Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

2025-04-08T01:30:58Z

Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

WikiSysop: bnz

2022-04-29T10:44:43Z

bnz

←Starija inačica		Inačica od 29. travanj 2022. u 10:44
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Bleiburška tragedija'''-->~~[[Datoteka:Bleiburg zarobljenici.jpg\|mini\|300px\|Zarobljenici na Bleiburgu]]		[[Datoteka:Bleiburg zarobljenici.jpg\|mini\|300px\|Zarobljenici na Bleiburgu]]
	'''Bleiburška tragedija''' je jedan od naziva za [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]] koji je počinila [[Jugoslavenska narodna armija\|Jugoslavenska armija]] u razdoblju nakon 15. svibnja 1945. godine nad zarobljenim vojnicima poraženih vojski i civila kojih su ih pratili u pokušaju da se predaju zapadnim [[Saveznici\|Saveznicima]] na granici s [[Austrija\|Austrijom]].		'''Bleiburška tragedija''' je jedan od naziva za [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]] koji je počinila [[Jugoslavenska narodna armija\|Jugoslavenska armija]] u razdoblju nakon 15. svibnja 1945. godine nad zarobljenim vojnicima poraženih vojski i civila kojih su ih pratili u pokušaju da se predaju zapadnim [[Saveznici\|Saveznicima]] na granici s [[Austrija\|Austrijom]].

WikiSysop: file u datoteka

2022-04-15T04:32:08Z

file u datoteka

←Starija inačica		Inačica od 15. travanj 2022. u 04:32
Redak 51:		Redak 51:
	== Dolazak u Bleiburg ==		== Dolazak u Bleiburg ==

	[[~~File~~: Pliberk-chapel.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2007.]]; (natpis je na dva jezika: njemački i slovenski: [[Pliberk]])]]		[[Datoteka: Pliberk-chapel.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2007.]]; (natpis je na dva jezika: njemački i slovenski: [[Pliberk]])]]
	[[~~File~~: Pliberk-most.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2007.]]; pogled sa mosta prema centru sa [[zamak\|zamkom]], gdje je zaključeno izručenje izbjeglica]]		[[Datoteka: Pliberk-most.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2007.]]; pogled sa mosta prema centru sa [[zamak\|zamkom]], gdje je zaključeno izručenje izbjeglica]]
	[[~~File~~: Pliberk-znamenje.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2005.]]; centar sa [[zamak\|zamkom]]]]		[[Datoteka: Pliberk-znamenje.jpg\|thumb\|right\|200px\|[[Bleiburg]] godine [[2005.]]; centar sa [[zamak\|zamkom]]]]

	Sjedište brigadira Scotta, zapovjednika britanske 38. pješačke brigade, bilo je tada u Bleiburškom zamku, smještenom na brijegu koji dominira cijelim gradićem Bleiburgom.		Sjedište brigadira Scotta, zapovjednika britanske 38. pješačke brigade, bilo je tada u Bleiburškom zamku, smještenom na brijegu koji dominira cijelim gradićem Bleiburgom.

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-08T07:24:41Z

Bot: Automatski unos stranica

Prikaži promjene

←Starija inačica		Inačica od 8. travanj 2025. u 01:30
Redak 65:		Redak 65:
	Scott ubrzo dobiva odgovor i na temelju njega izdaje naredbu za izručenje “[[Jugoslaveni\|Jugoslavena]]“. <ref name=pos> [http://poskok.info/wp/?p=50075 Poskok.info - Put za Bleiburg]</ref> Skupina viših hrvatskih generala krenula je u pratnji [[Britanci\|Britanaca]] na sastanak sa Scottom u Bleiburški dvorac. Scott je u [[Dvorac\|dvorcu]] primio i vođu partizanskih gonitelja, komesara Milana Bastu («odlučnog mladića u ranim dvadesetim godinama željnog borbe s loše naoružanim i demoraliziranim Hrvatima» - prisjećao se Scott).		Scott ubrzo dobiva odgovor i na temelju njega izdaje naredbu za izručenje “[[Jugoslaveni\|Jugoslavena]]“. <ref name=pos> [http://poskok.info/wp/?p=50075 Poskok.info - Put za Bleiburg]</ref> Skupina viših hrvatskih generala krenula je u pratnji [[Britanci\|Britanaca]] na sastanak sa Scottom u Bleiburški dvorac. Scott je u [[Dvorac\|dvorcu]] primio i vođu partizanskih gonitelja, komesara Milana Bastu («odlučnog mladića u ranim dvadesetim godinama željnog borbe s loše naoružanim i demoraliziranim Hrvatima» - prisjećao se Scott).

	Scott je uspio nagovoriti Bastu kako je najprihvatljivije da uvjeri [[Hrvati\|Hrvate]] neka odlože [[oružje]] i dobrovoljno se predaju. Sljedeći je razgovor Scott vodio s hrvatskim zapovjednikom, [[general]]om [[Ivo Herenčić\|Herenčićem]], kojeg su Scott i Basta uspjeli prisiliti da prihvati bezuvjetnu predaju (u kojoj vojnici kojima zapovijeda Herenčić ipak dobivaju status ratnih zarobljenika, koje se ne smije mučiti ni ubijati), premda su Britanci sumnjali da će se sve riješiti pravedno kako je i obećano. <ref name=pos/>Basta je pregovore zaključio ovim riječima: »Zahtijevamo bezuvjetnu predaju cijele vojske za jedan sat. Ako prihvatite, žene i djeca mogu se vratiti svojim kućama. Vojnici i časnici ostat će ratni zarobljenici, te ćemo ih povesti u [[Maribor]] gdje će im se suditi. Ako ne prihvatite uvjete za petnaest minuta, započeti će opći napad i vi se nećete imati pravo pozivati na međunarodne konvencije Crvenog križa.» Bitno je napomenuti kako su se pregovori u Bleiburškom dvorcu odvijali samo usmeno. Nije vođen nikakav zapisnik niti je potpisan bilo kakav dokument. General Basta uvjerava brigadira Scotta da će se sa svima koji se vrate u [[Demokratska Federativna Jugoslavija\|Jugoslaviju]] postupati ljudski i da se Hrvati nemaju čega bojati.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>		Scott je uspio nagovoriti Bastu kako je najprihvatljivije da uvjeri [[Hrvati\|Hrvate]] neka odlože [[oružje]] i dobrovoljno se predaju. Sljedeći je razgovor Scott vodio s hrvatskim zapovjednikom, [[general]]om [[Ivo Herenčić\|Herenčićem]], kojeg su Scott i Basta uspjeli prisiliti da prihvati bezuvjetnu predaju (u kojoj vojnici kojima zapovijeda Herenčić ipak dobivaju status ratnih zarobljenika, koje se ne smije mučiti ni ubijati), premda su Britanci sumnjali da će se sve riješiti pravedno kako je i obećano. <ref name=pos/>Basta je pregovore zaključio ovim riječima: »Zahtijevamo bezuvjetnu predaju cijele vojske za jedan sat. Ako prihvatite, žene i djeca mogu se vratiti svojim kućama. Vojnici i časnici ostat će ratni zarobljenici, te ćemo ih povesti u [[Maribor]] gdje će im se suditi. Ako ne prihvatite uvjete za petnaest minuta, započeti će opći napad i vi se nećete imati pravo pozivati na međunarodne konvencije Crvenog križa.» Bitno je napomenuti kako su se pregovori u Bleiburškom dvorcu odvijali samo usmeno. Nije vođen nikakav zapisnik niti je potpisan bilo kakav dokument. General Basta uvjerava brigadira Scotta da će se sa svima koji se vrate u [[Demokratska Federativna Jugoslavija\|Jugoslaviju]] postupati ljudski i da se Hrvati nemaju čega bojati.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918. — 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>

	Makar se Herenčiću ta objava ultimatuma činila ciničnom prijevarom, ocijenivši da nema izbora, Herenčić je kapitulirao. Herenčić naređuje svojim trupama da bace oružje; sam uspijeva pobjeći dublje u Austriju, i potom u Italiju.<ref>{{Citiranje weba\|last=Hrastović\|first=Ivica\|title=.Ante Moškov-Uloga u stvaranju i propasti NDH, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 31 No. 1, 1999\|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=310299\|url-status=live\|accessdate=15. svibnja 2021.}}</ref>		Makar se Herenčiću ta objava ultimatuma činila ciničnom prijevarom, ocijenivši da nema izbora, Herenčić je kapitulirao. Herenčić naređuje svojim trupama da bace oružje; sam uspijeva pobjeći dublje u Austriju, i potom u Italiju.<ref>{{Citiranje weba\|last=Hrastović\|first=Ivica\|title=.Ante Moškov-Uloga u stvaranju i propasti NDH, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 31 No. 1, 1999\|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=310299\|url-status=live\|accessdate=15. svibnja 2021.}}</ref>
Redak 78:		Redak 78:
	Zaokret je počeo [[13. svibnja]] kada je Harold Macmillan stigao u Glavni stožer Petog korpusa britanske Osme armije. Macmillan je prije toga 12.svibnja otputovao u sjeveroistočnu Italiju, u sjedište Osme armije, kako bi se s generalom McCreeryjem konzultirao o sve lošijim odnosima s Titom. Namjera mu je, navodno, bila obavijestiti McCreeryja o političkoj situaciji, te od stručnjaka na licu mjesta dobiti vojnu procjenu situacije.		Zaokret je počeo [[13. svibnja]] kada je Harold Macmillan stigao u Glavni stožer Petog korpusa britanske Osme armije. Macmillan je prije toga 12.svibnja otputovao u sjeveroistočnu Italiju, u sjedište Osme armije, kako bi se s generalom McCreeryjem konzultirao o sve lošijim odnosima s Titom. Namjera mu je, navodno, bila obavijestiti McCreeryja o političkoj situaciji, te od stručnjaka na licu mjesta dobiti vojnu procjenu situacije.

	U tom trenutku nastaje preokret u Macmillanovu planu. Umjesto da je, kao što je bilo predviđeno, otputovao u [[Napulj]], on iznenada avionom dolazi u Austriju. Tamo je proveo dva sata u razgovoru s Keightleyem i suradnicima. Taj susret poznat je pod nazivom [[Klagenfurtska zavjera]]. Što se dogodilo na tom sastanku, može se zaključiti samo iz događaja koji su uslijedili, jer Macmillan nikada nije otkrio razloge iznenadne promjene plana glede puta, kao ni teme diskusija koje su vođene s Petim korpusom. Prije Macmillanova dolaska zapisi ukazuju da Peti korpus nije imao ni namjeru, ni želju bilo koga predati. Po povratku u Napulj 14.svibnja Macmillan je uspio uvjeriti Alexanderovog izvršnog administrativnog časnika generala Robertsona da izda zapovijed o repatrijaciji Jugoslavenskih subjekata jugoslavenskim a [[Kozaci\|Kozake]] [[Komunizam u SSSR-u\|sovjetskim komunistima]].<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>		U tom trenutku nastaje preokret u Macmillanovu planu. Umjesto da je, kao što je bilo predviđeno, otputovao u [[Napulj]], on iznenada avionom dolazi u Austriju. Tamo je proveo dva sata u razgovoru s Keightleyem i suradnicima. Taj susret poznat je pod nazivom [[Klagenfurtska zavjera]]. Što se dogodilo na tom sastanku, može se zaključiti samo iz događaja koji su uslijedili, jer Macmillan nikada nije otkrio razloge iznenadne promjene plana glede puta, kao ni teme diskusija koje su vođene s Petim korpusom. Prije Macmillanova dolaska zapisi ukazuju da Peti korpus nije imao ni namjeru, ni želju bilo koga predati. Po povratku u Napulj 14.svibnja Macmillan je uspio uvjeriti Alexanderovog izvršnog administrativnog časnika generala Robertsona da izda zapovijed o repatrijaciji Jugoslavenskih subjekata jugoslavenskim a [[Kozaci\|Kozake]] [[Komunizam u SSSR-u\|sovjetskim komunistima]].<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918. — 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>

	== Odluka Amerikanaca i Britanaca da predaju zarobljenike komunističkim saveznicima ==		== Odluka Amerikanaca i Britanaca da predaju zarobljenike komunističkim saveznicima ==
Redak 94:		Redak 94:
	No američki politički savjetnik je prevaren. Tek nakon dva mjeseca Kirk će otkriti da su zarobljenici već [[16. svibnja]] 1945. godine predani Titovim snagama.		No američki politički savjetnik je prevaren. Tek nakon dva mjeseca Kirk će otkriti da su zarobljenici već [[16. svibnja]] 1945. godine predani Titovim snagama.

	U međuvremenu se u [[Slovenija\|Sloveniji]] provode masovni pokolji Hrvata, a oni koji tek stižu upućeni su Šestom odredu specijalnih snaga, posebnoj postrojbi koja je bila sposobna ispuniti osjetljive i tajne zadatke koji će ostati nepoznati uobičajenoj vojnoj liniji zapovijedanja. Jedinica je bila stacionirana na austrijsko-jugoslavenskoj granici, te je osigurala suradnju u predaji zarobljenika snagama JA na način da regularne britanske snage ništa ne doznaju o pokoljima. Umjesto u [[Italija\|Italiju]], zarobljenici su se slali Titovim trupama koje su potom preuzele 'pošiljku'. Za transport, kao i za sporazum s Ivanovićem bio je zadužen brigadir Toby Low (kasnije proizveden za lorda Aldingtona).<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>		U međuvremenu se u [[Slovenija\|Sloveniji]] provode masovni pokolji Hrvata, a oni koji tek stižu upućeni su Šestom odredu specijalnih snaga, posebnoj postrojbi koja je bila sposobna ispuniti osjetljive i tajne zadatke koji će ostati nepoznati uobičajenoj vojnoj liniji zapovijedanja. Jedinica je bila stacionirana na austrijsko-jugoslavenskoj granici, te je osigurala suradnju u predaji zarobljenika snagama JA na način da regularne britanske snage ništa ne doznaju o pokoljima. Umjesto u [[Italija\|Italiju]], zarobljenici su se slali Titovim trupama koje su potom preuzele 'pošiljku'. Za transport, kao i za sporazum s Ivanovićem bio je zadužen brigadir Toby Low (kasnije proizveden za lorda Aldingtona).<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918. — 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>

	Kada je 21. svibnja general McCreery zatražio objašnjenje je li Robertsonova zapovijed u skladu s politikom [[Glavni stožer\|Glavnog stožera]], [[feldmaršal]] Alexander po prvi puta - tako proizlazi iz službene korespondencije - doznaje za njezino postojanje. Iz toga bi proizlazilo da su MacMillan i general Robertson na svoju ruku donijeli zapovijed kojom su Petom korpusu nalaže da izruči jugoslavenske zarobljenike Titovim partizanima i Kozake [[Staljin]]u, usprkos tome što su upute koje je MacMillan dobio od vlada [[UK\|Velike Britanije]] i [[SAD\|Sjedinjenih Država]]] izričito zabranjivale takvo postupanje.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref> Međutim je rasvjetljavanje događaja jako otežano, jer je čitav arhiv MacMillanovog ureda u Glavnom štabu savezničkih snaga (AFHQ) nestao pod nerazjašnjenim okolnostima.		Kada je 21. svibnja general McCreery zatražio objašnjenje je li Robertsonova zapovijed u skladu s politikom [[Glavni stožer\|Glavnog stožera]], [[feldmaršal]] Alexander po prvi puta - tako proizlazi iz službene korespondencije - doznaje za njezino postojanje. Iz toga bi proizlazilo da su MacMillan i general Robertson na svoju ruku donijeli zapovijed kojom su Petom korpusu nalaže da izruči jugoslavenske zarobljenike Titovim partizanima i Kozake [[Staljin]]u, usprkos tome što su upute koje je MacMillan dobio od vlada [[UK\|Velike Britanije]] i [[SAD\|Sjedinjenih Država]]] izričito zabranjivale takvo postupanje.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918. — 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref> Međutim je rasvjetljavanje događaja jako otežano, jer je čitav arhiv MacMillanovog ureda u Glavnom štabu savezničkih snaga (AFHQ) nestao pod nerazjašnjenim okolnostima.

	== Obračun s vojnicima koji su odbili predaju ==		== Obračun s vojnicima koji su odbili predaju ==
Redak 127:		Redak 127:
	Civili su imali status [[Izbjeglice\|izbjeglica]], civila kojima treba pružiti zaštitu od progonitelja. Britanci zaštitu izbjeglicama s Bleiburga nisu pružili.		Civili su imali status [[Izbjeglice\|izbjeglica]], civila kojima treba pružiti zaštitu od progonitelja. Britanci zaštitu izbjeglicama s Bleiburga nisu pružili.

	Za vrijeme suđenja povjesničaru [[Nikolaj Tolstoj\|Nikolaju Tolstoju]] 1989. u Londonu, lord Aldington i njegov suradnik iz 5. korpusa, 1945., brigadir Tryon-Wilson, opravdavali su se Tyron-Wilsonovom tvrdnjom da su ubijeni civili bili tretirani kao simpatizeri tadašnje hrvatske vojske. Namjera te tvrdnje je bila opravdati uključenje civila među hrvatske vojnike koji su bili izručeni Titovim četama, iako civili nisu bili spomenuti u zapovijedi koju je navodno 5. korpus izvršio. Iako je taj plan Aldingtonu služio za ostvarenje cilja u to vrijeme, u stvarnosti samo je pogoršao prekršaj međunarodnog prava. Članak 81. u Ženevskoj konvenciji 1929. g. govori o tome da i civili koji su simpatizeri određene vojske imaju pravo biti tretirani kao ratni zarobljenici.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918.- 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>		Za vrijeme suđenja povjesničaru [[Nikolaj Tolstoj\|Nikolaju Tolstoju]] 1989. u Londonu, lord Aldington i njegov suradnik iz 5. korpusa, 1945., brigadir Tryon-Wilson, opravdavali su se Tyron-Wilsonovom tvrdnjom da su ubijeni civili bili tretirani kao simpatizeri tadašnje hrvatske vojske. Namjera te tvrdnje je bila opravdati uključenje civila među hrvatske vojnike koji su bili izručeni Titovim četama, iako civili nisu bili spomenuti u zapovijedi koju je navodno 5. korpus izvršio. Iako je taj plan Aldingtonu služio za ostvarenje cilja u to vrijeme, u stvarnosti samo je pogoršao prekršaj međunarodnog prava. Članak 81. u Ženevskoj konvenciji 1929. g. govori o tome da i civili koji su simpatizeri određene vojske imaju pravo biti tretirani kao ratni zarobljenici.<ref>[http://www.hic.hr/books/jugoistocna-europa/tolstoy.htm#bp "Blajburški Pokolj"], Nikolaj Tolstoj, izlaganje na Međunarodnom znanstvenom skupu "Jugoistočna Europa 1918. — 1995., Hrvatska Matica iseljenika i Hrvatski informativni centar (urednik Aleksander Ravlić), Zagreb 1998.</ref>

	== Odgovornost Josipa Broza Tita ==		== Odgovornost Josipa Broza Tita ==

Bleiburška tragedija - Povijest promjena

Suradnik10: Zamjena teksta - '.- 1' u '. — 1'

WikiSysop: bnz

WikiSysop: file u datoteka

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica