WikiSysop: bnz

2022-04-30T10:20:31Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 30. travanj 2022. u 10:20
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Božo Baničević'''-->~~'''Božo Baničević''' ([[Smokvica]], [[24. prosinca]] [[1937.]]) je hrvatski [[katoličanstvo\|katolički]] [[svećenik]], [[romanistika\|romanist]], [[crkvena povijest\|crkveni povjesničar]], [[crkvena glazba\|crkveni glazbenik]]. Bavi se i [[jezikoslovlje]]m.		'''Božo Baničević''' ([[Smokvica]], [[24. prosinca]] [[1937.]]) je hrvatski [[katoličanstvo\|katolički]] [[svećenik]], [[romanistika\|romanist]], [[crkvena povijest\|crkveni povjesničar]], [[crkvena glazba\|crkveni glazbenik]]. Bavi se i [[jezikoslovlje]]m.

	== Životopis ==		== Životopis ==

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-13T04:29:05Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

'''Božo Baničević''' ([[Smokvica]], [[24. prosinca]] [[1937.]]) je hrvatski [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], [[romanistika|romanist]], [[crkvena povijest|crkveni povjesničar]], [[crkvena glazba|crkveni glazbenik]]. Bavi se i [[jezikoslovlje]]m.

== Životopis ==
Don Božo Baničević rođen je u Smokvici 24.XII 1937. od Ivana i Urse r. Korunić. Već od djetinjstva sudjeluje u brojnim poslovima svoje radišne vinogradarske obitelji. Osnovnu školu pohađa u Smokvici i Blatu da bi potom srednju naobrazbu ostvario u klasičnoj sjemenišnoj gimnaziji “Ruđer Bošković” u Dubrovniku. Nakon vojske studira na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu filozofiju i teologiju te pohađa muzikološki seminar (1959-1965.).

Za svećenika je zaređen 1. XII 1963. te postaje župnikom u Majkovima (6 god.), katehetom u gradu Korčuli (8 god.), župnikom u Janjini (13 god.), župnikom u Korčuli (5 god.), župnikom u Žrnovu (18,5 god.).

U međuvremenu (1969.) upisuje studij romanistike (francuski, latinski, talijanski) u Skopju jer u Hrvatskoj komunistički zakoni nisu priznali njegove vjerske škole ni gimnaziju ni fakultet i nastavlja u Sarajevu, usavršava u Parizu gdje u toku ljeta sudjeluje u pastvi zamjenjujući višeput francuske župnike i svećenike i pri tom diplomira viši stupanj francuskog jezika na ''Alliance francaise'' (1974.). Osim teologije diplomirao je franc. književnost (''Analiza epigrafa u Stendhalovom romanu „Crveno i crno“'') i latinski jezik („''Arhaizmi u Salustijevim djelima“'').

Uz brojne pastoralne dužnosti i pothvate (kateheze, liturgija, obnova crkvenih objekata i umjetničkih predmeta, orkestar tamburica u Žrnovu i mandolina u Korčuli), slobodno vrijeme posvećuje drugim disciplinama, mnogo putuje (zemlje srednje Europe, Balkanski, Apeninski i Pirinejski poluotok, Izrael, Egipat, Australiju triput i N. Zeland te Južnu Afriku, London), mnogo piše u brojnim časopisima i godišnjacima, kroz deset godina u Gradu Korčuli drži brojna predavanja. Isto čini i u rodnoj Smokvici. Usput sudjeluje na brojnim simpozijima (Korčula, Lastovo, Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Kotor, Mljet itd.).

Danas mu je glavna preokupacija povijest otoka Korčule (izvori: arhiv Korčulanske biskupije i vatikanski arhivi), dalmato-romanska toponimija, crkvena glazba u bratovštinama Smokvice, Žrnova i Korčule. O crkvenoj glazbi napisao je brojne priloge u raznim časopisima, zbornicima i godišnjacima kao i ''Glazbenom leksikonu''. Mnoge znanstvene priloge objavio je u ''Godišnjaku grada Korčule'' (kad se radi o Korčuli, Žrnovu i Pupnatu), u ''Luško libro'', u ''Blato'' i u ''Dubrave hrid'' u Dbku. Glavna su mu djela: ''Imena župa na otoku Korčuli'' (1989.), ''Katedrala i opatska riznica sv. Marka'' (1996.), ''Rječnik starinskih riječi u Smokvici na Korčuli'' (2000.), ''Korčulanska biskupija'' (2003.), ''Bratimska pjesmarica Gospe Kandalore u Smokvici'' (2003.), ''Nekoliko dalmato-romanskih toponima iz Dubrovačkog kraja i Elafitskih otoka'' (2004.) itd. ''Dalmato-ramanski ostaci u toponimiji Hrvatske'' (2009.), ''Smokvica kroz vjekove'' (2013.), ''Rječnik starinskih riječi II. izdanje'' (2016.), ''Katedrala sv. Marka u Korčuli, stara i nova'' (2016.)'', Gospa Čarskog polja'' (2018.), ''Župna crkva sv. Marije u Smokvici, Stara i Nova'' (2020.), ''Blato u Vizitacijama Nadbiskupa i biskupa 1560.-1830.'' itd., ukupno 75 raznih, većih i manjih djela.

U svom radu osobito ima izoštren osjećaj za prostor prirode, za povijest i kulturna događanja, za sve ono što čovjeka izdiže na višu razinu shvaćanja. U svemu tome on ne posustaje nego i nadalje izrađuje svoje pismene uradke vukući često prve brazde po sasvim novim prostorima svojih zanimanja obrađujući razne predmete i obogaćujući lokalnu historiografiju novim jedinicama na dobrobit i afirmaciju svih naselja otoka Korčule, a dijelom i poluotoka Pelješca, a time i domovine Hrvatske.

Čitajući i ovo gore spomenuto posljednje djelo koje uskoro ima izaći iz tiska, čitatelj će lako opaziti kako se u njemu isprepliću razne discipline koje daju i upotpunjuju stratigrafiju raznolikih paralelnih događanja na istom prostoru. A to nije malo bogatstvo. Svakomu svoj kraj treba postati svetinjom i potrebno mu je usvojiti krajevne i domovinske vrednote koje trebaju nastaviti svoj povijesni hod ne samo u prosvjetljenoj pameti nego i u odgojenom srcu. Tako shvaćena i ova knjiga pojačat će u čitatelju ljubav prema krajevnoj Crkvi i domovini Hrvatskoj. ''Tolle, lege'', uzmi, čitaj!

== Djela ==
* Korčulanska biskupija,
* brojne rasprave i prilozi iz povijesti, književnosti, jezikoslovlja i povijesti umjetnosti

== Svećeničko geslo ==
{{citat|Gospodine, u tebe se uzdam jer ti si jakost moja!|}}

== Izvori ==
*A. Tadić: "Šutljivi heroizam" don Bože Baničevića, [[Glas Koncila]], Božić 2013., str. 34

{{GLAVNIRASPORED:Baničević, Božo}}
[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici]]
[[Kategorija:Hrvatski crkveni povjesničari]]
[[Kategorija:Crkvena glazba]]
[[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]]

Božo Baničević - Povijest promjena

WikiSysop: bnz

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica