WikiSysop: bnz

2022-04-29T17:23:46Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 17:23
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bohemund I.'''-->~~[[Datoteka:Bohemond I of Antioch (by Blondel).jpg\|mini\|Zamišljeni portret Bohemunda iz 1843., djelo Mery-Josepha Blondela.]]		[[Datoteka:Bohemond I of Antioch (by Blondel).jpg\|mini\|Zamišljeni portret Bohemunda iz 1843., djelo Mery-Josepha Blondela.]]
	[[Bohemund I.]] (engleski ''Bohemond of Otranto'', francuski ''Bohémond de Tarente'') (rođen oko 1057., umro 1111.), sin [[Robert Guiscard\|Roberta Guiscarda]]; vojvoda od Taranta, istaknuti sudionik [[prvi križarski rat\|Prvoga križarskog rata]]. Od 1098. [[Kneževina Antiohija\|knez od Antiohije]]. Da sačuva za sebe Antiohiju, ratovao s [[Bizant]]om i [[Seldžuci]]ma, koji su ga i zarobili. Vrativši se iz zarobljeništva, u Italiji organizira (1104.) nove čete za vojni pohod na Istok. Godine 1107. ulazi ponovno u rat s Bizantom, ali je, nakon neuspjele opsade Drača, bio prisiljen sklopiti mir s carem Aleksijem I. (1108). Pripremajući se na novu vojnu, umro je u [[Canosa di Puglia\|Pugli]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8416 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund]</ref>		[[Bohemund I.]] (engleski ''Bohemond of Otranto'', francuski ''Bohémond de Tarente'') (rođen oko 1057., umro 1111.), sin [[Robert Guiscard\|Roberta Guiscarda]]; vojvoda od Taranta, istaknuti sudionik [[prvi križarski rat\|Prvoga križarskog rata]]. Od 1098. [[Kneževina Antiohija\|knez od Antiohije]]. Da sačuva za sebe Antiohiju, ratovao s [[Bizant]]om i [[Seldžuci]]ma, koji su ga i zarobili. Vrativši se iz zarobljeništva, u Italiji organizira (1104.) nove čete za vojni pohod na Istok. Godine 1107. ulazi ponovno u rat s Bizantom, ali je, nakon neuspjele opsade Drača, bio prisiljen sklopiti mir s carem Aleksijem I. (1108). Pripremajući se na novu vojnu, umro je u [[Canosa di Puglia\|Pugli]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8416 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund]</ref>

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-26T00:53:58Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Bohemond I of Antioch (by Blondel).jpg|mini|Zamišljeni portret Bohemunda iz 1843., djelo Mery-Josepha Blondela.]]
[[Bohemund I.]] (engleski ''Bohemond of Otranto'', francuski ''Bohémond de Tarente'') (rođen oko 1057., umro 1111.), sin [[Robert Guiscard|Roberta Guiscarda]]; vojvoda od Taranta, istaknuti sudionik [[prvi križarski rat|Prvoga križarskog rata]]. Od 1098. [[Kneževina Antiohija|knez od Antiohije]]. Da sačuva za sebe Antiohiju, ratovao s [[Bizant]]om i [[Seldžuci]]ma, koji su ga i zarobili. Vrativši se iz zarobljeništva, u Italiji organizira (1104.) nove čete za vojni pohod na Istok. Godine 1107. ulazi ponovno u rat s Bizantom, ali je, nakon neuspjele opsade Drača, bio prisiljen sklopiti mir s carem Aleksijem I. (1108). Pripremajući se na novu vojnu, umro je u [[Canosa di Puglia|Pugli]].<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8416 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Bohemund]</ref>

== Životopis ==

Sin [[robert Guiscard|Roberta Guiscarda]] i njegove prve žene Alberade, Bohemund je kršten kao ''Marko'', ali je dobio nadimak po legendarnom divu Bohemundu. Nadimak mu je pristajao jer je bio idealno visok i snažan vitez, u riječima suvremenika "čudesna pojava". Njegov dječački dom bio je u južnoj Italiji, gdje je njegov otac, Robert, normanski plaćenik došao i postao [[Normani#Sicilija|vojvoda Apulije i Kalabrije]]. Tu se Bohemund uključio u ratove svoga oca i iskazao se kao borac i vođa. Bohemundovo djetinjstvo je slabo zabilježeno, pa čak i točan datum rođenja nije poznat. Godine 1079. postao je zapovjednikom postrojbe vojske svoga oca. U međuvremenu je njegova maćeha, Sigelgaita, rodila nasljednika, [[Roger Borsa|Rogera Borsu]]. Bohemund je bez sumnje rano u životu osjetio da neće imati baštinu zbog polubrata i da će morati tražiti zemljište i bogatstvo u oslabljenom [[bizant|Bizantskom Carstvu]].<ref name="Bohem">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Bohemond-I Bohemond I. prince of Antioch]</ref>

[[Datoteka:Gustave dore crusades bohemond alone mounts the rampart of antioch.jpg|mini|lijevo|Bohemund i njegovi normanski vojnici penju se na zidove Antiohije, gravura Gustavea Doré (1832.–1883.).]]
Godine 1081. Bohemund je kao zapovjednik očeve vojske zauzeo Avlonu, grad južno od [[Drač]]a. Iste godine, [[Aleksije I. Komnen]] postao je bizantski car i prijetnja [[Normani]]ma. Više od tri desetljeća trajalo je rivalstvo između Bohemunda i Aleksija. U početnoj borbi, od 1081. do 1085., Bohemond i njegov otac došli su jako blizu zauzimanju zapada grčkoga carstva. Normanska vojska izvojevala je nekoliko sjajnih pobjeda, ali je Aleksije istjerao Bohemunda iz [[Larisa (grad u Grčkoj)|Larise]] u Tesliji 1083., a smrt [[Robert Guiscard|Roberta Guiscarda]] 1085. godine ostavila je Bohemunda bez baštine i s malo nade za uspjeh protiv Bizanta. Sljedeće četiri godine, [[Roger Borsa]] dopustio je Bohemundu da stekne uporište u [[Bari]]ju, gdje je čekao još jednu priliku za napad na Aleksija.<ref name="Bohem"/>

Prilika je došla kada je papa [[Urban II.]] pokrenuo [[Prvi križarski rat]] u studenom 1095. godine, nudeći nagradu na ovom i onom svijetu za one koji su otjeraju [[saraceni|Saracene]] sa Svetog groba. Kad je riječ došla do Bohemunda, krenuo je prema Istoku. On i mali odred Normana prijeđoše grčku zemlju zimi 1096.-1097. s nekoliko incidenata. Pri prolazu kroz [[Carigrad]], iz predstrožnosti, uspostavio je prijateljske odnose s carem [[Aleksije I. Komnen|Aleksijem]]. Potonji je uspio dobiti zakletve većine križarskih vođa, uključujući i Bohemunda, te im pomogao prijeći [[Bospor]]. Požurivao ih je obećanjima pomoći ako vrate suverenitet caru nad nekoć bizantskim teritorijem koji su držali muslimani. U narednim kampanjama protiv [[Seldžuci|Turaka Seldžuka]], Bohemund se istaknuo u [[niceja|Niceji]], Dorileji i Antiohiji, koju je opsjedao od listopada 1097. do 3. lipnja 1098. godine. Grad [[Antiohija]] pao je u križarske ruke zahvaljujući njegovoj lukavosti i pregovorima s izdajnikom. Nakon kratkog i neuspješnog turskog protuudara, tijekom kojeg je Bohemund više-manje preuzeo zapovjedništvo, križari su pregrmili ljeto i jesen.<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:Capture of Antioch by Bohemond of Tarente in June 1098.JPG|mini|Zauzimanje Antiohije od strane Bohemunda Tarantskog u lipnju 1089., portret Louisa Gallaita iz 1840. godine.]]
Kad je križarska vojska [[Križarski ratovi#Prvi križarski rat|nastavila dalje na jug]] prema Jeruzalemu u siječnju 1099., Bohemund je ostao ''de facto'' vladar [[antiohija|Antiohije]], iako njegov zahtjev nije bio otvoreno podržan zbog straha od kršenja zakletve Aleksiju. Normanski vojvoda nije sudjelovao u zauzimanju Jeruzalema, već je, zbog nastupa, kasnije otputovao do [[Bazilika Svetoga groba|Svetoga groba]]. Odlaskom mnogih križara u svoje domovine, Bohemund je ostao u Antiohiji. Čini se kako je Bohemund 1100. bio predodređen za uspostavljanje velike kneževine u Antiohiji; imao je dobar teritorij, dobar strateški položaj i snažnu vojsku. Ipak, morao se suočiti s dvije velike sile: [[bizant|Bizantskim Carstvom]], koje je zahtijevalo sva njegova područja i jake muslimanske kneževine na sjeveroistoku Sirije. Između ove dvije sile, nije uspio. Pogriješio je krenuvši u rat protiv emira Sebasteje (današnji Sivas u Turskoj), sjeverno od Antiohije. Upao je u zasjedu i držan je u zarobljeništvu mjesecima. Oslobođen 1103., vratio se Antiohiji i njezinim problemima.<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:SiegeofAntioch.jpeg|mini|lijevo|Opsada Antiohije, minijatura, 15 st.]]
Za dvije godine Bohemundova zarobljeništva, regent Antiohije je bio [[Tankred Hautevilleski|Tankred]], njegov nećak, koji je s Bohemundom krenuo u križarski rat. Tankred se istaknuo u Ciliciji, gdje je zauzeo [[Tarz]] od Turaka Seldžuka i došao u sukob s drugim istaknutim križarom, [[Baldvin I.|Baldvinom iz Boulogne]] (koji će poslije postati prvi [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|jeruzalemski kralj]]).<ref name="TankAnt">Britanicca.com - [https://www.britannica.com/biography/Tancred-of-Hauteville Tancred of Hauteville]</ref>

Odigrao je istaknutu ulogu u većini velikih bitaka križarskog rata, a nakon [[Prvi križarski rat|osvajanja Jeruzalema]] (1099.) dobio je titulu kneza Galileje. Nakon što se Bohemund vratio u Europu 1104. godine, Tankred je trajno postao regent Antiohije, a također i Edese od 1104. do 1108. Postao je glavni latinski velikaš sjeverne Sirije. Stalno je ratovao s Turcima i [[Bizant]]incima sve do svoje smrti (1112.).<ref name="TankAnt"/>

Godine 1105. Bohemund je došao u Bari po pojačanja za borbu s Bizantincima. U rujnu 1105. došao je u [[Rim]] i razgovarao s papom, a potom u ranu 1106. putovao kroz Francusku. Djeca su nazivana po njemu, mase su ga čule kako denuncira [[perfidnost|perfidnog]] Aleksija, a svetišta su primila relikvije iz njegovih ruku. U proljeće 1106. Bohemund se oženio Konstancom, kćerkom francuskog kralja [[Filip I. Francuski|Filipa I.]]<ref name="Bohem"/>

[[Datoteka:Canosa di Puglia BW 2016-10-14 11-12-35.jpg|mini|Pripremajući se na novu vojnu, umro je u Pugli. Pokopan je u mauzoleju prikazanom na slici.]]
Bohemund, koji je prije 30 godina bio bez zemlje, sada je bio na vrhuncu svoje karijere. Do rujna 1107. bio je spreman pokrenuti svoj križarski rat protiv Bizantinaca, a u roku od mjesec dana došao je s velikom vojskom u Avlonu. U idućim mjesecima, [[Drač]] se čvrsto držao protiv Normana, a Bohemund se susreo i s drugim nesrećama na tom području. Tražeći izlaz iz slijepe ulice, [[Aleksije I. Komnen|Aleksije]], koji je želio okončati rat, ponudio je Bohemundu Antiohiju i neke druge grčke gradove u zamjenu za njegov vazalni položaj. Prihvaćajući ove uvjete, Bohemund je pretrpio poniženje iako je zadržao kontrolu nad Antiohijom.<ref name="Bohem"/>

Godine koje slijede nakon sklapanja ovoga nepovjerljivog mira slabo su zabilježene. Konstanca je Bohemundu rodila dva sina, od kojih je [[Bohemund II.]] poslije postao knez Antiohije. Bohemund je vjerojatno pokušao okupiti još jednu vojsku, ali ti napori su prekinuti njegovom smrću 1111. godine. Njegova borba s Bizantom je završena, a slijedio ga je njegov suparnik Aleksije, koji je umro 1118. godine. Dobivši nadimak po divu, Bohemund se borio protiv divovskih izgleda, a nasljednicima je ostavio jednu od najvažnijih križarskih država, [[Kneževina Antiohija|Kneževinu Antiohiju]]. Povijest ga pamti kao zgodnog muškarca, genijalnog ratnika i nadarenog diplomata. Uz to, bio je i podmukao, obmanjiv i ambiciozan.<ref name="Bohem"/>

== Izvori ==
{{izvori}}

[[Kategorija:Hauteville]]

Bohemund I. - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica