnost ističući sve neprijatelje kao onoga novoga i najmoćnijeg — [[zrakoplovstvo]]. Isto tako su nastojali pojedinim ugovorima bar smanjiti njihovu tonažu i ograničiti njihov broj i tako reducirati troškove. Sve ovo uspjelo je samo djelomično i na kratko vrijeme. Svi ti ugovori bili su jedan za drugim otkazani i ponovo je započelo građenje novih bojnih brodova, većih i jačih i sposobnih za odolijevanje svim dosadanjim protivnicima, pa i zrakoplovstvu. Da bi se što bolje zaustavili napadi iz zraka, znatno je pojačana protuzračna obrana ne samo topovima, nego i kompliciranim uređajima za upravljanje vatre, aparatima za osluškivanje i reflektorima za osvjetljivanje neba. Preuređene su i pojačane oklopne palube, kojih ima sada dvije do tri. Znatno je povećana i tonaža, pa se ona sada penje do preko 40.000 t deplasmana. Nastojala su se i pored velikih dimenzija što bolje zadržati dobra manevarska svojstva, kako bi brodovi i manevrom mogli izbjeći bombama i torpedima. Brzine su vrlo znatne i iznose oko 30 čvorova, a djelatni radijusi više tisuća morskih milja. Glavno naoružanje ovakvih gorostasnih bojnih brodova sastoji se iz 10 do 12 topova od 406 mm i brojnih protutorpednih i protuzračnih topova srednjega i lakog kalibra, kao i automatskih topova i mitraljeza. Palubni oklopi novih sistema iznose preko 200 mm, a u vodenoj liniji oko 400 mm, glavni topovi nalaze se po tri do četiri u kulama zaštićenima oklopom od preko 400 mm debljine. Zahvaljujući svojim divovskim dimenzijama, bojni brodovi su nosili na svojini palubama, u posebnim i oklopljenim hangarima, po nekoliko [[avion]]a, koji su služil za neposrednu obranu od zračnih napada, za traženje i odbijanje navala podmornica, za izviđanja, za gađanja na velike udaljenosti, traženje mina itd.

=== Drugi svjetski rat ===
Razmjerno malen broj ovakvih bojnih brodova bio je već uoči [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] gotov i stavljen u službu. U ratu su se slobodno kretali na pučini i jedini od svih tipova i vrsta ratnih brodova najbolje su odolijevali svim pogibeljama i napadima s mora, ispod mora i iz zraka. Mogli su sudjelovati u dužim borbama sa svim utvrdama i teškim baterijama.

== Poveznice ==
* [[Džepni bojni brod]] (Njemački brodovi ''klase Deutschland'')

== Vanjske poveznice ==

* ''[http://tehnika.lzmk.hr/bojni-brod/ bojni brod]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine

== Izvor ==
{{hrvenc}}

[[Kategorija:Bojni brodovi| ]]
[[Kategorija:Ratni brodovi]]

Bojni brod - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica